1

 

Poslovni broj: 17 Gž-375/2023-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 17 Gž-375/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. R. B. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćnici M. K., odvjetnici u Z., protiv tuženika 2. s. d.o.o., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku H. L., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice i o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-3/2018-33 od 28. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 11. srpnja 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-3/2018-33 od 28. listopada 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

 

II. Odbija se žalba tužiteljice kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-3/2018-33 od 28. listopada 2022.

 

a) u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem je tužiteljica zahtijevala da joj tuženik s osnove neimovinske štete isplati iznos od 35.000,00 kuna / 4.645,30 eura[1] sa zateznim kamatama tekućim od 7. siječnja 2018. do isplate,

 

b) u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za objavom na web portalu tuženika pravomoćne presude kojom je tuženik obvezan tužiteljici da nadoknadi štetu.

 

III. Povodom žalbe tužiteljice, preinačuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-3/2018-33 od 28. listopada 2022. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem je tužiteljica zahtijevala da joj tuženik s osnove neimovinske štete isplati iznos od 15.000,00 kuna / 1.990,84 eura sa zateznim kamatama tekućim od 7. siječnja 2018. do isplate, te se u tom dijelu sudi:

 

Nalaže se tuženiku da tužiteljici u roku od 15 dana s osnove naknade neimovinske štete isplati iznos od 1.990,84 eura / 15.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 7. siječnja 2018. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

 

IV. Povodom žalbe tuženika, preinačuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-3/2018-33 od 28. listopada 2022. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna / 331,81 eura, te se u tom dijelu sudi:

 

Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

 

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 406,46 eura / 3.062,50 kuna.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.     Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da na svojem web portalu u roku 15 dana od pravomoćnosti presude objavi ispriku sadržaja: "Trgovačko društvo 2.s. d.o.o. ispričava se gospođi I. R. B. iz Z., što je na www… dana 7. listopada 2017. godine ispod teksta pod naslovom "Ljubavna priča nogometaša i manekenke bez „happy enda“ autora naznačenog pod nazivom 2.s., u rubrici KOMENTARI, objavilo i dopustilo objavu komentara koji sadrži vrijeđanje gospođe I. R. B.“

 

              Tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen je u dijelu u kojem je tužiteljica zahtijevala da joj tuženik s osnove naknade neimovinske štete isplati iznos od 50.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe do isplate, te u dijelu u kojem je tužiteljica zahtijevala da se tuženiku naloži da na svojem web portalu objavi pravomoćnu presude kojom je obvezan na naknadu štete tužiteljici (točka II. izreke). Tuženiku je naloženo i da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna / 331,81 eura (točka III. izreke).

 

2.     Protiv točke I. izreke presude i odluke o troškovima parničnog postupka žalbu je podnio tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i tužbeni zahtjev i u tom dijelu odbiti, odnosno podredno, istu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3.     Žalbu protiv točke II. izreke presude i odluke o troškovima parničnog postupka podnijela je i tužiteljica također iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. ZPP s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

4.     Tužiteljica je podnijela i odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba tuženika odbije.

 

5.     Žalbe tužiteljice i tuženika su djelomično osnovane.

 

6.     Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti koja joj je prouzročena u dva članka koji su objavljeni 6. listopada 2017. i 7. listopada 2017. u elektroničkom mediju čiji je nakladnik tuženik.

 

7.     Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, dostatne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji u žalbi ističe tužiteljica.

 

8.     Nadalje, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

9.     Sud prvog stupnja je tako u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

              - da je dana 6. listopada 2017. tuženik na stranici www… objavio tekst pod naslovom "I. B. skrivala zabrinuto lice od znatiželjnih pogleda" autorice A. L.,

              - da je u predmetnom članku objavljenom 6. listopada 2017. navedeno "da je I. B. skrivala zabrinuto lice od znatiželjnih pogleda" i "da je I. B. djelovala zabrinuto na kvartovskoj kavi s M. B. i da je skrivala lice od znatiželjnih pogleda u kafiću dok je čitala novosti",

              - da je dana 7. listopada 2017. tuženik objavio tekst na stranici www… pod naslovom "Ljubavna priča nogometaša i manekenke bez happy enda“ autora naznačenog pod nazivom 2.s., te da je u istome navedeno:

a) "da je B. B. pokušavao osvojiti svim silama I., no da ona tad baš i nije previše marila za mladog i talentiranog nogometaša te da je za njega bila neosvojiva tvrđava sve dok jednog dana nije saznala da je on na najboljem putu da potpiše svoj prvi ugovor u inozemstvu i da je utipkala njegov broj i pitala ga želi li još s njom popiti kavu",

b) "da je 2002. godine, za vrijeme krize u nogometnoj karijeri, B. pronašao utjehu u privatnom životu i da ga je tužiteljica utješila tako da je na njegovo pitanje "bi li se udala za mene" odgovorila sa "da",

c) da je tužiteljica imala okršaj s policijom te da je ljuta po njima sasula paljbu "Ja sam belgijska državljanka, ne poštujem hrvatske zakone, ni hrvatsku policiju";

d) da je ispod teksta članka objavljen komentar sadržaja "Čula sam da je njihovom poznanstvu kumovao M. Kad je B. došao iz R. u D., bilo mu je dosadno, M. mu ju je doveo. No, M. se nije niti nadao da će je oženit za 2 mjeseca pa mu se u restoranu O. pred svima zaderao: "Ja je tebi dovedem da je j****, a ti je ženiš!", M. mu je lijepo rekao; Doveo sam ti je da je hebeš, a ne ženiš…",

              - da je tuženik nakladnik elektroničkog medija na kojem su objavljeni sporni članci,

              - da je tužiteljica dana 2., 5 i 6. studenog 2017. tuženiku podnijela zahtjev za ispravkom informacije, te da je tužba tužiteljice pravovremeno podnesena.

 

10. Između stranaka gore navedene činjenice i nisu sporne. Ono što je između stranaka sporno je da li su objavom predmetnih informacija ispunjene pretpostavke za odgovornost za štetu i posljedično tome, pretpostavke za popravljanje iste objavom isprike, objavom presude, te dosuđivanjem novčane naknade.

 

11. U odnosu na informacije koje su objavljene dana 6. listopada 2017. u članku autorice A. L. pod naslovom "I. B. skrivala zabrinuto lice od znatiželjnih pogleda" pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da se radi o informacijama koje se temelje na subjektivnom dojmu promatrača, te da se objavom tih informacija tužiteljica nije pretrpjela povredu prava osobnosti u takvom intenzitetu koji bi opravdavao dosuđivanje novčane naknade u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO).

 

12. U tom dijelu utvrđenja i primjenu materijalnog prava kao pravilna prihvaća i ovaj sud. Naime, sporni navodi iz tog, prvog članka, u kojima je navedeno da je tužiteljica skrivala zabrinuto lice od znatiželjnih pogleda u kafiću i da je djelovala zabrinuto, a koji su tužiteljici sporni, i prema ocjeni ovog suda nisu takvi da bi mogli dovesti do povrede prava osobnosti takve težine koja bi za te navode opravdavala dosuđivanje pravične novčane naknade. Stoga je u tom dijelu sud prvog stupnja pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 1100. st. 1. ZOO koje tužiteljica žalbenim navodima kojima osporava ocjenu suda prvog stupnja nije uspjela dovesti u sumnju.

 

13. Međutim, sud prvog stupnja djelomično je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je u cijelosti odbio tužiteljičin novčani zahtjev za naknadom neimovinske štete zbog informacija koje su objavljene u drugom članku koji je objavljen 7. listopada 2017.

 

14. Naime, pravilno je sud prvog stupnja u odnosu na informaciju koja se sastoji od navoda da je 2002. B. (B.) pronašao utjehu u privatnom životu i da ga je tužiteljica utješila ne predstavlja informaciju koja bi objektivno mogla dovesti do povrede tužiteljičina prava osobnosti u mjeri koja bi opravdavala dosuđivanje pravične novčane naknade.

 

15. Međutim, u tom članku nepoznatog autora objavljenom 7. listopada 2017. objavljena je i informacija da tužiteljica nije marila za sada bivšeg supruga sve dok nije saznala da će on kao nogometaš potpisati lukrativni ugovor u inozemstvu. Također, u istom članku objavljena je informacija da je tužiteljica imala "okršaj" sa policijom kojom prilikom je navela da ne poštuje hrvatske zakone niti hrvatsku policiju, koji članak sadrži i uvredljivi komentar čitatelja koji tuženik nije uklonio čak niti nakon što mu je tužiteljica uputila zahtjeva za ispravkom informacije. Predmetnim informacijama, za koje je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da tuženik nije dokazao da su istinite, tužiteljica je prikazana kao nemoralna osoba koju zanima samo novac koji je bio i motiv da uđe u vezu sa sada bivšim suprugom. Također, istima je tužiteljica prikazana kao osoba koja ne poštuje zakone i državna tijela (policiju) sa kojima ulazi u sukobe i prema kojima se bahato odnosi.

 

16. Navedene informacije odnosno komentar koji nije uklonjen čak i nakon traženja tužiteljice, a kojima je tužiteljica je prikazana kao nemoralna i bahata osoba koja ne poštuje zakone i koja je spremna biti u vezi s drugom osobom primarno zbog novca, suprotno stavu prvog stupnja, predstavljaju informacije kojima je povrijeđeno tužiteljičino pravo osobnosti na dostojanstvo, čast i ugled i to u težini koja opravdava dosuđivanje pravične novčane naknade.

 

17. Osnovano dakle, tužiteljica tvrdi da je tim spornim informacijama povrijeđena njezina čast (subjektivno pravo svakog čovjeka na osobni osjećaj vrijednosti), ugled (pravo na priznanje te vrijednosti od strane drugih pripadnika zajednice) i dostojanstvo (pravo na poštovanje), te da je objavljivanje spornih informacija povrijedilo pravo osobnosti na njezino duševno zdravlje. S obzirom da u postupku nije utvrđeno da postoje razlozi iz čl. 21. st. 4. zbog kojih tuženik kao nakladnik ne odgovara za štetu, te da težina povreda prava osobnosti i okolnosti slučaja to opravdavaju, suprotno stavu suda prvog stupnja, ispunjene su pretpostavke iz čl. 1100. st. 1. ZOO i čl. 21. st. 1., st. 2. i 3. Zakona o medijima ("Narodne novine", br. 59/04, 84/11, 81/13 – dalje: ZM) da se tužiteljici dosudi pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku (nematerijalnu) štetu. Stoga je u tom dijelu sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 1100. st. 1. ZOO.

 

18. Prilikom dosuđivanja pravične novčane naknade ovaj sud je imao u vidu da je tužiteljica javna osoba, te da je s obzirom na tu okolnost postalo zanimanje javnosti koje se odnose na razvod tužiteljice. Međutim, jednako tako sud je imao u vidu da se radi o neprovjerenim i neistinitim informacijama koje su bile provjerljive i u svezi kojih tužiteljica prije objave spornog članka nije kontaktirana. Također, sud je imao u vidu da sporni komentar čitatelja nije uklonjen ni nakon zahtjeva tužiteljice za što nije bilo opravdanih razloga, iako je isti nedvojbeno vulgarnog sadržaja. Na kraju, sud je imao u vidu da dosuđivanje pravične novčane naknade ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi, te da nema obeshrabljujući učinak na slobodu mišljenja i izražavanja kao temeljenih prava zajamčenih čl. 38. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 – dalje: Ustav), kao pravnog akta s najvišom pravnom snagom i čl. 10. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 - dalje: Konvencija).

 

19. Imajući vidu naprijed navedene okolnosti konkretnog slučaja, ovaj sud smatra da, sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti na duševno zdravlje, dostojanstvo, čast i ugled predstavlja iznos 1.990,84 eura / 15.000,00 kuna. Slijedom toga, tužbeni zahtjev tužiteljice u svom novčanom dijelu je djelomično osnovan za iznos od 1.990,84 eura / 15.000,00 kuna, dok je za iznos od 4.645,30 eura / 35.000,00 kuna isti neosnovan.

 

20. Osnovan je i tužbeni zahtjev tužiteljice i u dijelu u kojem se odnosi na zatezne kamate na dosuđeni iznos. Naime, odredbom čl. 29. st. 1. ZOO propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, dok je čl. 1103. ZOO propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

 

21. U konkretnom slučaju, tužiteljica zatezne kamate potražuje od dana podnošenja tužbe. S obzirom da tužiteljica zatezne kamate potražuje od 7. siječnja 2018. kada je podnijela tužbu, dakle nakon što je šteta nastala, osnovan je tužiteljičin tužbeni zahtjev i u dijelu u kojem se isti odnosi na isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 1.990,84 eura / 15.000,00 kuna.

 

22. Uz sve ranije navedeno, potrebno je i navesti i da ovaj sud smatra da djelomičnim prihvaćanjem novčanog dijela tužbenog zahtjeva, nije narušena pravična ravnoteža između tužiteljičina prava na dostojanstvo, čast i ugled (čl. 35. Ustava) s jedne strane, te prava na slobodu mišljenja i izražavanja (čl. 38. Ustava), s druge strane. Naime, radi se o pravima koja zaslužuju jednaku zaštitu, te je u konkretnom slučaju bilo potrebno i ocijeniti koje od sukobljenih prava (tužiteljičino pravo na zaštitu časti i ugleda ili tuženikovo pravo na slobodu izražavanja) preteže u konkretnom slučaju (tako primjerice i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-2099/2020 od 19. listopada 2022.). Imajući u vidu ranije navedene okolnosti konkretnog slučaja, posebice da tužiteljica prije objave članka nije kontaktirana, te da se radi o neistinitim informacijama koje su se mogle provjeriti, ovaj sud smatra da iz činjenica koje su utvrđene u postupku ne proizlazi da bi tuženikovo pravo na slobodu izražavanja imalo prednost pred na tužiteljičinim pravom na zaštitu dostojanstva, časti i ugleda, pa je prema ocjeni ovog suda ostvarena pravična ravnoteža između Ustavom i Konvencijom zajamčenih suprotstavljenih prava tužitelja i tuženika.

 

23. Tužiteljica u žalbi navodi i da je na okolnost povrede prava osobnosti predložila izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem koje sud nije proveo čime sadržajno ističe da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 220. st. 2. ZPP. Međutim, u situaciji kada tužiteljica nije dostavila bilo kakvu medicinsku dokumentaciju, pravilno je sud prvog stupnja postupio kada predmetni dokaz nije izveo tako u tom dijelu nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka. Također, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio tužiteljičin tužbeni zahtjev za objavom pravomoćne presude na web portalu tuženika. Naime, u konkretnom slučaju, sukladno odredbi čl. 22. st. 1. ZM, određeno je popravljanje štete u obliku objave isprike i isplate novčane naknade. Objavom isprike i isplatom novčane naknade, prama stavu ovog suda, šteta je popravljena, pa je stoga sud prvog stupnja pravilno pobijanom presudom odbio tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem je tužiteljica zahtijevala da se tuženiku naloži i objavljivanje pravomoćne presude na web portalu tuženika.

 

24. S druge, strane, nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika kojima osporava pobijanu presudu u dijelu u kojem je tuženiku naložena objava isprike. Tuženik naime smatra da ne može biti odgovoran za komentare koje je nije sam objavio, a koje su objavili čitatelji, smatrajući pritom da to proizlazi iz Uvjeta korištenja i pravilima komentiranja društva 24 sata d.o.o. Međutim, takvi žalbeni navodi tuženika su neosnovani. Naime, kako je pravilno sud prvog stupnja utvrdio u prvostupanjskom postupku, tuženik je omogućio čitateljima da komentiraju članke koje objavljuje na web stranici omogućivši pritom čitateljima jednostavnu registraciju i anonimnost. Točno je da tuženik ne može kontrolirati što će u komentaru pojedini čitatelj stranice navesti. Međutim, u situaciji kada je na stranici omogućio komentiranje članaka tuženik je, sukladno svojoj obvezi iz čl. 16. st. 1. ZM na poštovanje privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti građana, bio dužan osigurati da se komentari kojima se vrijeđa tuđa čast, ugled i dostojanstvo i uklone. U konkretnom slučaju, tuženik nesporno to nije učinio tako da se ne može ekskulpirati od odgovornosti za štetu ističući u postupku da on nije autor spornog komentara.

 

25. U odnosu na tuženikovo pozivanje na opće uvjete sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da tuženik uopće nije dostavio opće uvjete koji su bili na snazi u vrijeme spornih objava. Međutim, neovisno o tome potrebno je napomenuti da je pretpostavka postojanja općih uvjeta, sukladno odredbi čl. 295. ZOO, postojanje određenog ugovornog odnosa. U ovom konkretnom slučaju, predmet spora nije obveza tuženika koja proizlazi iz pravnog posla odnosno ugovora u kojem slučaju bi postojala mogućnost da se određeni ugovorni odnosi između ugovornih stranaka urede općim uvjetima, već obveza koja proizlazi iz izvanugovornog odnosa prouzročenja štete (čl. 20. st. 1. ZOO). Stoga opći uvjeti tuženika ne mogu predstavljati osnovu za njegovu ekskulpaciju od odgovornosti za štetu i razlog zbog kojeg bi tužbeni zahtjev tužiteljice bio neosnovan.

 

26. Međutim, iako žalba tuženika nije osnovana u pogledu glavne stvari, ista je osnovana u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka. Naime, tužiteljica je u postupku istaknula dva nenovčana i jedan novčani zahtjev. Tužiteljica je u postupku uspjela s nenovčanim zahtjevom za objavom isprike, te djelomično u omjeru od 30 %  sa novčanim zahtjevom za isplatom naknade neimovinske štete. S druge strane, tužiteljica u postupku nije uspjela sa nenovčanim zahtjevom za objavom presude, te djelomično, i to u većem dijelu u omjeru od 70 %, sa novčanim zahtjevom za naknadu štete, pa je u tom dijelu u postupku uspio tuženik.

 

27. Imajući u vidu navedeni djelomični uspjeh stranaka u postupku, posebice da je s osnovom tužiteljica uspjela u omjeru od 66 %, ali i da je s visinom novčanog zahtjeva uspjela u omjeru od 30 %, ocjena je ovog suda da su stranke u parnici uspjele u približno jednakim dijelovima, te da su ispunjene pretpostavke za se odredi da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Stoga je o troškovima postupka valjalo odlučiti primjenom odredbe čl. 154. st. 4. ZPP, te povodom žalbe tuženika temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti odluku o troškovima postupka sadržanu u točki III. izreke pobijane presude i odrediti da svaka stranaka snosi svoje troškove parničnog postupka.

 

28. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer je tuženik sa žalbom uspio samo djelomično u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka čime je sa istom uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu (čl. 154. st. 5. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

 

29. Izreka ove presude u dijelu kojem se ista odnosi na dvojno iskazivanje vrijednosti novčanih obveza temelji se na odredbi čl. 48. st. 1. i 2. u svezi s čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", br. 57/22, 88/22) i fiksnom tečaju konverzije prema kojem 1 euro iznosi 7,53450 kuna.

 

30. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu 11. srpnja 2023.

 

 

              Predsjednica vijeća:

                    Vesna Žulj, v.r.