1

Poslovni broj: 12 Gž-3488/2022-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 12 Gž-3488/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: mr. sc. Iris Gović Penić, kao predsjednice vijeća, Sanje Joke Umićević, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ines Kovačević, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. P. iz K. I., OIB: …, zastupanog po punomoćniku J. P., odvjetniku iz B., protiv tuženika Ž. N. iz G., OIB: …, zastupanog po punomoćniku V. T., odvjetniku iz Odvjetničkog društva T. & P. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj Pn-171/2021-39 od 26. srpnja 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 11. srpnja 2023. godine.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj Pn-171/2021-39 od 26. srpnja 2022. godine.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

 

″I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, a koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Ž. N. iz G., OIB: …, da tužitelju A. P. iz M. V., OIB: …, plati iznos od 40.000,00 kn na ime neimovinske štete, te 5.000,00 kn na ime imovinske štete, sve sa zakonskom zateznom kamatom po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena tekućom od 20. svibnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koje se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 22.870,00 kn u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška kao neosnovan.″

 

2. Protiv te presude žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Službeni list SFRJ” br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i “Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima, odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade štete u svezi događaja od 11. prosinca 2010. godine.

 

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju žalitelj ističe u žalbi jer su u prvostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni neproturiječni te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se razlozima presude navodi u sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika pa prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

6. Isto tako nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 377. st. 2. ZPP niti iz čl. 221.a ZPP jer je sud prvog stupnja pravilno primijenio navedene zakonske odredbe u ovom postupku.

 

7. Isto tako nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi čl. 221. ZPP koju žalitelj ističe u žalbi jer je sukladno odredbi čl. 221.a st. 2. propisano da će sud uzimajući u obzir sve okolnosti prema svom uvjerenju ocijeniti hoće li uzeti za priznatu ili osporenu činjenicu koju je stranka najprije priznala, a onda potpuno ili djelomično porekla jer je ograničila priznanja dodavanjem drugih činjenica.

 

8. U tom smislu pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja prema svom uvjerenju ocijenio da je uzeo za osporenu činjenice koje se odnose na odgovornost tuženika za štetni događaj (cjeneći pri tome da je tuženik po svom punomoćniku najprije priznao, a zatim kada je promijenio punomoćnika osporio priznanje odgovornosti za štetni događaj.

 

9. Protivno žalbenim navodima nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 4. ZPP, a to stoga jer prvostupanjski sud nije utemeljio svoju odluku na nedopuštenim raspolaganjima stranaka u smislu čl. 3. st. 3. ZPP.

 

10. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocijene sukladno odredbi čl. 8. ZPP u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

 

11. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj 11. prosinca 2010. godine u L. G. – K. prilikom obavljanja skupnog lova nastrijeljen u lijevu nogu te pri tom zadobio tjelesne ozljede, da je predmetni lov bio organiziran prema pravilima struke, da je tuženik bio lovnik (osoba koja vodi lov) te određivao pozicije lovaca koji sudjeluju u lovu pa je tako odredio i poziciju na kojoj se trebao tijekom lova nalaziti tužitelj. Da je u lovu sudjelovalo 39 lovaca, te su bili podijeljeni na one koji su sudjelovali u prigoni i oni koji su bili na štantu, da su lovci u prigonu bili podijeljeni u dvije skupine te je u jednoj skupini bio tužitelj dok je vođa druge skupine bio tuženik, da su se obje skupine kretale u istom smjeru, time da su povicima trebali osigurati da se održava linija kretanja lovaca koji sudjeluju u prigonu te potjerivati divlje svinje prema štantu, gdje su se nalazili ostali lovci, da je lovcima u prigonu bilo dopušteno pucati, da je međusobni razmak između lovaca koji su bili u prigonu bio 10 do 20 metara, da nije bilo moguće uvijek održavati liniju obzirom na konfiguraciju terena i zapreke koje se susreću prilikom kretanja po terenu, da je vidljivost na terenu bila jako loša (bilo je snijega), da se tužitelj u jednom trenutku odvojio od skupine kojim se kretao te otišao nešto više naprijed u odnosu na liniju kojom se inače lovci u lovu kreću, da je u jednom času iz linije prigona izašao i tuženik time da je tuženik izašao prema naprijed kako bi skrenuo divlje svinje prema drugim lovcima (što mu je kao vođi lova bilo dopušteno), da je u spornom razdoblju pucalo više lovaca, da je tužitelj odstupio od planiranog načina kretanja i plana lova iako je bio dužan držati se linije, da je tužitelj pogođen hicem u području lijeve natkoljenice te zadobio prostrijelnu ranu u području lijeve natkoljenice i prijelom distalnog dijela lijeve natkoljenične kosti bez pomaka, da se protiv tuženika vodio kazneni postupak (pod poslovnim brojem K-217/14 kojim je donesena presuda dana 29. veljače 2016. godine kojom presudom je odbijena optužba protiv tuženika za počinjenje kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom iz nehaja opisanoj i kažnjivo po čl. 101. st .1. Kaznenog zakona, da je tužiteljeva rana nastala od deformiranog zrna ili od većeg fragmenta zrna tj. da se nije radilo o izravnom pogotku, da to zrno nije nađeno, da postoji mogućnost da je tužitelj pogođen streljivom kalibra kojeg su koristili drugi lovci, da se radilo o šumovitom terenu zbog čega je postojala velika mogućnost odbijanja zrna od okolnog raslinja, da je prilikom policijskog očevida obrađeno samo uže mjesto događaja te s mjesta gdje su nađeni trakovi krvi, mehanička oštećenja okolnog drveća i čahura, dok šire lice mjesta nije pregledano te je na užem obrađenom mjestu događaja prilikom očevida nađena samo jedna opaljena čahura lovačkog metka kalibar 9,3 puta 74 R češkog proizvođača "Seiller Berlot" koju pušku je tada posjedovao tuženik; da je tuženik ispalio iz svoje puške dva metka, da su se nalazila dva svježa mehanička traga na stablima graba na užem mjestu događaja koja su nastala od dva neovisno ispaljena zrna, no na užem mjestu događaja nije nađena druga čahura.

 

12. Na tako utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da mu tuženik naknadi neimovinsku i imovinsku štetu u ukupnom iznosu od 45.000,00 kn kada je odlučio kao u toč. I. pobijane prvostupanjske presude.

 

13. Prema odredbi čl. 7. st. 1. ZPP stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuje te činjenice, a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika (čl. 219. st. 1. ZPP).

 

14. Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu o postojanju činjenice, zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP).

 

15. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi da je tuženik bio taj koji je nastrijelio tužitelja predmetne zgode i nanio mu tjelesne ozljede, odnosno da je tuženik taj koji je odgovoran tužitelju za nastalu mu neimovinsku i imovinsku štetu u vezi tog štetnog događaja.

 

16. Naime, valjano ocjenjuje prvostupanjski sud da nije moguće nedvojbeno utvrditi da je tužitelj bio pogođen upravo iz zrna ispaljenih iz puške tuženika, da se tužitelj u vrijeme ozljeđivanja zatekao na mjestu na kojem se prema pravilima struke nije smio nalaziti, da su pucali i drugi lovci osim tuženika predmetne zgode, da je tužitelj mogao biti ozlijeđen i od streljiva kalibra koji su koristili drugi lovci, da se radilo o situaciji u kojoj je iznimno opasno pucati s obzirom na konfiguraciju terena jer je postojala velika mogućnost odbijanja zrna od okolnog raslinja te da se temeljem provedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi da je upravo tuženik taj koji je pucao i ozlijedio tužitelja.

 

17. Na žalbene navode valja reći da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio provesti po tuženiku predloženi dokaz saslušanjem odvjetnika Z. G. jer je i bez provođenja tog dokaza činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno u ovom predmetu.

 

18. Također na žalbene navode treba reći da je sud prvog stupnja u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocijene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

 

19. Kako žalitelj u žalbi ocjeni prvostupanjskog suda suprotstavlja samo vlastitu ocjenu, a koja je bez realne podloge u rezultatima postupka, žalbeni prigovori u tom smislu ne mogu se prihvatiti.

 

20. Isto tako valja reći da sukladno odredbi čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

 

21. Iz naprijed navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u toč. I. pobijane prvostupanjske presude.

 

22. Isto tako, pravilna je odluka prvostupanjskog suda o parničnom trošku (toč. II. i točl. III. izreke), a koja se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP.

 

23. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP).

 

 

U Zagrebu 11. srpnja 2023.

 

 

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić, v.r.