1

Pr-6728/2021-16

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac                                                             Pr-6728/2021-16

 

                                                                                  

 

U    I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Splitu po  sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir  kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja L. K., B.,  OIB: .., zastupanog po punomoćniku A. F. odvjetniku u S.,  protiv tuženika F. 1 d.o.o. za trgovinu i usluge, K., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. P. odvjetniku u K., radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti  tužitelja osobno sa punomoćnikom , te punomoćnika tuženika, prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 10. srpnja 2023.,

 

p r e s u d i o    j e:

 

I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan, a koji glasi:

''1. Utvrđuje se da izvanredni otkaz ugovora o radu bez prava na otkazni rok od 08. srpnja 2021.godine kojim je tuženik F. 1 d.o.o, K. (G. S. N.) OIB: … izvanredno otkazao tužitelju L. K., S., OIB: … ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 03. kolovoza 2017., nije dopušten te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao. 2. Nalaže se tuženiku vratiti tužitelja na rad, na radno mjesto skladištar/dostavljač, odnosno drugo radno mjesto odgovarajuće radnom iskustvu, obrazovanju i sposobnosti tužitelja, a sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.''

 

II/ Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tuženiku na ime parničnog troška ukupan iznos od 497,71 Eur-a/ 3.750,00 Kuna.

 

Obrazloženje

1.U tužbi predanoj ovom sudu dana 29.07.2021.godine se navodi da je tužitelj radio kod tuženika na radnom mjestu skladištar-dostavljač, te da je radni odnos zasnovao ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 03. kolovoza 2017. godine, te da je odlukom o izvanrednom otkazu od 08. srpnja 2021. godine tuženik  tužitelju otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 03. kolovoza 2017. godine. Ističe se da tuženik u svojoj odluci tvrdi kako je došlo do teškog i višestrukog kršenja obveza iz radnog odnosa od strane radnika, u vidu opetovanog korištenja službenog vozila i računa u privatne svrhe. Navodi se da je protiv navedene odluke tužitelj pravovremeno 12. srpnja 2021. godine podnio zahtjev za zaštitu prava sa zahtjevom za vraćanje na radno mjesto, te da je tuženik je 22. srpnja 2021. godine odgovorio na gore navedeni zahtjev tužitelja. Ističe se da je sukladno čl. 133. st. 3. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19 dalje ZOR) ova tužba pravovremena i dopuštena. Istaknuto je da u predmetnom izvanrednom otkazu iz obrazloženja istog nije razvidno o kakvom se teškom i višekratnom kršenju radnog odnosa radi te tužitelj ističe da nije koristio službeno vozilo i račun poslodavca za privatne svrhe odnosno na način opisan u izvanrednom otkazu te da sve i da nije da isto ne bi predstavljalo osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa. Istaknuto je i kako izvanredni otkaz ugovora o radu nije dan tužitelju u zakonskom roku od 15 dana od saznanja za činjenicu na kojoj se otkaz temelji pa da je tuženik prekludiran u istom. Zaključno tužitelj predlaže da se utvrdi da izvanredni otkaz ugovora o radu bez prava na otkazni rok od 08. srpnja 2021.godine, a kojim je tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme  od 03. kolovoza 2017.godine nije dopušten te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te je predloženo da se naloži tuženiku vratiti tužitelja na rad na radno mjesto skladištar/dostavljač ili drugo odgovarajuće radno mjesto koje odgovara tužiteljevu radnom iskustvu, obrazovanju i sposobnosti tužitelja.

 

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 08.04.2022.godine (list 14-18 spisa) osporava tužbeni zahtjev te ističe da sukladno čl. 120. Zakona o radu NN 93/14, 127/17, 98/19 (dalje: ZOR) otkaz mora biti u pisanom obliku, poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz te se otkaz mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje.  Navodi da je tuženik kao poslodavac  sa svoje strane učinio sve što je bilo propisano zakonom, odnosno otkaz ugovora o radu da je dan  u pisanom obliku, te da je otkaz  obrazložen te dostavljen tužitelju kao osobi kojoj se otkazuje. U pogledu navoda tužitelja da se otkaz ne smatra obrazloženim, odnosno da nije razvidno o kakvom se teškom i višekratnom kršenju radnog odnosa radi, tuženik ističe kako je u izvanrednom otkazu točno opisan način kršenja radnog odnosa, kao i da je navedenim kršenjem posljedično došlo do teškog narušenja međuljudskih odnosa i odnosa povjerenja na radnom mjestu, odnosno između tužitelja i tuženika.. Ističe se da iz  ZOR-a osim općenitog zahtjeva da se otkaz mora obrazložiti i da to obrazloženje mora biti u pisanom obliku, nema posebne stipulacije o sadržaju samog obrazloženja. Navodi se da je tuženik  u svome obrazloženju otkaza u cijelosti obuhvatio sve ono što tužitelju kao radniku stavlja na teret, pri čemu navodi nedvojbeno ukazuju na razloge koji opravdavaju otkazivanje. Ističe se da upravo iz razloga što je teško narušen odnos povjerenja između tužitelja i tuženika, da je tuženik  na zahtjev za zaštitu prava tužitelja sa zahtjevom za vraćanje na radno mjesto od 12.7.2021. odgovorio na način da neće udovoljiti zahtjevu tužitelja pri čemu da je detaljno opisao razlog ne udovoljavanja navedenom zahtjevu kao i dodatno obrazložio izvanredni otkaz kako bi tužitelj mogao bolje razumjeti u čemu se sastojala njegova teška povreda obveza iz radnog odnosa, budući da je isti odbijao prihvatiti kao opravdani razlog izvanrednog otkaza i nije bio spreman prihvatiti posljedice svog neodgovornog i neiskrenog postupanja. Ističe se da su bitni elementi instituta izvanrednog otkaza ugovora o radu  osobito teška povreda koje od obveza iz radnog odnosa ili postojanje druge osobito važne činjenice gdje nastavak radnog odnosa nije moguć niti uz uvažavanje svih okolnosti, odnosno interesa obje ugovorne strane – poslodavca i radnika, te da je za ocjenu opravdanosti izvanrednog otkaza ugovora o radu potrebno svaki pojedini postupak radnika ocjenjivati u sklopu cjelokupnog događaja na kojemu je tuženik kao poslodavac utemeljio razloge za svoju odluku. Tuženik ističe da se radi o osobito teškoj povredi obveza iz radnog odnosa jer da  je toliko nepovratno narušeno povjerenje tuženika kao poslodavca prema tužitelju da nastavak radnog odnosa nije moguć. Naime, navodi se da je  tužitelj  više puta svjesno unosio neistinito stanje prijeđene kilometraže službenog vozila u sustav prijeđene kilometraže tuženika, što da je tuženik primijetio uvidom u sustav poslodavca-tuženika o prijeđenoj kilometraži službenog vozila, te da je jednako tako, troškove goriva za službeno vozilo (koje je koristio i u privatne svrhe) tužitelj plaćao službenom karticom tuženika, a budući da se stvarno prijeđena kilometraža i kilometraža unesena u sustav poslodavca-tuženika o prijeđenoj kilometraži službenog vozila ne podudaraju, da to znači da je isti koristio službenu karticu tuženika i za pokriće troškova goriva u privatne i osobne svrhe. Da je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, tuženik ističe da to može potkrijepiti evidencijom o stvarno prijeđenoj kilometraži i kilometraži unesenoj u sustav Poslodavca o prijeđenoj kilometraži službenog vozila, evidencijom o plaćanju troškova goriva na račun poslodavca i listama ruta tužitelja za dane 14.6.2021., 23.6.2021., 24.6.2021., 30.6.2021., 1.7.2021., 2.7.2021., 5.7.2021., a iz koje dokumentacije da je vidljiv način na koji je tužitelj činio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa. Nadalje, tuženik navodi da je iz informatičkog sustava poslodavca vidljivo je da je dana 1.7.2021. oko 1 sat ujutro tužitelj koristio službeno vozilo (očigledno u privatne svrhe s obzirom da je to daleko izvan radnog vremena), a u listu za rutu da je upisao je radno vrijeme od 7h do 15h, kao i da je koristio službenu karticu tuženika i za pokriće troškova goriva u privatne svrhe, a što da je vidljivo iz evidencije o plaćanju troškova goriva na račun poslodavca kao i iz računa za gorivo, te da se nakon toga uputio na adresu S., a koja adresa nije bila sastavni dio njegove poslovne rute. Navodi se da ovaj primjer, kao i drugi primjeri načina na koji je tužitelj kršio svoje radno-pravne obveze da su vidljivi  iz evidencije tuženika o stvarno prijeđenoj kilometraži i kilometraži unesenoj u informatički sustav poslodavca službenog vozila tuženika, iz evidencija o plaćanju troškova goriva tuženika te iz liste ruta. Također, tuženik ističe da navedena teška povreda obveza iz radnog odnosa sadrži elemente kaznenog djela pronevjere i/ili utaje, te da je tužitelj navedenim postupanjem  na radnom mjestu povrijedio radno-pravnu obvezu iz čl. 29. st. 3. toč. bb. Pravilnika o radu - davanje netočnih podataka ili prikazivanje neistinitih putnih troškova i troškova prijevoza, te time dovođenje odgovorne osobe za obračun takvih troškova u zabludu; radno-pravnu obvezu iz čl. 29. st. 3. toč. pp. - protupravno pribavljanje imovinske koristi za sebe u vezi s radom kojeg radnik obavlja; radno-pravnu obvezu iz čl. 29. st. 3. toč. aaa. - počinjenje kaznenog djela na radu, i time u skladu s navedenim člankom Pravilnika o radu da je tužitelj  počinio nekoliko osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa. Ističe se da s obzirom na navedeno da  tuženik osporava navode tužitelja da je riječ o otkazu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika te da je tuženik imao obvezu pisanog upozorenja i ukazivanja na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze. U konkretnom slučaju tuženik ističe da je  riječ  o izvanrednom otkazu za koji su ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke te za koji da nije propisana obveza prethodnog pisanog upozorenja sukladno čl. 119. st. 2. ZOR-a, a s obzirom da u konkretnom slučaju postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od tuženika da to učini, a sve iz razloga prijevarnog i protupravnog postupanja tužitelja, a čije ponašanje da predstavlja i elemente kaznenog djela. U pogledu navoda tužitelja kako izvanredni otkaz ugovora o radu nije dan u zakonskom roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se otkaz temelji, tuženik ističe kako je direktorica tuženika saznala za navedena kršenja 2.7.2021., a kojeg dana da se točno sjeća jer da je išla u obilazak skladišta u D. u kojem da je radio tužitelj, a kako direktorica tuženika ne ide često u osobni obilazak skladišta,da se  ista sjeća da je to bio dan kada je saznala za činjenicu na kojoj se otkaz temelji. Kako je izvanredni otkaz tužitelju uručen 8.7.2021. tuženik navodi da to znači da je otkaz uručen unutar roka od 15 dana. Zaključno tuženik navodi da je došlo do teškog narušenja odnosa povjerenja između njega i tužitelja te da tuženik dokazao postojanje opravdanih razloga za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužitelju. Predloženo je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom odluke o izvanrednom otkazu od 08.07.2021.godine (list 6 spisa); zahtjeva za zaštitu prava od 12.srpnja 2021.godine (list 7-8 spisa); odgovora na zahtjev za zaštitu prava; priloga uz odgovor na tužbu;  Pravilnika o radu (list 20-38 spisa); podataka o zaustavljanjima i vožnjama (list 42-46 spisa); liste za rutu (list 48-82 spisa); komunikacije putem what's upa (list 87 spisa). Izveden je i dokaz saslušanjem zz tuženika A. P. (list 94-95 spisa); svjedoka F. L. te svjedoka J. Š. i tužitelja L. K..

 

4. Tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je neosnovan.

 

5. Među strankama nije sporna činjenica da je tužitelj kod tuženika radio na radnom mjestu skladištar-dostavljač temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 03.kolovoza 2017.godine. Također nije sporna ni činjenica da je tužitelj od strane tuženika dobio izvanredni otkaz ugovora o radu zbog teške povrede radne obveze i to zbog korištenja službenog vozila u privatne svrhe (nepodudarnosti stvarne i prijeđene kilometraže u vozilu) i računa poslodavca  u privatne svrhe (utrošak goriva karticom tuženika za korištenje službenog vozila u privatne svrhe), a koja činjenica je razvidna iz pregledane odluke o izvanrednom otkazivanju ugovora o radu od 08.07.2021.godine. Također među strankama u ovom postupku nije sporna ni činjenica da je tužitelj osobno u prostorijama tuženika dana 08.07.2021.godine zaprimio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, te da je isti dana 12.07.2021.godine sukladno odredbi članka 133.stavka 1. Zakona o radu (''NN'' 93/14-u daljnjem tekstu ZR-a) podnio zahtjev za zaštitu prava radnika (list 7 spisa), dakle u roku od 15 dana od dostave odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Također nije sporna ni činjenica da je tuženik na navedeni tužiteljev zahtjev za zaštitu prava radnika odgovorio 22.srpnja 2021.godine na način da isti nije udovoljio navedenom zahtjevu tužitelja, a zbog čega je tužitelj u daljnjem roku od 15 dana zahtijevao zaštitu povrijeđenog prava pred ovim sudom budući je tužbu podnio dana 29.07.2021.godine, a sve sukladno onom što je propisano odredbom članka 133.stavka 2. ZR-a. U navedenom smislu tužitelj nije prekludiran za podnošenje tužbe u predmetnoj pravnoj stvari.

 

6. Među strankama je sporna činjenica da li je tuženik dokazao postojanje opravdanih razloga za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, te da li je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 08.07.2021.godine pravovremena uzimajući u obzir ono što je propisano odredbom članka 116. stavka 2. ZR-a.

 

7. Iz pregledane odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu bez prava na otkazni rok od 08. srpnja 2021.godine (list 6 spisa) proizlazi da je tuženik kao poslodavac dao izvanredni otkaz ugovora o radu zaključenog na neodređeno vrijeme zaključenog 03.08.2017.godine  smatrajući da je došlo do teškog i višestrukog kršenja obveza iz radnog odnosa od strane radnika i to u vidu opetovanog korištenja službenog vozila i računa poslodavca u privatne svrhe. Navodi se da je poslodavac uvidom u GPS sustav službenog vozila u više slučajeva primijetio da se stvarno prijeđena kilometraža ne podudara sa kilometražom koju je radnik unosio u sustav prijeđene kilometraže poslodavca, a na temelju čega da je poslodavac zaključio da je radnik za privatne i osobne svrhe koristio službeno vozilo koje da je isključivo namijenjeno za poslovne svrhe, te da je koristio račun poslodavca za pokriće troškova goriva koji da ne ulaze u troškove goriva službenog puta. Ističe se da poslodavac smatra  da je takvim postupanjem radnika posljedično došlo do teškog narušenja međuljudskih odnosa i odnosa povjerenja na radnom mjestu, a što da poslodavac više ne može trpjeti ni prihvatiti, te da je sukladno tome odnos poslodavca i radnika trajno i teško narušen, a slijedom čega da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa zaista više nije moguć.

 

8. Iz iskaza zz tuženika A. P. proizlazi da je sjedište firme tuženika u Z. u K. te da ona i kolega - voditelj iz logistike F. L. periodično provjeravaju sve vezano uz posao kao što je provjera GPS-a, lista za rute, te kompletne dokumentacije da li je uredna. Ista navodi da je u tom smislu 2.7.2021. dogovoreno da svi dostavljači dođu u skladište tuženika, ali da tužitelj nije htio doći u skladište premda je morao jer da je bio dostavljač kod tuženika. Zz tuženika pojašnjava da nakon svake odvožene rute dostavljači moraju doći u skladište, ispuniti podatke o toj ruti, te utovariti namještaj za slijedeći dan vezano za dostave a potom se dogovoriti o novčanim transakcijama.Ista navodi da pored toga kod tuženika postoji i skladište u D., u kojem da je voditelj M. Š., a koji da joj je rekao da je primijetio nepravilnosti u stanju kilometara u kombiju u odnosu na stvarno prijeđenu kilometražu, te ista navodi da se kilometraža koju je tužitelj upisivao u kompjuterski sustav se razlikovao od podataka zabilježenih u samom kombiju – službenom vozilu.Nadalje navodi da je stanje koje je bilo prikazano u službenom kombiju kojim je upravljao tužitelj bilo 162.429 km, ali da je potom po zabilježenom stanju tužitelj bio na bolovanju, a da je službeni kombi preuzeo na upravljanje njegov kolega J. Š. 17.02. te da je pravo stanje kilometraže u kombiju iznosilo 162.375 km. Zz tuženika ističe da ne za točno u kojem je periodu tužitelj bio na bolovanju, ali da može dostaviti te podatke, a da zna da je počeo raditi 22.2.2021.Ista navodi da kad je kolega tužitelja Jerko završio sa vožnjom tužiteljevog kombija da je stanje kilometraže u tom vozilu bilo 162.523 km. Nadalje ističe da se radilo o službenom vozilu za kojeg sad ne zna tip vozila – marku, ali da bi to mogla provjeriti. U odnosu na sve činjenice o kojima danas iskazuje , zz tuženika navodi da se navedeni podaci nalaze u sustavu tuženika, a ujedno i podacima koje je bilježio sam tužitelj, a koja dokumentacija da je priložena u ovom postupku uz odgovor na tužbu.Ista navodi da kad je tužitelj po povratku s bolovanja ponovno preuzeo službeni kombi, da je istaknuo da je stanje kilometraže u službenom vozilu 162.557 km. Ista navodi da je po podacima sa GPS-a iz navedenog vozila razvidno da na dan 11.2.2021. da je prijeđena kilometraža u tom vozilu bila 187 km, a da je tužitelj isticao da je taj dan prijeđeno 201 km. Zz tuženika navodi da se naviše načina bilježi prijeđena kilometraža u službenom vozilu tuženika i to GPS koji bilježi cijeli prijeđeni put, te poseban sustav u kojeg se upisuje početno i završno stanje vezano za prijeđenu kilometražu, a da ujedno i dostavljači moraju ispuniti posebnu listu za rutu koja služi kao priprema za sastavljanje putnog naloga te da lista za rutu za tuženika predstavlja putni nalog. Navodi da ona osobno potpisuje dokumentaciju o prijeđenoj kilometraži. Nadalje navodi da je nakon svega navedenog i navedenih saznanja, išla provjeravati sve prošle rute koje je tužitelj odvozio u lipnju mjesecu, te da je ustanovila da je tužitelj bilježio više kilometara nego što ih je odvozio te da kad ga je zajedno sa kolegom F. L. suočila 08.07.2021. s navedenim problemom i kad mu je tada uručen izvanredni otkaz, ista navodi da je tada tužitelj ispred F. rekao da je točno da je upisivao krive podatke u sustav vezano za prijeđenu kilometražu, ali da je poricao da bi krao gorivo. Ista navodi da je tužitelj to ispred F. L. rekao usmeno, a da nikad nije dao pisanu izjavu vezano za navedeno. Ističe da je tužitelju i uručen izvanredni otkaz. Ista navodi da je tužitelj jako dugo radio kod njih u skladištu kao dostavljač, te da je na odluku o izvanrednom otkazu se rasplakao i isticao kako ima dijete i kako više neće raditi navedeno, ali da je ista istom navela da više nema u istog povjerenja kao radnika jer da je tužitelj u više navrata pisao krive podatke o kilometraži i vršio navedeni problem vezano za gorivo.Ista navodi da je ona za postupanje tužitelja vezano za problem sa krađom goriva i korištenjem službenog vozila u privatne svrhe saznala tek 02.07.2021.g. Ističe da je u GPS-u koji prati cjelokupnu prijeđenu kilometražu službenog vozila vidljiva prva adresa klijenta, te da je u GPS-u bilo navedeno da je tužitelj išao na nekoliko adresa, a da te adrese nisu bile adrese klijenta. Ista ističe da je 30.06.2021. bilo vidljivo da se tužitelj nalazio u skladištu tuženika u 14:37 sati ali da je kombi natočio tek u 01:00 ujutro dana 1.07.2021., pa da nije jasno što je radio sa službenim vozilom u razdoblju od 14:37 popodne do 01:00 ujutro idućeg dana. Također napominje da je svaki dostavljač dobio smartphone i da je to konkretno bio Samsung Galaxy A10, te da je tužitelj odbio vratiti navedeni mobitel iz razloga što je isticao da ga je dao bivšoj supruzi. Ističe da nakon svega navedenog više nisu obavljani nikakvi razgovori s tužiteljem, osim eventualno komunikacije preko odvjetnika. Ujedno oslanjajući se na dokumentaciju u spisu koja se odnosi na prijeđenu kilometražu u službenom vozilu na dan 2.7.2021. zz tuženika ističe da je iz dokumetacije – GPS-a tuženika razvidno na zadnjoj stranici liste vezano za prijeđenu kilometražu da je na dan 2.7.2021. tužitelj službenim vozilom prešao 598 km, a da je tužitelj na svojoj listi vezano za prijeđenu rutu bilježio da je 2.7.2021. prešao ukupno 631 km. Inače, prijeđena kilometraža ista ističe da se dobije oduzimanjem završnog iznosa kilometraže sa početnim iznosom kilometraže zabilježene u dokumentaciji, te da za svaku rutu koja prileži predmetnom spisu uz odgovor na tužbu se na isti način može vidjeti razlika između stvarno prijeđene kilometraže u službenom vozilu i kilometraže koju je bilježio tužitelj. U odnosu na činjenicu da li je i zašto tužitelj upisivao veću kilometražu od prijeđene, ista navodi da je tužitelj upisivao veću kilometražu jer da je zapravo otuđivao gorivo, da ona smatra da je on krao gorivo i na takav način prikazivao da je više prijeđenih kilometara od stvarno prijeđenih kilometar, te da dostavljači uvijek polaze iz doma do neke rute, a vraćaju se u skladište tuženika. Nadalje ista ističe da  tužitelj smije naliti gorivo prije polaska na svoju rutu jer da svaki dostavljač nakon odvožene rute i nakon utovara namještaja slijedeći dan kada ide kući prije toga natoči gorivo za slijedeći dan. U odnosu na činjenicu da li je vozač slobodan u navedenom razdoblju o kojem je riječ natočiti u svako vrijeme gorivo i na bilo kojoj pumpi, ista navodi da je u obvezi natočiti gorivo usput, ali ne u 1:00 h ujutro, što da je navela kao primjer, nego odmah nakon završene rute i nakon utovara, a da usput zapravo znači primjerice po putu između D. i doma, te da taj put od D. do doma spada u rutu od toga dana, a ne od sutradan, te ista navodi da je točno u tom smislu početna točka dom i završna točka dom. Ističe da rutu putovanja tužitelj popunjava kad se vrati iz D., a da može to popuniti i kod kuće, te da kolege znaju koliko ima kilometara od skladišta do doma i da mogu uvijek dodati nekoliko kilometara na postojeću rutu. U odnosu na činjenicu da li postoji ikakav način provjere potrošnje goriva u službenom vozilu, ista navodi da sam sustav automatski izračuna stanje goriva u službenom vozilu, te da se to bilježi pod rubrikom fuel consumption (predstavlja potrošnju goriva po prijeđenom kilometru), a dok da dostavljači sami bilježe stanje goriva pod rubrikom fuel consume. Ista ističe da ukoliko radnik ne obračuna kilometre po prijeđenoj kilometraži da se to sve vidi po GPS-u.U odnosu na činjenicu da li postoji mogućnost korištenja tog službenog kombija i u privatne svrhe, zz tuženika ističe da postoji, ali da ako nekome treba kombi za nekakvo preseljenje da mora od nje tražiti dozvolu i sam naliti gorivo i da to obično bude ukoliko ona dozvoli subotom, a da ovakve dozvole nisu nigdje zabilježene već da se radi o usmenoj dozvoli a da postoji u takvim slučajevima eventualno pisana komunikacija zabilježena putem whatsup-a. Ista ističe da je bila situacija kad je dozvolila tužitelju upotrebu kombija u privatne svrhe te da postoji dokumentacija u obliku whatsup poruka, a da je to priložio u spis i sam punomoćnik tužitelja. U odnosu na činjenicu da li se daje radnicima i usmeno dopuštenje za korištenje službenog vozila u privatne svrhe ista navodi potvrdno, po potrebi, te  napominje da je to u pravilu uvijek vikendom a ne svaki dan, i da nitko od nje nikad nije tražio upotrebu kombija u privatne svrhe na svakodnevnoj razini. U odnosu na činjenicu da li je podnosila kaznene prijave protiv tužitelja vezano za eventualno otuđenje goriva na koje je sumnjala, navodi da nije, ali da joj je sad žao što nije, te u odnosu na to da li je utvrđeno od strane tuženika koliko je litara goriva otuđeno, ista navodi da se to može vidjeti iz razlike u stvarno prijeđenoj i kilometraži koja je zabilježena od strane tužitelja, te da ista to smatra krađom bez obzira na količinu goriva koja se ukrade. Nadalje, ista ističe da su njeni radnici točili gorivo na "Ini", jer da svi dostavljači imaju Inine kartice od firme. U odnosu na činjenicu da li je nakon davanja izvanrednog otkaza tužitelju utvrđeno koliko je goriva otuđio ista navodi da ona to nije utvrđivala već da je zaključak izvela iz dokumentacije u smislu razlike stvarno prijeđene kilometraže i kilometraže koje je u listama za prijeđene rute bilježio sam tužitelj i zbog potvrde odnosno priznanja tužitelja da je uistinu bilježio krivu kilometražu. U odnosu na činjenicu da li dostavljači tuženika dobivaju bonus na plaću vezano za prijeđenu kilometražu, ista navodi da dobivaju bonus za dobro odrađeni posao i ako im je potrošnja goriva za kompletnu rutu za taj dan manja za 11-13 litara ovisno o kombiju. Zaključno ista navodi da je za bonus bitna potrošnja goriva za prijeđenu rutu, a ako je ta potrošnja manja od 11 litara za prijeđenu rutu da će radnik dobiti bonus na plaću. Naposlijetku zz tuženika pojašnjava da je uručenje samog izvanrednog otkaza tužitelju bilo istog dana 08.07.2021. Na upit da li je tužitelj kad mu je uručen izvanredni otkaz rekao zašto je bilježio krivu kilometražu, navodi da je rekao da je to zbog ostvarivanja bonusa na plaću, te da se ona u tom trenutku osjećala prevareno, da nije smatrala da ikada više može zadobiti povjerenje u tog radnika.Ista ističe da nije logično da ona upozorava tužitelja da se ne smije krasti te da to nije smatrala nužno potrebnim, a na što da u podnesku ukazuje tužitelj.

 

9. Iz iskaza saslušanog svjedoka F. L. proizlazi da je on upoznat sa činjenicama o kojima svjedoči iz razloga što je i on zaposlenik tuženika i radi na mjestu voditelja logistike. Isti navodi da su vezano za predmetni otkaz ugovora o radu tužitelju on i direktorica pozvali tužitelja da se izjasni vezano za otkrivenu situaciju sa problemima sa namještanjem kilometraže i utroškom goriva te isti ističe da je tužitelj te prigode njemu i direktorici priznao da je varao na kilometraži te da je popisivao kilometražu koja je bila drugačija od stvarno prijeđene kilometraže, a da je popisivao kilometražu na način da je namještao da mu potrošnja goriva bude na granici koja je određena jer je na taj način mogao dobivati bonuse. Svjedok navodi da on i direktorica navedene prigode nisu od tužitelja uzimali nikakve pisane izjave o navedenom problemu te da on nije upoznat u kojem je točno periodu tužitelj postupao na opisani način. Isti navodi da se cijela situacija sa varanjem na kilometraži i utrošku goriva na račun firme otkrila kad je tužitelj bio na bolovanju, a njegov kolega  preuzeo službeni kombi kojim je tužitelj upravljao, te da je tada njegov kolega vidio da ne štima kilometraža na navedenom vozilu.Svjedok navodi da vozači kod tuženika u kompjuterski program unose početnu i završnu kilometražu te da natoče gorivo nakon utovara, te da je prosjek potrošnje natočenog goriva 11 litara, pa ako je prosjek potrošnje manje od 11 litara da tada radnik dobiva bonus, a ukoliko je prosjek potrošnje veći od 11 litara da tada ne dobiju bonus. U odnosu na koji se način može utvrditi problem sa stvarno prijeđenom kilometražom i onom koju je vozač prešao isti navodi da se to utvrđuje putem GPS-a u samom vozilu pa da je tako utvrđen problem s prijeđenom kilometražom i potrošnjom goriva i za tužitelja. Svjedok navodi da nije upoznat u kojem je točno vremenu tužitelj bio na bolovanju i koji je točno bio period kad je tužitelj postupao na opisani način ali da zna da je tužitelj radio kod tuženika na radnom mjestu dostavljača i da njegovo radno vrijeme nije bilo fiksno. U odnosu na činjenicu da li je tužitelj i prije predmetnog otkazivanja ugovora o radu dobivao od poslodavca nekakve opomene vezano za predmetno kršenje radne obveze, svjedok ističe da je on kao voditelj logistike i zz tuženika dolazio u Split da bi eventualno razgovarao s tužiteljem o navedenom, ali da se tužitelj nije pojavljivao na tim razgovorima, te da nije bilo kaznenih prijava  u odnosu na tužitelja. U odnosu na činjenicu koliko je osoba radilo na radnom mjestu dostavljača u splitskoj podružnici kao što je tužiteljevo radno mjesto, svjedok odgovara da ih je radilo šestero, a da je tužitelj sam upravljao spomenutim službenim kombijem. Svjedok ističe da nije bilo uobičajeno kod tuženika da se službeni kombi koristi u privatne svrhe, a ukoliko je radniku tako nešto bilo potrebno da je isti  tražio odobrenje od njega i direktora te da bi mu se to eventualno moglo odobriti samo vikendom, te da je u tom slučaju radnik morao natočiti svoje gorivo. U odnosu na činjenicu kako svjedok tumači to što je tužitelj navedene prigode upisivao veću kilometražu od stvarne vezano za samu potrošnju goriva, isti navodi da smatra da se radilo o izvlačenju novca iz firme zbog spomenutog načina postupanja i to kroz institut samog bonusa. Svjedok ističe da se tužitelj za točenje goriva koristio karticom firme, pa da je pretpostavka njegova da je isti točio gorivo na trošak firme te da je u 1:00 sat poslije ponoći bilo vidljivo da je vršen utrošak karticom firme, te da ako je tužitelj tog dana točio gorivo karticom firme da je sigurno to i evidentirano kroz putni nalog, te da se u putne naloge upisuje početna i završna kilometraža te koliko je litara goriva natočeno u vozilo, a da se ti podaci evidentiraju kod službe tuženika u Z..

 

10. Iz iskaza saslušanog svjedoka J. Š. proizlazi da je on kod tuženika u spornom periodu bio također zaposlenik na istom radnom mjestu kao i tužitelj i to radno mjesto dostavljača te da je na dan kad se tvrdi da je tužitelj dobio otkaz budući je tužitelj bio na bolovanju, preuzeo službeno vozilo kombi kojim je upravljao tužitelj te da u tom slučaju ono što u kompjuterskom sustavu ostaje kao zabilježeni završni kilometri vezano za navedeno vozilo, da to postaje početna kilometraža s kojom on kreće upravljati vozilom. Isti navodi da je on resetirao putno računalo i odradio rutu koju je taj dan morao odraditi, međutim nakon što je vozilo povuklo podatke o kilometraži zabilježene od strane tužitelja, da nije odgovarala potrošnja goriva prijeđenoj kilometraži jer da je vozilo zabilježilo nerealnu potrošnju goriva za preko 40 litara, a da je to bilo nerealno jer da se otprilike na svakih 100 prijeđenih kilometara potroši cca 10-ak litara goriva. Nadlaje ističe da kad je on nalio gorivo da je od zabilježene kilometraže oduzeo onu kilometražu koju je on napravio tog dana, ali da se prijeđeni kilometri u navedenom vozilu nisu poklapali sa stvarnom kilometražom već da se pojavilo nekih 100 km razlike u kilometraži. Isti navodi da je nakon svih utvrđenja o spomenutim nedosljednostima u kilometraži i potrošnji goriva obavijestio nadležne. Isti navodi da sve što je spomenuo u smislu utvrđenja kilometraže i utroška goriva da se vidi kroz kompjuterski sustav u kojeg da on prilikom kretanja na službeni put navedenim vozilom bilježi u svoj kompjuterski sustav. Nadalje, svjedok navodi da se u službenom vozilu u putno računalo ne unosi ništa već da nakon što se isto resetira da ono samo izbaci podatke vezano za prijeđene kilometre, te da se u kompjutersku listu za rutu  unose podaci vezano za svaku narudžbu, iznos koji je naplaćen, kilometraža koja je prijeđena, potrošnja taj dan, te isti potvrđuje da je onaj dan kad je preuzeo tužiteljev službeni kombi jer je isti bio na bolovanju da je on popunio tu kompjutersku listu za rutu. Svjedok ističe da kad je povukao završne podatke tužitelja prilikom upisa u kompjutersku rutu da mu je pokazalo potrošnju od preko 40 litara, a da je on tada sam izračunao svoje početne kilometre umanjivši završne za prijeđeni put a što je samo vozilo zabilježilo i da je tako  dobio potrošnju od 11 litara i nove početne kilometre koji da nisu bili L. završni, te da je on navedenog dana otprilike prešao cca 120-130 km. U odnosu na činjenicu da li je on ikada svoj službeni kombi koristio  u privatne svrhe isti je istakao da je koristio službeni kombi u privatne svrhe, te da je u tom smislu riječ o povjerenju između njega i poslodavca te da bi on obavijestio šeficu o takvom postupanju te bi joj dao osnovne podatke o kilometraži koju će prijeći, gdje će se nalaziti i o teretu kojeg će prevoziti, a da bi mu se izdalo ovakvo odobrenje. Isti navodi da je subotom radio samo po potrebi ako se radilo o većem obimu posla, ali da bi ga poslodavac pitao želi li raditi subotom, a u odnosu na činjenicu da li se službeno vozilo koristilo u privatne svrhe samo vikendima ističe da je to ovisilo o tome da li će korištenje kombija u privatne svrhe utjecati na obavljanje posla. U odnosu na činjenicu u kojem je točno trenutku svjedok bilježio navedenu kilometražu i potrošnju goriva, da li u trenutku kad je preuzeo njegovo službeno vozilo ili tijekom trajanja rute svjedok navodi da je on uradio resetiranje putnog računa odmah kod preuzimanja vozila kojeg je preuzeo u skladištu u D., te ističe da u firmi sa klijentima nije bilo noćnog rada već da se moglo jedino dogoditi da se u ranim jutarnjim satima krene ranije. Istaknuto je da dostavljači dobivaju službene mobitele od firme.

 

11. Iz iskaza saslušanog tužitelja L. K. proizlazi da s njime nije bilo razgovora od strane poslodavca vezano za predmetni otkaz već da je on za odluku o otkazu ugovora o radu saznao upravo na dan donošenja odluke o otkazu 08.07.2021. kad mu je otkaz i uručen od strane direktorice, a da je on zapravo taj dan došao u firmu radi njegovog zahtjeva za odobrenje korištenja godišnjeg odmora. Tužitelj ističe da smatra da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu u odnosu na njega neopravdano donesena te da on zna da je u tom period u bila korona i da je moguće da je bio na bolovanju, ali da zbog proteka vremena se ne može sjetiti. Isti navodi da nije točno da je on koristeći službeno vozilo manipulirao prijeđenom kilometražom već da su postojala neka sitna reguliranja kilometraže zbog mogućnosti da ostvari bonus, ali da je netočno da bi on neovlašteno koristio gorivo na račun firme, već da i kad je koristio kombi u privatne svrhe u dva, tri navrata da je za to tražio od direktorice odobrenje, a da mu je to trebalo jer da ima malu djecu, živi kao podstanar i da je selio. Isti navodi da nije dobivao nikakve opomene od poslodavca vezano za povredu radne obveze. Nadalje  isti ističe da je on sam na navedenom radnom mjestu organizirao svoj radni dan u zavisnosti od rute na koju kreće, a nakon završene rute da je ispunjavao određenu dokumentaciju u papirnatom smislu u obliku putnog naloga i računalnom smislu – kompjuterskom, a u odnosu na podatke koje je unosio ističe da je unosio podatke o količini potrošnje i nastalim troškovima te i podatke o prijeđenoj kilometraži navedenoga dana. Navodi da se podaci koji se upisuju u kompjuterski program mogu kako se upišu i izbrisati jer da svatko ima pristup tim podacima, te da kod unosa podataka u kompjuterski sustav svaki djelatnik ima šifru kojom unosi navedene podatke pa da je tako imao i on dok je bio zaposlenik. Ističe da je sad zaposlen na drugom radnom mjestu na određeno vrijeme, da se radi o hrvatskoj firmi u RH, a da ne bi davao podatke o nazivu radnog mjesta čisto iz razloga što se uvijek novi poslodavca raspituje o statusu zaposlenika kod ranijeg poslodavca. Na posebno pitanje pun. tuženika tužitelju što je bilo sa službenim mobitelom Samsung Galaxy A10 isti odgovara da je on taj mobitel razdužio, vratio poslodavcu kod odlaska s radnog mjesta, te da je navedeni dan kad je dobio otkaz vratio navedeni mobitel, a da je bankovnu karticu naknadno vratio, nakon sat vremena od otkazivanja. U odnosu na činjenicu da li je točno da je  mijenjao samoinicijativno kilometražu u vozilu tužitelj ističe da je to radio samo u par navrata zadnjih mjesec dana kod tuženika, a i to samo da bi dobio bonus. Isti ističe da on više ne vidi sebe kod tuženika u radnom odnosu ali da u zavisnosti od odluke suda smatra da ga pripada određena odšteta.  U odnosu na činjenicu da li je on bilo usmeno bilo pisanom izjavom ikada dao izričito priznanje tuženiku vezano za korekcije kilometraže i utrošak goriva na račun firme tužitelj navodi da je onog dana kad je dobio otkaz 08.07.2021. samo rekao poslodavcu da je mijenjao kilometražu radi ostvarivanja bonusa, ali da nikakve utroške goriva na račun firme on nije priznao niti je to radio. U odnosu na činjenicu što je bilo vezano za njegovo putovanje službenim vozilom gdje je zabilježeno 1:00 sat po noći, na računu vezano za putnu rutu, isti navodi da je on zapravo trebao sutradan ići na liniju M., T., a da je on dan ranije trebao srediti dokumentaciju te da je morao otići i kući zbog svojih privatnih obveza vezanih za djecu, pa da je u 1:00 sat po noći odvezao do I. benzinske postaje u čijoj se blizini nalazi i trezor te je tamo odložio polog i natočio gorivo, a što da je zabilježeno na tom računu a i na GPS-u, te ističe da nije nikad otuđivao gorivo iz službenog vozila.

 

12. U odnosu na pravovremenost predmetnog izvanrednog otkaza ugovora o radu, a koju odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu je tuženik donio dana 08.07.2021. potrebno je istaći da je odredbom članka 116.stavka 2. ZR-a propisano da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Iz pregledane odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 08.07.2021.godine (list 6 spisa) proizlazi da tuženik temelji odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu na činjenici da je tužitelj višekratno koristio službeno vozilo i račun tuženika u privatne svrhe jer da se stvarno prijeđena kilometraža službenog vozila kojeg je tužitelj koristio nije poklapala sa kilometražom koju je bilježio tužitelj , te da je tužitelj karticom tuženika pokrivao troškove goriva koji nisu ulazili u troškove službenog puta. Budući iz iskaza zz tužene A. P. proizlazi da  je ona za postupanje tužitelja vezano za problem sa krađom goriva i korištenjem službenog vozila u privatne svrhe saznala tek 02.07.2021.g., a tuženik je odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju donio dana 08.07.2021.godine tada jasno proizlazi da je tuženik navedenu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu donio pravovremeno i u skladu s onim što je propisano citiranom odredbom članka 116.stavka 2. ZR-a budući je ista donesena u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

 

13. Nadalje, temeljem odredbe članka 119.stavka 2. ZR-a prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. U konkretnom slučaju iz iskaza tužitelja, zz tuženika A. P. i svjedoka F. L., a koji je bio voditelj logistike proizlazi da je tužitelj suočen sa problemom korekcije kilometraže i utroška goriva prilikom uručenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu 08.07.2021.godine, te budući se tužitelja odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu teretilo za teže povrede radne obveze u smislu problema korekcije prijeđene kilometraže i utroška goriva na račun tuženika s obzirom na te  teže okolnosti nije bilo za očekivati od tuženika kao poslodavca da pozove tužitelja na iznošenje obrane prije izvanrednog otkazivanja ugovora o radu.

 

14. Temeljem odredbe članka 116.stavka 1. ZR-a poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovorenih stranaka , nastavak radnog odnosa nije moguć. Temeljem odredbe članka 29.stavka 3. točke bb tuženikovog Pravilnika o radu (list 20-41 spisa) osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa predstavlja davanje netočnih podataka ili prikazivanje neistinitih putnih troškova i troškova prijevoza te time dovođenje odgovorne osobe za obračun takvih troškova u zabludu.

 

15. Ovaj sud je mišljenja da iz svih provedenih dokaza u ovom postupku, a posebice iz iskaza zz tuženika A. P. , te svjedoka  F. L. i J. Š. proizlazi da je tuženik u ovom postupku dokazao opravdane razloge za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju od 08.07.2021.godine. Naime, iz iskaza zz tuženika, svjedoka F. L. i svjedoka J. Š. nedvojbeno proizlaze kao utvrđene činjenice: da je zz tuženika A. P. voditelj M. Š. rekao da je primjetio nepravilnosti u stanju kilometara u službenom kombiju kojim je tužitelj upravljao u odnosu na prijeđenu kilometražu jer da se kilometraža koju je tužitelj upisivao u kompjuterski sustav razlikovala od podataka zabilježenih u službenom vozilu; da se kilometraža bilježi putem GPS-a u službenom vozilu, te kroz poseban kompjuterski sustav u koji da se upisuje početno i završno stanje kilometraže, te da dostavljači bilježe i listu za rutu; da zz tuženika potpisuje dokumentaciju o prijeđenoj kilometraži; da se prijeđena kilometraža dobije  kad se oduzme od završnog iznosa kilometraže početna kilometraža. U odnosu na provjeru potrošnje goriva iz iskaza zz tuženika proizlazi da sustav izračuna automatski izračuna stanje goriva u vozilu, te da se to zabilježi pod rubrikom fuel consumption (potrošnja goriva po prijeđenom kilometru), te da dostavljači sami bilježe potrošnju goriva pod rubrikom fuel consume. Ujedno iz iskaza zz tuženika proizlazi da korištenja službenog vozila u privatne svrhe odobrava zz tuženika usmeno, a da dostavljači toče gorivo na Ini i koriste karticu tuženika za točenje goriva, te da je zz tuženika provjeravala odvožene rute u lipnju 2021.godine i da je ustanovila da je tužitelj bilježio više kilometara nego je odvozio, te da je tužitelj ispred nje i svjedoka F. L. priznao da je upisivao krive podatke u sustav vezano za prijeđeno kilometražu, ali da je poricao da je krao gorivo. Navedeno je u iskazu potvrdio i svjedok F. L. koji je radio kao voditelj logistike kod tuženika budući je istakao da je tužitelj njemu i direktorici tuženika rekao da je varao na kilometraži na način da je popisivao kilometražu koja da je bila drukčija od stvarno prijeđene kilometraže, a da je to namještao da bi mu potrošnja goriva bila na granici koja je određena za dobivanje bonusa, te da se sve to otkrilo dok je tužitelj bio na bolovanju budući je kolega koji je preuzeo službeno vozilo dok je tužitelj bio na bolovanju utvrdio da ne štima kilometraža u vozilu. Ujedno je svjedok L. potvrdio činjenicu da ako je potrošnja goriva manja od 11 litara da radnik u tom slučaju dobije bonus, te je potvrdio činjenicu da se tužitelj za točenje goriva koristio karticom firme. Svjedok J. Š. je potvrdio činjenicu da je kao radnik tuženika preuzeo službeni kombi u vrijeme kad je tužitelj bio na bolovanju, te je istakao da je resetirao putno računalo i odradio rutu, te da kad je vozilo povuklo podatke o prijeđenoj kilometraži da kilometraži koju je zabilježio tužitelj nije odgovarala potrošnja goriva budući da je vozilo zabilježilo nerealnu potrošnju goriva preko 40 litara, a da se na svakih 100 km cca potroši 10 litara, te da kad je od zabilježene kilometraže oduzeo onu koju je on odvozio da se pojavilo nekih 100 km razlike u prijeđenoj kilometraži. Tužitelj u svome iskazu nije doveo u pitanje prethodno utvrđene činjenice u ovom postupku budući i iz iskaza samog tužitelja nedvojbeno proizlazi da je isti mijenjao podatke o prijeđenoj kilometraži službenim vozilom kako bi ostvarivao dodatni bonus na plaću. Navedeno je i rekao poslodavcu 08.07.2021.godine kad je dobio izvanredni otkaz. Nije od značaja što tužitelj u iskazu poriče da je trošio gorivo na račun firme budući  iz iskaza saslušanog svjedoka J. Š., a koji je preuzeo službeno vozilo kojim je tužitelj upravljao za vrijeme dok je tužitelj bio na bolovanju jasno proizlazi da vezano za podatke koje je vozilo povuklo o prijeđenoj kilometraži da kilometraži koju je zabilježio tužitelj nije odgovarala potrošnja goriva koju je zabilježilo vozilo budući da je potrošnja goriva bila nerealna za prijeđenu kilometražu. Kad se uzme u obzir da iz iskaza zz tuženika i saslušanih svjedoka Š. i L. proizlazi da  djelatnici tuženika uzimaju gorivo na I. karticom tuženika i da se potrošnja goriva prema iskazu zz tuženika A. P. može provjeriti budući sustav izračuna automatski  stanje goriva u vozilu, te da se to zabilježi pod rubrikom fuel consumption (potrošnja goriva po prijeđenom kilometru), a da dostavljači sami bilježe potrošnju goriva pod rubrikom fuel consume tada jasno proizlazi da obzirom da je putem GPS-a i ostalih podataka kroz kompjuterski sustav utvrđeno da je kilometraža koju je tužitelj bilježio nije odgovarala kilometraži koju je zabilježio sustav, te da potrošnja goriva nije odgovarala prijeđenoj kilometraži, a iz iskaza samog tužitelja te iskaza zz tuženika i saslušanih svjedoka proizlaze također navedene činjenice tad jasno proizlazi da je tužitelj radi ostvarivanja dodatnog bonusa bilježio drukčiju kilometražu od stvarno prijeđene , a kako bi ostvarivao bonuse, a čime je poslodavcu svjesno nanosio štetu, a što je dijelom i priznao prilikom uručivanja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu 08.07.2021.godine, a zbog čega tuženik kao poslodavac ne može u istog kao radnika imati povjerenja, a što spada u osobito tešku povredu radne obveze i opravdani razlog za otkaz ugovora o radu, a kako je i propisano citiranom odredbom članka 116.stavka 1. ZR-a, a zbog čega je neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja da se izvanredni otkaz ugovora o radu donesen odlukom tuženika od 08.07.2021.godine utvrdi nedopuštenim kao i zahtjev za vraćanje tužitelja na rad na mjesto skladištara/dostavljača ili drugo odgovarajuće radno mjesto. Iz pregledanih podataka zaustavljanja i vožnje (list 42-47 spisa), te lista za rutu je razvidno da je tužitelj koristio službeno vozilo tuženika kojim je odrađivao određene rute i upisivao podatke u liste za rutu (list 48-82 spisa) koji nisu odgovarali stvarnim podacima o prijeđenoj kilometraži, a čime je isti postupao i protivno citiranoj odredbi članka 29. stavka 3. točka bb tuženikovog Pravilnika o radu budući je davao poslodavcu netočne podatke o prijeđenoj kilometraži, a radi ostvarivanja bonusa, a što je i sam priznao poslodavcu prilikom uručivanja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, te što proizlazi i iz iskaza samog tužitelja.

 

16. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku sukladno članku 8. ZPP-a, te primjenom pravila o teretu dokazivanja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i odlučeno je kao u točki I/ izreke ove presude.

 

17. Što se tiče troškova ovog postupka. a obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio ovu parnicu isti je dužan tuženiku naknaditi u cijelosti parnične troškove sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a. U navedenom smislu tuženika kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 126/22) uvažavajući vrijednost boda od 15,00 Kuna pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak (Tbr. 7 točka 2. OT-a) u iznosu od 398,17 Eur-a te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 99,54 Eur-a ukupno iznosi 497,71 Eur-a ili 3.750,00 Kuna, a koji iznos je tužitelj dužan isplatiti tuženiku na ime troškova ovog parničnog postupka , a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupan iznos novčane obveze parničnog troška dvojno iskazao u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22) i odluci o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna (3.750,00 Kuna : 7,53450 = 497,71 Eur-a).

 

 

U Splitu, 10. srpnja 2023.

 

 

                                                                       S u d a c:

 

                                                                                            Eneja Stejskal Kanazir,v.r.

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.