Poslovni broj 50 Gž-4104/2022-3

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 50 Gž-4104/2022-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Feuš kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Tomislava Aralice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. O. M. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica M. M. J. C., odvjetnica u Z., protiv tuženice B. K. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnica S. M., odvjetnica u Z., radi iseljenja i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-71/2021-15 od 26. kolovoza 2022., u sjednici vijeća održanoj 11. srpnja 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

             

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-71/2021-15 od 26. kolovoza 2022.

 

 

Obrazloženje

             

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici predati tužitelju u posjed slobodan od osoba i stvari posebni dio nekretnine opisan kao suvlasnički dio s neodređenim omjerom zk.č.br. 6038/4 stambeno poslovna zgrada i gradilište u …, površine 534,4 čhv, odnosno 1922 m2 upisana u zk.ul.br. 8638 k.o. G. Z., neodvojivo povezanog s vlasništvom posebnog dijela nekretnine i to jednosobnim stanom broj 10, na drugom katu, površine 36 čm, sa spremištem broj 1 u podrumu, upisanim kao posebni dio nekretnine oznake E-24, (točka I izreke). Nadalje naloženo je tuženici da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama (točka II izreke).

 

2. Protiv navedene presude žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 dalje: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda odnosno podredno istu ukine i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova postupka tuženici.

 

3. Žalba tuženice nije osnovana.              

 

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja radi iseljenja tuženice iz predmetne nekretnine i predaje iste u posjed slobodan od osoba i stvari.

 

5. Pošavši od utvrđenja da se tužitelj, iako nije upisan kao vlasnik predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama, sukladno odredbi čl. 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 u daljnjem tekstu: ZV), ima smatrati predmnijevanim vlasnikom nekretnine pa je isti temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZV-a ovlašten zahtijevati predaju u posjed predmetne nekretnine jer je dokazao pravni temelj i istinit način svog stjecanja iste, da je tužitelj aktivno legitimiran za vođenje ovog postupka i temeljem čl. 22. st. 4. Zakona o najmu stanova (''Narodne novine'' br. 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18 i 105/20 u daljnjem tekstu: ZNS) jer su stranke zaključile ugovor o najmu predmetne nekretnine od 21. rujna 2015. (u daljnjem tekstu ugovor o najmu), da tuženica tijekom postupka nije dokazala da je uredno podmirivala najamninu sukladno ugovoru, da je tužitelj otkazao ugovor o najmu jer tuženica nije platila više od 40 najamnina odnosno više od dva puta postupila suprotno ugovoru o najmu, da isto predstavlja razlog za otkaz ugovora o najmu temeljem odredbe čl. 19. st. 3. ZNS sud prvog stupnja utvrdio je da tuženica više od dva puta nije postupila po ugovoru o najmu odnosno sukladno odredbama ZNS pa da je tužitelj, u skladu s ugovorom o najmu i odredbama ZNS, tuženici otkazao ugovor o najmu, koji otkaz je tužiteljica nesporno zaprimila 8. prosinca 2020. kada joj je počeo teći otkazni rok od 3 mjeseca i koji je istekao 8. ožujka 2021. Posljedično navedenom sud prvog stupnja tužbeni zahtjev na predaju u posjed ocijenio je osnovanim te je, pozvavši se na naprijed navedene zakonske odredbe, naložio tuženici da predmetnu nekretninu preda tužitelju u posjed slobodnu od osoba i stvari.

 

6. Suprotno žalbenim razlozima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Za svoju odluku dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. tč. 11. ZPP, na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tuženica u svojoj žalbi.

 

7. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tuženica navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza od strane žaliteljice.

 

8. Za svoje utvrđenje da je u ovoj pravnoj stvari tužitelj, dostavom ugovora o imovinskim pravima i obvezama sklopljenim sa zadrugom M. iz Z. 9. kolovoza 1984. predmet kojeg je kupoprodaja predmetne nekretnine, a koja je u zemljišnim knjigama upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja upravo zadruge M., dokazao pravni temelj i istinit način svog stjecanja predmetne nekretnine sud prvog stupnja dao je valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja koje nisu dovedeni u pitanje žalbenim navodima. Pri tome tuženici valja reći da u prilog utvrđenju da se u okolnostima konkretnog slučaja a imajući u vidu naprijed navedeno tužitelj ima smatrati predmnijevanim vlasnikom predmetne nekretnine ide u prilog upravo i činjenica da je tuženica sa tužiteljem sklopila ugovor o najmu tog stana očito ga smatrajući vlasnikom odnosno predmnijevanim vlasnikom.

 

9. Nadalje valja reći da s obzirom na nespornu činjenicu da su stranke sklopile ugovor o najmu, tužitelj, sve i da nije predmnijevani vlasnik, kao najmodavac, u slučaju raskida tog ugovora odnosno u tom pogledu ispunjenja potrebnih pretpostavki, ovlašten je tražiti predaju u posjed predmeta ugovora od strane najmoprimca. Stoga se opširni žalbeni navodi u vezi sa utvrđenjem o tužitelju kao predmnijevanom vlasniku pogledu ukazuju neosnovanima.

 

10. Na daljnje žalbene navode valja reći da sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Sud prvog stupanja ocijenio je provedene dokaze na okolnost plaćanja predmetne najamnine sukladno čl. 8 ZPP te je za svoja uvjerenja dao logične i uvjerljive razloge.

 

11. Tako je pravilno utvrdio da tuženica nije dokazala da bi uredno podmirivala ugovorenu najamninu odnosno da je tužitelj dokazao da tuženica više od dva puta nije postupila po ugovoru o najmu. Naime, dužnost je bila tuženice da u parnici iznese tvrdnje o činjenicama kojima osporava činjenične tvrdnje tužitelja te da predloži dokaze kojima će potkrijepiti te činjenične tvrdnje (čl. 219. ZPP). Kako istinitost određene tvrdnje treba dokazati ona stranka koja tvrdi da određene činjenica postoji, a ne onaj koji poriče njezino postojanje u konkretnom slučaju teret dokaza činjenice o redovitim uplatama ugovorene najamnine od strane tuženice bio je na tuženici. Tuženica međutim tijekom ovog postupka u kojem je trebala dokazati te svoje tvrdnje nije dostavila dokumentaciju iz koje bi sud prvog stupnja sa sigurnošću mogao utvrditi da je tuženica svoju, suprotno tvrdnjama tužitelja, obvezu plaćanja najamnine uredno podmirila cijelo vrijeme odnosno da navodi tužitelja o tome da ista najamninu nije plaćala nisu točni pa se utvrđenje suda da tuženica nije dokazala da bi postupala u skladu sa ugovorom o najmu odnosno plaćala uredno najamninu ukazuje pravilnim.

 

12. Posljedično navedenom i žalbeni navodi kojima tužena osporava odluku suda prvog stupnja kojim nije prihvatio njezine prijedloge za prekid ovog postupka odnosno spajanje istog na predmet u kojem tužitelj od tuženice traži isplatu zaostalih najamnina nisu odlučni jer rješenje pitanja koliko je tuženica ostala dužna tužitelju na ime neisplaćenih najamnina ne predstavlja u smislu čl. 12. ZPP prethodno pitanje za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari gdje tužitelj traži vračanje u posjed predmetne nekretnine te jer je tuženica u ovom postupku trebala dokazati (priznanicama o uplatama za sporno razdoblje) da je podmirila predmetne najamnine, a što je izostalo, pa sud nije imao razloge za prekid ovog postupka odnosno spajanje istog na drugi postupak.

 

13. Neosnovni su navodi tuženice da je sud iz priloženih od strane tuženice priznanica mogao utvrditi da je ista podmirila ugovorene najamnine budući, a kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja, priloženi nalozi datiraju iz razdoblja koje prethodi zadnjoj uplati od 12. svibnja 2017., pa kako tuženica nije dostavila niti jednu priznanicu o eventualnoj uplati iza svibnja 2017. utvrđenje sud da tuženica nije dokazala da bi nakon 12. svibnja 2017. podmirivala ugovorene najamnine se ukazuje pravilnim.

 

14. Prema izloženom, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. čl. 166. ZV-a i čl. 22. st. 4. ZNS kada je tužbeni zahtjev utvrdio osnovanim.

 

15. Slijedom navedenog neodlučna su ostala razmatranja žalbe tužene, jer predstavljaju samo drugačije i to pogrešno, viđenje primjene navedenih zakonskih odredbi, na pravilno utvrđeno činjenično stanje, s time da je i o ocjeni neosnovanosti prigovora tužene povrede prava na dom, a sukladno čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (''Narodne novine - Međunarodni ugovori'' 18/97, 6/99, 8/99, 14/02 i 1/06 - dalje: Konvencija) sud prvog stupnja dao valjane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, koje paušalnim žalbenim navodima tuženice nije dovedeno u pitanje.

 

16. Odluka o troškovima parničnog postupka pravilna je, kako u osnovi tako i u visini odmjerenih troškova, a sve na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi čl. 155. st. 1. ZPP.

 

17. Slijedom svega prethodno navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu 11. srpnja 2023.

 

      Predsjednik vijeća:

Vlasta Feuš, v.r.