Poslovni broj: 12 Gž R-115/2023-2

1

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zadru, po sutkinji Franki Zenić, u pravnoj stvari tužiteljice V. P., OIB: …, iz Z., …, zastupane po punomoćnici D. J., odvjetnici iz Z…, protiv tuženice D. b. S., OIB: …, iz Z., …, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku M. Š., odvjetniku iz Z., …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-15402/2021-16 od 29. studenoga 2022., dana 10. srpnja 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženice D. b. S. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-15402/2021-16 od 29. studenoga 2022. u toč. I/ i III/ izreke.

             

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je: 

 

''I/ Nalaže se tuženiku D. B. S. da tužiteljici V. P. isplati razlike manje isplaćenih plaća u ukupnom iznosu od 4.495,44 kn bruto (596,65 EUR), sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose kako slijede:

-          iznos od 355,24 kn (47,15 EUR) od 16. veljače 2017.,

-          iznos od 319,70 kn (42,43 EUR) od 16. ožujka 2017.,

-          iznos od   23,17 kn (3,08 EUR) od 16. lipnja 2017.,

-          iznos od     7,72 kn (1,02 EUR) od 16. kolovoza 2017.,

-          iznos od     1,79 kn (0,24 EUR) od 16. rujna 2017.,

-          iznos od 188,52 kn (25,02 EUR) od 16. siječnja 2018.,

-          iznos od 247,46 kn (32,84 EUR) od 16. veljače 2018.,

-          iznos od 236,18 kn (31,35 EUR) od 16. travnja 2018.,

-          iznos od   17,11 kn (2,27 EUR) od 16. lipnja 2018.,

-          iznos od   68,35 kn (9,07 EUR) od 16. srpnja 2018.,

-          iznos od   11,01 kn (1,46 EUR) od 16. kolovoza 2018.,

-          iznos od 178,04 kn (23,63 EUR) od 16. veljače 2019.,

-          iznos od   26,71 kn (3,55 EUR) od 16. ožujka 2019.,

-          iznos od 247,02 kn (32,79 EUR) od 16. travnja 2019.,

-          iznos od   46,55 kn (6,18 EUR) od 16. svibnja 2019.,

-          iznos od 101,19 kn (13,43 EUR) od 16. lipnja 2019.,

-          iznos od   32,90 kn (4,37 EUR) od 16. srpnja 2019.,

-          iznos od     7,85 kn (1,04 EUR) od 16. kolovoza 2019.,

-          iznos od   36,56 kn (4,85 EUR) od 16. rujna 2019.,

-          iznos od 185,20 kn (24,58 EUR) od 16. listopada 2019.,

-          iznos od 225,45 kn (29,92 EUR) od 16. studenog 2019.,

-          iznos od 308,66 kn (40,97 EUR) od 16. prosinca 2019.,

-          iznos od 295,84 kn (39,26 EUR) od 16. siječnja 2020.,

-          iznos od 245,35 kn (32,56 EUR) od 16. veljače 2020.,

-          iznos od 448,19 kn (59,49 EUR) od 16. ožujka 2020.,

-          iznos od 633,68 kn (84,10 EUR) od 16. travnja 2020.,

-           

po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3%-tna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i st. 8 Zakona o obveznim odnosima, na svaki navedeni iznos sve do isplate, u roku od 15 dana.

II/ Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u utvrđenim bruto iznosima iz toč. I izreke ove presude.

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak ovoga postupka u iznosu od 5.125,00 kn (680,20 EUR) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 29. studenog 2022. do isplate, u roku od 15 dana.''

2. Protiv citirane presude u odnosu na toč. I/ i III/ izreke žalbu je izjavila tuženica pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te predložila da se žalba uvaži i preinakom prvostupanjske presude odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troškova postupka, podredno da se žalba uvaži, presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističe da je pobijana presuda donesena uz apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) jer nema razloga o odlučnim činjenicama i ne može se ispitati. Smatra da je sud prvog stupnja pogrešno protumačio odredbe Kolektivnog ugovora za zdravstvo jer nije pokušao utvrditi kakva je bila stvarna intencija i volja stranaka potpisnica Kolektivnog ugovora prilikom njegovog zaključenja. Po definiciji, osnovna plaća je plaća za redovan rad u punom radnom vremenu uz uobičajene radne uvjete, u koje nisu uključeni posebni dodaci. S obzirom da puno radno vrijeme iznosi 40 sati tjedno, to znači da je osnovna plaća ona koja je ostvarena u redovnom mjesečnom fondu radnih sati, a prekovremeni sati ne ulaze u osnovnu plaću, kao ni utuženi dodaci i uvećanja. Tužiteljica naime nije dostavila niti jedan dokaz na okolnost da od strane tuženice nisu dostavljene obračunske liste, te osporava odluku o troškovima postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju tuženica ukazuje u žalbi, jer pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

6. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na postojanje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao djelatnice tuženice da joj temeljem ugovora o radu za radno mjesto medicinske sestre u kardiološkoj ambulanti isplati dodatke za prekovremeni rad za razdoblje od veljače 2017. do travnja 2020.

8. Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužiteljice sud prvog stupnja je isti prihvatio jer je utvrdio da istoj pripadaju dodaci s osnova otežanih uvjeta rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, te naknada plaća za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, sve sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, a visina potraživanja utvrđena je temeljem nalaza i mišljenja vještaka dipl. oecc. P. B. iz C. za financijska vještačenja d.o.o. koji je u cijelosti prihvatio kao objektivan i sačinjen sukladno pravilima struke.  

9. Prema čl. 7. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 i 98/19 dalje ZOR) poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni posao isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao, dok je čl. 8. st. 1. ZOR propisano da su se poslodavac i radnik u radnom odnosu dužni pridržavati odredbi Zakona o radu i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

10. Člankom 94. ZOR propisano je pravo na povećanu plaću, a prema kojem za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

11. Odredbom čl. 48. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 29/2018, 35/2019, 78/2019 i 92/2019 - dalje KU), propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (čl. 48. st. 2. KU). Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Prema odredbi čl. 49. st. 1. KU osnovna plaća uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima.

12. Prema odredbi čl. 55. st. 1. i 2. KU radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, a u st. 2. istog članka navedena su radna mjesta s posebnim uvjetima rada za koja se uvećava osnovna plaća radnicima koji rade na tim radnim mjestima, a koji se primjenjuje na tužiteljicu.

13. Nadalje, odredbom čl. 58. KU tužiteljica ima pravo na dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi u iznosu od 4% za razdoblje do 31. kolovoza 2019., a nadalje u iznosu od 8% od osnovne plaće.

14. Dakle, KU ne isključuje mogućnost kumuliranja uvećanja plaće za prekovremeni rad s dodatkom odnosno uvećanjem plaće s osnova posebnih uvjeta rada i dodatkom odnosno uvećanjem plaće s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi. Već se po samoj prirodi stvari kriterij uvećanja plaće za prekovremeni rad, za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, međusobno ne isključuju. Naime, ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi te ukoliko u istim okolnostima obavlja i prekovremeni rad, onda je očito da uz pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, ima i pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi (i za sate prekovremenog rada). Ovo posebno imajući u vidu da uvećanje plaće s osnova posebnih uvjeta rada i s osnova odgovornosti za život i zdravlje ljudi, ne ulaze u osnovicu za obračun uvećanja plaće s osnova prekovremenog rada (osnovica za uvećanje plaće s osnova prekovremenog rada je tek osnovna plaća – čl. 49. st. 1. KU).

15. Člankom 48. KU definirana je plaća tužiteljice koju čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a iz navedene odredbe ne proizlazi da bi plaća koja se odnosi na prekovremeni rad bila obračunavana na neki drugi način osim onog koji je propisan čl. 48. KU. To znači da plaću tužiteljice i za prekovremeni rad čini osnovna plaća i dodaci u odnosu na osnovnu plaću, uz uvećanje koje se primjenjuje za svaki sat prekovremenog rada.

16. Prema tome, radi se o uvećanju plaće, odnosno isplati dodataka na plaću, koji se uvijek računaju u odnosu na osnovnu plaću, ali se obračunavaju za cjelokupno radno vrijeme koje je ostvareno prethodnog mjeseca.

17. Prema pravnom shvaćanju zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019. slijedi: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

18. Iz nalaza i mišljenja vještaka Petre Blašković slijedi da KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne Novine'' broj 143/13 i ''Narodne novine'' broj 96/15) u čl. 47, odnosno kasnije u čl. 45 KU iz ''Narodne Novine'' broj 29/18, propisuje da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, odnosno da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, time da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada i dodaci i uvećanja plaće. U odnosu na dodatak na plaću za posebne uvjete rada, navodi da citirani KU/13 u čl. 57, a kasnije u čl. 55 KU/18 te II. Dodatak KU/19 iz propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji obavlja poslove na radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću. U odnosu na dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, vještak navodi da KU i Dodaci istom propisuju da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću, i to za razdoblje od 1. listopada 2015. do 31. kolovoza 2019. u iznosu 4% te u razdoblju od  1. rujna 2019. u iznosu 8% od osnovne plaće. U odnosu na naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje, vještak navodi da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i za razdoblja u kojima radnik ne radi zbog opravdanih razloga, da KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja propisuje da se radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Pri tome radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna 3 mjeseca, ako je to za njega povoljnije, da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, istom pripada naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započelo bolovanje. U svezi utvrđenog stanja iz dostavljene dokumentacije, vještak u nalazu navodi da su pri izradi nalaza i mišljenja korištene obračunske isprave za isplatu plaće – naknade, tj. platne liste za razdoblje od 1. lipnja 2016. do 30. travnja 2020. Provjerom svih platnih lista u razdoblju od 1. lipnja 2016. do 31. ožujka 2020. utvrđeno je da dodaci koji su predmet ove tužbe (dodatak na plaću za posebne uvjete rada i dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi) nisu obračunati na sve odrađene sate, već su obračunati samo na sate koji su odrađeni u redovnom radnom vremenu, dok nisu obračunati na sate koji su evidentirani kao prekovremeni sati. Pri tome je vještak isto prikazao na nasumično odabranom obračunu plaće za rujan 2019. te je isto analizirano na listu 3) i 4) nalaza i mišljenja vještaka. U svezi izračuna visine potraživanja, vještak navodi da je u Tabeli 1. iskazana visina potraživanja tužiteljice po osnovi dodatka za posebne uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, na način da su utvrđeni sati na koje su navedeni dodaci obračunati na obračunskim listama te preostali efektivno odrađeni sati na koje predmetni dodaci nisu obračunati, da je izračun svakog posebnog dodatka izvršen na mjesečnoj osnovi i da je polazište za izračun vrijednost osnovne plaće, odnosno da je za svaki mjesec utvrđena vrijednost osnovne plaće za svaki sat rada i broj prekovremenih sati, da osnovna plaća i broj prekovremenih sati u svakom mjesecu nisu osporavani i da su preuzeti iz platnih lista koje prileže u sudskom spisu, da je visina pojedinog dodatka za jedan prekovremeni sat tužiteljice jednaka propisanom postotku svakog dodatka obračunatog na vrijednost osnovne plaće za sat rada. Vještak je u Tabeli 2)  prikazao izračun manje isplaćene naknade plaće za godišnji odmor i privremene nesposobnosti za rad uzevši u obzir visinu potraživanja koja je prethodno utvrđena u ovom nalazu.

19. Prilikom utvrđivanja visine potraživanja tužiteljice vještak je imao u vidu KU/13 ("Narodne novine", broj 143/13 i 96/15) i KU/18 ("Narodne novine", broj 29/18), kao i Zakon o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 33/96, 96/01, 13/02, 136/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11 i 130/11) iz kojih slijedi da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećane za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, te dodaci na osnovnu plaću i to stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaće. Prema KU propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori mentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće i to za razdoblje od 1. travnja 2019. do 31. kolovoza 2019., a nakon toga taj dodatak iznosi 16%. Prema čl. 51. odnosno čl. 49. KU utvrđeno je da se osnovna plaća uvećava za rad noću 40%; za rad subotom 25%; za rad nedjeljom 35%; za prekovremeni rad 50%; za rad u drugoj smjeni 10%, a za rad u dane blagdana i neradne dane utvrđene zakonom radnik ima pravo na plaću uvećanu za 150%. Prilikom obračuna visine potraživanja tužiteljice vještak je koristio obračunske liste tuženice za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 11. rujna 2020., utvrdio način obračuna plaće te razliku koja tužiteljici nije isplaćena u ukupnom iznosu od 7.066,43 EUR (53.242,04 kune), a koji iznos bi joj pripao da joj se plaća i naknada plaće obračunavala prema naprijed citiranim odredbama KU i Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj.   

20. Suprotno žalbenim navodima tuženica ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice sukladno provedenom vještačenju, odredbama KU te pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 9. prosinca 2019. iz kojeg nesporno slijedi da za sate ostvarene u prekovremenom radu radnici imaju pravo na dodatke koji se odnose na posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU.

21. Također po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja je o troškovima postupka odlučio sukladno čl. 154. i čl. 155. ZPP, te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12,103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22).

22. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i temeljem čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi presudu suda prvog stupnja u toč. I/ i III/ izreke.

 

23. U ostalom nepobijanom dijelu prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena. 

U Zadru 10. srpnja 2023.

Sutkinja

 

         Franka Zenić, v.r.