Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
1
Poslovni broj 22 Gž-2592/2021-3
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 22 Gž-2592/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Lidije Bošnjaković kao predsjednika vijeća, Darije Horvat kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. P. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku R. J., odvjetniku u Z., protiv tuženika E. & S. B. d.d., OIB: …, R., zastupanog po punomoćniku D. H. Ž., odvjetnici u Odvjetničkom društvu H. & P. d.o.o. u Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5547/2020-38 od 24. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 11. srpnja 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5547/2020-38 od 24. svibnja 2021.
II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška žalbe, kao neosnovanim.
III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu, kao neosnovanim.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je pravni odnos između tužitelja i tuženika, po Ugovoru o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju hipotekom na nekretnini br. … od 02. siječnja 2004. i pripadajućih aneksa br. 1 i br. 2., javnobilježnički solemniziran po javnom bilježniku M. M. pod poslovnim brojem: OU-16/2004 od 04. studenog 2005. u dijelovima koji se odnose na Ugovor o dugoročnom kreditu broj: … od 23.02.2006. i Ugovorom o osobnom solidarnom jamstvu od 23.02.2006., prestao postojati (toč. I), utvrđeno je da tuženiku ne pripada dio tražbine po Ugovoru o dugoročnom kreditu broj:… od 23.02.2006. osiguran po Ugovoru o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju hipotekom na nekretnini br. … od 02. siječnja 2004. i pripadajućih aneksa br. 1 i br. 2., javnobilježnički solemniziran po javnom bilježniku M. M. pod poslovnim broj:OU-16/2004 od 04. studenog 2005. (toč. II), te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 346.812,50 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 24. svibnja 2021. do isplate (toč. III).
2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/09, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima uz naknadu parničnog troška i troška žalbe.
3. U svom odgovoru na žalbu tužitelj je porekao žalbene navode i predložio da se tuženik sa žalbom odbije kao neosnovanom, uz naknadu troška odgovora.
4. Žalba je neosnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je ustanovio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354 st. 2 ZPP, na koju pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 365 st. 2 ZPP.
6. Suprotno žalbenim razlozima tuženika za navesti je da je sud prvog stupnja za svoju odluku dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tuženik u svojoj žalbi.
7. Također, protivno žalbenim navodima tuženika da je sud prvog stupnja počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka budući nije primijenio odredbe čl. 219 st. 2 i čl. 298 ZPP (tzv. načelo otvorenog pravosuđenja), treba navesti da sud prvog stupnja nije počinio navedenu povredu odredaba parničnog postupka jer je tijekom postupka, na ročištu 9. ožujka 2017. izričito upozorio stranke na dužnost iznošenja činjenica i predlaganja dokaza na kojima temelje svoje zahtjeve ili kojima pobijaju navode i dokaze protivnika. Tuženik nije predložio saslušanje ovlaštene osobe na okolnost utvrđenja prave volje stranaka prilikom sastavljanja pisma namjere. Tužitelj je tijekom postupka predložio saslušanje svjedoka T. R. i dopunsko saslušanje tužitelja, ali je od istih dokaza odustao na održanoj glavnoj raspravi 9. travnja 2021.
8. Na daljnje žalbene navode da tužbeni zahtjev pod. toč. II izreke nije uredan jer nije naveden iznos tražbine koja tuženiku ne pripada po ugovoru, pa samim time takav zahtjev nije ni mogao biti usvojen, za odgovoriti je da je isti razumljiv i podoban za raspravljanje, te je pravilno sud prvog stupnja o istom meritorno odlučio.
9. Tijekom postupka sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su važne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju postignutih rezultata valjano utvrdio potrebno činjenično stanje, izloživši ga u obrazloženju pobijane presude. Zbog navedenog ovaj viši sud prihvaća u cijelosti tako utvrđeno činjenično stanje, pa prema tome nije osnovan žalbeni razlog tuženika pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
10. Nakon ukidnog rješenja ovoga suda posl. broj Gž-5435/2018-2 od 13. listopada 2020. sud prvog stupnja izveo je sve parnične radnje i raspravio sva sporna pitanja na koja je upozorio ovaj sud u svom rješenju, čime je postupio sukladno odredbi čl. 377 st. 2 ZPP.
11. Tužitelj u tužbi tvrdi da je tuženik, u svojstvu ovrhovoditelja, 12. studenog 2010. pokrenuo ovršni postupak protiv tužitelja, a na temelju javnobilježničkog akta-Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju hipotekom na nekretnini od 02. siječnja 2004., koji Ugovor je tuženik zaključio u svojstvu osiguranika i predlagatelja osiguranja, a tužitelj u svojstvu protivnika osiguranja, dok je dužnik bilo trgovačko društvo P. d.o.o. Pred tim sudom vodi se ovršni postupak pod brojem Ovr-3549/10 u kojem se zahtjeva utvrđivanje vrijednosti založene nekretnine tužitelja, njena prodaja i namirenje ovrhovoditelja u ukupnom iznosu kunske protuvrijednosti od 398.389,46 EUR uz zateznu kamatu od dospijeća do isplate. Tužitelj ističe da dug po kreditnoj partiji … ne postoji jer je podmiren uplatama trgovačkog društva L. d.o.o. po postupanju sukladno pismu namjere izdanog 14. rujna 2012. od tuženika. Sadržaj pisma namjere i preuzete obveze obuhvaćaju cjelokupan dug po partiji …, a ne dio duga. Ističe i da je tuženik izdao brisovno očitovanje za nekretnine koje su bile predmetom osiguranja hipotekom u vlasništvo trgovačkog društva L. d.o.o. za ukupan dug od 1.400.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti. Uvažavajući pravno značenje instituta pisma namjere, tuženik neutemeljeno pokušava ovršiti tužitelja za neki dio duga po partiji broj …, koji ne postoji. Postupanjem po uvjetima pisma namjere kredit je u cijelosti izmiren, pa predlaže da sud utvrdi da je pravni odnos između tužitelja i tuženika, sukladno Ugovoru o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju hipotekom na nekretnini broj … od 02. siječnja 2004. i pripadajućih Anexa I i II, javnobilježnički solemniziran po javnom bilježniku M. M., broj Ou-16/2004 od 04. studenog 2005., prestao postojati. Slijedom toga tuženiku ne pripada tražbina po partiji kredita broj …, osigurana po Ugovoru o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju hipotekom na nekretnini broj … od 02. siječnja 2004. i pripadajućih Anexa I i II, javnobilježnički solemniziran po javnom bilježniku M. M., broj Ou-16/2004 od 04. studenog 2005.
12. Sporno je u ovom postupku da li postupanje u skladu s pismom namjere predstavlja sporazum stranaka pisma namjere o prestanku kredita po partiji ...
13. Prvostupanjski je sud, nakon ocjene provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8 ZPP, utvrdio, sa kojim utvrđenjima je suglasan i ovaj sud:
-da je tužitelj bio direktor građevinske tvrtke P. d.o.o., koja je dosta surađivala sa tuženikom, između ostalog, i podižući kod njega brojne kredite
-da je tužitelj temeljem Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja osobno jamčio za obveze P., koju tvrtku je 2007. kupilo poduzeće L. d.o.o., te je podignut kredit od E. b. za 1.400.000,00 EUR, dužnik je bio P. d.o.o. a tužitelj je jamčio svojom kućom temeljem Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja, potpisanom još 2004.
-da je iz iskaza tužitelja utvrđeno da je dolaskom građevinske krize, P. d.o.o. zapao u financijske poteškoće, a time i teškoće oko vraćanja kredita, da je do tada vraćeno oko 560.000,00 EUR, da su postigli usmeni dogovor da banka zastane sa svim aktivnostima oko naplate ovog duga, da banka od 2010. do polovice 2012. nije činila ništa oko naplate, da su u drugoj polovici 2012., započeli su pregovori oko vraćanja duga, te se konačno sporazumjeli oko iznosa od 1.050.000,00 EUR na ime zatvaranja kredita i brisanja osiguranja. Isplatili su i iznos na ime odvjetničkih i sudskih troškova te iznos na ime tečajne razlike, da je tužitelj u dugogodišnjem poslovanju višekratno potpisivao pisma namjere, odnosno postupao po njima, da se radilo o nagodbi između stranaka i tužitelj nije smatrao spornim da će se izvršenjem obveza po pismu namjere, obveza po kreditu smatrati izvršenom, da je svrha pregovora koji su završili izdavanjem pisma namjere bila zatvaranje po partiji kredita za 1.400.000,00 EUR te vraćanje svih predanih osiguranja, da je L. u roku uplatio dužne iznose, a tužitelj je cijelu priču smatrao završenom, a naveo je i da je provedba ovrhe na njegovoj kući počela 2010., dakle prije potpisivanja pisma namjere, dok je nakon uplate po pismu namjere, ponovno nastavljena ista ta ovrha
-da je iz pisma namjere od 14. rujna 2012. utvrđeno da se tuženik obvezao povući zabilježbu ovrhe po osnovi rješenja o ovrsi 1456/10 pod Z-6388/10 na nekretnini u vlasništvu društva L. d.o.o.
-da se istim pismom tuženik obvezao izdati brisovno očitovanje za nekretninu upisanu u zk općinskog suda u D., u naravi kuća 227,00 m2, u roku 8 dana, nakon uplate slijedećih iznosa:
I. 108.358,06 kn na ime sudskih i odvjetničkih troškova,
II. 1.050.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti na ime podmirenja duga s pozivom na broj ...
-da je navedena odredba pisma namjere, jasna i na nedvosmislen način određuje da se uplata iznosa od 1.050.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, vrši na ime podmirenja duga s pozivom na broj …, time da posljednji niz znamenki u pozivu na broj, nedvojbeno označava broj kreditne partije … (identičan niz znamenki)
-da tuženik, koji je sastavljao pismo namjere, nije naveo da se uplata iznosa od 1.050.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, vrši na ime dijela duga, već naprotiv, na ime duga, radi čega se navodi tuženika, da se pismo namjere nije odnosilo na podmirenje cijele tražbine s osnova kreditne partije …, ukazuju neosnovanima, time da je člankom 320. Zakona o obveznim odnosima/05, propisano je da će se, u slučaju kad je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju, ili kad je ugovor na drugi način pripremila i predložila jedna ugovorna strana, nejasne odredbe tumačiti u korist druge strane
-da je iz forme i sadržaja pisma namjere jasno da se radi o ispravi pripremljenoj od samog tuženika, slijedom čega bi se ove odredbe, čak i da su nejasne, imale tumačiti u korist tužitelja, odnosno na način da se isto pismo odnosilo na podmirenje cijele tražbine s osnova kreditne partije …
-da iako tužitelj nije bio strankom pisma namjere, ono se odnosi i na njega iz razloga što je tužitelj u Ugovoru o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju hipotekom na nekretnini naveden kao protivnik osiguranja, te kako prestankom duga više ne postoji tražbina tuženika, to niti naplata nepostojećeg duga ne može biti osigurana nekretninom tužitelja pa se pismo namjere time, direktno odnosi i na tužitelja, naime, pismom namjere jasno je definirano da je isplaćen dug s osnova kreditne partije …, a isplatom tog duga, prestala su vrijediti i sredstva osiguranja
-da je predmetni dug bio osiguran sa više sredstava osiguranja, no pismom namjere definirano je da se isplata, u njemu navedenog iznosa, odnosi na dug po kreditnoj partiji (ne dio duga), a čija je naplata bila osigurana i nekretninom tužitelja
-da je neuvjerljivo i nije u skladu s poslovnim običajima da bi stranke pisma namjere tako veliku uplatu izvršile samo sa ciljem izdavanja brisovnog očitovanja, naprotiv, poslovno je logično da se brisovno očitovanje izdaje upravo nakon podmirenja duga, a što je uostalom utvrđeno i samim pismom namjere – konkretno rečeničnom konstrukcijom da se uplata iznosa od 1.050.000,00 EUR vrši "na ime podmirenja duga" sadržane u istom tom pismu
-da na zaključak, da su pismom namjere stranke u cijelosti riješile svoje odnose vezane za kreditnu partiju …, upućuje i okolnost što isto pismo sadrži i iznos sudskih i odvjetničkih troškova tuženika, nelogičan bi bio zaključak da su stranke obračunale sudske i odvjetničke troškove, te se jedna strana obvezala drugoj podmiriti isti taj trošak, bez da su time i konačno riješile svoje odnose, već, naprotiv, poslovno je logično da predmetno pismo namjere predstavlja sporazum stranaka oko zatvaranja kreditne partije …, te da je uplatom dužnog potraživanja od 1.050.000,00 EUR, u cijelosti namireno potraživanje tuženika s osnova istog kredita
-da je nalazom i mišljenjem financijskog vještaka S. H., kojeg je sud prihvatio u matematičkom smislu, utvrđeno da je uplatom O. b. u iznosu od 1.045.744,91 EUR i TD L. d.o.o. D. u iznosu od 4.255,09 EUR, proknjiženo ukupno 1.050.000,00 EUR na kreditnu partiju ..., da je navedenom uplatom podmiren najveći dio dugovanja po kreditnoj partiji ..., da je kumulativni dug tužitelja po predmetnoj kreditnoj partiji, 31. kolovoza 2012. iznosio 1.232.110,19 EUR., te je vještakinja navela i da je razvidno da je tuženik uplatu od 1.050.000,00 EUR knjižio na ime glavnice istog kredita, iako je sukladno zakonskim odredbama prvo trebao zatvarati zateznu kamatu, te da je nakon zatvaranja glavnice, preostalo je samo potraživanje zateznih kamata
-da i ovakav navod vještaka, da je naime tuženik uplatom tužitelja zatvorio glavnicu potraživanja, jasno upućuje na zaključak da je navedena uplata obuhvaćala sporazumno kompletno potraživanje po partiji kredita ..., naime, tuženiku je, kao financijskoj instituciji itekako dobro poznat način uračunavanja uplata, pa je posve nelogično da bi uplatu tužitelja, sebi na štetu, proveo kao uplatu glavnice, bez da najprije zatvara troškove i zatezne kamate, te, upravo suprotno, takav obračun tuženika nedvojbeno ukazuje na dogovor stranaka da se ovakvom uplatom u potpunosti zatvarala kreditna partija broj ...
14. Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev usvojio. Sastavljanje pisma namjere predstavlja sporazum stranaka pisma, njihovu suglasnost oko prestanka duga u određenim okolnostima, te kako su se okolnosti navedene u pismu namjere ispunile, to je i dug prestao, a time mogućnost njegove naplate provedbom ovrhe na nekretnini tužitelja. Ovdje tuženik, protiv ovdje tužitelja, vodi ovršni postupak pod brojem Ovr-3549/10, a radi namirenja tražbine po kreditnoj partiji ..., pa kako je ovrha u tom predmetu određena prije pisma namjere, te postupanja sukladno pismu namjere, to tužitelj u vrijeme ulaganja žalbe na rješenje o ovrsi nije mogao istaknuti činjenice koje su nastale pismom namjere. Kako se predmetna ovrha vodi radi naplate kreditne partije …, to tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi da je pravni odnos tužitelja i tuženika, u dijelovima koji se odnose na ugovor o dugoročnom kreditu … prestao postojati, slijedom čega tuženiku ne pripada dio tražbine po istom ugovoru, osiguran ugovorom o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju hipotekom na nekretnini, kako je pravilno zaključio sud prvog stupnja.
15. Žalitelj u žalbi ustraje kod navoda i prigovora koje je iznio i tijekom postupka. U žalbi navodi da je tuženik radi naplate potraživanja koje ima prema društvu P. d.o.o. po kreditnoj partiji … pokrenuo dva ovršna postupka na nekretninama založnih dužnika na kojima su prethodno zasnovana založna prava radi osiguranja tog potraživanja, i to na jednoj nekretnini u D. i na jednoj nekretnini u Z. Vlasnik nekretnine u D. je založni dužnik L. d.o.o., a vlasnik nekretnine u Z. je založni dužnik J. P., tužitelj u ovom postupku. Tuženiku se obratio založni dužnik koji je vlasnik nekretnine u D. i interesirao se za mogućnost dogovornog rješenja, odnosno da se nekretnina u D. oslobodi tereta i da se obustavi ovršni postupak, u slučaju plaćanja. Tuženik je društvu L. d.o.o. zatim izdao pismo namjere, a iz sadržaja tog pisma jasno je vidljivo da se isto odnosi jedino i isključivo na obustavu ovršnog postupka i brisovno očitovanje za nekretninu u D., a nikako na podmirenje cjelokupnog potraživanja koje tuženik ima prema društvu P. d.o.o. po kreditnoj partiji ... I L. d.o.o. i tuženik u cijelosti postupili po pismu namjere, koje je potpuno jasno i nedvosmisleno, nigdje se u njemu ne navodi da će uplatom biti podmireno cjelokupno dugovanje po partiji …, nego samo da će se po primitku uplate obustaviti konkretna ovrha na nekretnini u D.; tužitelj J. P. uopće nije ugovorna strana u ugovoru sklopljenom po pismu namjere, ugovorne strane su tuženik i L. d.o.o., pa sve da pismo namjere i sadrži neke nejasne odredbe, te bi se mogle eventualno tumačiti samo u korist društva L. d.o.o., a ne u korist treće osobe (tužitelja) koja u tom ugovornom odnosu nije ni sudjelovala. Nadalje, vještak u svom nalazu i mišljenju jasno navodi da je tuženik uplatama tužitelja zatvarao dospjelu glavnicu po kreditu i dio dospjele zatezne kamate te da se preostali saldo po predmetnoj partiji kredita odnosi na preostalu dospjelu zateznu kamatu, na koju je obračunata zatezna kamata, što čini ukupni dospjeli dug od EUR 191.424,78. Osim što nalaz i mišljenja vještaka potvrđuju osnovanost i ispravnost tuženikovih navoda iznesenih tijekom postupka, tuženik dodatno ističe da i iz odredba Zakona o obveznom odnosu također jasno proizlazi da je tuženik ispravno knjižio uplate tužitelja odnosno da je umanjivao svoje potraživanje sukladno odredbi čl. 171. st. 2. Zakona obveznim odnosima. Navedenom zakonskom odredbom propisano je da ukoliko nema dužnikove izjave o uračunavanju, uračunavanje se obavlja redom kako je koja obveza dospjela na ispunjenje. Dakle, tuženik ističe da ne samo da je ispravno knjižio uplate tužitelja već je tuženik zatvarao dug po partiji kredita in favorem dužnika (glavnicu pa kamate).
16. Navedene prigovore pravilno je otklonio sud prvog stupnja, za isto je dao jasne i obrazložene razloge, koje prihvaća i ovaj sud, te je na žalbene navode samo za dodati, odnosno ponoviti,
-da Pismo namjere od 14. rujna 2012. jasno navodi i sadrži konstataciju pod točkom b) da bi se uplate dogovorenih iznosa odnosile … "na ime podmirenja duga" i to konkretno pozivom na broj sporne partije kredita; "…", da izdano brisovno očitovanje od 3. listopada 2012. g. (list spisa 20) sadrži jasnu konstataciju. "za dug od 1.400.000,00 EUR –a", dakle, ni tekst Pisma namjere, a ni tekst brisovnog očitovanja ne navode da se uplate i ispunjenje uvjeta iz Pisma namjere odnose na dio duga
-da je tužitelj tada bio vlasnik i zastupnik trgovačkog društva P. d.o.o. koje je korisnik kredita, a ujedno je i osobno kao fizička osoba jamčio za obveze tog društva po spornom kreditu, dakle, glavni dužnik je bilo trgovačko društvo P. d. o. o, a u ovršnom postupku je tužitelj još i danas u svojstvu protivnika osiguranja, da je kreditna sredstva društvo P. d.o.o. u cijelosti utrošilo kupnjom trgovačkog društva L. d.o.o. te je u vrijeme pokretanja ovršnog postupka društvo P. d.o.o. bilo vlasnik društva L. d.o.o.
-da je pregledom Ovršnog prijedloga od 12. studenog 2010. g. utvrđeno da je ovršni postupak protiv tužitelja zastao pune dvije godine, da je utvrđeno da je razlog zastoja ovršnih aktivnosti upravo dogovaranje tužitelja, društva L. d.o.o. i tuženika o načinu i visini duga po kreditu partije broja: …, a što je konačno rezultiralo ponudom tuženika kroz Pismo namjere koja je u cijelosti prihvaćena i realizirana, iz čega slijedi da je tužitelj znao i sudjelovao u aktivnostima oko postizanja konačnog dogovora oko zatvaranja kredita sporne partije
-da tužitelj, koji ima pravni interes da sud utvrdi da je pravni odnos tužitelja i tuženika, u dijelovima koji se odnose na ugovor o dugoročnom kreditu … prestao postojati, sukladno čl. 187. ZPP-a, može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave, koja se tužba može podići kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa
-da je sporno pitanje u ovoj pravnoj stvari bilo je pitanje pravne prirode pisma namjere od 14. rujna 2012. radi čega sud prvog stupnja pravilno nije koristio nalaz i mišljenje vještakinje S. H. u preostalim dijelovima stoga što je vještakinja, obrazlažući pravnu prirodu pisma namjere, kao i namjere stranaka, izašla iz domene financijskog vještačenja, te se upustila u pravna obrazlaganja, što niti joj je bio zadatak, niti je za to kvalificirana, a tumačenje istog pisma, u isključivoj je domeni suda, a ne financijskog vještaka, te je stoga prihvaćen izračun vještakinje isključivo u pogledu matematičkog izračuna glavnice i kamata te načina knjiženja izvršene uplate, a njezini navodi o mogućnosti tuženika da utvrdi iznos duga u vrijeme potpisivanja pisma namjere promašeni su, jer joj takvo utvrđenje nije dano u zadatak
17. Iz svih naprijed navedenih razloga, a kako žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, trebalo je temeljem odredbe čl. 368 st. 1 ZPP odlučiti kao u izreci.
18. Odluci o parničnom trošku tuženik određeno ne prigovara u pogledu broja i vrsti radnji za koje je tužitelju trošak priznat, pa ista nije bila predmetom razmatranja ovog suda.
19. Odbijen je tuženik sa zahtjevom za naknadu troška žalbe, kao neosnovanim, jer sa žalbom nije uspio (čl. 154 st. 1 ZPP).
20. Odbijen je tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu, kao neosnovanim, jer isti nije bio potreban (čl. 155 st. 1 ZPP).
U Zagrebu 11. srpnja 2023.
Predsjednica vijeća:
Lidija Bošnjaković, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.