- 1 -              Rev 446/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 446/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika V. J. iz N., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. R., odvjetniku u R., protiv tuženika-protutužitelja J. B., OIB: ..., i G. B., OIB: ..., oboje iz Nj., i oboje zastupanih po punomoćniku A. K., odvjetniku u R., radi isplate i predaje u posjed, odlučujući o reviziji tužitelja-protutuženika protiv dijela presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-303/2021-2 od 9. lipnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku broj P-70/2019-54 od 5. studenoga 2020., u sjednici održanoj 11. srpnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-303/2021-2 od 9. lipnja 2021. pod toč. I. u dijelu kojim je odbijena žalba tužitelja-protutuženika i potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku broj P-70/2019-54 od 5. studenoga 2020. u toč. III. i IV. kojima je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika te u toč. VI. kojom je odlučeno o troškovima postupka kao i u toč. II. kojim je odbijen zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu troškova žalbenog postupka te se u tom dijelu predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

II. O troškovima postupka povodom revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke naloženo je tuženici-protutužiteljici J. B. (dalje: tuženica) platiti tužitelju-protutuženiku (dalje: tužitelj) iznos od 70.964,40 kn s osnova materijalnih nedostataka stvari s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate po stopi koja je pobliže navedena pod toč. I. izreke prvostupanjske presude. U toč. II. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženici platiti tužitelju iznos od 9.763,20 kn s osnova plaćene komunalne naknade za dogradnju sa zakonskom zateznom kamatom u visini i od dospijeća pa do isplate kako je to pobliže navedeno pod toč. II. izreke prvostupanjske presude. U toč. III. izreke prvostupanjske presude odbijen je tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva radi isplate s osnova materijalnih nedostataka stvari u iznosu od 66.445,60 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a u toč. IV. izreke prvostupanjske presude odbijen je zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tuženica na ime izgubljene zarade plati iznos od 62.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose i od dospijeća te u visini kako je to pobliže navedeno pod toč. IV. izreke prvostupanjske presude. U toč. V. izreke prvostupanjske presude odbijeni su zahtjevi tuženice i tuženika-protutužitelja (dalje: tuženik) radi predaje u posjed nekretnine označene kao k.č.br. 4504/2 kuća i dvor površine 640 m2 upisanih u z.k.ul. 2160 k.o. O., a odbijen je i zahtjev tuženika koji su tražili isplatu od tužitelja iznosa od 6.100,00 kn na ime izgubljene zarade s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. U toč. VI. izreke prvostupanjske presude određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

 

2. Drugostupanjskom presudom u toč. I. izreke odbijene su žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane te je potvrđena prvostupanjska presuda u cijelosti, a u toč. II. izreke drugostupanjske presude odbijeni su zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

3. Protiv dijela drugostupanjske presude kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu u kojem su odbijeni zahtjevi tužitelja te u dijelu kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupka, reviziju je podnio tužitelj temeljem odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), predlažući da ovaj sud prihvati reviziju te preinači nižestupanjske presude u pobijanom dijelu na način da prihvati tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te da prihvati zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka, odnosno da ukine pobijanu presudu u pobijanom dijelu, a po potrebi i prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje drugostupanjskom ili prvostupanjskom sudu.

 

4. Tuženici su dostavili odgovor na reviziju u kojem su predložili reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Temeljem odredbe čl. 391. st. 1. ZPP ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena.

 

7. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-4386/2021-2 od 8. prosinca 2021. dopustio tužitelju izjavljivanje revizije zbog slijedećih pravnih pitanja:

 

"1. Je li pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. Zakona o parničnom postupku ukoliko drugostupanjska presuda ne sadrži ocjenu žalbenih navoda od odlučnog značaja?

 

2. Uzima li se prilikom ocjenjivanja omjera uspjeha stranaka u parnici i sukladno tome, dužnosti naknade troškova parničnog postupka kod djelomičnog uspjeha u parnici, u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP, u obzir samo uspjeh tužitelja u odnosu na osnov i visinu tužbenog zahtjeva ili se uzima u obzir i njegov uspjeh postignut u odnosu na protutužbene zahtjeve tuženika te uzima li se u obzir i uspjeh tužitelja postignut pravomoćnim djelomičnim presudama?

 

3. Je li obveza prodavatelja kao osobe odgovorne za naknadu štete zbog materijalnih nedostataka na kupljenoj stvari, sukladno odredbi čl. 185. st. 1. i st. 3. ZOO/91, prilikom isplate kupcu odgovarajuće svote novca na ime naknade pretrpljene štete, isplatiti iznos po osnovi PDV, neovisno o tome što kupac nije priložio račun kao dokaz da je prilikom plaćanja građevinskih radova radi otklanjanja materijalnih nedostataka taj PDV platio?"

 

8. U odnosu na prvo postavljeno postupovnopravno pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija potrebno je napomenuti da je odredbom čl. 375. st. 1. ZPP navedeno da u obrazloženju svoje presude drugostupanjski sud treba ocijeniti sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti. Ovaj sud je u nizu svojih odluka zauzeo pravno shvaćanje da ukoliko je od strane drugostupanjskog suda izostala ocjena žalbenih navoda koji su od odlučnog značaja da se radi o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP (primjerice rješenje ovoga suda  broj Rev 819/2020-3 od 26. siječnja 2021. i broj Rev-x 588/2018 od 19. svibnja 2020.).

 

9. Tužitelj u reviziji pravilno ukazuje da je drugostupanjski sud počinio navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer nije odgovorio na žalbeni navod tužitelja da je nedostatak na kući u vidu prodora vode u podrumske prostorije bio poznat tuženicima kao prodavateljima, u kojem slučaju bi prema odredbi čl. 485. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 58/93, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 112/99, 129/00 i 88/01 – dalje: ZOO) postojala odgovornost tuženika za materijalne nedostatke stvari bez obzira ako kupac nije izvršio svoju obvezu pregleda stvari bez odgađanja i ako  nije u roku obavijestio prodavatelja o navedenom vidljivom nedostatku.

 

10. Naime, drugostupanjski sud samo utvrđuje da tužitelj nije dokazao da je o navedenom vidljivom nedostatku u roku od 8 dana obavijestio tuženike, a da tuženici nisu za te nedostatke znali, iako bi iz iskaza svjedoka M. H. i nalaza i mišljenja sudskog vještaka B. G. se moglo zaključiti da su tuženici mogli znati za problem izbacivanja podzemnih voda iz podruma spornog objekta. Drugostupanjski sud samo nekritički navodi da tužitelj nije dokazao da bi o tom vidljivom nedostatku obavijestio tuženike u roku 8 dana, a niti da je dokazao da su isti znali za navedene nedostatke. O navedenom postoji proturječnost, a niti je drugostupanjski sud u tom dijelu odgovorio na žalbene navode tužitelja.

 

11. Nadalje, u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj potraživao iznos od 62.000,00 kn na ime izgubljene zarade zbog nemogućnosti davanja u zakup dijela kuće, drugostupanjski sud samo navodi da tužitelj nije dokazao da je zaista bio u pregovorima oko davanja u zakup tih poslovnih prostora te primjenjuje odredbu iz čl. 221.a ZPP o teretu dokaza. Međutim, drugostupanjski sud se ne obazire niti ne obrazlaže istaknute žalbene razloge i navode u vezi toga da tužitelj u spornom razdoblju poslovni prostor objektivno ne bi ni mogao davati u zakup iz razloga što su bili devastirani i kao takvi se nisu mogli niti davati u zakup zbog nedostataka, a što proizlazi i iz nalaza i mišljenja sudskih vještaka. Ni u odnosu na te navode drugostupanjski sud se nije osvrnuo niti je odgovorio na te žalbene razloge.

 

12. Stoga je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP jer drugostupanjska odluka ne sadrži ocjenu žalbenih navoda od odlučnog značaja, odnosno drugostupanjski sud nije odgovorio na sve žalbene razloge i navode tužitelja koji su od odlučnog značaja za odluku o zahtjevu i dijelu zahtjeva za tužitelja koji su odbijeni kao neosnovani od strane nižestupanjskih sudova.

 

13. U odnosu na materijalnopravno pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija i koje se odnosi na to da li tužitelj ima pravo i na iznos PDV na dosuđenu naknadu materijalne štete, drugostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da tužitelju ne pripada PDV jer isti nije dokazao da ga je platio. To je u suprotnosti s pravnim shvaćanjem ovoga suda koje je navedeno primjerice u odluci broj Rev 818/11-2 od 4. lipnja 2014. u kojoj je zauzeto pravno shvaćanje da PDV predstavlja dio novčanog iznosa koji je potreban i koji nastaje kao trošak popravljanja oštećene stvari, odnosno trošak kojim se oštećenikova materijalna situacija dovodi u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja. Stoga odgovor na treće postavljeno pravno pitanje reafirmira već prihvaćeno pravno shvaćanje i glasi:

 

„Obveza je prodavatelja kao osobe odgovorne za naknadu štete zbog materijalnog nedostatka na kupljenoj stvari, sukladno odredbi čl. 185. st. 1. i 3. ZOO prilikom isplate kupcu odgovarajuće svote novca na ime naknade pretrpljene štete, isplatiti i iznos po osnovi PDV neovisno o tome što kupac nije priložio račun kao dokaz da je prilikom plaćanja radova radi otklanjanja materijalnih nedostataka taj PDV platio.“

 

14. Obzirom da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP, te da je imao i pogrešan pravni pristup u odnosu na to da li tužitelju pripada i PDV na iznos određene naknade materijalne štete, samim time odluka o troškovima postupka ne može opstati, ali je potrebno također odgovoriti na materijalnopravno pitanje koje se odnosi na troškove parničnog postupka.

 

15. U ovoj pravnoj stvari doneseno je prije prvostupanjske odluke nekoliko djelomičnih presuda kojima je odlučivano o zahtjevima tužitelja ili tuženika. Drugostupanjski sud je također nekritički prihvatio zaključak prvostupanjskog suda da su stranke uspjele u ovoj parnici približno u jednakim dijelovima te je trošak određen prema odredbi čl. 154. st. 4. ZPP. Međutim, prilikom odlučivanja o troškovima postupka potrebno je imati u vidu uspjeh stranaka u odnosu na osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, ali isto tako i u odnosu na protutužbene zahtjeve u već pravomoćnim ranijim djelomičnim presudama. Stoga odgovor na drugo postavljeno pravno pitanje glasi:

 

„Prilikom ocjenjivanja omjera uspjeha stranaka u parnici, ako se radi o djelomičnom uspjehu u parnici u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP, treba uzeti u obzir uspjeh tužitelja u odnosu na osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, ali također i njegov uspjeh postignut u odnosu na protutužbene zahtjeve tuženika, kod čega se uzimaju u obzir i uspjesi tužitelja postignuti u odnosu na pravomoćne djelomične presude.“

 

16. Obzirom na navedeno, valjalo je primarno u smislu odredbe čl. 394. st. 1. toč. 1. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz istovremeno postojanje razloga za ukidanje drugostupanjske presude iz čl. 395. st. 2. ZPP jer je u odnosu na dva materijalnopravna pitanja zbog kojih je dopuštena revizija drugostupanjski sud propustio ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značaja, a zbog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na pitanje PDV i troškova parničnog postupka.

 

17. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 11. srpnja 2023.