- 1 -              Rev 173/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 173/2021-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. T., OIB …, iz Z., zastupanog po punomoćniku N. N., odvjetniku u N. G., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u V., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1822/2019-2 od 20. veljače 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu poslovni broj P-1573/14-32 od 26. srpnja 2019., u sjednici održanoj 11. srpnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1822/2019-2 od 20. veljače 2020. i presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu poslovni broj P-1573/14-32 od 26. srpnja 2019. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

              III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška sastava odgovora na reviziju kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

              "Tuženik REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: … dužan je tužitelju A. T. iz Z., OIB: …, sada na izdržavanju kazne zatvora u Kaznionici L., L., isplatiti na ime naknade štete ukupan iznos od 500.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena počam od dana podnošenja zahtjeva ODO V. od 06. lipnja 2014. godina pa do isplate, kao i nadoknaditi tužitelju parnični trošak ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana  polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena počam od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe". (točka I/ izreke). Tužitelju je naloženo naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 35.000,00 kn (točka II/ izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

 

3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-1231/2020-2 od 18. kolovoza 2020. dopustio tužitelju reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

 

              „1. Da li se zajamčeno pravo zatvorenika (u konkretnom tužitelja) na odgovarajući smještaj u smislu propisane kvadrature i kubikaže, kao jedno od elementarnih prava zatvorenika, može kompenzirati bilo kakvim drugim pravima (tzv. supstitutima) kao što su npr. slobodno kretanje unutar sobe, sportske aktivnosti i sl., te da isto kao takvo predstavlja odgovarajući supstitut ograničenog prava zatvorenika za vrijeme boravka zatvorenika u kaznionici?

              2. Da li se sama činjenica izočnosti nužnih uvjeta boravka u kaznionici koji su propisani kao zatvorski standardi, kao i činjenica nedostatka osobnog prostora smatraju toliko ozbiljnom da isto predstavlja povredu čl. 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda?

              3. Da li nezakonito postupanje KZ L. koje se očituje u nezakonitom uskraćivanju prava zatvorenika na propisanu kvadraturu i kubikažu, a uvažavajući nehumane uvjete van svih zdravstvenih standarda, kroz duži period boravka tužitelja u istoj kaznionici, predstavlja povredu prava osobnosti te u tom pravcu i pripadajuće pravo tužitelja kao zatvorenika na naknadu štete u smislu Zakona o obveznim odnosima?“

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužitelj podnosi reviziju protiv drugostupanjske presude pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH i 70/19 - dalje u tekstu: ZPP) pobijajući je zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i preinači u smislu revizijskih navoda, podredno predlaže ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak sastava revizije.

 

5. Tuženica u odgovoru na reviziju predlaže istu odbiti kao neosnovanu i obvezati tužitelja na naknadu troška sastava odgovora na reviziju.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Pobijana je presuda, sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP, ispitana samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete u iznosu 500.000,00 kn zbog povrede prava osobnosti za koju tužitelj tvrdi da mu je uzrokovana uvjetima boravka u Kaznionici u L. (dalje u tekstu: Kaznionica) i neudovoljavanju standarda smještaja zatvorenika od 4 m2 i 10 m3 po zatvoreniku.

 

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima među strankama nije bilo sporno da kroz razdoblje boravka tužitelja u Kaznionici nisu bili zadovoljeni standardi spavaonice propisani odredbom čl. 74. st. 3. Zakon o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine", broj 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03 - službeni pročišćeni tekst, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13 i 150/13 - dalje u tekstu: ZIKZ), prema kojoj odredbi prostorije u kojima borave kaznenici moraju biti čiste, suhe i dovoljno prostrane te za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora.

 

10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je tužitelj došao na izdržavanje kazne u Kaznionicu 28. veljače 2011., gdje se nalazio sve do 11. prosinca 2014. kada je iz Kaznionice premješten u Kaznionicu u G.,

- da je u Kaznionici postojala prenapučenost pa da ista ima opću i trajnu dužnost, postupajući sukladno Preporuci R (99), da takvo stanje zatvorenicima nadoknadi povećanom pozornošću i skrbi koja se pridaje veličini prostora za smještaj, higijeni, sanitarnim uvjetima, kvaliteti prehrane, zaštiti zdravlja i mogućnosti tjelovježbe i rekreacije,

- da je Kaznionica poduzela niz mjera odnoseći se na povećanje slobode kretanja, zbog čega su sobe na radnim odjelima cijeli dan otvorene, od 06,00 sati ujutro do 22,00 sata navečer, da se sobe u neradnim odjelima zaključavaju prema dnevnom rasporedu u dva navrata, od 08,55 do 10,20 sati i od 13,00 do 14,15 sati iz sigurnosnih razloga, da se zatvorenici mogu nesmetano kretati hodnikom, kretati iz sobe u sobu, TV boravkom i boraviti na svježem zraku radnim danom dva sata i više, - da na neradnim odjelima tijekom dana zatvorenici nisu zaključani u sobama, već imaju mogućnost kretanja po odjelu veći dio dana, a u vremenu kada se sobe zaključavaju mogu birati da li će boraviti u sobi ili u TV boravku, kao i mjere slobodnih aktivnosti, higijene, sanitarnih uvjeta i zdravstvene zaštite,

- da je tužitelju omogućeno tijekom boravka u Kaznionici pravo na rad, a koje pravo tužitelj nije prihvatio te se svojom voljom izjasnio da ne želi raditi,

- da se tužitelj nalazio na neradnom Odjelu, da mu je omogućeno da tijekom cijelog dana soba u kojoj je boravio i ostale prostorije budu otvorene - otključane, da je radnim danom nakon jutarnjeg ustajanja u 7,00 sati, te obavljanja osobne higijene i namještanja kreveta, te uređenja prostorija izašao na doručak u 8,25 sati, da je poslije doručka mogao boraviti van sobe i na svježem zraku do 10,20 sati kada je povratak sa svježeg zraka na Odjel, da ni tada nije trebao boraviti u sobi već u TV boravku, da je izlazak na ručak od 12,30 do 12,55 sati, da je nakon ručka imao mogućnost povratka na odjel ili u TV boravak, da je od 12,55 do 14,55 sati imao mogućnost boravka na svježem zraku, a nakon toga povratak na Odjel ili u TV boravak, da je večera od 18,00 do 18,25 sati, da je nakon večere i utvrđivanja brojnog stanja tužitelj opet imao mogućnost praćenja TV programa u dnevnom boravku ili odlaska u sobu, time da se TV boravak radnim danom može koristiti do 23,00 sata, a u dane vikenda i blagdana do 24,00 sata, da mu je i tijekom noći kao i kroz 24,00 sata na raspolaganju uvijek bila pitka voda i sanitarni čvor, pri čemu su sanitarni čvorovi u cijelosti odvojeni od ostatka sobe zidom i vratima, čime je zatvorenicima osigurana intima.

 

11. Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev ocjenjujući da je ograničenost prostora koju je tužitelj imao u spavaonici bila nadoknađena slobodom kretanja koju je tužitelj uživao tijekom dana mogućnošću boravka u ostalim prostorijama Kaznionice koje u potpunosti zadovoljavaju prostorne zakonski propisane kapacitete, te boravkom na svježem zraku, a što je tužitelj opet mogao koristiti i koristio je prema svojem nahođenju i potrebama, slijedom čega da tužitelj nije mogao trpjeti duševne boli zbog nedostatka prostora. Sud u konkretnom slučaju nije našao drugih otežavajućih okolnosti, da bi se skučenost spavaonice kod tužitelja reflektirala na njegovo tjelesno i duševno zdravlje te da je tužitelj na vrijeme dobivao kompletnu zdravstvenu zaštitu odnosno bio je odgovarajuće zdravstveno zbrinut te kod njega uslijed nedostatka prostora u spavaonici nisu nastupile nikakve zdravstvene posljedice, niti fizičke niti psihičke.

 

12. Drugostupanjski sud potvrđuje prvostupanjsku odluku ocjenjujući da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je u vrijeme boravka tužitelja u Kaznionici postojala prenapučenost, ali da je Kaznionica poduzela čitav niz mjera sukladno Preporuci R(99), kako bi se takvo stanje zatvorenicima nadoknadilo povećanom pozornošću i skrbi koja se pridaje veličini prostora za smještaj, higijeni, sanitarnim uvjetima, u poboljšanju i kvaliteti prehrane, zaštiti zdravlja i mogućnosti tjelovježbe i rekreacije.  Stoga ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da duševna bol koju je tužitelj trpio zbog nedovoljnog prostora spavaonice ne prelazi onaj neizbježni element trpljenja ili poniženja povezanog s oblikom legitimnog postupanja prema osobi lišene slobode, a da sama činjenica nezadovoljavajućeg prostora spavaonice ne predstavlja oblik poniženja ili nečovječnog postupanja od strane tuženice prema tužitelju kojim bi bilo povrijeđeno njegovo dostojanstvo, odnosno pravo osobnosti iz članka 19., u svezi sa člankom 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje u tekstu: ZOO) jer je utvrđeno da je slobodom kretanja tijekom dana tužitelju nadoknađena ograničenost prostora u spavaonici.

 

13. Osnovano revident kroz dopuštena pitanja osporava pravilnost pobijane odluke. Za sada je preuranjen zaključak sudova u postupku koji je prethodio reviziji glede osnovanosti predmetnog tužbenog zahtjeva.

 

14. Tužitelj u reviziji ističe i da je rješenjima Županijskog suda u Varaždinu broj Ik I-40/12 od 20. travnja 2012. i Kž I-79/12 od 7. svibnja 2012. utvrđeno da spavaonice KZ Lepoglave ne odgovaraju propisanim i utvrđenim standardima spavaonice iz čl. 74. st. 3. ZIKZ u odnosu na tužitelja, te je Kaznionici naređeno otklanjanje nezakonitog prikraćivanja i ograničavanja zatvorenika u njegovom pravu iz čl. 74. st. 3. ZIKZ, no da nepravilnosti nikada nisu otklonjene, što upućuje na namjerno uskraćivanje prava na smještaj zatvorenika koja su zajamčena ZIKZ te odredbama čl. 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

15. Prvostupanjski sud je u svojoj presudi naveo da je izvršio uvid u rješenja Županijskog suda u Varaždinu Ik I-40/12-4 od 20. travnja 2012. te Ik I-40/12-8 i Kž I-79/12-3 od 7. svibnja 2012., međutim prvostupanjski sud navedene dokaze nije ocijenio.

 

16. Odredbom čl. 74. ZIKZ propisano je da smještaj zatvorenika treba odgovarati zdravstvenim, higijenskim i prostornim zahtjevima, te klimatskim prilikama (st. 1.), da se zatvorenika u pravilu smješta u zasebnu prostoriju, a da se zajednički mogu smjestiti kaznenici za koje se pretpostavlja da neće međusobno negativno utjecati. Svakom se zatvoreniku osigurava zasebna postelja. Slobodno vrijeme kaznenici provode zajedno u prostorijama za dnevni boravak (st. 2.), da prostorije u kojima borave kaznenici moraju biti čiste, suhe i dovoljno prostrane. Za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora (st. 3.), svaka prostorija u kojoj kaznenici žive ili rade mora imati dnevno i umjetno svjetlo koje omogućuje čitanje i rad bez smetnji za vid (st. 4.), kaznionice i zatvori moraju imati sanitarne uređaje koji omogućuju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima kad god to kaznenici žele (st. 5.), kao i da pitka voda uvijek mora biti dostupna svakom zatvoreniku (st. 6.).

 

17. U konkretnom slučaju nije sporno da nisu bili zadovoljeni standardi spavaonice propisani odredbom čl. 74. st. 3. ZIKZ.

 

18. Prema ocjeni ovog suda, nedostatak osobnog prostora u zatvorskoj spavaonici ima veliku težinu kao čimbenik koji je potrebno uzeti u obzir u svrhu utvrđivanja jesu li uvjeti izdržavanja zatvorske kazne „ponižavajući“ sa stajališta 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje u tekstu: Konvencija) te mogu li dovesti do povrede i kad se razmatraju zasebno i u svezi s drugim okolnostima u zatvoru.

 

19. Europski sud za ljudska prava (dalje u tekstu: ESLJP) je u odluci Muršić protiv Hrvatske izrazio stajališta koja su važna i za ovaj predmet pa tako i stajalište da kada je površina osobnog prostora koji je na raspolaganju osobi koja izdržava zatvorsku kaznu manja od 3 m2 dolazi do čvrste pretpostavke da je povrijeđen čl. 3. Konvencije. Ta se pretpostavka može pobiti samo ako su određeni čimbenici kumulativno ispunjeni, među ostalim ako su smanjenja potrebnog najmanjeg osobnog prostora od 3 m2 kratka, povremena i minimalna.

 

20. Međutim, iz stanja spisa proizlazi (sud prvog stupnja je izvršio uvid u evidenciju – podatke o smještaju tužitelja po odjelima i sobama od njegova prijma do premještaja no ovaj dokaz nije ocijenio) da razdoblja u kojima je tužitelj izdržavao zatvorsku kaznu u smještaju u kojem je imao manje od 3 m2 nisu bila ni kratka ni povremena te da stoga nije zadovoljen prvi od kumulativnih uvjeta utvrđenih u presudi Muršić. Stoga proizlazi da je tužitelj u određenim razdobljima bio izložen trpljenju i poniženju koje nadilazi stupanj trpljenja i poniženja koji je u takvim slučajevima neizbježan (tako i u U-III-845/2018 od 26. studenog 2020., U-III-2798/2016 od 17. rujna 2020.).

 

21. Mjerodavna načela i standarde za ocjenu prenapučenosti zatvora koje je ESLJP iznio u predmetu Muršić protiv Hrvatske (presuda od 20. listopada 2016.) mogu se sažeti kako slijedi:

1) potvrđen je standard od 3 m2 površine po zatvoreniku u prostoriji u kojoj boravi više zatvorenika,

2) površina prostorije koja je manja od 3 m2 po zatvoreniku smatra se nedostatkom osobnog prostora koja ima za posljedicu čvrstu pretpostavku povrede čl. 3. Konvencije.

3) oborivost čvrste pretpostavke povrede čl. 3. Konvencije moguće je uz kumulativno ispunjenje sljedećih čimbenika:

              (a) smanjenja potrebnog minimalnog osobnog prostora od 3 m2 su kratka, povremena i minimalna;

              (b) takva smanjenja su popraćena dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i prikladnim aktivnostima izvan sobe;

              (c) podnositelj zahtjeva smješten je u ustanovi koja se, općenito gledano, smatra primjerenom ustanovom za lišenje slobode i ne postoje drugi otegotni aspekti uvjeta njegovog boravka u zatvoru.

 

22. Dakle, sama činjenica dugotrajnog kontinuiteta neodgovarajućeg osobnog prostora dostatna je za utvrđenje povrede prava osobnosti zatvorenika.

 

23. Prema tome, oborivost čvrste pretpostavke povrede čl. 3. Konvencije moguće je uz kumulativno ispunjenje čimbenika, u čemu je i odgovor na prvo i drugo postavljeno pitanje, koji glasi:

pravo zatvorenika na odgovarajući smještaj u smislu propisane kvadrature i kubikaže, kao jedno od elementarnih prava zatvorenika, može se kompenzirati drugim pravima kao što su dovoljna sloboda kretanja izvan sobe i prikladne aktivnosti izvan sobe, ali da je pritom smanjenje potrebnog minimalnog osobnog prostora od 3 m2 kratko, povremeno i minimalno, kao i da je zatvorenik smješten u ustanovi koja se, općenito gledano, smatra primjerenom ustanovom za lišenje slobode i ne postoje drugi otegotni aspekti uvjeta njegovog boravka u zatvoru.

 

24. U odnosu na treće postavljeno pitanje predstavlja li nezakonito postupanje kaznionice povredu prava osobnosti valja reći da odgovor ovisi o činjeničnim utvrđenjima svakog konkretnog slučaja, odnosno ovisi o tome jesu li kumulativno ispunjeni čimbenici za oborivost čvrste pretpostavke povrede čl. 3. Konvencije.

 

25. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu raspravili sve relevantne činjenice, u konkretnom slučaju točno vrijeme boravka tužitelja u sobama neodgovarajuće veličine tijekom izdržavanja kazne, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP prihvatiti reviziju tužitelja, ukinuti obje nižestupanjske odluke i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

 

26. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

27. Odluka o trošku tuženice temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP te tuženici nije priznat trošak odgovora na reviziju jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje ove parnice.

 

Zagreb, 11. srpnja 2023.

 

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              Branko Medančić, v.r.