Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

   Trg Nikole Šubića Zrinskog 5                                                                         

                                                                                   Poslovni broj 14 Gž-439/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Andrine Raspor Flis kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. H. OIB: … iz Z., koju zastupa punomoćnica M. P. F., odvjetnica u Z., protiv tužene N. G. OIB: …, iz M., P., koju zastupa punomoćnica S. A. M., odvjetnica u O., radi sklapanja ugovora, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji posl. br. P-1131/2021-16 od 2. studenog 2022. i protiv rješenja istog suda posl. br. P-1131/2021-18 od 2. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 11. srpnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

              Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji posl. br. P-1131/2021-16 od 2. studenog 2022. 

 

 

r i j e š i o  j e

 

              Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji posl. br. P-1131/2021-18 od 2. studenog 2022.

 

 

Obrazloženje

 

1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. P-1131/2021-16 odbijen je zahtjev tužiteljice koji je glasio: "Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana zaključi sa tužiteljicom Ugovor o kupoprodaji nekretnina sljedećeg sadržaja:

 

 

2

                                                                                   Poslovni broj 14 Gž-439/2023-2

 

 

N. G. M., P., OIB …, kao prodavatelj s jedne strane (u daljnjem tekstu: prodavatelj)

i

M. M. H., Z., OIB …, kao kupac s druge strane, (u daljnjem tekstu: kupac),

sklopili su:                                                              

UGOVOR O KUPOPRODAJI NEKRETNINA

Čl. 1.

Prodavatelj prodaje, a kupac kupuje nekretninu:

½ dijela nekretnine upisane kod Općinskog suda u Rijeci, ZK Odjel, zk.ul.br.760, zk.č.br.500/6 u naravi Dvorište u površini od 12 m2, u postupku obnove zemljišnih knjiga nova zk.č.196, koja bi trebala biti upisana u zk.ul.557, k.o. P.

Čl. 2.

Kupoprodajna cijena 6m2 nekretnine opisane u čl. 1. ovog Ugovora iznosi 516 EUR (petstošesnaest eura) u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB na dan isplate.                                                               

Čl. 3.

Stranke ovog Ugovora suglasno utvrđuju da će kupoprodajna cijena iz čl. 2. ovog Ugovora biti isplaćena u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti Presude.

Čl. 4.

Stranke suglasno utvrđuju da kupac stupa u posjed danom isplate kupoprodajne cijene iz čl.2.ovog Ugovora.

Čl. 5.

Prodavatelj jamči kupcu da su nekretnine opisane u čl. 1. ovog Ugovora njegovo isključivo vlasništvo u 1/1 dijela.

Čl. 6.

Prodavatelj dozvoljava kupcu prijenos vlasništva nekretnina iz čl. 1. ovog Ugovora na ime kupca temeljem ovog Ugovora u zemljišnim knjigama i drugim evidencijama, a bez ikakvog daljnjeg odobrenja.

Čl. 7.

Stranke se sporazumijevaju da će porez na promet nekretnina prema ovom Ugovoru

podmiriti kupac.

Čl. 8.

U znak postignute suglasnosti i preuzimanja obveza iz ovog Ugovora stranke isti potpisuju u tri (3) istovjetna primjerka.

Prodavatelj:            Kupac:

N. G.                       M. M. H.,

u protivnom taj će Ugovor o kupoprodaji nekretnina zamijeniti ova presuda.

II. Nalaže se tuženoj da tužiteljici nadoknadi troškove ovosudnog postupka u cijelosti sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja teče od dana donošenja prvostupanjske Presude dana namirenja Tužitelja u cijelosti i to sve u roku od 15 (petnaest) dana od dana donošenja Presude.", kao u stavku I izreke presude suda prvog stupnja.

 

 

3

                                                                                   Poslovni broj 14 Gž-439/2023-2

 

1.2. U stavku II izreke prvostupanjske presude tužiteljici je naloženo da tuženoj naknadi parnični trošak u iznosu od 4.000,00 kn/530,89 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. studenog 2022. do isplate.

 

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga i predlaže

 

 

žalbu usvojiti i donijeti odluku kojom se tužba u ovoj pravnoj stvari usvaja, podredno ukinuti odluku i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Za razliku od žalbenih navoda, u presudi suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP) jer je presuda suda prvog stupnja razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može ispitati. Ujedno se u prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14  ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

 

5. Sud prvoga stupnja raspravio je sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene a u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

6. Na temelju pravilnog zaključka da tužiteljica, suprotno odredbama čl. 7. st.1., čl. 219. st. 1. i čl. 299. st. 1. ZPP, nije iznijela ni dokazala činjenice koje bi opravdavale usvajanje tužbenog zahtjeva kojim bi sud naložio tuženoj da sa tužiteljicom zaključi ugovor o kupoprodaji 1/2 dijela nekretnine prije zk.č.br. 500/6 a sada zk.č.br. 196 upisane u zk.ul.br. 557 k.o. P. Zemljišnoknjižnog odjela O. Općinskog suda u Rijeci, sud prvog stupnja odbio je isti zahtjev kao neosnovan.

 

7. U odgovoru na tužiteljičine žalbene navode valja poći od temeljnog načela slobode uređivanja obveznih odnosa iz čl. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08. 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje: ZOO), koje je temeljno načelo obveznog prava. Navedenim se načelom jamči sloboda sklapanja ugovora, uz ograničenje za slobodu onog ugovornog raspolaganja koje je u suprotnosti s Ustavom Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralom društva (čl. 322. st. 1. ZOO). Načelo slobode uređivanja obveznih odnosa omogućava ugovornim stranama da slobodno urede obvezne odnose i prilagode ih svojim konkretnim potrebama. Za usvajanje tužbenog zahtjeva kojim se, protivno volji tužene a autoritetom sudske odluke nalaže zaključenje kupoprodajnog ugovora kao

4

                                                                                  Poslovni broj 14 Gž-439/2023-2

 

što traži tužiteljica, potrebno je dokazati da je između stranaka ugovorena ta obveza tužene na sklapanje navedenog ugovora ili da je odredbom posebnog zakona za tuženu propisana obveza sklapanja tog govora kojeg će u suprotnom zamijeniti sudska presuda. U predmetnom slučaju se ne radi ni o ugovorenoj niti o zakonom propisanoj obvezi tužene da sa tužiteljicom sklopi kupoprodajni ugovor kojim će joj prodati 1/2 dijela svoje nekretnine zk.č.br. 196, prije zk.č.br. 500/6, upisane u zk.ul.br. 557 k.o. P. kao što tužiteljica neosnovano traži.

                                                                    

8. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da obveza tužene na sklapanje ugovora nije između stranaka ugovorena. S obzirom da iz iskaza obiju stranaka jasno proizlazi kako one uopće nisu bile ni u kakvim pregovorima za sklapanje kupoprodajnog ugovora a tužiteljica je izričito izjavila da sa tuženom nije sklopila predugovor, pravilno je sud prvog stupnja zaključio kako nisu ostvarene pretpostavke za primjenu čl. 268. st. 1. i 4. ZOO jer stranke nisu zaključile predugovor kojim bi se tužena obvezala na sklapanje glavnog ugovora.

 

9. Budući da stranke nisu bile ni u kakvim pregovorima i nema dokaza da su se sporazumjele o predmetu i cijeni, nisu ostvarene ni pretpostavke za primjenu čl. 247. i čl. 249. ZOO. Osim toga, zahtjev tužiteljice kojim traži sudsku zaštitu nalaganjem tuženoj da zaključi traženi kupoprodajni ugovor tužiteljica ne može sa uspjehom temeljiti na tvrdnjama o tome da se sa tuženim navodno suglasila o bitnim sastojcima ugovora jer je to proturječno.

 

10.1. Pravilnost zaključka suda prvog stupnja o tome da tužiteljica tijekom postupka pred sudom prvog stupnja nije ponudila ni jedan dokaz iz kojeg bi proizlazila obveza tužene na sklapanje kupoprodajnog ugovora nije dovedena u dvojbu tužiteljičinim u žalbi ponovljenim pozivanjem na izvatke iz predmeta Područnog ureda za katastar O. br. K-3/37-77, prijavnog lista za katastar i rješenje Općinskog zavoda za katastar i geodetske poslove O. u predmetu br. UP/891/1-77, skice premjeravanja br. 131 od 3. prosinca 1977., podneska tužene Stalnoj službi u O. u predmetu br. Psp-88/2020, preslike katastarskog plana, urbanističkog uređenja okućnica za zk.č.br. 500/2 (dio) gr.č. 82 k.o. P. i skraćenog zapisnika sa 107. sjednice Izvršnog vijeća Skupštine Općine O. od 19. listopada 1976. jer sadržaj navedene dokumentacije, kao što je utvrdio i prvostupanjski sud, ničim ne ukazuje na navodnu obvezu tužene na sklapanje traženog kupoprodajnog ugovora.

 

10.2.      U tom je smislu prvostupanjski sud pravilno utvrdio da u navedenoj dokumentaciji nema nikakvog podatka o navodnoj prodaji predmetne nekretnine kao ni o obvezi isplate ili isplati kupoprodajne cijene a svakako nema temelja za obvezu tužene na sklapanje kupoprodajnog ugovora.

 

11.1. Sud prvog stupnja svoju odluku temelji i na pravilnom stajalištu da u konkretnom slučaju ni između prednika stranaka nije postignut sporazum o predmetu i cijeni temeljem kojeg bi se mogao smatrati zaključenim ugovor o kupoprodaji nekretnina kojem nedostaje propisana pisana forma. Tužiteljica svoj zahtjev za pružanje sudske zaštite ni ne temelji na odredbi o osnaženju ugovora kojem nedostaje potreban oblik iz čl. 294. ZOO.

5

                                                                                   Poslovni broj 14 Gž-439/2023-2

 

11.2. Tužiteljica u žalbi neosnovano tvrdi kako iz dokumentacije na koju se poziva proizlazi dokaz o tome da je njezin zemljišnoknjižni prednik A. P. od prednice tužene 1975. ili 1977. navodno kupio sporni dio zk.č.br. 500/6 k.o. P., jer iz sadržaja predmetne dokumentacije ne proizlazi da je zaključen takav kupoprodajni ugovor ili sporazum, kao što je pravilno zaključio prvostupanjski sud. U okolnostima predmetnog slučaja u kojem tužiteljica nije navela činjenice o tome u vezi kojeg su se to predmeta kupoprodaje i za koju cijenu navodno sporazumjeli prednici stranaka i uopće nije navela da je između prednika stanaka ugovoreno ovlaštenje da se na temelju tog navodnog ugovora može zatražiti i postići uknjižba prava vlasništva (clausula intabulandi) što je osnova stjecanja prava vlasništva temeljem pravnog posla, a tužena osporava da bi bilo kakav sporazum između prednika stranaka o spornom dijelu nekretnine bio postignut, nema mjesta utvrđenju da je tužena “naslijedila” obvezu sklapanja pisanog kupoprodajnog ugovora kako to tužiteljica neosnovano traži. Stoga je bez utjecaja pozivanje na primjenu odredaba čl. 376. i čl. 377. ZOO.

 

12.1. Iz zk.ul.br. 557 k.o. P. vidljivo je da je zk.č.br. 196 - prije zk.č.br. 500/6 upisana u vlasništvu tužene. Prema odredbi čl. 8. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama (“Narodne novine” br. 63/19 i 128/22) smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta te su stoga bespredmetni žalbeni navodi tužiteljice da tužena i nadalje svojata predmetni dio nekretnine.

 

12.2. Osim što svoje tvrdnje o tome da je prednik tužiteljice ostvario kupoprodajni odnos nije ničim dokazala, tužiteljica u žalbi ponavlja da je nedostajao pisani ugovor. Jasno je kako tužiteljica sebe netočno smatra sadašnjom vlasnicom nekretnine jer joj za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine nedostaje odgovarajući zakonom predviđeni modus stjecanja, utvrđenje kojeg predmetnim tužbenim zahtjevom i ne traži, kao što ni ne traži pravnu zaštitu u smislu odredbe čl. 294. ZOO.

 

13. Kada se u žalbi poziva na odredbu čl. 248. ZOO, tužiteljica pogrešno tumači institut obveznog sklapanja ugovora koji predstavlja iznimno ograničenje stranačke slobode ugovaranja. Da bi sud primjenom odredbe čl. 248. ZOO mogao ograničiti slobodu ugovaranja usvajanjem zahtjeva kojim se tuženoj nalaže da sklopi traženi kupoprodajni ugovor, potrebno je da je takvo zadiranje predviđeno i opravdano javnim interesom utjelovljenim u određenoj posebnoj zakonskoj odredbi, što je u ovom slučaju izostalo. Drugim riječima, ne može se tužiteljica sa uspjehom pozivati na potrebu primjene odredbe čl. 248. ZOO u okolnostima u kojima tuženu posebna zakonska odredba ne obvezuje da taj ugovor sklopi. Zakonom propisana obveza sklapanja određenog ugovora je pretpostavka primjene čl. 248. ZOO međutim u predmetnom slučaju ne postoji takva zakonska odredba koja bi obvezivala tuženu da sa tužiteljicom sklopi traženi kupoprodajni ugovor.

 

14.1. U tom smislu tužiteljica u svojim nejasnim žalbenim navodima ističe činjenice koje su proturječne sa postavljenim tužbenim zahtjevom i kao takve ne dovode u dvojbu zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude o neosnovanosti tužbenog zahtjeva za pružanje sudske zaštite nalaganjem tuženoj da sa tužiteljicom sklopi ugovor o kupoprodaji 1/2 dijela predmetne nekretnine.

5

                                                                                   Poslovni broj 14 Gž-439/2023-2

 

14.2. Slijedom navedenog nisu ostvareni ni žalbeni razlozi pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP niti pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP  jer tužiteljica svojim žalbenim navodima nije osnovano osporila pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke. Stoga je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP ovaj sud odlučio kao u izreci presude.

 

15.1. O parničnom trošku odlučeno je pravilnom primjenom odredaba čl. 154. st. 1 i čl. 155. ZPP te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 26/22, dalje: Tarifa), što se odnosi i na odluku o naknadi troška za pristup na ročište za objavu presude u posebnom rješenju od 2. studenog 2022. kojeg tužiteljica neosnovano osporava žalbom.

 

15.2. Kao što je vidljivo iz sadržaja zapisnika sa tog ročišta od 2. studenog 2022. tužena i njezina punomoćnica su pristupile na ročište za objavu presude a naknadu toga troška su pravodobno zatražile na ročištu od 22. rujna 2022. Pravo na naknadu navedenog troška tuženoj jamči odredba tbr. 9. toč. 3. Tarife u vezi čl. 155. st. 2. ZPP tako da suprotne žalbene navode tužiteljice valja otkloniti i primjenom čl. 380. toč. 2 ZPP odlučiti kao u izreci rješenja.

 

U Zagrebu 11. srpnja 2023.

 

                                                                                      Predsjednica vijeća:

                                                                                                  Gabriela Topić Kordej, v.r.