Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

                           

                                                  Poslovni broj 33 Gž-922/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 33 Gž-922/2023-2

 

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. G. iz T., OIB , kojeg zastupa punomoćnik T. B., odvjetnik iz O., protiv tuženika A. B. d.d., Z., OIB …, zastupanog po punomoćniku I. Š., odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ć. i Š. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-4/2021-23 od 9. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 11. srpnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

             

I Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-4/2021-23 od 9. prosinca 2022. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

             

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja citiranom u izreci odlučeno je:

 

I/ Utvrđuju se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj zaključenog dana 16.05.2006. g. između tužitelja Z. G. i S. b. d.d. O., pravnog prednika tuženika A. b. d.d. Z. koji je dana 18.05.2006. god. ovjeren kod javnog bilježnika M. B. pod brojem OV-11983/06, a koja u čl. 2. glasi: "…u protuvrijednosti od HRK po srednjem tečju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita."; u čl. 3. toč. 2. glasi: "…u kunskoj protuvrijednosti…CHF"; toč. 4.; "…obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.", toč. 5.;"Kamate se obračunavaju CHF, a naplaćuju u kunama po važećem srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja."; u čl. 4. Glasi; "Ugovorne stane su suglasne da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu. Izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom ovog Ugovora, bez posebnog zaključivanja Anekasa ovom Ugovoru, a što stranke potvrđuju svojim potpisom na ovom Ugovoru"; u čl. 11. glasi; "Ako nakon sklapanja ovog Ugovora nastupe okolnosti koje otežavaju ispunjenje obveze jedne strane ili ako se zbog njih ne može ostvariti svrha ugovora, Korisnik kredita se odriče prava prigovora promijenjenih okolnosti (clausula rebus sic stantibus)."; a u čl. 15. glasi; "Potpisom na ovom Ugovoru Korisnik kredita u cijelosti prihvaća odredbe poslovnih uvjeta Banke, a naročito odredbe Odluke o kamatnim stopama i Odluke o visini naknade za usluge Banke, kao i sve kasnije njihove izmjene i dopune.".

II/ Nalaže se tuženiku A. B. d.d. Z., OIB: da tužitelju Z. G. iz T., OIB: isplati iznos od 16.831,25 kn / 2.233,89 EUR1 ukupno zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa od 01. kolovoza 2008. god. do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od 2 godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, i to na:

- iznos od 10,54 kn/1,40 EUR od 02.11.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 1,73 kn/0,23 EUR od 02.01.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 8,63 kn/61,15 EUR od 02.02.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 42,34 kn/5,62 EUR od 02.03.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 5,55 kn/0,74 EUR od 02.04.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 14,09 kn/1,87 EUR od 02.05.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 10,29 kn/1,37 EUR od 02.02.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 35,91 kn/4,77 EUR od 02.03.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 28,32 kn/3,76 EUR od 02.04.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 33,89 kn/4,50 EUR od 02.05.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 35,42 kn/4,70 EUR od 02.06.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 98,13 kn/13,02 EUR od 02.07.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 78,29 kn/10,39 EUR od 02.08.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 124,24 kn/16,49 EUR od 02.09.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 111,25 kn/14,77 EUR od 02.10.2010. god. pa sve do isplate,

- iznos od 85,93 kn/11,40 EUR od 02.11.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 150,54 kn/19,98 EUR od 02.12.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 181,58 kn/24,10 EUR od 02.01.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 158,63 kn/21,05 EUR od 02.02.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 189,24 kn/25,12 EUR od 02.03.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 147,70 kn/19,60 EUR od 02.04.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 162,72 kn/21,60 EUR od 02.05.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 216,07 kn/28,68 EUR od 02.06.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 234,45 kn/31,12 EUR od 02.07.2011. god. pa sve do isplate,

- iznos od 294,29 kn/39,06 EUR od 02.08.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 271,81 kn/36,07 EUR od 02.09.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 243,74 kn/32,35 EUR od 02.10.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 239,81 kn/31,38 EUR od 02.11.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 244,58 kn/32,46 EUR od 02.12.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 252,65 kn/33,53 EUR od 02.01.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 270,04 kn/35,84 EUR od 02.02.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 286,36 kn/38,01 EUR od 02.03.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 264,24 kn/35,07 EUR od 02.04.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 276,53 kn/36,70 EUR od 02.05.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 277,20 kn/36,79 EUR od 02.06.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 279,10 kn/37,04 EUR od 02.07.2012. god. pa sve do isplate,

- iznos od 274,91 kn/36,49 EUR od 02.08.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 270,85 kn/35,95 EUR od 02.09.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 267,73 kn/35,53 EUR od 02.10.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 276,60 kn/36,71 EUR od 02.11.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 288,71 kn/38,32 EUR od 02.12.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 283,01 kn/37,56 EUR od 02.01.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 265,19 kn/35,20 EUR od 02.02.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 295,52 kn/39,22 EUR od 02.03.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 285,19 kn/37,85 EUR od 02.04.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 285,77 kn/37,93 EUR od 02.05.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 265,16 kn/35,19 EUR od 02.06.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 260,22 kn/34,54 EUR od 02.07.2013. god. pa sve do isplate,

- iznos od 267,54 kn/35,51 EUR od 02.08.2013. god. pa sve do isplate,

- iznos od 276,16 kn/36,65 EUR od 02.09.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 299,18 kn/39,71 EUR od 02.10.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 287,69 kn/38,18 EUR od 02.11.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 297,42 kn/39,47 EUR od 02.12.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 299,38 kn/39,73 EUR od 02.01.2014. god. pa sve do isplate;

- iznos od 318,95 kn/42,33 EUR od 02.02.2014. god. pa sve do isplate;

- iznos od 326,02 kn/43,27 EUR od 02.03.2014. god. pa sve do isplate,

- iznos od 322,39 kn/42,79 EUR od 02.04.2014. god. pa sve do isplate;

- iznos od 315,32 kn/41,85 EUR od 02.05.2014. god. pa sve do isplate;

- iznos od 312,13 kn/41,43 EUR od 02.06.2014. god. pa sve do isplate,

- iznos od 313,53 kn/41,61 EUR od 02.07.2014. god. pa sve do isplate;

- iznos od 322,43 kn/42,79 EUR od 02.08.2014. god. pa sve do isplate;

- iznos od 331,51 kn/44,00 EUR od 02.09.2014. god. pa sve do isplate,

- iznos od 330,70 kn/43,89 EUR od 02.10.2014. god. pa sve do isplate;

- iznos od 335,26 kn/44,50 EUR od 02.11.2014. god. pa sve do isplate;

- iznos od 341,82 kn/45,37 EUR od 02.15.2014. god. pa sve do isplate;

- iznos od 339,15 kn/45,01 EUR od 02.01.2015. god. pa sve do isplate;

- iznos od 515,41 kn/68,41 EUR od 02.02.2015. god. pa sve do isplate;

- iznos od 489,00 kn/64,90 EUR od 02.03.2015. god. pa sve do isplate,

- iznos od 506,66 kn/67,24 EUR od 02.04.2015. god. pa sve do isplate;

- iznos od 489,53 kn/64,97 EUR od 02.05.2015. god. pa sve do isplate;

- iznos od 509,39 kn/67,61 EUR od 02.06.2015. god. pa sve do isplate,

sve to u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku A. B. d.d. Z., OIB: … da tužitelju Z. G. iz T., OIB: plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 14.968,00 kuna / 1.986,59 eura2 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 09. prosinca 2022. pa sve do ispale, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane ta tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a tuženiku dosude troškovi žalbe.

 

3. Na žalbu nije podnesen odgovor.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. U predmetnom postupku tužitelj traži da sud utvrdi ništetnim odredbe ugovora o kreditu od 16. svibnja 2006., u dijelu u kojem je iskazana kamatna stopa promjenjiva odlukom tuženika, te je ugovorena valutna klauzula u CHF, te isplatu preplaćenih iznosa po kreditu sklopljenom sa prednikom tuženika, a radi ništetnosti odredaba ugovora o kreditu.

 

6. Među strankama nije sporno da je između prednika tuženika S. b. d.d. O. kao kreditora i tužitelja, kao korisnika kredita, dana 15. svibnja 2006. sklopljen Ugovor o kreditu solemniziran od strane javnog bilježnika M. B. iz O. pod poslovnim brojem OV-11983/06 18. svibnja 2006., na temelju kojeg je prednik tuženika odobrio i isplatio tužitelju iznos od 15.200 CHF s rokom otplate od 9 godina u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatih po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, te da je ugovorena početna ugovorna kamatna stopa od 4,30% koja se tijekom otplate kredita u više navrata mijenjala na štetu tužitelja.

 

7. Žalbeni navodi tuženika da se na njegova prednika – S. b. d.d. ne odnose utvrđenja iz kolektivne tužbe, jer navedena banka nije bila stranka, odnosno tuženik u tom postupku, nisu osnovani iz razloga što je S. b. d.d. u veljači 2009. bila pripojena H. A.-A. b. d.d., koja je bila jedan od tuženika u kolektivnom sporu. Kako je tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača podnesena tek 2012., S. b. d.d. dakle nije niti mogla biti tuženica u tom postupku, već  H. A.-A. b. d.d., pod kojim nazivom je tuženica poslovala u vrijeme pokretanja spora.

 

8. Osnovano međutim tuženik prigovara, da je prvostupanjska presuda opterećena bitnom povredom ZPP iz čl. 354. st. 2. t. 11., radi čega je nije moguće ispitati.

 

9. U tužbi od 23. prosinca 2020. godine tužitelj je tražio, da sud utvrdi ništetnim odredbe Ugovora o kreditu od 16.5.2006. koje se odnose na valutnu klauzulu u CH, te na promjenjivu kamatnu stopu, te odricanje tužitelja na isticanje prava prigovora promijenjenih okolnosti, u točki I., te isplatu iznosa od 12.000 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, s time da će se pojedinačni iznosi na koje se obračunava zakonska zatezna kamata naknadno specificirati nakon provođenja knjigovodstveno-financijskog vještačenja na okolnost izračuna razlike između plaćene kamate unutar svakog anuiteta i razlike tečaja za CHF, u točki II.

 

10. Nakon provedenog vještačenja tužitelj je podneskom od 4. studenoga 2022. naveo da specificira tužbeni zahtjev na način, da povlači tužbeni zahtjev za iznos preplaćene kamate u iznosu od 5.625,95 kn (iako takav zahtjev nije bio niti stavljen u postupku), te traži da se naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos od 16.831,25 kn/2.233,89 eur. Zaključno iznosi da u odnosu na točku II. tužbenog zahtjeva predlaže sudu da mu dopusti preinaku tužbe tj. povećanje tužbenog zahtjeva iz točke II. na iznos od 16.831,25 kn/2.233,89 eur.

 

11. Iz navedenog ne proizlazi, kako se prigovara u žalbi, da bi tužbeni zahtjev bio djelomično povučen, jer tužitelj, iako u podnesku navodi da povlači zahtjev za preplaćene kamate u iznosu od 5.625,95 kn, takav zahtjev nije prethodno postavio, pa ga ne može niti povući (postavljen je samo zahtjev za utvrđenje ništetnom odredbe o promjenjivim kamatama u točki I., koji podneskom od 4. studenoga 2022. nije izmijenjen).

 

12. U konkretnom slučaju radi se o povećanju, tj. preinaci tužbenog zahtjeva koju je sud bio ovlašten prihvatiti na temelju čl. 190. st. 3. ZPP, a u skladu sa zaključkom sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. studenoga 2021. br. Su IV-162/2021.

 

13. Prvostupanjski sud međutim, iako u točki II izreke nalaže tuženiku isplatu iznosa od 16.831,25 kn/2.233,89 Eur, u obrazloženju navodi da nalazi tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati na ime razlike ukupan iznos od 22.457,20 kn osnovanim u cijelosti, te da je primjenom čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) odlučeno kao u izreci presude.

 

14. Pri tom je u točki I izreke, iako u podnesku kojim specificira tužbeni zahtjev tužitelj navodi da povlači tužbu u dijelu za iznos preplaćene kamate od 5.625,95 kn (kakav numerički nije niti bio postavljen) ustrajao kod zahtjeva za utvrđenje ništetnim odredaba ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatu, kao i odredbe da se korisnik kredita odriče prava prigovora promijenjenih okolnosti (clausula rebus sic stantibus)."; a u čl. 15. glasi; "Potpisom na ovom Ugovoru Korisnik kredita u cijelosti prihvaća odredbe poslovnih uvjeta Banke, a naročito odredbe Odluke o kamatnim stopama i Odluke o visini naknade za usluge Banke, kao i sve kasnije njihove izmjene i dopune."- kakva nije bila predmet kolektivnog spora, pa je osnovanost zahtjeva u tom dijelu tužitelj bio dužan dokazati u predmetnoj parnici.

 

15. Prihvaćanjem takvog zahtjeva (koji je sam sebi proturječan jer nakon specifikacije nije više jasno po kojoj osnovi tužitelj traži isplatu, s obzirom na sadržaj točke I. zahtjeva) sud je donio proturječnu odluku, koja je u kontradikciji i s obrazloženjem u kojem se navodi da je dosuđeno nešto, što nije dosuđeno u izreci (i od čega je tužitelj odustao u postupku, a da to prethodno nije niti tražio).

 

16. Nadalje, osnovano se prigovara da činjenično stanje u postupku nije potpuno i pravilno utvrđeno, kada je sud odbio saslušanje tužitelja i svjedoka predloženih na okolnost sklapanja ugovora o kreditu. U odgovoru na tužbu tuženik je naime prigovorio da je radio na edukaciji i upozoravanju potrošača na rizike vezan uz rast tečaja vidarskog franka, te je predložio saslušanje djelatnika tuženika u svojstvu svjedoka; na ročištu od 20. lipnja 2022. odustao je od saslušanja tih, predloženih svjedoka, te je tražio kraći rok za dostavu podataka o djelatniku tuženika kojeg predlaže na okolnost sklapanja ugovora o kreditu, a na ročištu od 21. studenoga 2022. godine je te podatke dostavio. Sud je odbio dokazne prijedloge tuženika za saslušanje tužitelja, svjedoka i javne bilježnice, bez obrazloženja zašto navedene dokaze neće provesti, dok je saslušanje svjedoka M. S. Š. odbio jer isto nije predloženo do okončanja prethodnog postupka (u kojem je roku tražen rok za dostavu podataka o svjedoku koji će iskazivati na okolnost sklapanja ugovora o kreditu, o kojem zahtjevu sud nije odlučio.)

 

17. Prvostupanjski sud se obrazloženju presude pozvao na odluku Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., donesenu u postupku protiv ovdje tuženika a po tužbi Potrošača – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, kojom presudom je utvrđeno da je tuženik u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena glavnica vezana za švicarski franak, što je prosječnom potrošaču nerazumljivo, nepošteno i prema tome ništetno jer su banke prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustile informirati potrošače o četiri činjenice: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro (jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temeljila na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije bila pod kontrolom HNB, što proizlazi iz potvrde HNB od 7. lipnja 2013.), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Navedena je presuda potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. -7129/2013. od 13. lipnja 2014. U obrazloženju presude Visokog trgovačkog suda posl. br. -7129/13 navodi se da se pojedini potrošači u postupku individualne pravne zaštite mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa, a što je u skladu s odredbom čl. 138.a. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07, 125/07 i dr., dalje: ZZP) te odluka u tom postupku u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u individualnim postupcima potrošača radi naknade štete uzrokovane postupanjem tuženika koje je predmet postupka povodom kolektivne tužbe.

 

18. U odluci Ustavnog suda U-III-5458/2021. od 30. lipnja 2022. obrazloženi su razlozi direktnog učinka presuda donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača propisanog u čl. 502.c. ZPP.

 

19. U istoj odluci međutim navodi se međutim da je nelogičan zaključak suda o tome da podnositeljica nije dokazala da bi se o osporenim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo, jer podnositeljici (banci) na tu okolnost ni nije bilo omogućeno dokazivanje niti je moralo biti s obzirom na to da je ta okolnost pravomoćno utvrđena u kolektivnom sporu. „Međutim, podnositeljici je trebalo biti omogućeno dokazivanje okolnosti da je potrošaču, ako ih već nije utvrdila samim ugovorom, njezina zaposlenica dala odgovarajuće obavijesti o parametrima promjene kamatne stope prije sklapanja ugovora kako je tvrdila u parničnom postupku i kako tvrdi u ustavnoj tužbi, a sudovi su propustili uočiti da je upravo na tu okolnost podnositeljica predložila saslušanje navedene svjedokinje. Stoga je također netočan i u suprotnosti s naprijed navedenom sudskom praksom i načelnim stajalištima Ustavnog suda o načelu jednakosti oružja u kolektivnom sporu i pojedinačnim potrošačkim sporovima (vidi točke 22. - 22.2. načelnih stajališta) zaključak sudova da su sve odlučne okolnosti predmetnog spora već utvrđene u kolektivnom sporu ili da se mogu utvrditi samo na temelju predočenih isprava, zbog čega nije trebalo saslušati zaposlenicu pravne prednice podnositeljice…“

 

20. U konkretnom slučaju tuženik je predložio saslušanje djelatnika banke na okolnost upozoravanja potrošača na rizike vezane uz rast tečaja švicarskog franka – da bi od saslušanja tih svjedoka, navedenih u odgovoru na tužbu, odustao, ali je na pripremnom ročištu zatražio kraći rok za dostavu podataka o djelatniku tuženika kojeg bi sud mogao saslušati na okolnost sklapanja ugovora o kreditu. O tom zahtjevu sud nije odlučio (već je odbio prijedlog za saslušanjem tužitelja, svjedoka i javne bilježnice M. B., bez obrazloženja) a nakon što je tuženik ipak naknadno označio ime svjedoka, odbio je istog saslušati radi proteka roka za stavljanje takvog prijedloga (a da o zahtjevu za produljenje roka, prethodno nije odlučio, odnosno paušalno je odbio saslušanje svih svjedoka).

 

21. Osnovano tuženik u žalbi prigovara, da je na taj način činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, jer odlučne činjenice, tj. jesu li zaposlenici banke dali tužitelju odgovarajuće obavijesti o rizicima kredita u švicarskom franku te je li tužitelj kao potrošač za sklapanje spornog ugovora mogao dati informirani pristanak, nisu utvrđene.

 

22. U nastavku postupka sud će odlučiti o dokaznom prijedlogu tuženika, te potom na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijeniti materijalno pravo a o svojoj odluci dati i valjane razloge.

 

23. Na temelju odredbe čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP, te u odnosu na troškove žalbenog postupka, na temelju čl. 166. st. 3. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

 

             

U Zagrebu, 11. srpnja 2023.

                                                                                                 

                                                                                                 

                                                                                                                Predsjednik vijeća:

                                                                                                                    Milena Frankić, v.r.

 

             

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu