REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1279/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke
Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine
Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u
pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC - BLIZNA d.o.o., OIB 80385679206, sa sjedištem u
Labinu, Općina Prgomet, Franje Tuđmana 35, kojeg zastupa punomoćnica Milica
Đurđević, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika SALONIT d.d. u stečaju, OIB
14755697651, sa sjedištem u Vranjicu, Krešimirova b.b., kojeg zastupa stečajni
upravitelj Darko Lambaša, a njega zastupa punomoćnik Dragan Mijoč, odvjetnik u
Splitu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika FIZOS d.o.o., OIB 57327585989,
sa sjedištem u Zagrebu, Prve Poljenice 3, kojeg zastupa punomoćnica Marina Krka,
odvjetnica Odvjetničkog društva Krka & Krka d.o.o. iz Splita, radi isplate, odlučujući o
reviziji tuženika protiv presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske broj
Pž-3267/2018-3 od 28. listopada 2020. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično
preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu broj Povrv-1913/2015 od 26. ožujka
2018., u sjednici održanoj 11. srpnja 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom u točki I. izreke održan na snazi platni nalog
sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tea Karabotića-Milovca iz Splita,
poslovni broj Ovrv-2355/15 od 23. studenoga 2015. za isplatu iznosa od 931.081,25
kuna (123.575,71 €, po fiksnom tečaju 1 € = 7,5340 kuna) i za trošak ovršnog
postupka u iznosu od 17.937,50 kuna (2.380,71 €) sa zakonskom zateznom
kamatom prema odgovarajućoj kamatnoj stopi, te je ukinut platni nalog za predvidive
troškove ovršnog postupka u iznosu od 6.175,00 kuna (819,56 €). Odlukom je o
parničnom trošku sadržanoj u točki II. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja
za naknadu troškova postupka u iznosu od 27.500,00 kuna (3.649,87 €).
2. Drugostupanjskom su presudom u točki I. izreke odbijene žalbe tuženika i
umješača kao neosnovane te je prvostupanjska presuda potvrđena presuda u dijelu
točke I. izreke kojim je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog
bilježnika Tea Karabotića-Milovca iz Splita, poslovni broj Ovrv-2355/15 od 23.
studenoga 2015. za isplatu iznosa od 756.281,23 kuna (100.375,76 €) sa zakonskom
zateznom kamatom koja teče od 10. siječnja 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi koja
se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne
banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem
polugodištu uvećanom za osam postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate
po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne
stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za pet postotnih poena i za troškove ovršnog postupka u iznosu od
14.750,00 kuna (1.957,66 €) sa zakonskom zateznom kamatom od 23. studenoga
2015. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena. Nadalje je u točki II. izreke
preinačena prvostupanjska presuda u dijelu točke I. izreke kojim je održan na snazi
platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tea Karabotića-Milovca iz
Splita, poslovni broj Ovrv-2355/15 od 23. studenoga 2015. za isplatu iznosa od
174.800,02 kuna (23.199,94 €) s pripadajućom kamatom, kao i za dio troška ovršnog
postupka tako da je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika
Tea Karabotića-Milovca iz Splita, poslovni broj Ovrv-2355/15 od 23. studenoga 2015.
za isplatu iznosa od 174.800,02 kuna (23.199,94 €), sa zakonskom zateznom
kamatom koja teče od 10. siječnja 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se
određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke
koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu
uvećanom za osam postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja
se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za
pet postotnih poena i za troškove ovršnog postupka u iznosu od 3.187,50 kuna
(423,05 €) sa zakonskom zateznom kamatom od 23. studenoga 2015. do isplate, po
stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope
na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za pet postotnih poena, te je u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev kao
neosnovan. Odlukom je o parničnom trošku sadržanoj u točki III. izreke naloženo
tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 28.934,23 kuna
(3.840,23 €), dok je u točki IV. izreke odbijen kao neosnovan tuženikov zahtjev za
naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 134.315,77 kuna (17.826,76 €).
Ujedno je u točki V. izreke naloženo tužitelju naknaditi umješaču trošak parničnog
postupka u iznosu od 7.730,42 kuna (1.026,00 €), dok je u točki VI. izreke umješačev
zahtjev za naknadu parničnog troška u daljnjem iznosu od 11.816,33 kuna (1.568,29
€) odbijen kao neosnovan, jednako kao što je u točki VII. izreke odbijen kao
neosnovan i umješačev zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u
iznosu od 11.750,00 kuna (1.559,49 €).
3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-890/2021-2 od 21. siječnja 2020. dopustio
tuženiku izjavljivanje revizije protiv presude Visokoga trgovačkog suda Republike
Hrvatske poslovni broj Pž-3267/2018-3 od 28. listopada 2020., radi pravnog pitanja:
"Primjenjuje li sud pogrešno materijalno pravo glede odredaba članka 228.
stavak 1. i 2. ZOO-, prema kojima trogodišnji zastarni rok kod međusobnih tražbina iz
trgovačkih ugovora o prometu roba i usluga teče odvojeno za svaku isporuku robe,
izvršeni rad ili uslugu, kada prilikom odlučivanja o prigovoru zastare zahtjeva
trogodišnji zastarni rok računa od datuma dospijeća naznačenog na utuženim
računima, a ne od trenutka obavljanja svake pojedine usluge, odnosno primopredaje
radova?"
4. Postupajući po dopuštenju revizijskog suda, protiv navedene presude reviziju iz
članka 382. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91,
91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11,
25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) podnosi tuženik pobijajući je u dosuđujućem
dijelu zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena predlažući reviziju
usvojiti u cijelosti te preinačiti drugostupanjsku presudu prihvaćanjem žalbe tuženika i
odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku,
podredno ukinuti pobijanu presudu u pobijanom dijelu i vratiti predmet
drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.
5. Tužitelj je odgovorio na reviziju tuženika i predložio ju je odbiti kao neosnovanu.
6. Prema odredbi članka 391. stavka 1. ZPP, u povodu revizije iz članka 382. tog
Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija
dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
7. Revizija nije osnovana.
8. U revizijskom je stadiju postupka predmet postupka zahtjev tužitelja za isplatu
iznosa od 756.281,23 kuna (100.375,76 €) sa zateznim kamatama od 23. studenoga
2015. do isplate s pripadajućom zateznom kamatom utemeljen na Ugovoru o odvozu
opasnog i neopasnog otpada od 13. lipnja 2012. zaključenom između tužitelja i
tuženika.
9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo je nesporno ili je utvrđeno da su
tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o odvozu opasnog i neopasnog otpada od 13. lipnja
2012. i da tužitelj za izvršene usluge zahtijeva isplatu po računu broj: 1-U1-1 od 10.
siječnja 2013. u iznosu od 609.993,75 kuna (80.960,08 €), za preuzimanje,
zbrinjavanje, posredovanje i prijevoz opasnog i neopasnog otpada, te po računu broj
2-U1-1 od 10. siječnja 2013. iznos od 321.087,50 kuna (42.615,63 €), za izvedene
radove na taložnici. Tuženik je ove račune primio, evidentirao ih u svojim poslovnim
knjigama i iskoristio odbitak pretporeza po računu broj 1-U1-1 od 10. siječnja 2013. u
iznosu od 609.993,75 kuna (80.960,08 €) u cijelosti, a po računu U1-1 od 10. siječnja
2013. djelomično u iznosu od 146.287,48 kuna (19.415,68 €), dakle ukupno u
pobijanom iznosu od 756.281,23 kuna (100.375,76 €).
10. U navedenom iznosu tuženik nije osporavao tražbinu tužitelja, ali je istakao
prigovor prijeboja tvrdeći da je ta tužiteljeva tražbina prestala prijebojem s tražbinom
tuženika prema tužitelju u ukupnom iznosu od 756.281,23 kuna (7.469,80 €) po
računima: broj 55 od 27. listopada 2010., broj 56 od 27. listopada 2010., broj 57 od
27. listopada 2010., broj 58 od 27. listopada 2010., broj 59 od 27. listopada 2010.,
broj 60 od 27. listopada 2010., broj 61 od 27. listopada 2010., broj 10. od 12. srpnja
2011., broj 9. od 12. srpnja 2011., broj 107 od 15. prosinca 2012. i broj 6. od 6.
veljače 2013. koje je tuženik izdao jednostrano, a koje je tužitelj osporio, dok ih
tuženik nije dokazao ni na koji drugi način.
11. Vještačenjem je utvrđeno da je tuženik u svojoj poslovnoj dokumentaciji
dugovanje prema tužitelju zatvorio na način da je iznos od 756.281,25 kuna
zatvoreno kompenzacijom od 6. veljače 2013., ali prema poslovnoj dokumentaciji
tužitelja nije bilo moguće utvrditi je li zatvoreno potraživanje tužitelja prema tuženiku i
na koji način.
12. U opisanim su okolnostima sudovi zaključili da, usprkos izjavi o prijeboju, tuženik
nije dokazao da ima potraživanje prema tužitelju koje bi stavio u prijeboj imajući na
umu da građanskopravna (materijalna) kompenzacija ne nastaje provođenjem u
poslovnim knjigama tuženika, već ispunjenjem pretpostavki propisanih odredbom
članka 196. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08,
125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje: ZOO), što znači da dužnik
može izvršiti prijeboj potraživanja kojeg ima prema vjerovniku s onim što ovaj
potražuje od njega, ako su obje tražbine nesporne i dospjele, pri čemu stranke
nesporno moraju biti uzajamno vjerovnik i dužnik, a potraživanja moraju biti
istovrsna.
13. Sudovi su nadalje izrazili pravno shvaćanje da kod prijeboja jednostranom
izjavom jedne strane drugoj o prebijanju međusobnih tražbina kada se za to ispune
zakonski uvjeti nije potrebna suglasnost druge strane niti je protivljenje druge strane
od značaja, ali je teret dokaza da je došlo do građanskopravnog prijeboja na dužniku,
konkretno tuženiku, koji mora dokazati sve pretpostavke za prijeboj. Dakle, na
tuženiku je teret dokaza da ima dospjelo potraživanje prema tužitelju te da je dao
izjavu o prijeboju. Nakon davanja izjave o prijeboju, smatra se da je prijeboj nastao
onog trenutka kad su se stekli uvjeti za to.
14. Sudovi su pritom odbili i prigovor zastare kojeg je tuženik istakao jer je tuženik u
izjavi o prijeboju od 6. veljače 2013. naveo da su računi dospjeli upravo 10. siječnja
2013. , a kako je tužbe u predmetu podnesena 22. prosinca 2015., ocijenjeno je da je
tužba podnesena u roku od tri godine iz članka 228. ZOO koja regulira pitanje
zastare međusobnih tražbina iz trgovačkih ugovora o prometu roba i usluga.
15. U okolnostima kada je u postupku, i to ne samo prema računima koje je
ispostavio tužitelj, već i prema dokumentaciji koju je izdao tuženik, i to izjavi o
kompenzaciji od 6. veljače 2013., utvrđeno da je predmetna tražbina tužitelja
dospjela 10. siječnja 2013., što je ovom izjavom sam tuženik potvrdio, tada je sud
pravilno primijenio odredbu članka 228. ZOO kada je o prigovoru zastare u
konkretnom slučaju odlučio imajući na umu tako utvrđenu činjenicu dospijeća
tužiteljeve tražbine.
16. Naime, odredbom je članka 228. stavka 1. ZOO propisano da međusobne
tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu roba i usluga, odnosno ugovora koje sklope
trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke
učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine. Stavkom 2. istog članka
propisano je da zastara teče odvojeno za svaku isporuku robu, izvršeni rad ili uslugu.
17. Kada je tuženik ispravom koju je sam izdao potvrdio da je tužiteljeva tražbina
dospjela 10. siječnja 2013. te kada je sud činjenicu dospijeća utvrdio na temelju
isprave koju je izdao upravo tuženik, tada sudovi odbijanjem tužbenog zahtjeva nisu
pogrešno primijenili odredbu članka 228. stavak 1. i 2. ZOO jer time nisu nužno
zanemarili trenutak obavljanja svake pojedine usluge ili rada odnosno primopredaje
radova kod činjenice da u postupku nije utvrđeno da bi rad ili usluga ili primopredaja
radova bili izvršeni nekoga drugog dana.
18. Sudovi, dakle, ne primjenjuju pogrešno materijalno pravo kada u primjeni
odredbe članka 228. stavaka 1. i 2. ZOO prilikom odlučivanja o prigovoru zastare
zahtjeva trogodišnji zastarni rok računaju od datuma dospijeća naznačenog na
utuženim računima kada u postupku ne utvrde da su rad ili usluga ili primopredaja
radova izvršeni nekoga drugog dana.
19. Stoga nisu ostvareni razlozi zbog kojih se drugostupanjska presuda pobija i na
koje se odnosi pravno pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena, pa je reviziju tuženika
valjalo odbiti na temelju odredbe članka 393. stavka 1. ZPP radi čega je presuđeno
kao u izreci.
Zagreb,11. srpnja 2023.
Predsjednica vijeća: Jasenka Žabčić
Kontrolni broj: 0bde7-82212-18b5e
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom: CN=JASENKA ŽABČIĆ, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
