Poslovni broj 79 Gž-1062/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 79 Gž-1062/2023-2

 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Mileni Frankić, u pravnoj stvari tužitelja M. K., OIB: …, iz K. Č., …, koga zastupa punomoćnik B. G., odvjetnik iz K., protiv tuženika Udruga, OIB:…, iz K., …, koga zastupa punomoćnik P. K., odvjetnik iz K., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-16/2022-7 od 18. siječnja 2023., dana 11. srpnja 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Odbija se žalba tuženika Udruga, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-16/2022-7 od 18. siječnja 2023.

 

              II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 855,77 eura/6.447,80 kn sa zateznom kamatom koja teče na iznos od 772,82 eura/5.822,80 kn od 15.10.2021. do isplate, a na iznos od 82,95 eura/625,00 kn od 27.10.2021. do isplate, po stopi pobliže navedenoj u izreci presude (toč. I izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 619,65 eura/4.668,75 kn, sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja 18.11.2023. do isplate, po stopi pobliže navedenoj u izreci presude (toč. II izreke).

 

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog žalbenog razloga čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08 i 123/08-dalje: ZPP). Predlaže presudu preinačiti, uz naknadu troškova parničnog postupka, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbenog postupka.

 

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode i predlaže žalbu tuženika odbiti.

 

4. Žalba tuženika je neosnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev radi isplate troškova koje je tužitelj imao u postupku osiguranja dokaza u predmetu poslovni broj R1-29/2021.

 

6. Ocjenom izvedenih dokaza sud prvog stupnja utvrđuje slijedeće:

              -da je tužitelj pokrenuo postupak osiguranja dokaza u predmetu R1-29/2021 u kojem je obavljen očevid na licu mjesta sa vještakom poljoprivredne struke L. M. koji je izvršio procjenu nastale štete na nekretninama tužitelja na posijanoj soji, a koju je počinila divljač

-da je u tom postupku sačinjen nalaz i mišljenje vještak poljoprivredne koji je bio temelj za postizanje sporazumnog rješenja spora radi čega tužitelj nije niti pokretao parnični postupak radi naknade štete na usjevima

              -da iz nalaza i mišljenja vještaka L. M. proizlazi da šteta na usjevima tužitelja iznosi 15.355,04 kn

-da je nakon obavljenih pregovora tuženik pristao isplatiti tužitelju iznos od 34.244,64 kn, a uvažavajući porast tržišnih cijena

              -da je tuženik je isplatu naknade štete izvršio 14.prosinca 2021.

-da je u postupku osiguranja dokaza utvrđeno da je nastala šteta na usjevima tužitelja te da je uzrok iste divljač sa lovišta kojim gospodari tuženik

              -da je postupak osiguranja dokaza proveden sukladno odredbama čl. 272. st. 1. ZPP jer je postojala opravdana bojazan da se dokaz poljoprivrednog vještačenja radi utvrđenja visine štete i uzroka nastanka iste naknadno neće moći provesti, dakle da je provođenje postupka osiguranja dokaza u predmetu R1-29/2021 bilo opravdano i neophodno pa je stoga tuženik dužan tužitelju naknaditi troškove ovog postupka.

 

7. Iz sadržaja spisa poslovni broj R1-29/2021 proizlazi da je tužitelj imao troškove u tom predmetu i to troškove vještačenja u iznosu od 5.200,00 kn, izlaska sudske komisije na lice mjesta u iznosu od 372,80 kn i sudskih pristojbi u iznosu od 250,00 kn, što ukupno iznosi 5.822,80 kn. Osim toga troška, tužitelj je u predmetu osiguranja dokaza imao i troškove sastava prijedloga za osiguranje dokaza po punomoćniku od 500,00 kn., što sa PDV iznosi 625,00 kn. Dakle, tužitelj je u predmetu osiguranja dokaza imao ukupne troškove od 6.447,80 kn.

 

8. Slijedom iznesenih utvrđenja, sud prvog stupnja prihvaća zahtjev tužitelja i odlučuje kao u izreci.

 

9. U žalbi tuženik osporava pravilnost odluke navodeći da tužitelj umjesto da prijavi nastalu štetu tuženiku, kao i u ranijim situacijama zajedno s tuženikom procjeni štetu i imenuje vještaka, zatražio osiguranje dokaza čime je povećao troškove koje bi trebao snositi tuženik, a što je suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima koje nalažu oštećeniku da pažnjom dobrog gospodarstvenika pokuša umanjiti štetu, da tuženik svojim ponašanjem ničim nije doprinio povećanju štete već je upravo suprotno sam platio vještačenje izvedeno u agrotehničkom roku kada se je i zaista mogla utvrditi konačna šteta, da je temeljem tako napravljenog vještačenja priznao oštećene količine, a naknadio ih po novim uvećanim cijenama, da je tužitelj zatražio osiguranje dokaza protivno čl. 272. ZPP jer dokaz procjenom količine oštećenih/uništenih žitarica u to vrijeme nije niti moglo sačiniti, što dokazuje i naknadi očevid poradi konačne procjene, da je dakle tužitelj imao rok od minimalno dva mjeseca u kojima je mogao zatražiti naknadu štete od tuženika kao i u prijašnjim situacijama se nagoditi bez bezrazložnog povećanja troškova, da je predmetno osiguranje dokaza bilo nepotreban trošak, a tako bezrazložno povećanje troškova može višekratno povećati iznose ukupnih troškova ne smo tuženika već i drugih lovačkih društava, a što će u konačnici dovesti do njihovog gašenja.

 

10. Odluka suda prvog stupnja pravilna je i zakonita pa ju prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

 

11. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu, kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede postupka iz odredbe čl. 354 st. 2. ZPP, na koje povrede ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

 

12. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, na koji se primjenjuje odredba čl. 457. do 467. ZPP. Kako se prema odredbi čl. 458. st. 1. ZPP presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. tog Zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Dakle, presuda u sporu male vrijednosti ne može se pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, to žalbene navode iznijete u okviru žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ovaj sud nije niti ovlašten razmatrati.

 

13. Prema odredbi čl. 168. st. 1. ZPP troškove postupka osiguranja dokaza podmiruje stranka koja je podnijela prijedlog za osiguranje dokaza, time da ih, sukladno st. 2. citirane odredbe, može naknadno ostvarivati kao dio parničnih troškova, prema uspjehu u parnici.

 

14. Navedena odredba ZPP ne implicira da se troškovi postupka osiguranja dokaza mogu ostvarivati isključivo u okviru troškova takve parnice jer je životno moguće, kao što je to slučaj u konkretnoj pravnoj situaciji, da glavna tražbina u vezi koje je proveden postupak osiguranja, bude podmirena izvan sudskog postupka, no i da troškovi tog postupka ne budu podmireni pa ih stranka koja ih je snosila dakako može ostvarivati kao glavni zahtjev u okviru sudskog postupka, kao što je to učinio i tužitelj u predmetnom postupku.

 

15. Tužitelj se prije pokretanja postupka osiguranja dokaza obratio tuženiku dopisom dana 26. srpnja 2021., kojim ga obavještava o šteti, poziva da poduzme mjere sprečavanja daljnje štete i poziva na procjenu nastale štete. Iz sadržaja spisa nije vidljivo da je tuženik pokušao izvansudski riješiti spor i da je pozivao tužitelja da zajednički angažiraju procjenitelja već su sve radnje tuženika uslijedile nakon što je provedenim postupak osiguranja dokaza. Kako je postupak osiguranja dokaza proveden sukladno odredbama čl. 272. st. 1. ZPP jer je postojala opravdana bojazan da se dokaz poljoprivrednog vještačenja radi utvrđenja visine štete i uzroka nastanka iste naknadno neće moći provesti, iz čega proizlazi da je provođenje postupka osiguranja dokaza u predmetu R1-29/2021 bilo opravdano i neophodno, da je u postupku osiguranja dokaza utvrđeno da je nastala šteta na usjevima tužitelja te da je uzrok iste divljač sa lovišta kojim gospodari tuženik, da je u tom postupku sačinjen nalaz i mišljenje vještaka poljoprivredne struke koji je bio temelj za postizanje sporazumnog rješenja spora radi čega tužitelj nije niti pokretao parnični postupak radi naknade štete na usjevima, pravilno je sud prvog stupnja obvezao tuženika na naknadu tužitelju troškova postupka osiguranja dokaza u iznosu od 855,77 eur/6.447,80 kn, a koju visinu tuženik žalbom određeno niti ne spori.

 

16. I odluku o troškovima parničnog postupka pravilna je i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova, a koju tuženik određeno osporava samo kroz osporavanje osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva. Tuženik nije naveo druge određene razloge protiv odluke o trošku, a na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima sud ne pazi po službenoj dužnosti.

 

17. Stoga je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.

 

18. Tuženik nije uspio sa žalbom pa mu ne pripadaju troškovi žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

 

 

U Zagrebu 11. srpnja 2023.

 

 

                                                                                                                                                Sutkinja:

Milena Frankić, v.r.