Baza je ažurirana 08.05.2025.
zaključno sa NN 72/25
EU 2024/2679
1
Poslovni broj: 16 P-574/2021-9
R E P U B L I K A H R V A T S K A
Općinski sud u Slavonskom Brodu
Trg pobjede 13, Slavonski Brod
Poslovni broj: 16 P-574/2021-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Pavi Garić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja F.Z., OIB: …, iz S.B., protiv tuženika T.S.B. d.o.o., OIB: …, iz S.B., zastupan po punomoćnici J.L., odvjetnici u S.B., radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 26. svibnja 2023., u nazočnosti tužitelja osobno i punomoćnice tuženika J.L., odvjetnice, nakon javne objave presude, 11. srpnja 2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženiku T.S.B. d.o.o. iz S.B., da tužitelju F.Z. iz S.B., isplati novčanu naknadu u iznosu od 25.880,95 eura/ 195.000,00 kn[1] (slovima: dvadesetpettisućaosamstoosamdeseteurai devedesetpetcenti/ stodevedesetpettisućakuna), sa zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:
- na iznos od 7.500,00 kn počevši od 15. studenog 2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 7.500,00 kn počevši od 15. prosinca 2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 7.500,00 kn počevši od 15. siječnja 2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 7.500,00 kn počevši od 15. veljače 2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 7.500,00 kn počevši od 15. ožujka 2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 7.500,00 kn počevši od 15. travnja 2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 7.500,00 kn počevši od 15. svibnja 2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 7.500,00 kn počevši od 15. lipnja 2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 7.500,00 kn počevši od 15. srpnja 2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 7.500,00 kn počevši od 15. kolovoza 2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 7.500,00 kn počevši od 15. rujna 2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 7.500,00 kn počevši od 15. listopada 2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 7.500,00 kn počevši od 15. studenog 2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 7.500,00 kn počevši od 15. prosinca 2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 7.500,00 kn počevši od 15. siječnja 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 7.500,00 kn počevši od 15. veljače 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 7.500,00 kn počevši od 15. ožujka 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 7.500,00 kn počevši od 15. travnja 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 7.500,00 kn počevši od 15. svibnja 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 7.500,00 kn počevši od 15. lipnja 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 7.500,00 kn počevši od 15. srpnja 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 7.500,00 kn počevši od 15. kolovoza 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 7.500,00 kn počevši od 15. rujna 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 7.500,00 kn počevši od 15. listopada 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 7.500,00 kn počevši od 15. studenog 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 7.500,00 kn počevši od 15. prosinca 2016. godine pa do isplate,
i to po stopi od 12% godišnje do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, a sve to u roku 15 dana.“
II. Nalaže se tužitelju da naknadi parnični trošak tuženiku u iznosu od 5.246,93 eura/ 39.533,00 kn, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi navodi da su parnične stranke zaključile Ugovor o djelu, između tužitelja kao davatelja usluge i tuženika kao korisnika usluge. Na temelju predmetnog ugovora, ugovorne strane su se sporazumjeli da će tuženik kao korisnik usluga platiti tužitelju kao davatelju usluga mjesečnu naknadu za obavljanje usluga iz članka 1 ugovora u visini od 7.500,00 kn neto počev od 20. listopada 2017. godine. Nadalje navodi da je tužitelj upisan kao član uprave u sudskom registru kod tuženika. Tuženik nije platio u cijelosti naknadu koja je predmet ugovora o djelu. U 2014. godini tuženik je na ime naknade po Ugovoru o djelu u vremenu od siječnja 2014. pa do listopada 2014. isplatio mjesečnu naknadu tužitelju u visini od 2.500,00 kn mjesečno, ukupno 22.500,00 kn. Za taj period ostao je dužan platiti iznos od 52.500,00 kn. Nakon uplate iznosa od 2.500,00 kn za listopad 2014. tuženik više nije vršio uplate tužitelju na ime predmetnog ugovora o djelu. Navodi da je tuženik ostao dužan isplatiti tužitelju naknadu po ugovoru o djelu za period od siječnja 2014. do siječnja 2017. u visini od 247.500,00 kn i to 15.000,00 kn za studeni i prosinac 2014., razlika od 52.500,00 kn za period od 1.siječnja 2014. pa do 1.listopada 2014., te za period od 1. siječnja 2015. pa do 1. siječnja 2017., te stoga tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da isplati tužitelju iznos od 247.500,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama.
2. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. U svom odgovoru na tužbu navodi da tužitelj nije nakon mjeseca listopada 2014. više obavljao poslove koji su predmetom ugovora, te da se više nikada nije pojavio u radnom prostoru tuženika, jer tuženik više nije obavljao predmetnu djelatnost. Nadalje navodi da tuženik više ne posluje iako je još uvijek registriran u sudskom registru trgovačkog suda. Budući tužitelj nije izvršio djelo kako je ugovoreno i po pravilima struke, to nema pravo zahtijevati naknadu. Predlaže da sud odbije tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom, budući isti nije dokazao osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva kao i visinu postavljenog zahtjeva, te ga obveže na naknadu parničnog troška.
3. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je naveo da su parnične stranke potpisale ugovor o djelu koji je pravni osnov tužbenog zahtjeva, a koji nije otkazan, odnosno raskinut od strane parničnih stranaka. Tužitelj je bio upisan u sudski registar kao ovlaštena osoba za zastupanje te kao takva nije bio izbrisan iz sudskog registra. Tužitelj je ispunjavao svoje obveze kao ovlaštena osoba te je kao direktor imao prava i obveze prema zakonu sve dok ne bi bio opozvan s dužnosti, odnosno izbrisan iz sudskog registra, a što u konkretnom slučaju nije u vremenu za koje potražuje naknadu.
4. U daljnjem tijeku postupka tuženik je naveo da je kod ugovora o djelu bitno da se ono što je predmet ugovora i izvrši.
5. Ovaj sud donio je Presudu, broj: P-47/2017-25 od 10. prosinca 2019. kojom je naložio tuženiku da tužitelju isplati novčanu naknadu u iznosu od 247.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama.
6. Tijekom žalbenog postupka Županijski sud u Splitu je svojom Presudom i rješenjem, broj: Gž-740/2020-2 od 2. rujna 2021. djelomično odbio žalbu tuženika kao neosnovanu i pobijanu Presudu ovog suda, broj: P-47/2017-25 od 10. prosinca 2019. potvrdio u dijelu kojim je tuženiku naloženu isplatiti tužitelju novčanu naknadu za razdoblje od siječnja 2014. do listopada 2014. u iznosu od 52.500,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom. Također, Županijski sud u Splitu je rješenjem odlučio da se djelomično prihvaća žalba tuženika i ukida pobijana presuda u dijelu kojim je tužitelju priznata naknada za razdoblje od studenog 2014. do prosinca 2016. u iznosu od 195.000,00 kn te odluku o troškovima postupka i u tom dijelu predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
7. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u Ugovor o djelu (strana 5 spisa), Potvrdu o isplaćenom primitku, dohotku, uplaćenom doprinosu, porezni dohodak i prirezu u 2014. (strana 6 spisa), Podatke o poslovnom subjektu iz sudskog registra (strana 7-8 spisa), Zapisnik od 1. ožujka 2017., od 10. rujna 2017. o saslušanju tužitelja te svjedoka A.G. i T.G., Zapisnik od 15. siječnja 2019., Obavijest od 1. rujna 2014. (strana 26 spisa), Nalaz financijskog vještaka od 18. lipnja 2019., Zapisnik od 29. listopada 2019. i saslušanje vještaka F.T., Prijavu za upis u sudski registar (strana 86-89 spisa), Odluku o opozivu i imenovanju direktora (strana 90-92 spisa), Popis osoba ovlaštenih za zastupanje društva (strana 93 spisa), Izjavu o pohranjenju potpisa, Izjavu o prihvaćanju ostavljanja za direktora društva (strana 96 spisa), Rješenje TS Osijek Tt 17/225-5 od 2. ožujka 2017., bilješke uz financijski izvještaj za 2016. godinu, Zahtjev T.S.B. d.o.o. od 21. siječnja 2016., 24. studenog 2016. i 9. siječnja 2017. i Povijesni izvadak iz sudskog registra. Stranke se nisu protivile da sud izvrši uvid u gore navedene Zapisnike o saslušanju tužitelja, svjedoka A.T. i T.G. te u Zapisnik o saslušanju vještaka F.T..
8. Nalaz financijskog vještaka F.T. je nebitan za utuženo razdoblje nakon listopada 2014. godine.
9. Nesporno je među parničnim strankama da su stranke 20. listopada 2007. zaključile Ugovor o djelu temeljem kojeg se tuženik kao korisnik usluga obvezao platiti tužitelju kao davatelju usluga mjesečnu naknadu za obavljanje usluga iz članka 1. Ugovora u visini od 7.500,00 kn neto počev od 20. listopada 2007. Također, nesporno je da je tužitelj bio upisan kao član uprave u sudskom registru kod tuženika do 2. ožujka 2017. kada je na vlastitu inicijativu kod Trgovačkog suda razriješen.
9.1. Također, nesporno je među parničnim strankama da je tužitelj potpisao Obavijest (strana 26 spisa), a koja nosi datum 1. rujan 2014. Iz predmetne Obavijesti je vidljivo da tužitelj obavještava da se po odluci vlasnika od 29. srpnja 2014. prekida Ugovor o djelu između tvrtke T.S.B. d.o.o. sa sjedištem u S.B. i F.Z. iz S.B. Odluka stupa na snagu 1. rujna 2014. Odluka je dostavljena N.S.B., OG A.Z., P.B.Z. i Trgovački sud Osijek. Obavijest je potpisana od strane F.Z.
10. Sporno je među parničnim strankama da li je tužitelj sukladno Ugovoru o djelu obavljao poslove iz Ugovora o djelu, a koji se odnose na rukovođenje tehnološkim procesom dopreme i otpreme tečnih tereta, vođenje sve potrebne evidencije iz navedene djelatnosti, a nakon listopada 2014.
10.1. Sporno je također do kada je tuženik imao potrebe za poslovima tužitelja prema članku 2. Ugovora o djelu.
11. Kao bitno iz iskaza tužitelja je utvrđeno da je potpisao Ugovor o djelu i počeo raditi 2007. godine te da je radio 4 godine. Tužitelj je svoj posao, po njegovom iskazu, radio ispravno i odgovorno. Nadalje, prema iskazu tužitelja 2012. godine istekao je ugovor s O.-om, a pregovaralo se s dvije druge tvrtke ali to nije išlo kako je zamišljeno. U veljači 2012. tužitelju je isplaćena minimalna plaća. Nadalje, kao bitno iz iskaza je utvrđeno da je vozač Z.J., a kasnije i J. rekao tužitelju da više neće raditi. Iz iskaza je posebno bitno da je u srpnju 2014. došla kćerka Z.J. da preuzme firmu i tužitelj je radio do listopada 2014. i više nije smatrao da treba dolaziti, odnosno nije dolazio iz revolta kako bi ga razriješili dužnosti direktora. Posebno je relevantno da je tužitelj iskazao da je kasnije ponekad dolazio kada je trebalo nešto pomoći poslovođi D.S.. Dakle, iz iskaza tužitelja sud je utvrdio da nakon listopada 2014. tužitelj nije stvarno radio za tuženika jer je svojim nedolaskom htio da utječe i da pošalje poruku tuženiku da ga se razriješi dužnosti direktora. Dakle, tužitelj pokazuje volju da ne radi. Kada sud uzme u obzir ovu činjenicu utvrđenu iz iskaza tužitelja i sadržaj Obavijesti koju je pisao tužitelj 1. rujna 2014. (stranica 26 spisa), to sud utvrđuje da tužitelj nije stvarno obavljao nikakve poslove za tuženika nakon listopada 2014. Po mišljenju suda glede obaveze tuženika da vrši plaćanja tužitelju bitno je vrijeme do kada je tužitelj stvarno radio po Ugovoru o djelu, a i relevantna je činjenica kada je tužitelj formalno brisan iz Sudskog registra kao direktora.
12. Prema članku 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11,78/11, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje ZOO) ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.
13. Navod iz iskaza tužitelja da je ponekad dolazio nešto pomoći poslovođi D. S. nije relevantan za ovaj postupka. Prema Ugovoru o djelu tužitelj nije bio obvezan pomagati poslovođi nego rukovoditi tehnološkim procesom dopreme i otpreme tečnih tereta te voditi sve bitne evidencije iz navedene djelatnosti.
14. Stoga je sud utvrdio da nakon listopada 2014. tužitelj više nije stvarno obavljao poslove iz Ugovora o djelu rukovođenja tehnološkim procesom dopreme i otpreme tečnih tereta i vođenje svih potrebnih evidencija iz navedene djelatnosti.
14.1. Naime, pored utvrđene činjenice da tužitelj nije radio za tuženika poslije listopada 2014. tuženik nije imao niti potrebe da poslove obavlja tužitelj jer je firmu preuzela kćerka Z. J. na mjestu na kojem je do tada radio tužitelj, a što je vidljivo i iz Prijave za upis u sudski registar (strana 86-89 spisa), zatim Odluke o opozivu i imenovanju direktora (strana 90-92 spisa), iz Popis osoba ovlaštenih za zastupanje društva (strana 93-95 spisa), te Izjave o prihvaćanju postavljanja direktora društva (strana 96 spisa), a koje su isprave ovjerene kod javnog bilježnika. Kako, dakle, nakon listopada 2014. nije tužitelj obavljao poslove iz Ugovora o djelu, sud je utvrdio da tuženik nakon listopada 2014. nije dužan plaćati tužitelju za njegove usluge koje nije niti obavljao.
15. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja, kako je to pobliže opisano u izreci, odbijen po članku 590. ZOO-a .
16. Iz iskaza svjedoka A.G. proizlazi da je on radio kod tuženika od 2014. godine pa do prije godinu i pol. Po njegovom iskazu tužitelj je dolazio, ali što je radio i u koje vrijeme njemu nije poznato. Nadalje, iz iskaza svjedoka T.G. koji je radio kod tuženika od 1. rujna 2007. do 20. veljače 2017. proizlazi da poznaje tužitelja koji je bio direktor kod tuženika. Iz njegovog iskaza proizlazi da je tužitelj kod tuženika radio od 2008. do kraja 2015. ili početka 2016. godine. Po njegovim riječima tužitelj je nekada dolazio i radio cijelu smjenu, a nekada samo po par sati dok odradi papirologiju.
17. Iskazima svjedoka A.G. i T.G. sud nije poklonio vjeru jer isti ne znaju točno i precizno kada je tužitelj radio kod tuženika niti što je točno radio. Međutim, sud je poklonio vjeru iskazu tužitelja kada i što je radio kod tuženika. Naime, sud cijeni da tužitelj bolje zna vrijeme do kada je radio kod tuženika nego saslušani svjedoci koji u svojim iskazima nisu bili precizni niti određeni.
18. Sukladno članku 154. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) tužitelj je dužan tuženiku nakaniti parnične troškove.
18.1. Tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od 331,81 eur/ 2.500,00 kn, po Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/, 118/14 i 107/15-dalje: Tarifa), trošak zastupanja po punomoćniku na dva ročišta (10. rujna 2018. i 29. listopad 2019.) u iznosu od 331,81 eur/ 2.500,00 kn za svako ročište, po Tbr. 9. t. 1. Tarife, trošak zastupanja po punomoćniku na dva ročišta (1. ožujka 2018. i 15. siječnja 2019.) u iznosu od 165,90 eur/ 1.250,00 kn za svako ročište, po Tbr.9.t.2. Tarife, trošak zastupanja po punomoćniku na dva ročišta (19. rujna 2017. i 28. studenog 2018.) u iznosu od 82,95 eur/ 625,00 kn za svako ročište, po Tbr.9.t.5. Tarife, trošak za sastav podneska od 24. listopada 2017. u iznosu od 331,81 eur/ 2.500,00 kn, po Tbr. 8.t.1. Tarife, pripadajući PDV u iznosu od 1.824,94 eur/ 13.750,00 kn, po Tbr. 42. Tarife, trošak vještačenja u iznosu od 199,08 eur/ 1.500,00 kn i trošak sudske pristojbe u iznosu od 374,28 eur/ 2.820,00 kn ili ukupno 2.854,54 eur/ 21.507,50 kn.
18.2. Tuženiku je priznat parnični trošak sudskih pristojbi u iznosu od 1.148,05 eur/ 8.650,00 kn, zastupanje na ročištima 19. rujna 2017., 1. rujna 2018., 10. rujna 2018., 15. siječnja 2019. i 29. listopada 2019. 5x497,71 eur/ 3.750,00 kn, zastupanje na ročištima 1. prosinca 2022. i 26. svibnja 2023. 2x398,16 eur/ 3.000,00 kn, ročište za objavu presude u iznosu 99,54 eur/ 750,00 kn, sastav odgovora na tužbu 497,71 eur/ 3.750,00 kn, sastav očitovanja na Nalaz vještaka u iznosu 497,71 eur/ 3.750,00 kn, sastav žalbe 19. prosinca 2019. u iznosu 622,13 eur/ 4.687,50 kn, PDV iznosi 1.250,49 eur/ 9.421,87 kn ili ukupno 7.400,50 eur/ 55.759,37 kn.
18.3. U ovom postupku tužitelj je uspio sa 21%, a tuženik je uspio sa 79%. Dosuđeni troškovi tužitelja su 2.854,54 eur/ 21.507,50 kn, te obzirom na uspjeh u parnici od 21% isti iznose 599,38 eur/ 4.516,00 kn.
18.4. Tuženiku je priznat parnični trošak u iznosu od 7.400,50 eur/ 55.759,37 kn te obzirom na uspjeh u parnici od 79% ima pravno na naknadu parničnih troškova u iznosu od 5.846,31 eur/ 44.049,00 kn.
18.5. Nakon prijeboja parničnih troškova tuženika od 5.846,31 eur/ 44.049,00 kn i parničnih troškova tužitelja od 599,38 eur/ 4.516,00 kn, tužitelj je dužan tuženiku naknadni parnični trošak u iznosu od 5.246,93 eura/ 39.533,00 kn.
19. Stoga je odlučeno kao u izreci.
Slavonski Brod, 11. srpnja 2023.
Sudac:
Pavo Garić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, u tri istovjetna pisana primjerka.
[1] Fiksni tečaj konverzije 7,53450
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.