1

Poslovni broj 5 Gž-4594/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 5 Gž-4594/2022-2

 

 

 

U    I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Ksenije Grgić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Sabine Dugonjić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice E. T. iz Z., OIB: … zastupane po punomoćniku Z. T., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-9174/21-10 od 29. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 11. srpnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-9174/21-10 od 29. rujna 2022.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 77.925,91 kn/ 10.342,55 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama pobliže razvrstanim u toč. I. izreke, kao i parnični trošak u iznosu od 6.814,63 kn/904,46 EUR kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. rujna 2022. do isplate (toč. II. izreke).

 

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tuženica iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13,  89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

 

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je tužbeni zahtjev za naknadu štete koju predstavlja razlika između tržišne i zaštićene najamnine za razdoblje od kolovoza 2018. do zaključno prosinca 2019. za stan u vlasništvu tužiteljice koji je u režimu zaštićenog najma, za koji je nametnutom obvezom sklapanja ugovora sa zaštićenom najamninom sukladno Zakonom o najmu stanova („Narodne novine“, broj 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 58/18 i 105/20 – dalje: ZNS) tužiteljica ograničena u svom vlasništvu u smislu ostvarivanja ekonomske najamnine.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

 

6. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja ispitao sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud.

 

7. U postupku je prvostupanjski sud utvrdio:

- da se tužiteljica prije podnošenja tužbe obratila tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora;

- da je prednici tužiteljice S. Š. vraćeno vlasništvo stanova koji su u režimu zaštićenog najma, a nalaze se u Z., uz obvezu zadržavanja zaštićenih najmoprimaca;

- da je tužiteljica 3. veljače 2003. sa zaštićenim najmoprimcem D. P. sklopila Ugovor o najmu stana od 3. veljače 2003. za stan na drugom katu, površine 74,90 m2 i da je čl. 3. ugovorena zaštićena najamnina u iznosu od 269,48 kn;

- da prema podacima G. d.o.o. od 13.12.2019. prosječna visina najamnine za utuženo razdoblje (kolovoz 2018. - prosinac 2019.) za stan u Z., površine 74,90 m2 iznosi 322,09 kn, odnosno 9,66 EUR/m2;

- da iz podataka o prosječnoj slobodno ugovorenoj najamnini Grada Z., ureda od 13.12.2019., prosječna visina najamnine za stan na lokaciji Z., drugi kat, površine 74,90 m2 iznosi 723,53 EUR, odnosno 9,66 po EUR/m2;

- da razlika između tržne i zaštićene najamnine za utuženo razdoblje iznosi 77.925,91 kn/10.342,55 EUR;

- da iznosi mjesečne najamnine dospijevaju svakog 10.-tog u mjesecu za tekući mjesec;

- da je zakonodavac propisima koji uređuju nekadašnja stanarska prava i status zaštićenih najmoprimaca uveo zaštitne mjere u korist zašićenih najmoprimaca i brojna ograničenja za vlasnike stanova, čime je došlo do miješanja države u njihovo pravo na mirno uživanje vlasništva zajamčeno čl. 1. Protokola br. 1. uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“, broj 18/97, 67/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - dalje: Konvencija).

 

8. Na temelju tako utvrđenih činjenica pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je tuženica uvođenjem instituta zaštićene najamnine kroz odredbe ZNS i Uredbi o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine („Narodne novine“, broj 40/97 i 117/05) propustila ostvariti pravednu ravnotežu između općeg interesa zajednice i pojedinačnog prava vlasništva tužiteljice i da je stoga odgovorna za štetu koja je tužiteljici nastala povredom njezinog prava na mirno uživanje vlasništva u smislu čl. 41. Konvencije, te je primjenom odredbi čl. 1045. i 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO) prihvatio tužbeni zahtjev.

 

9. Utvrđenja prvostupanjskog suda i primjenu materijalnog prava, kao pravilna prihvaća i ovaj sud.

 

10. Provedenim dokazima prvostupanjski sud je utvrdio da u postupanju Republike Hrvatske u odnosu na pozitivne pravne propise koji reguliraju institut zaštićenih najmoprimaca na stanovima u privatnom vlasništvu ima protupravnosti, jer takvo postupanje predstavlja povredu Ustavom i Konvencijom zajamčenog prava vlasništva. Ovo iz razloga jer sustav zajamčenog najma, uveden Zakonom o najmu stanova, kojim se vlasnicima stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci nameće teret stambenog zbrinjavanja zaštićenih najmoprimaca predstavlja miješanje u pravo na mirno uživanje vlasništva koje vlasnicima nameće nerazmjeran i pretjeran teret suprotno odredbi čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, sve sukladno presudi Europskog suda za ljudska prava u predmetu Satileo protiv Hrvatske od 10. srpnja 2014.

 

11. Dakle, zbog povrede Ustavom i Konvencijom zajamčenog prava vlasništva, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, Republika Hrvatska je dužna vlasnicima stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci naknaditi imovinsku štetu koju predstavlja razlika između tržne najamnine i zaštićene najamnine, time da vlasnik nije dužan dokazivati da bi predmetnu nekretninu iznajmio za iznos tržne najamnine, jer bi se od vlasnika tražilo nemoguće, s obzirom na činjenicu da vlasnik zbog nametnutih ograničenja prava vlasništva nije niti mogao iznajmljivati svoju nekretninu, već je dovoljno dokazati visinu tržišne najamnine na istoj ili sličnoj lokaciji u utuženom razdoblju, kao i visinu zaštićene najamnine na koju vlasnik ima pravo.

 

12. Žalbeni navodi tuženice da iz presude Statileo protiv Hrvatske protiv Hrvatske ne proizlazi da vlasnici stanova imaju pravu na naknadu štete do punog iznosa tržišne najamnine nisu osnovani, jer se Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama poslovni broj Revd-3630/21-2 od 14. prosinca 2021. i Rev-2364/2016-3 od 19. prosinca 2018. izjasnio da je prema novijem pravnom shvaćanju toga suda, koje je u skladu s presudom Europskog suda za ljudska prava u predmetu Statileo protiv Hrvatske od 10. srpnja 2014., Republika Hrvatska dužna vlasnicima stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci naknaditi štetu, time da vlasnici stanova imaju pravo na naknadu imovinske štete u visini razlike između tržišne najamnine i zaštićene najamnine.

 

13. Kako je tuženica odredbama ZNS i Uredbom o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine („Narodne novine“, broj 40/97 i 115/05) nametnula vlasnicima stanova sa zaštićenim najmoprimcima ograničenja i prekomjeran individualni teret, zbog čega je došlo do njezina miješanja u privatno vlasništvo, jer je propustila provesti pravednu ravnotežu između općeg interesa zajednice i pojedinačnog prava vlasnika stana – ovdje tužiteljice, koja je u utuženom razdoblju bila spriječena naplatiti najamninu u visini tržišne vrijednosti najamnine, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je time povrijedila čl. 1. Protokola uz Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

14. Okolnost što je tužiteljica vlasništvo predmetnog stana stekla nasljeđivanjem nikako ne znači da je time pristala na to da u njezinom stanu boravi zaštićeni najmoprimac i da je time pristala i na eventualnu štetu i štetnu posljedicu, kako to pogrešno smatra žaliteljica.

 

15. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava prihvaćen tužbeni zahtjev.

 

16. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP), tako i po visini troškova koji su određeni (čl. 155. ZPP).

 

17. Slijedom iznijetoga, valjalo je žalbu tuženice temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

 

U Zagrebu, 11. srpnja 2023.

 

Predsjednica vijeća:

         Jasenka Grgić, v .r.