P-2991/2020.

REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužitelja: I.
P., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica
N. M., odvjetnica iz O., protiv tuženika:
Z. d.d. OIB: …,
kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva P. i P. j.t.d.,
radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne
rasprave 26. svibnja 2023. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja N. M.,
odvjetnice iz O. i punomoćnice tuženika A. K. G., odvjetnice u
Odvjetničkom društvu P. i Porobija j.t.d., 10. srpnja 2023.,

p r e s u d i o j e

Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju ukupan iznos od

12.273,54 eura/92.475,00 kuna1 i to s kamatama na pojedine mjesečne iznose koje
teku kako slijedi:

- na iznos od 3,07 eura/23,11 kuna od 1. listopada 2008.
- na iznos od 9,43 eura/71,03 kuna od 1. studenog 2008.
- na iznos od 13,72 eura/103,41 kuna od 1. siječnja 2009.
- na iznos od 19,11 eura/143,96 kuna od 1. veljače 2009.
- na iznos od 22,32 eura/168,19 kuna od 1. ožujka 2009.
- na iznos od 12,92 eura/97,37 kuna od 1. travnja 2009.
- na iznos od 13,79 eura/103,89 kuna od 1. svibnja 2009.
- na iznos od 10,47 eura/78,92 kuna od 1. lipnja 2009.
- na iznos od 11,64 eura/87,67 kuna od 1. srpnja 2009.
- na iznos od 8,61 eura/64,86 kuna od 1. kolovoza 2009.
- na iznos od 11,25 eura/84,73 kuna od 1. rujna 2009.
- na iznos od 7,52 eura/56,65 kuna od 1. listopada 2009.
- na iznos od 10,35 eura/77,95 kuna od 1. studenoga 2009.
- na iznos od 9,28 eura/69,92 kuna od 1. prosinca 2009.
- na iznos od 16,96 eura/127,76 kuna od 1. siječnja 2010.
- na iznos od 20,49 eura/154,35 kuna od 1. veljače 2010.
- na iznos od 19,60 eura/147,69 kuna od 1. ožujka 2010.

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

1

P-2991/2020.

- na iznos od 22,71 eura/171,08 kuna od 1. travnja 2010.
- na iznos od 29,59 eura/222,94 kuna od 1. svibnja 2010.
- na iznos od 34,03 eura/256,38 kuna od 1. lipnja 2010.
- na iznos od 42,67 eura/321,46 kuna od 1. srpnja 2010.
- na iznos od 39,69 eura/299,06 kuna od 1. kolovoza 2010.
- na iznos od 55,48 eura/418,01 kuna od 1. rujna 2010.
- na iznos od 48,66 eura/366,65 kuna od 1. listopada 2010.
- na iznos od 51,09 eura/384,95 kuna od 1. studenoga 2010.
- na iznos od 60,55 eura/456,18 kuna od 1. prosinca 2010.
- na iznos od 70,45 eura/530,81 kuna od 1. siječnja 2011.
- na iznos od 57,82 eura/435,61 kuna od 1. veljače 2011.
- na iznos od 64,12 eura/483,09 kuna od 1. ožujka 2011.
- na iznos od 58,81 eura/443,12 kuna od 1. travnja 2011.
- na iznos od 72,07 eura/543,03 kuna od 1. svibnja 2011.
- na iznos od 84,08 eura/633,48 kuna od 1. lipnja 2011.
- na iznos od 100,69 eura/758,63 kuna od 1. srpnja 2011.
- na iznos od 123,63 eura/931,49 kuna od 1. kolovoza 2011.
- na iznos od 91,57 eura/689,95 kuna od 1. rujna 2011.
- na iznos od 81,73 eura/615,83 kuna od 1. listopada 2011.
- na iznos od 87,78 eura/661,37 kuna od 1. studenoga 2011.
- na iznos od 87,78 eura/661,37 kuna od 1. prosinca 2011.
- na iznos od 92,37 eura/695,95 kuna od 1. siječnja 2012.
- na iznos od 95,07 eura/716,29 kuna od 1. veljače 2012.
- na iznos od 94,66 eura/713,25 kuna od 1. ožujka 2012.
- na iznos od 91,98 eura/693,00 kuna od 1. travnja 2012.
- na iznos od 93,63 eura/705,42 kuna od 1. svibnja 2012.
- na iznos od 96,09 eura/723,98 kuna od 1. lipnja 2012.
- na iznos od 93,32 eura/703,11 kuna od 1. srpnja 2012.
- na iznos od 93,62 eura/705,41 kuna od 1. kolovoza 2012.
- na iznos od 87,32 eura/657,94 kuna od 1. rujna 2012.
- na iznos od 91,15 eura/686,76 kuna od 1. listopada 2012.
- na iznos od 93,96 eura/707,93 kuna od 1. studenoga 2012.
- na iznos od 91,59 eura/690,10 kuna od 1. prosinca 2012.
- na iznos od 92,61 eura/697,28 kuna od 1. siječnja 2013.
- na iznos od 87,88 eura/662,15 kuna od 1. veljače 2013.
- na iznos od 88,08 eura/663,62 kuna od 1. ožujka 2013.
- na iznos od 94,26 eura/710,18 kuna od 1. travnja 2013.
- na iznos od 84,87 eura/639,43 kuna od 1. svibnja 2013.
- na iznos od 84,83 eura/639,12 kuna od 1. lipnja 2013.
- na iznos od 84,23 eura/634,60 kuna od 1. srpnja 2013.
- na iznos od 84,60 eura/637,43 kuna od 1. kolovoza 2013.
- na iznos od 86,78 eura/653,85 kuna od 1. rujna 2013.
- na iznos od 89,65 eura/675,46 kuna od 1. listopada 2013.
- na iznos od 90,06 eura/678,52 kuna od 1. studenoga 2013.
- na iznos od 94,21 eura/709,82 kuna od 1. prosinca 2013.
- na iznos od 89,83 eura/676,83 kuna od 1. siječnja 2014.
- na iznos od 93,05 eura/701,12 kuna od 1. veljače 2014.
- na iznos od 95,84 eura/722,14 kuna od 1. ožujka 2014.
- na iznos od 94,47 eura/711,82 kuna od 1. travnja 2014.
- na iznos od 91,04 eura/685,91 kuna od 1. svibnja 2014.

2

P-2991/2020.

- na iznos od 91,54 eura/689,73 kuna od 1. lipnja 2014.

- na iznos od 93,86 eura/707,17 kuna od 1. srpnja 2014.

- na iznos od 95,64 eura/720,57 kuna od 1. kolovoza 2014. - na iznos od 96,21 eura/724,91 kuna od 1. rujna 2014.

- na iznos od 97,23 eura/732,60 kuna od 1. listopada 2014.

- na iznos od 100,10 eura/754,24 kuna od 1. studenoga 2014. - na iznos od 101,17 eura/762,23 kuna od 1. prosinca 2014.

- na iznos od 101,38 eura/763,81 kuna od 1. siječnja 2015.

- na iznos od 7.427,47 eura/56.301,36 kuna od 15. siječnja 2015. do

31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem
eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo
tekućem polugodištu uvećano za 5 %-tnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31.
prosinca 2022. po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila
na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog
kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena, sve do isplate.

r i j e š i o j e

I. Smatra se da je tužba povučena u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosio na isplatu iznosa od 13,83 eura/104,18 kuna.

II. Utvrđuje se da je tužitelj povukao glavni tužbeni zahtjev koji se odnosio na
utvrđenje ništetnosti Ugovora o namjenskom kreditu broj … od 16.
listopada 2006.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u
iznosu od 2.286,17 eura/17.225,15 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na taj
iznos teče od dana presuđenja, dakle od 10. srpnja 2023. pa do isplate prema stopi
koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska
središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je
obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena.

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 506,01 eura/3.812,50 kuna, zahtjev se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi, zaprimljenoj 4. rujna 2020., se navodi da su tužitelj i tuženik 16.
listopada 2006. sklopili ugovor o namjenskom kreditu broj …, kojim je
tuženik odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti od 58.100,00 CHF prema
srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, sa rokom otplate od 15
godina. Ugovorom o kreditu ugovorena je u članku 1. valuta CHF za glavnicu po
srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, a korisnik kredita se obvezao iznos
kredita vratiti uz valutnu klauzulu sa pripadajućim kamatama u vrijeme i na način

3

P-2991/2020.

utvrđen ugovorom time da je člankom 7. utvrđen mjesečni anuitet u kunskoj
protuvrijednosti iznosa 441,79 CHF obračunato prema srednjem
tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja. Tužitelj je predmetni kredit u cijelosti
otplatio u siječnju mjesecu 2015. Tužitelj je protiv tuženika pokrenuo parnični
postupak radi isplate obračunate i naplaćene kamate iznad redovne ugovorene te je
na temelju pravomoćne i ovršne presude poslovni broj Pi-42/2015 od 13. svibnja

2019. Općinskog suda tuženik isplatio tužitelju dosuđeni novčani iznos sa
zateznim kamatama i parničnim troškovima. Presudom poslovni broj Pž-6632/2017.-
10 od 14. lipnja 2018., u trgovačkom sporu
Udruge P. protiv osam tuženih banaka, potvrđena je presuda poslovni broj P-
1401/12 od 4. srpnja 2013. Trgovačkog suda, u dijelu kojim je utvrđeno da
je, između ostalih banaka, tuženik u vremenskom razdoblju od 1. travnja 2005. do

31. prosinca 2008. koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe povrijedio
kolektivne interese i prava potrošača na način da je ugovorena valuta švicarski
franak uz koju je vezana glavnica, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora
o kreditu nije kao trgovac u cijelosti informirao potrošača o svim bitnim parametrima
bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo
za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Tuženik je na
temelju ništetnih ugovornih odredbi ugovaranjem valute-švicarskog franka uz koju je
vezana glavnica promjenom – povišenjem tečaja CHF, tužitelju više obračunao. Kod
ugovora o kreditu roba je iznos kredita, a kamata je cijena ugovora i time bitan
element tog ugovora. Kamatu ili kamatnu stopu, koju je tuženik primjenjivao iznad
redovne ugovorene, tuženik je mijenjao jednostranom odlukom bez da je s tužiteljem
pregovarao i ugovorio parametre i metode izračuna tih parametara pa je takva
promjenjiva kamata utvrđena nepoštenom i ništetnom. Jednako tako glede valute
obveze, zakonom je propisano da je dopuštena odredba ugovora prema kojoj se
vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava u odnosu prema
stranoj valuti. Međutim, u trgovačkom je sporu utvrđeno da je nepoštena i ništetna
ugovorna odredba u kojoj je ugovorena valuta švicarski franak uz koju je vezana
glavnica, jer banka kao trgovac nije informirala potrošača o svim potrebnim
parametrima za tu valutu i činjenicu da švicarski franak nije stabilna valuta. Prema
načelu restitucije svaka ugovorna strana mora vratiti jedna drugoj ono što je primila
na temelju ništetnog pravnog posla. S obzirom da su utvrđene nepoštenim i ništetnim
ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te ugovorenoj valuti švicarskog
franka uz koju je vezana glavnica, tužitelj smatra da je ugovor o kreditu iz točke 1.
ove tužbe u cijelosti ništetan.

Stoga tužitelj podnosi ovu tužbu i predlaže da sud donese presudu kojom će
utvrditi da je predmetni Ugovor ništetan te da je svaka ugovorna strana dužna vratiti
drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, u roku od 15 dana.
Ukoliko sud nađe da ovako postavljen tužbeni zahtjev nije osnovan, u smislu
odredbe članka 188. stavak 2. ZPP-a tužitelj predlaže da
sud, budući da je tuženik povrijedio odredbe članka 3. ZOO-a o
ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu te temeljem ništetnih odredbi ugovora
o kreditu mijenjao tečaj ugovorene valute, primjenom odredbi članka 1111. ZOO-a/05
o stjecanju bez osnove odnosno osnove koja je kasnije otpala, donese presudu
kojom će naložiti tuženiku da plati tužitelju novčani iznos od 92.579,38 kuna zajedno
sa zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 12. listopada 2020., tuženik u cijelosti osporava istaknute zahtjeve kao neosnovane, uključujući pravnu osnovu,

4

P-2991/2020.

visinu, izračun te činjenice i razloge kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu u ovom
sporu. Tuženik uvodno ukazuje na činjenicu da je u kolektivnoj presudi broj Pž-
6632/2017. utvrđena ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli u CHF te (ranije i načina
promjene kamatne stope), no VTS je u navedenoj presudi ipak naveo kako to nema
za posljedicu ništetnost cijelog ugovora. Slijedom navedenog, predlaže bez daljnjeg
raspravljanja odbiti kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja (tužbeni zahtjev
pod točkom I. petita).

Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose koji su predmet
zahtjeva tužitelja, a dospjeli su prije 4. rujna 2015. U vezi s uvodno istaknutim
prigovorom zastare, tuženik ukazuje na to da zastarni rok s
naslova stjecanja bez osnove počinje teći od trenutka kada se imovina stjecatelja
povećala (VSRH Rev-421/92. od 26. lipnja 1992. Izbor odluka 94/105, zatim VSRH
Revr 1787/2012. od 6. veljače 2013.), a ističe protekom roka od 5 godina od dana
svake pojedine uplate. Kolektivna tužba na koju se tužitelj poziva nije prekinula
zastaru za tražbinu konkretnog tužitelja, unatoč pravnom shvaćanju u presudi
broj Rev-2245/17.-2 od 20. ožujka 2018. Prema članku 502.c. Zakona o parničnom
postupku (isto i po članku 118. Zakona o zaštiti potrošača), sud je u pojedinačnom
postupku vezan za pravno utvrđenje iz presude donesene povodom tužbe za zaštitu
kolektivnih prava i interesa potrošača. Tužitelj nije bio stranka kolektivnog postupka,
te stoga ne postoji, sve do podnošenja ove tužbe, nikakva radnja tužitelja usmjerena
na ostvarenje njegovih konkretnih prava koja bi prekinula tijek zastare. Da je
zakonodavac imao u vidu da kolektivna tužba prekida zastaru za pojedinačne
potrošače, onda bi to bio propisao. Ali nije, nego je predvidio da pojedinačni
potrošač može koristiti u svom postupku jedino utvrđenja iz parnice za zaštitu
kolektivnih interesa. Vidljivo je kako je zakonodavac institut kolektivne tužbe
usmjerio na utvrđenje postojanja određenih povreda na koje se onda potrošači mogu
pozivati i za koje su sudovi vezani, ali zakonodavac nigdje nije predvidio da bi
podnošenje takve parnice prekidalo zastaru u pojedinačnim postupcima potrošača.
Korištenjem utvrđenja u pojedinačnim postupcima iscrpljen je doseg predmetne
pravne norme, odnosno svaka mogućnost proširenja subjektivnih granica
pravomoćnosti. Pitanje zastare i prekida zastarnih rokova u kontekstu zaštite prava
potrošača prepoznato je na razini E. te je komisija navedeno
pitanje odlučila riješiti predlaganjem nove direktive. Dakle, normativnom aktivnošću u
skladu s načelom vladavine prava i pravne sigurnosti. Slijedom svega iznesenog,
tuženik smatra, kako u konkretnom slučaju nema mjesta tumačenju propisa o
prekidu zastare drugačije od načina na koji je to uređeno u samom
zakonu. A iz toga proizlazi da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti zastario.

Što se tiče same valutne klauzule, korisnik kredita je upoznat s valutnim
rizikom i to je jasno navedeno u članku 1. ugovora, kao i u članku 23.  Ugovora
gdje se navodi: „pristaje na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih
odnosa za vrijeme postojanja … ovog Ugovora“. Valutna klauzula je izrijekom
zakonom dopuštena, legitimna ugovorna odredba. Nakon što je valjano ugovorena,
ona ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti
tijekom trajanja ugovornog odnosa. Kretanje tečaja kune prema nekoj stranoj valuti
ne može se smatrati protivnim Ustavu, prisilnim propisima ili
moralu društva, pa ne može ni valjano ugovorenu valutnu klauzulu naknadno učiniti
ništetnom. Banka nije znala niti mogla/morala znati za rast tečaja CHF. Tečaj CHF
prema EUR/DEM, a time i prema hrvatskoj kuni je tečaj koji je dugi niz godina

5

P-2991/2020.

bio izuzetno stabilan. Kao što HNB „štiti“ tečaj kune prema EUR, tako i ŠNB

zbog interesa vlastitog (izvozno orijentiranog) gospodarstva štiti tečaj
CHF prema EUR, a time posredno i tečaj kune prema CHF. Prema tome, činjenica
da HNB ne štiti tečaj CHF ne znači da ne postoji interes ŠCB
za stabilnost navedene valute. Tužena banka, ne samo da nije znala, nego nije
imala niti jedan razlog sumnjati u buduće kretanje tečaja predmetne valute. Osim
činjenice što je tečaj CHF-a bio stabilan dugi niz godina, projekcija je daljnje
stabilnosti tečaja istaknuta od strane Vice-guvernera
neposredno nakon uvođenja EUR, a potom ponovljena i četiri godine kasnije,
neposredno prije uvođenja CHF kredita u ponudu banke. Utoliko je jasno kako
tuženik u vrijeme zaključenja predmetnog kredita zasigurno nije znao niti je mogao
znati da će doći do svjetske financijske krize i pritiska na CHF valutu u mjeri u kojoj
ŠNB neće uspjeti „obraniti“ tečaj CHF / EUR. Dapače, temeljem
dugogodišnje stabilnosti tečaja i izjava Vice-guvernera,
tuženik je imao jedino opravdan razlog vjerovati kako je mogućnost volatilnosti tečaja
švicarskog franka znatno smanjena. Proizlazi, dakle, kako je uloga i cilj HNB-a da
održi stabilnost tečaja kune prema EUR i time omogući stabilnost cijena bila javno
dostupna činjenica, isto kao što je bila javno dostupna činjenica da HNB ne štiti tečaj
kune prema CHF, nego da se isti posredno formira preko EUR. Standard dužne
pažnje i informiranosti „prosječnog potrošača“ kako ga postavlja Sud
zasigurno ne podrazumijeva potrošača koji bi se propustio i samostalno informirati o
javno dostupnoj informaciji na koju ukazuje vice-guverner HNB-a i to u trenutku kada
donosi jednu od važnijih financijskih odluka u svome životu – uzimanje kredita. O
navedenoj okolnosti informiran je tužitelj u okviru primjene obveznih smjernica za
informiranje klijenata i u skladu s edukacijom koju su osobni bankari prošli u pripremi
za uključivanje kredita u CHF u kreditnu ponudu. Slijedi logičan zaključak o tome da
je u konkretnom pravnom sporu o pojedinačnom ugovornom odnosu kao što je ovaj,
nužno utvrditi je li tuženik informirao tužitelja o njemu dostupnim i poznatim
informacijama. Tuženik je korisnika kredita informirao o (poznatim) parametrima
vezanim za odobrenje kredita uz valutnu klauzulu u CHF. Banka je za to imala točno
određene smjernice kojih su se bankari koji rade na odobrenju kredita bili dužni
pridržavati. Tuženik je bio posljednja banka koje je u svoju ponudu uvela kredite u
švicarskim francima, navedene kredite nije reklamirala niti nudila ništa više nego što
je nudila kredite u EUR i kunama. Dapače, korisnici su destimulirani da uzimaju
kredite u švicarskim francima time što su nuđene najviše kamatne stope na takve
kredite u odnosu na konkurenciju. Iz svega navedenog proizlazi kako na strani
banke nije postojalo bilo kakvo znanje o budućem kretanju tečaja, dapače, kako je
banka imala razloga vjerovati u stabilnost tečaja, te kako je banka tužitelja u samom
ugovoru upozorila valutni rizik. Time je sasvim jasno kako banka nije propustila
korisniku kredita pružiti ključnu informaciju uslijed koje bi predmetna odredba bila
nerazumljiva u smislu Direktive 93/13.

Iz predmetnog ugovora proizlazi da je tužitelj sredstva kredita koristio radi
adaptacije stana – čl. 6. Ugovora o kreditu. S tim u vezi, tuženik ističe da tužitelj nije
dokazao da je potrošač niti da se stan adaptiran sredstvima kredita, koristi isključivo
za potrošačke svrhe. Istovremeno, zakon ne predviđa da bi se takva svrha trebala
presumirati. Budući se svrha ne podrazumijeva, na tužitelju je teret dokaza u smislu
odredbe članka 3. Zakona o zaštiti potrošača, koji izričito propisuje, da je potrošač
fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke,

6

P-2991/2020.

poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Tužitelj činjenice i dokaze koje bi
potkrijepile potrošačku svrhu ugovora, nije predočio tijekom postupka. Svojstvo
potrošača je osnovna pretpostavka za pozivanje na načelna utvrđenja iz kolektivne
parnice i na tužitelju je teret dokaza da je potrošač. Ako se tužitelj poziva na
primjenu odredbe članka 502. c ZPP—a, odnosno na primjenu utvrđenja iz
kolektivne parnice, upravo je na njemu kao tužitelju teret dokaza i obveza dokazati
da se ta utvrđenja na njega doista mogu i trebaju primijeniti.

3. Podneskom od 10. svibnja 2022. tužitelj je povukao glavni tužbeni zahtjev na
utvrđenje ništetnosti cijelog Ugovora, dok je podneskom od 22. ožujka 2023.
konačno uredio tužbeni zahtjev na način kako je to navedeno u izreci.

4. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem Ugovora o namjenskom kreditu
od 16. listopada 2006. solemniziranog kod javnog bilježnika V. B. pod
brojem Ov-558/06. od 20. listopada 2006., saslušanjem tužitelja u svojstvu stranke,
svjedoka I. P., pisanog nalaza i mišljenja C. d.o.o.,
dopunskog očitovanja C. d.o.o.

5. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Predmet ove parnice je zahtjev:

 za isplatu po osnovi ništetnosti valutne klauzule.

8 Među strankama nije sporno:

 da je između parničnih stranaka sklopljen Ugovor o namjenskom kreditu broj
… od 16. listopada 2006. solemniziran kod javnog bilježnika V. B.
pod brojem Ov-558/06. od 20. listopada 2006., na temelju kojih je odobrena isplata

58.100,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti na rok otplate od 15 godina
 da je člankom 3. ugovora o kreditu određeno da kamatna stopa iznosi 4,50%
godišnje

 da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim ratama u iznosu od 441,79 CHF
u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a važećim za CHF na dan
plaćanja

 da je ugovor o kreditu zatvoren 15. siječnja 2015.

9. Sporno je:

 je li odredba ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli ništetna, o čemu ovisi
osnovanost tužiteljevog zahtjeva za isplatom, kao i je li se sve navedeno trebalo
utvrđivati u ovom postupku.

10. Istaknut je i prigovor zastare.

11. Čitanjem Ugovor o namjenskom kreditu broj … od 16. listopada

2006. solemniziran kod javnog bilježnika V. B. pod brojem Ov-558/06. od

20. listopada 2006. utvrđeno je:

 da je isti sklopljen između Z. d.d., kao kreditora i I. P., kao korisnika kredita i založnog dužnika i I. P. kao sudužnika,

7

P-2991/2020.

 da se korisniku kredita odobrava kredit u kunskoj protuvrijednosti od 58.100,00
CHF po prodajnom deviznom tečaju kreditora na dan korištenja kredita
 da je rok otplate 15 godina

 da je kamatna stopa promjenjiva, a na dan zaključenja iznosi 4,50 % godišnje
 da je korisnik kredita suglasan sa promjenom kamatnih stopa.

12. Iz pisanog nalaza i mišljenja C. d.o.o. od 17. ožujka 2022.
proizlazi da je 16. listopada 2016. tužitelj sklopio Ugovor o kreditu broj: …
s tuženikom Z. d.d., sa sljedećim bitnim odredbama kredita:

Korisnik kredita I. P.
Kreditor Z. d.d.
Ugovor/ kreditna parija …
Datum ugovora 16.10.2006
Ugovoreni iznos kredita 58.100,00 CHF
Isplaćeni iznos kredita 58.077,71 CHF
Tečaj CHF na dan isplate

kredita 4,645793
Rok otplate (mjeseci) 180
Rok otplate godine 15
Ugovorena kamatna stopa

(Inicijalni otplatni plan) 4,50%
Anuitet po ugovorenoj

kamatnoj stopi u valuti 441,62 CHF
Iznos anuiteta na dan isplate

kredita 2.051,68 kn

Ugovoreni tečaj za otplatu Srednji tečaj HNB na dan plaćanja

Ugovor o kreditu je sklopljen 16. listopada 2006. s kojim se tužitelju na
raspolaganje stavio iznos od 58.100,00 CHF, a kredit je isplaćen 25. listopada 2006.
u iznosu od 58.077,71 CHF. Ugovorena je otplata u 180 jednakih mjesečnih anuiteta
po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za devize na dan plaćanja. Ugovorom
se navodi kamatna stopa od 4,50% godišnje. Anuiteti dospijevaju na naplatu svakog
prvog u mjesecu, počevši od 1. prosinca 2006. kada dospijeva prvi anuitet na
naplatu. Sukladno isplaćenom iznosu početni iznos anuiteta bi iznosio 441,62 CHF
što je primjenom tečaja za CHF na dan isplate kredita iznosilo 2.051,68 kuna. Tužitelj
je dana 15. siječnja 2015. godine prijevremeno otplatio kredit u cijelosti.
Temeljem dokumentacije u spisu, vještak je uvidom u dostavljeni Ugovor o
kreditu, Pregled promjena kamatnih stopa po kreditu i Prometu po kreditu ustanovio
da su se u promatranom razdoblju promjene i primjene kamatnih stopa kretale kako
slijedi:

- 4,50% godišnje do 1. listopada 2007. - 5,15% godišnje do 1. veljače 2008.

- 5,80% godišnje do 1. srpnja 2009.

- 6,30% godišnje do 1. srpnja 2011. - 6,05% godišnje do 1. lipnja 2012.

- 5,25% godišnje do 1. siječnja 2014.

- 3,23% godišnje do dana konačne otplate kredita

Posljedično na promjenu kamatne stope anuitet tužitelja se mijenjao od 441,62 CHF
početno do 494,36 CHF kao najveći iznos anuiteta odnosno kod smanjenja kamatne
stope u konačnici je anuitet iznosio 437,82 CHF. Temeljem navedenog od 1. siječnja

8

P-2991/2020.

2014. je za kredite vezane uz valutu CHF u primjeni, a slijedom
aprecijacije valute CHF više od 20% te slijedom izračuna HNB da je prosječna
kamatna stopa za kredite u CHF iznosila 4,62%, utvrđena nepromjenjiva kamatna
stopa od 3,23%. U razdoblju od početka otplate kredita do dana otplate kredita u
cijelosti, tečaj CHF je oscilirao na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom
korištenja kredita. Posljedično na promjenu tečaja tužitelj je plaćao veći i manji iznos
u odnosu na anuitet koji je vrijedio prilikom ugovaranja kredita. Vještak napominje da
su ukupne razlike koje je tužitelj plaćao više i niže od inicijalne vrijednosti anuiteta
nastale posljedično na promjenu kamatne stope te tečaja.

S obzirom na zadatak vještačenja u nastavku se daju izračuni posljedično na
promjenu tečaja uz isključenje promjene u anuitetima koje su bile posljedica
promjene kamatne stope. Vrijednosti koje su predstavljale iznos koji je prelazio
inicijalnu visinu obveze iskazano u kunama na dan isplate kredita, predstavljaju
potraživanje korisnika kredita i iskazane su s pozitivnim predznakom dok su
vrijednosti anuiteta i/ili tečaja koji su bili niži od uvjeta koji su vrijedili prilikom
sklapanja ugovora i isplate kredita iskazani s negativnim predznakom. Sveukupna
preplata po kreditu je zbroj više i manje plaćenih iznosa po osnovi promjene tečaja.
Izračun razlika u iznosu anuiteta po mjesecima i godinama u odnosu na obveze na
dan isplate kredita, a zbog promjene tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom
isplate kredita se daje u sljedećoj tabeli, vještak napominje da je prilikom izračuna
potraživanja u razdoblju nakon 1. siječnja 2014. koristio stvarno plaćene iznose
anuiteta jer su bili niži od početno ugovorene visine anuiteta. Vještaku istoj tabeli
temeljem izračunate razlike tečaja daje odvojeni pregled više plaćenih iznosa
anuiteta zbog porasta tečaja, te odvojeni pregled manje plaćenih iznosa anuiteta
zbog pada tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom korištenja kredita.

Tabela 1 - Ugovor o kreditu broj …

1 2 6 7 8 9 10=9-8 11 12

(10˃0) (10˂0) 0 25.10. 25.10. 4,645793

2006. 2006.

1 1.12. 0,367481 4,50% 441,62 13.12. 4,615078 2.051,68 2.038,11 -13,57 0,00 -13,57
2006. 2006.

2 1.1. 0,367481 4,50% 441,62 13.1. 4,570678 2.051,68 2.018,50 -33,18 0,00 -33,18
2007. 2007.

3 1.2. 0,367481 4,50% 441,62 13.2. 4,543292 2.051,68 2.006,41 -45,27 0,00 -45,27
2007. 2007.

4 1.3. 0,367481 4,50% 441,62 13.3. 4,546101 2.051,68 2.007,65 -44,03 0,00 -44,03
2007. 2007.

5 1.4. 0,367481 4,50% 441,62 13.4. 4,506555 2.051,68 1.990,18 -61,50 0,00 -61,50
2007. 2007.

6 1.5. 0,367481 4,50% 441,62 13.5. 4,462799 2.051,68 1.970,86 -80,82 0,00 -80,82
2007. 2007.

7 1.6. 0,367481 4,50% 441,62 13.6. 4,433174 2.051,68 1.957,78 -93,90 0,00 -93,90
2007. 2007.

8 1.7. 0,367481 4,50% 441,62 13.7. 4,396598 2.051,68 1.941,63 -110,05 0,00 -110,05
2007. 2007.

9 1.8. 0,367481 4,50% 441,62 13.8. 4,466874 2.051,68 1.972,66 -79,02 0,00 -79,02
2007. 2007.

10 1.9. 0,367481 4,50% 441,62 13.9. 4,459205 2.051,68 1.969,27 -82,41 0,00 -82,41
2007. 2007.

11 1.10. 0,367481 4,50% 441,62 15.10. 4,362990 2.051,68 1.926,78 -124,90 0,00 -124,90
2007. 2007.

12 1.11. 0,367481 4,50% 441,62 13.11. 4,466041 2.051,68 1.972,29 -79,39 0,00 -79,39
2007. 2007.

13 1.12. 0,367481 4,50% 441,62 13.12. 4,404524 2.051,68 1.945,13 -106,55 0,00 -106,55
2007. 2007.

14 1.1. 0,367481 4,50% 441,62 18.1. 4,543897 2.051,68 2.006,68 -45,00 0,00 -45,00

9