Poslovni broj: 50. Gž R-580/2023-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 50. Gž R-580/2023-2

 

 

 

U I M E  R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Feuš kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Tomislava Aralice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. I. iz P., OIB …, zastupan po punomoćniku M. Č., odvjetniku u P., protiv tuženika C. S. d.o.o. iz P., OIB …, zastupanog po punomoćniku T. K., odvjetniku u P., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pr-1786/2021-11 od 31. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 11. srpnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženog i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pr-1786/2021-11 od 31. svibnja 2022., u točkama I, III i IV izreke.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplati tužitelju iznos od 11.846,01 kn bruto zajedno sa zateznim kamatama od 15. svibnja 2021. pa do isplate, osim na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak (točka I izreke) dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan (točka II izreka). Nadalje naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.500,00 kuna zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama (točka III izreke) te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka (točka IV izreke).

 

2. Presudu sadržajno u dosuđujućem dijelu i u odluci o troškovima postupka pobija tuženik sadržajno zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14 i 70/19 u daljnjem tekstu: ZPP-a) bez prijedloga o  odluci suda drugog stupnja.

 

3. Žalba tuženika nije osnovana.

 

4. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu plaće za razdoblje od 18. ožujka do 19. travnja 2020.

 

5. U žalbenoj fazi postupka nije sporno da stranke nisu sklopile pismeni ugovor o radu, da je u razdoblju od oko mjesec dana tužitelj za tuženika obavljao poslove čuvara okoliša, da tuženik tužitelju za taj rad nije ništa platio te da tužitelju za taj obavljeni rad pripada plaća u mjesečnom iznosu od 8.250,00 kuna neto a što odgovara iznosu od 11.846,01 kn bruto.

 

6. Pošavši od utvrđenja da su stranke, imajući u vidu da posao čuvara okoliša, u smislu odredbe čl. 10. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17 i 98/19 u daljnjem tekstu ZR), s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca, ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, sklopile, sukladno odredbi čl. 14. st. 2. i 4.  ZR usmeni ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto čuvara okoliša, da je te poslove tužitelj faktički i obavljao oko mjesec dana, da plaća za to razdoblje u kojem je tužitelj radio kod tuženika nesporno iznosi 8.250,00 kuna neto (što odgovara iznosu od 11.846,01 kn bruto) koju tuženik tužitelju nakon obavljenog rada nije isplatio sud prvog stupnja pozivom na odredbe čl. 90. st. 1. i 3. i čl. 92. st.1. i 3. ZR i čl. 433.a. st.1. ZPP obvezao je tuženika da tužitelju isplati plaću u navedenom iznosu uvećanom, sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj  35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 u daljnjem tekstu: ZOO-a), za zatezne kamate od dospijeća do isplate. Nadalje sud prvog stupnja utvrdio je prigovor prijeboja istaknutog od strane tuženika neosnovanim uz obrazloženje da je odredbom čl. 96. st. 1. ZR propisano da poslodavac ne smije bez suglasnosti radnika svoje potraživanje prema radniku naplatiti uskratom isplate plaće ili nekoga njezina dijela, a da je nesporno da takvu suglasnost tužitelj tuženiku nije dao.

 

7. S ovakvim se utvrđenjima slaže i ovaj sud drugog stupnja.

 

8. Suprotno žalbenim razlozima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Za svoju odluku dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu odredaba parničnog postupka sadržajno ukazuje tuženik u svojoj žalbi.

 

9. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tuženik navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza odnosno predmetne pravne situacije od strane žalitelja.

 

10. Tako je pravilno utvrdio da su stranke sklopile usmeni ugovor o radu kojim se tužitelj obvezao za tuženika obavljati poslove radnog mjesta čuvara okoliša da je sukladno ugovoru tužitelj za tuženik oko mjesec dana obavljao ugovorene poslove te da tuženik tužitelju za obavljeni rad nije platio ugovoreni iznos plaće koja visina među strankama nije bila sporna.             

 

11. Prema tome ne postoji niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355. ZPP-a).

 

12. S obzirom na utvrđenje da su stranke sklopile usmeni ugovor o radu, za koje utvrđenje sud prvog stupnja dao valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja a koje utvrđenje posebno tuženik svojom žalbom niti ne osporava, žalbeni navodi kojima tuženik ističe iz kojih razloga nije bio u mogućnosti sklopiti pismeni ugovor o radu sa tužiteljem ukazuju se neodlučnim za rješavanje u ovoj pravnoj stvari. Naime nedostatak pismene forme ne utiče na valjanost usmenog ugovora o radu sklopljenog između stranaka, koji proizvodi pravne učinke među strankama odnosno obvezuje tuženika kao poslodavca i na temeljem kojeg ugovora je sud pravilno naložio tuženom da tužitelju isplati ugovorenu plaču za obavljeni rad.

 

13. Pravilno je i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora prijeboja jer je zatraženi prijeboj izričito zabranjen odredbom čl. 96. st. 1. ZR pa navodi tuženika kojim ističe da je tužitelj nije tuženiku vratio određene službene stvari te time počinio kazneno djelo nije odlučno odnosno ne dovode u pitanje valjanost naprijed navedenog utvrđenja, a imajući u vidu da tuženik niti tijekom prvostupanjskog postupka niti u žalbi ne tvrdi da bi dobio suglasnost tužitelja za prijeboj određenog iznosa njegove plaće.

 

14. Posljedično navedenom na pravilno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupanja pravilno je primijenio i materijalno pravo iz čl. 92 ZR kada je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja, a s obzirom da mu tuženik nije isplatio plaću, osnovan te isti (djelomično) prihvatio.

 

15. Također pravilno je sud na dospjelu tražbinu na osnovi plaće tužitelja, sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a dosudio zatezne kamate tekuće od trenutka kad je tuženik pao u zakašnjenje odnosno onog dana kada je tuženik tužitelju trebao isplatiti plaću pa do isplate, koji dio tuženik žalbom posebno niti ne osporava.

 

16. Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženog odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

 

17. I odluka o troškovima postupka pravilna je kako po osnovi (čl. 154. st. 3. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a) troškova koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14 ,118/14 i 107/15).

 

U Zagrebu 11. srpnja 2023.

 

                                                                                                 Predsjednik vijeća:

                                                                                                           Vlasta Feuš, v.r.