REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 890/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke
Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine
Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u
pravnoj stvari tužitelja Zagrebački holding d.o.o., OIB 85584865987, sa sjedištem u
Zagrebu, Ulica grada Vukovara 41, kojeg zastupa punomoćnik Marko Ramljak,
odvjetnik u Zagrebu, Prilaz Gjure Deželića 57, protiv tuženika Milana Smilaja,
vlasnika obrta Brusiona i izrada ključeva iz Jastrebarskog, Donji Desinec b.b., kojeg
zastupa punomoćnik Eduard Geber, odvjetnik u Zagrebu, Kukuljevićeva 22, radi
isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokoga trgovačkog suda
Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5534/2019-2 od 28. svibnja 2000., kojom je
djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu
poslovni broj P-2887/2018 od 19. srpnja 2019., u sjednici održanoj 11. srpnja 2023.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom u točki I. izreke odbijen kao neosnovan tužbeni
zahtjev kojim je traženo naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 72.453,97 kuna
(9.616,29 €)1 s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog
pojedinačnog iznosa navedenog u ovoj točki izreke do isplate, a odbijen je i zahtjev
za predaju u posjed slobodnog od osoba i stvari prodajni prostor - kiosk broj 015
veličine 17,50 m² na Tržnici Branimirova u Zagrebu, Branimirova 67. Odlukom je o
parničnom trošku sadržanoj u točki II. izreke presude naloženo tužitelju naknaditi
tuženiku trošak u iznosu od 14.150,00 kuna (1.878,02 €).
2. Drugostupanjskom je presudom u točki I. izreke djelomično odbijena žalba tužitelja
i potvrđena prvostupanjska presuda u točki I. izreke te u dijelu točke II. izreke kojim je
naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u visini od 9.282,50 kuna
(1.231,99 €). Nadalje je u točki II. izreke djelomično preinačena odluka o parničnom
trošku, i to u dijelu kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku daljnji trošak u
1 Fiksni tečaj 1 € = 7,53450 kuna
iznosu od 4.867,50 kuna (646,02 €), tako da je u tom dijelu zahtjev tuženika za
naknadom parničnog troška odbijen kao neosnovan. Ujedno je u točki III. izreke
odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška drugostupanjskog
postupka.
3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-2407/2020-2 od 19. siječnja 2021. dopustio tužitelju reviziju zbog pravnog pitanja:
"Kada po isteku ugovora o zakupu (dotadašnji) zakupnik nastavi koristiti
predmet zakupa, ima li (dotadašnji) zakupodavac koji nije vlasnik predmeta zakupa
(nego na kojega je vlasnik prenio pravo davanja stvari u zakup, pri čemu nije izričito
naveo da ga ovlašćuje i na naknadu štete i povrat stvari od zakupnika) za to
razdoblje nastavljenog korištenja:
a) pravo na naknadu štete i koristi u vidu stjecanja bez osnove tj. uporabe
tuđe stvari u svoju korist (ili to pravo pripada samo vlasniku predmeta zakupa) - a,
ako ima, na kome je (na zakupodavcu ili zakupniku) teret dokazivanja (ne)postojanja
zakupnikovog prava daljnjeg korištenja stvari po nekoj drugoj pravnoj osnovi
eventualno postojećoj prije isteklog zakupnog odnosa koja bi pravna osnova isključila
spomenuto zakupodavčevo pravo,
b) pravo na povrat stvari koja je bila predmet zakupa (ili to pravo pripada samo
vlasniku predmeta zakupa) - a, ako ima, na kome je (na zakupodavcu ili zakupniku)
teret dokazivanja (ne)postojanja zakupnikovog prava na posjed po nekoj drugoj
pravnoj osnovi eventualno postojećoj prije isteklog zakupnog odnosa, temeljem koje
pravne osnove bi izostalo pravo na predaju u posjed zakupodavcu?".
3.1. Dopuštenje revizije posljedica je ocjene da su postavljena pitanja važna
za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u
njihovoj primjeni jer je riječ o pitanjima o kojima je u pobijanoj odluci izraženo pravno
shvaćanje koje je "u određenom dijelu protivno onom izraženom u revizijskoj odluci
broj Rev-x 517/2011 od 17. veljače 2015.".
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužitelj podnosi reviziju protiv
drugostupanjske presude pozivom na odredbu članka 382. stavka 2. Zakona o
parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i
114/22 - dalje: ZPP) pobijajući je u cijelosti zbog pravnog pitanja zbog kojeg je
dopuštena, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači prihvaćanjem tužbenog
zahtjev, podredno da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na
ponovni postupak.
5. Tuženik nije odgovorio na reviziju tužitelja.
6. Revizija nije osnovana.
7. Pobijana je presuda, sukladno odredbi članka 391. stavka 1. ZPP, ispitana samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet je postupka zahtjev tužitelja za isplatu naknade za korištenje kioska broj
015 ukupne površine 17,50 m² lociranog na Tržnici Branimirova u Zagrebu u
razdoblju od ožujka 2011. do prosinca 2013. u ukupnom iznosu od 72.453,97 kuna
(9.616,29 €) s pripadajućom kamatom, kao i predaja u posjed predmetnog kioska
tužitelju.
9. Tužitelj se u ovom postupku legitimirao kao zakupodavac opisanog poslovnog
prostora tvrdeći da mu tuženik nakon prestanka ugovora o zakupu nije nastavio
plaćati zakupninu, iako je nastavio koristiti predmetni kiosk. Sudovi su odbili tužbeni
zahtjev nakon što su utvrdili da tužitelj nije bio zakupodavac predmetnog kioska jer
mu tuženik nije predao u posjed kiosk na temelju Ugovora broj 28810 o zakupu
prodajnog prostora na Tržnici Branimirova na određeno vrijeme od 1. rujna 2010. do
31. kolovoza 2011., ali ni na temelju Ugovora broj 23982 i 27464 jer ti ugovori nisu
potpisani od strane tuženika. Osim toga, iako je u postupku utvrđeno da je 16. rujna
2010. tuženik bio u posjedu spomenutog kioska broj 015, sudovi su ocijenili da
tužitelj nije dokazao da bi upravo on predao tuženiku u posjed predmetni kiosk po
bilo kojem ugovoru o zakupu, pa tako ni prema Ugovoru broj 17108 o zakupu
prodajnog prostora na Tržnici Branimirova koji je jedini ugovor o zakupu koji se nalazi
u spisu potpisan od strane tuženika. Pri ocjeni neosnovnosti tužbenog zahtjeva
sudovi su posebno cijenili da spisu nije priložen primopredajni zapisnik na temelju
kojeg bi se mogla utvrditi činjenica je li upravo tužitelj, Grad Zagreb ili netko treći
predao tuženiku u posjed predmetni kiosk, niti je iz sadržaja spisa vidljivo po kojoj je
pravnoj osnovi tuženik ranije koristio predmetni kiosk. Stoga je ocijenjeno da u
opisanim okolnostima tužitelj nije dokazao postojanje svoje aktivne građanskopravne
legitimacije za predaju predmetnog kioska u posjed tužitelju. Kako u isto vrijeme nije
dokazao ni da je vlasnik kioska, sudovi su odbili tužbeni zahtjev cijeneći da tužitelj
nije aktivno legitimiran u ovom sporu potraživati od tuženika utuženi novčani iznos po
pravilima o stjecanju bez osnove jer kiosk koji je u posjedu tuženika nije vlasništvo
tužitelja, već Grada Zagreba.
10. Prema ocjeni revizijskog suda, revizija po dopuštenju tužitelja nije osnovana zato
što je u postupku utvrđeno da tužitelju nedostaje aktivna legitimacija ne samo zbog
činjenice da nije vlasnik predmetnog kioska, već i zbog toga što nije ni zakupodavac,
kao ni pravni subjekt koji je prostor predao u posjed tužitelju. U tom smislu pravno
shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda ne odstupa od pravnog
shvaćanja na kojem se temelji presuda revizijskog suda broj Rev-x 517/2011 od 17.
veljače 2015. jer se ta presuda odnosi na ovlaštenja zakupodavca, što prema
utvrđenju nižestupanjskih sudova, tužitelj nije. Isto se odnosi i na ostale odluke na
koje se revizija poziva, i to VS RH broj Rev 274/2012 od 13. ožujka 2013. i Rev
857/2015-2 od 23. srpnja 2019., VTS RH broj Pž-2962/2016 od 26. srpnja 2018. i Pž-
6305/2012 od 28. listopada 2015. jer su i te odluke utemeljene na činjeničnom
utvrđenju postojanja zakupnog odnosa koje utvrđenje nedostaje u konkretnom
činjeničnom supstratu.
11. U takvim okolnostima valja zaključiti da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija
podnesena i na koje se odnosi pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena. Stoga je
reviziju po dopuštenju tužitelja valjalo odbiti na temelju odredbe članka 393. stavka 1. ZPP i presuditi kao u izreci ove presude.
Zagreb, 11. srpnja 2023.
Predsjednica vijeća: Jasenka Žabčić
Kontrolni broj: 099fc-04a04-c26a6
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Jasenka Žabčić, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
