1

Pr-1013/2019-34

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac                                                             Pr-1013/2019-34

 

                                                                                  

U    I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Splitu po  sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir  kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika N. I., K. N., OIB: …, zastupanog po punomoćniku J. G., odvjetniku u S., protiv tuženika-protutužitelja M. K. d.o.o., K. G., OIB: …, zastupanog po punomoćnici L. D. odvjetnici u OD K. i B. u Z., radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 07. srpnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o    j e:

I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika  u cijelosti kao neosnovan, a koji glasi:

''1.Utvrđuje se da izvanredni otkaz ugovora o radu tuženika od 17. listopada 2019. g. i odluka tuženika od 6. studenog 2019. g. kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa od 30. listopada 2019. g. protiv odluke o otkazu od 17. listopada 2019. g. nisu dopušteni, i da radni odnos tužitelja nije prestao, te se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na posao, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe. 2.  Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju isplati iznos od 7.644,80 eura/57.599,75 kuna uvećan za zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate.''

 

II/ Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja kao neosnovan, a koji glasi:

''S danom donošenja prvostupanjske presude određuje se sudski raskid i prestanak radnog odnosa tužitelja - protutuženika N. I., K. N., OIB: … kod tuženika - protutužitelja M. K. d.o.o., K. G., OIB: … na temelju ugovora o radu sklopljenog 01. ožujka 2018. godine.''

III/ Nalaže se tužitelju-protutuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tuženiku-protutužitelju na ime parničnih troškova iznos od 497,71 Eur-a/3.749,99 Kuna zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila  na odnose  iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

 

Obrazloženje

1.U tužbi predanoj ovom sudu dana 26.11.2019.godine tužitelj navodi da je u radnom odnosu kod tuženika kao poslodavca temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01.03.2018.godine dok da je ranije bio zaposlen kod tuženika temeljem dvaju uzastopnih ugovora o radu. Ističe se da je dana 17.10.2019.godine tuženik izvanredno otkazao predmetni ugovor o radu ističući da je tužitelj neopravdano izostao s radnog mjesta i to šest radnih dana do donošenja odluke o otkazu, ali tužitelj ističe da su navedeni razlozi neosnovani. Navodi se da je tužitelj dana 09.listopada 2019.godine pristupio na radno mjesto i donio članici uprave, direktorici tuženika izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad, a da ga je ista udaljila sa obrazloženjem da zloupotrebljava bolovanje i da za bolovanje nije imao opravdanih razloga. Tužitelj ističe da se pred ovim sudom vodi i postupak pod poslovnim brojem Pr-758/2019 povodom usmene odluke tuženika o udaljenju s radnog mjesta drugog radnika D. B., a koji da je također pokrenuo protiv tuženika postupak radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza. Ističe se da ovo nije prvi postupak između stranaka radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza jer da je tužitelj već jednom bio primoran pokrenuti radni spor protiv tuženika i to uslijed odluke tuženika od 25.10.2018.godine o izvanrednom otkazu, a kojom odlukom o izvanrednom otkazu da mu je tuženik stavljao na teret da je isti ovisnik o alkoholu i opojnim drogama, a koji postupak da je okončan na način da je tuženik odlukom od 20.01.2019.godine poništio odluku o otkazu te da je radnika primorao na povlačenje tužbe i vraćanje na posao iako da je radnik bio pred drugim zaposlenjem te iako da je u tom postupku postavio zahtjev za sudski raskid ugovora o radu i naknadu štete zbog sudskog raskida. Također se navodi da je tužitelj pred ovim sudom pod poslovnim brojem Pr-918/2018 bio primoran pokrenuti i postupak koji da se vodio pod brojem Pr-181/2019 radi isplate naknade plaće za vrijeme za koje tužitelj krivnjom tuženika nije radio, te postupak naknade štete pod brojem Pr-150/2019. Nadalje, tužitelj navodi da se pred ovim sudom vodi i postupak pod brojem Pr-454/2019 radi omogućavanja radniku uvida u evidenciju o radnom vremenu i dostave obračuna  isplaćenih plaća. Zaključno tužitelj navodi da je protiv odluke o otkazu od 17. listopada 2019. godine tužitelj pravodobno podnio zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, a kojeg da je tuženik zaprimio 31.10.2019.godine, te da je tuženik dopisom od 06. studenog 2019. godine kojeg je punomoćnik tužitelja primio 11.studenog 2019.godine navedeni zahtjev odbio. Tužitelj predlaže donošenje odluke kojom će se utvrditi da izvanredni otkaz ugovora o radu tuženika od 17.10.2019.godine nije dopušten i da radni odnos tužitelja nije prestao, te da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na posao. Tužitelj je podneskom od 03.03.2020.godine konačno uredio tužbeni zahtjev na način da predlaže da se utvrdi da izvanredni otkaz ugovora o radu tuženika od 17.10.2019.godine i odluka tuženika od 06.studenog 2019.godine kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa od 30.10.2019.godine nisu dopušteni i da radni odnos tužitelja nije prestao, te da se tuženiku naloži da tužitelja vrati na posao.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 12-13 spisa) osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.  Navodi da tužitelj kao radnik tuženika od 11.10.2019.godine do dana donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu nije dolazio na posao, te da se tužitelj unatoč pozivima nije javljao tuženiku niti je izostanak s posla opravdao pa da s obzirom da je tužitelj  izostao s posla 6 radnih dana, a svoj izostanak ničim nije opravdao da je počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa uslijed čega da je tuženik donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 17.10.2019.godine. U navedenom smislu je predloženo odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Na ročištu od 17.travnja 2023.godine punomoćnica tuženika je za slučaj da bi sud utvrdio da predmetni otkaz nije dopušten postavila protutužbeni zahtjev koji glasi: S danom donošenja prvostupanjske presude određuje se sudski raskid i prestanak radnog odnosa tužitelja-protutuženika N. I., K. N., OIB: … kod tuženika-protutužitelja M. K. d.o.o., K. G., OIB: … na temelju ugovora o radu sklopljenog 01.03.2018.godine. Punomoćnik tužitelja se na istom ročištu usprotivio navedenom protutužbenom zahtjevu te istakao ako bi sud prihvatio zahtjev za određivanje sudskog raskida da tužitelj u tom smislu potražuje naknadu štete u iznosu od 8 ugovorenih plaća radnika sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, a uzimajući u obzir starost tužitelja, obvezu uzdržavanja supruge i troje maloljetne djece i trajanje radnog odnosa. Tužitelj je u tom smislu podneskom od 11.05.2023.godine dodatno uredio tužbeni zahtjev na način da predlaže da se naloži tuženiku po navedenom osnovu naknade štete zbog sudskog raskida ugovora  o radu isplata iznosa od 7.644,80 Eur-a/57.599,75 Kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 17.10.2019.godine (list 4-5 spisa); zahtjeva za zaštitu prava iz radnog odnosa od 30.10.2019.godine (list 6 spisa); upozorenja na obveze iz radnog odnosa (list 7 spisa); priloga uz podnesak tužitelja od 28.05.2020.godine (list 33-55  spisa); ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01.ožujka 2018.godine (list 127-128 spisa). Izveden je i dokaz saslušanjem zz tuženika I. S. (list 56 spisa); tužitelja (list 57-58 spisa); dopunskog saslušanja tužitelja i zz tuženika I. S. (list 92-93 spisa); te saslušanjem svjedoka P. B. (list 120-121 spisa); svjedokinje D. B. (list 121-123 spisa); svjedoka M. K. (list 123-124 spisa).

4. Tužbeni zahtjev tužitelja protutuženika u cijelosti je neosnovan.

5. Protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja u cijelosti je neosnovan.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio radnik kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01.03.2018.godine i to na radnom mjestu konobara, a koja činjenica i proizlazi iz pregledanog ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01.03.2018.godine (list 127-128 spisa). Također nije sporna ni činjenica da je tuženik tužitelju otkazao navedeni ugovor o radu odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu i to zbog teške povrede obveze iz radnog odnosa smatrajući da se tužitelj nije pojavio na poslu niti je svoj izostanak opravdao u razdoblju od 11.10.2019.godine do zaključno 17.10.2019.godine kad je donesena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju (6 radnih dana), a koja činjenica i  proizlazi iz pregledane odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 17.10.2019.godine (list 4-5 spisa). Također među strankama nije sporna ni činjenica da je tužitelj sukladno odredbi članka 133.stavka 1. Zakona o radu (''NN'' 93/14- u daljnjem tekstu ZR-a) u roku od 15 dana od dostave odluke o otkazu kojom je povrijeđeno njegovo pravo, a budući iz pregledane odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 17.10.2019.godine (list 4-5 spisa) proizlazi da je upravo 17.12.2019.godine tužitelj potpisao primitak te odluke podnio zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa budući je taj zahtjev podnio tuženiku 30.studenog 2019.godine, a za koji zahtjev tuženik ne osporava da ga je zaprimio kako to tužitelj u tužbi tvrdi 31.10.2019.godine, kao ni da ga je odbio 11.studenog 2019.godine, te je tužitelj u daljnjem roku od 15 dana od neudovoljenja njegovom zahtjevom sukladno odredbi članka 133.stavka 2. ZR-a zatražio zaštitu pred ovim sudom budući je tužbu podnio 26.11.2019.godine, a slijedom čega isti nije prekludiran u ostvarivanju sudske zaštite u ovom postupku.

7. Među strankama je sporno da li je tuženik dokazao postojanje opravdanih razloga za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužitelju spomenutom odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 17.listopada 2019.godine, te da li je tuženik odluku o izvanrednom otkazu donio u roku od 15 dana od saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz ugovora o radu temelji, te da li je tuženik prije izvanrednog otkazivanja sukladno odredbi članka 119. stavka 2. ZR-a omogućio radniku iznošenje svoje obrane. Pored navedenog je sporna i osnovanost protutužbenog zahtjeva tuženika-protutužitelja kojim isti traži da se odredi  sudski raskid i prestanak radnog odnosa tužitelja-protutuženika N. I., K. N., OIB: … kod tuženika-protutužitelja M. K. d.o.o., K. G., OIB: … na temelju ugovora o radu sklopljenog 01.03.2018.godine, kao i osnovanost dijela tužbenog zahtjeva kojim tužitelj-protutuženik potražuje naknadu štete s osnova sudskog raskida ugovora o radu i to u iznosu od 7.644,80 Eur-a/57.599,75 Kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

8. Iz pregledane odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 17.10.2019. godine (list 4-5 spisa) proizlazi da je tužitelju navedenom odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 17.10.2019.godine izvanredno otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen dana 01. ožujka 2018. godine, a temeljem kojeg je ugovora tužitelj bio zaposlen na poslovima konobara zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa. Iz obrazloženja navedene odluke proizlazi da tuženik tereti tužitelja za nedolazak na posao za razdoblje od 11.10.2019. godine do 17.10.2019. godine kad je istome izvanredno otkazan ugovor o radu pa da je tužitelj u tom smislu neopravdano izostao sa posla 6 dana budući da izostanka nije opravdao niti se odazvao na poziv poslodavca da dođe na posao i iznese svoju obranu pa da je isti time počinio prema mišljenju poslodavca osobito tešku povredu iz radnog odnosa. Istaknuto je da kod poslodavca nije utemeljeno R. V., te da nema organizirane sindikalne podružnice, odnosno da nije imenovan sindikalni povjerenik, te da poslodavac nije obaviješten o sindikalnom predstavniku pa da se samim time nije bio u obvezi savjetovati sa radničkim vijećem niti sindikatom u vezi odluke o otkazu ugovora o radu.

9. Iz pregledanog upozorenja na obveze iz radnog odnosa (list 7 spisa) proizlazi da je tuženik upozorio tužitelja na dužnost poštivanja radnih obveza jer da se u dane 26.06. i 27.06. 2019.godine prema rasporedu rada nije pojavio na radnom mjestu i da nije došao raditi, a o izostanku sa rada da tužitelj nije pravovremeno obavijestio poslodavca.

11. Iz pregledanog ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01.ožujka 2018.godine (list 127-128 spisa) proizlazi da da je tužitelj temeljem ovog ugovora radio na radnom mjestu konobara s početkom rada od 01.03.2018.godine, te je člankom 7.ovog ugovora bila ugovorena plaća u bruto iznosu od 7.200,00 Kuna.

12. Iz iskaza zz tuženika I. S. (list 56 spisa) proizlazi da je tužitelj je u kadrovski odjel tuženika 9.10.2019. donio izviješće o zaključenom bolovanju u kojem je pisalo da je posljednji dan bolovanja 8.10.2019. Navodi da je prema rasporedu tužitelj  trebao biti slobodan od rada 9. i 10.10.2019., a prvi radni dan da mu je trebao biti 11.10.2019. Ističe da je u kadrovskoj  tada radila kolegica koja radi kadrovske poslove D. B., te da koliko joj je poznato prilikom predaje izviješća nisu o ničemu razgovarali. Nakon toga ista navodi da je tužitelj  istog dana pokucao na vrata uprave, te da je tu bila ona i kolegica voditeljica M. (I. B.). Također zz tuženika navodi da nije bio običaj da zz tuženika prima na razgovor nekog od radnika bez prethodne najave, te da je tužitelj  molio da ga se sasluša, te da je bio obučen u radnu odjeću, te da je rekao da smatra da bi bilo najbolje za jednu i za drugu stranu da mu se da poslovni otkaz. Ista ističe da mu je uzvratila da ukoliko ima ikakvih prijedloga ili zahtjeva prema poslodavcu da mu se obrati pisanim putem. Tužitelj se zahvalio i izašao vanka i kako je rekao da će to u činiti na takav način, da je očekivala da će u narednih nekoliko dana zaista tako i postupiti. Istaknuto je da je uobičajeno  da voditelj dan prije početka rada određenog radnika kontaktira, a što da je bilo i u konkretnom slučaju. Navodi se da je voditelj ugostiteljstva  P. B., a voditelj konobara  M. K., te da su njih dvojica  kontaktirali tužitelja 10.10.2019, ali da se isti nije javio. Ističe se da su tako  napravili jer da je bio običaj da kontaktiraju radnika dan prije, te da je bio običaj i taj da P. B. pošalje radniku tjedna zaduženja (raspored) putem what's upa, a što da je bio konkretno slučaj. Ističe da su njih dvoje su zvali na mobitel tužitelja i 11., 12., 13. i 14. 10.2019, te da se prvi put  tužitelj javio 14.10.2019. i pitao  P. B. nakon što se javio na njegov poziv riječima "Gdje gori?". Ista navodi da mu je tada rekao da on više neće dolaziti na posao jer da je bio kod nje 9.10.2019. a kada da joj je rekao da mu da otkaz. Ističe da mu je tada rekao da neće poslodavcu uputiti nikakav email i da mu se slobodno da otkaz, te da su s obzirom na navedeno 14.10.2019.  uputili tužitelju brzojav kojim ga se poziva da dođe na posao međutim da brzojav nije primio. Navodi se da kada je maloprije spomenuti P. B. razgovarao s tužiteljem 14.10.2019. da je sigurno da mu je rekao da dođe raditi i da se to od njega očekuje, te da je nakon toga, tužitelj  15.10.2019. nazvao kadrovski odjel da provjeri je li odjavljen jer da on neće više dolaziti raditi, te da zna da tužitelj nije bio odjavljen. Ističe  da tužitelj nije došao na posao šest dana bez opravdanja, te da je poslodavac 17.10.2019. donio osporavanu odluku o otkazu. Također se navodi da nakon što je donesena odluku o otkazu da je nazvala tužitelja na telefon, a koji da se javio nakon drugog ili trećeg puta što  ga je zvala, a kada da ga je zamolila da dođe preuzeti odluku. Navodi se da je tužitelj  zaista došao tog dana, ponovno u radnoj odjeći, te da je preuzeo  odluku koju je prethodno uredno potpisao u znak primitka, te da je tužitelj bio dobro raspoložen, te da se činilo da je bio zadovoljan ishodom te situacije i da je zaželio  sretne blagdane iako da je bio tek 17.10.2019.  ZZ tuženika navodi da naknadno nije dobila doznake da bi tužitelj eventualno imao otvoreno bolovanje u tom razdoblju ili neko drugo opravdanje izostanka, te da je po prvi put saznanje o tome da tužitelj nije zadovoljan odlukom o otkazu dobila  kada je tužitelj izjavio zahtjev za zaštitu prava. U odnosu na činjenicu da li se ikad prije dogodilo da je tužitelj neopravdano izostajao sa posla te da li ga je poslodavac upozorio na to da krši radne obveze i na mogućnost otkaza zz tuženika je istakla da se to često događalo, te da se radilo o neopravdanim izostancima, te da je tužitelj  bio u nekoliko navrata pisano upozoren na kršenje radnih obveza, ali da se detalja u ovom trenutku ne može sjetiti. Ističe se da ako bude potrebe za tim, da tuženik može naknadno dostaviti dokaze o pisanim upozorenjima poslanim tužitelju. Istaknuto je da u odnosu na konkretni slučaj tuženik nije posebno pisano upozorio tužitelja na kršenje radnih obveza prije nego li je donesena odluka o otkazu. Istaknuto je da s obzirom na tijek postupka donošenja odluke o otkazu, poslodavac nije pozvao tužitelja na iznošenje obrane, niti da je on iskazao želju za tim. U odnosu na odluku o otkazu je istaknuto da je istu sastavila kadrovska služba (D. B.) i to njeno traženje.

13. Iz iskaza saslušanog tužitelja N. I. (list 57-58 spisa)  proizlazi da je istina da je  9.10.2019. donio doznake u kadrovsku službu gđi. D. B., a koje da se odnose na prethodno razdoblje zaključno s 8.10.2019.  Navodi da nije  istina da je ikada neopravdano izostajao s posla ili kasnio na posao već da je navedene prigode gđu. D. B. pitao  može li  razgovarati s direktoricom jer da je  na poslu doživljavao svakodnevno šikaniranje od strane svojih nadređenih i to M. K. i P. B.. Ističe da kad je došao u ured direktorice vidio da se tamo uz nju nalaze i gđa. B. i gospodin M. (direktor razvoja), te da iako je  želio s direktoricom u četiri oka razgovarati o svojim problemima da je  ona  rekla da o svemu mogu  otvoreno razgovarati ispred ostalih pa da je  tako iznio svoje pritužbe o tome kako mu se zabranjuje direktan rad s pojedinim gostima, te kako mu se zadaje fizički rad i kako mu se dodjeljuju teški fizički poslovi i sl.  Ističe da mu je tada direktorica rekla da ne može biti u radnoj odjeći tj. da nije primjereno da je u njoj dok je kod nje u uredu. Navodi da je istina  da je bio u trlišu jer da je  prethodno radio s ocem u polju.  Ističe se vezano uz ostale pritužbe da ga je  direktorica  uputila da se za navedeno obrati gospodinu K. i B., a ne njoj. Također se navodi da mu je  direktorica rekla da nemaju više o čemu razgovarati do njene daljnje odluke.  Navodi da kad ga se pita o kojoj bi se to odluci radilo i je li se možda razgovaralo o prekidu radnog odnosa, da navodi da se o tome  nije razgovaralo. Ističe da nije rekao da bi bilo najbolje da raskine radni odnos. Također ističe da nije naveo da u narednom razdoblju neće doći na posao. Također isti navodi da nije došao na posao jer da je dva dana bio slobodan te da je kontaktirao svog odvjetnika da vidi što će dalje, a da mu je on rekao da ima 15 dana da vidi što će i kako će dalje. Navodi da se poslodavac  trebao u spomenutoj odluci  izjasniti je li dobio otkaz ili nije. Ističe da mu direktorica u razgovoru nije rekla da će mu dati odluku o otkazu već  da mu je  rekla da do njezine daljnje odluke ne dolazi u Marine Kaštela. Ističe da ga je dva ti dana nakon što je bio kod direktorice kontaktirao P. B. i da ga je pitao  misli li se  uopće pojavljivati na poslu, a da mu je on rekao da mu je direktorica rekla da ne dolazi na posao do njene daljnje odluke, te da mu je rekao da nema problema i tada da su završili razgovor. Ističe da je sutradan  nazvao D. B. da provjeri  status, da li je i dalje prijavljen ili odjavljen, ali da mu ona nije dala odgovor, već da ga je uputila na to da sve što ga zanima zatraži pisanim putem. Nadalje, isti ističe da ga je dva do tri dana nakon toga pozvala  direktorica jedan jedini put na mobitel i rekla mu da dođe u prostorije tuženika, te da mu nije rekla zašto da dođem a da je  poslušao i odmah se uputio, također u trlišu jer da je i tada radio u polju da bi kad bi došao u ured zatekao uz direktoricu i gospođe B. i B., te da su mu tada  uručile odluku o otkazu bez ikakvog objašnjenja ili mogućnosti da se usmeno ili pisano očitujem. Navodi da što se tiče  prethodnih povreda radnih obveza da je naveo  da je dobio takve dvije,  u kojima da su navedene laži i neistine o njemu jer da je primjerice u jednoj navedeno da su neke kolege nešto o njemu kazale, a što da nije bila istina, a u drugoj da je bilo upozorenje vezano uz izostanak s posla gdje da ga se teretilo da lažno koristi bolovanje, a što da također nije bila istina.  Što se tiče rasporeda putem what's upa da isti nije dobivao jer da mu je rečeno da  uvijek radim u istoj smjeni od ponedjeljka do petka od 8 do 16 sati. Ističe da se inspekciji žalio na obračune prekovremenih sati, noćnih sati, sati odrađenih vikendima i blagdanima.

14. Iz dopunskog iskaza tužitelja proizlazi da je isti u cijelosti ostao pri iskazu kojeg je pred ovim sudom dana 14. rujna 2020, a što se tiče  opravdanja izostanka sa posla da isti može reći  da se u tom pravcu javio gđi. D. B., a P. B. da ga je zvao da dođe raditi u marinu, ali da je kazao da ga je  zz tuženika uputila da bude kući.

15.  Iz dopunskog iskaza zz tuženika I. S. proizlazi da ista ostaje u cijelosti pri iskazu na zapisniku ovog suda od 14. rujna 2020., osim što želim dodati da nije točno da je tužitelj opravdao izostanak sa posla, pa da poslodavcu nije preostalo ništa drugo nego donijeti odluku o izvanrednom otkazu, te da ni nakon donošenja odluke o otkazu, ni na kakav način tužitelj nije opravdao svoj izostanak s posla.

16. Iz iskaza saslušanog svjedoka P. B. proizlazi da je on voditelj ugostiteljskih objekata kod tuženika te da su mu odatle poznate činjenice o kojima svjedoči. Navodi da mu je poznato da je tužitelj bio na bolovanju kod tuženika te se prije nego je otvorio bolovanje kod tuženika javio poslodavcu, a da je isto tako odnio i doznake za bolovanje u kadrovsku službu kod D. B.. Međutim isti ističe da se tužitelj nije pojavljivao na radnom mjestu kod tuženika nakon što je zaključio bolovanje te da ga je pokušavao telefonski dobiti on osobno i kolega M. K., ali prvo vrijeme bezuspješno, a da su se onda naknadno čuli nakon par dana te da mu je tužitelj rekao da se više neće pojavljivati na poslu i da koliko mu je poznato da se tužitelj nakon zaključenog bolovanja više nije pojavljivao na radnom mjestu. Navodi da nije upoznat s činjenicom  na koji način je tužitelju uručena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 17.10.2019. i to da li osobno na ruke ili poštom preporučeno, a da mu je vjerojatno uručena od strane nekog iz uprave, a da misli da je vjerojatno tužitelj pozivan na razgovor kod poslodavca vezano za odluku o otkazu, a da ne zna sa sigurnošću. Svjedok navodi da je tužitelja kontaktirao nakon zaključen ja spomenutog bolovanja u desetom mjesecu budući da je poslan novi plan rada, a da se tužitelj nije odazivao. Navodi da ga je zvao putem telefona, mobitela i putem what's upa, a na pitanje ima li kakav dokaz za to ističe da nema nikakvih podataka o tome, a da se telefonski pozivi tijekom vremena više ne evidentiraju.

17.  Iz iskaza saslušane svjedokinje D. B. proizlazi da je ista zaposlenik kod tuženika bila u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužitelju, a i dan danas da radi na istom radnom mjestu voditelja općih, pravnih i kadrovskih poslova. Ista navodi da je tužitelj bio na bolovanju u razdoblju od 01. listopada 2019. do 08. listopada 2019.g., te da je njoj osobno donio izvješće o zaključenju bolovanja i to dana 09. listopada 2019., a za ovo razdoblje od 01.10.2019. do 8.10.2019. Ista navodi da je u još jednom navratu prije navedenog razdoblja tužitelj bio na bolovanju i to negdje u 6. mjesecu 2019. nekoliko dana. Svjedokinja napominje da je tužitelj prije navedenog bolovanja koje je trajalo od 01.10.2019. do 8.10.2019. koristio godišnji odmor koji mu je bio odobren od strane poslodavca na njegov zahtjev u razdoblju od 16.09.2019. do 30.09.2019. Nadalje navodi da je tužitelj nakon prethodno spomenutog zaključenog bolovanja koje je trajalo od 01.10.2019. do 08.10.2019., 02.10.2019. njoj poslao na fax potvrdu o otvaranju tog bolovanja od 01.10.2019. Ista napominje da kad je tužitelj njoj donio 09.10. izvješće o zaključenog bolovanju za period od 1.10.2019. do 08.10.2019. da je ona mu istakla da ne vjeruje da će ga istog dana 09.10.2019. poslodavac rasporediti na posao sa planom rasporeda već mu je rekla da će izvijestiti ona osobno voditelja ugostiteljstva o navedenom zaključenom bolovanju i da će tražiti da ga rasporedi na plan rada i da će mu oni uobičajenom komunikacijom u ugostiteljstvu putem what's up-a poslati raspored rada ili mu se i osobno javiti. Nadalje navodi da je njoj nakon navedene obavijesti voditelj ugostiteljstva i poslao raspored rada za tužitelja s time da mu je određeno da su mu slobodni dani kad ne treba raditi 9.10. i 10.10. 2019., a da mu je raspored rada bio u prvoj smjeni određen počevši od 11.10.2019. pa nadalje. Nadalje, svjedokinja navodi da  nakon svega navedenog da su nju voditelj ugostiteljstva i voditelj restorana izvijestili da su tužitelju kao radniku donijeli raspored o radu te da su ga ujedno pokušavali dobiti i dostaviti mu taj raspored odnosno da su istom poslali raspored 10.10.2019. a da su ga i pokušavali dobiti na mobitel, ali da se radnik nije odazivao, te da je izviještena da se radnik 11.10.2019. kad je trebalo doći na posao po rasporedu u 8,00 sati u prvu smjenu da se nije pojavio te da su ga opet pokušali dobiti i voditelj ugostiteljstva i voditelj restorana, ali bezuspješno, kao i 12. i 13.10.2019. te da se tužitelj nije pojavio na poslu ni nakon 4 dana izostanka 14.10.2019. ali da ju je voditelj ugostiteljstva izvijestio da mu se tužitelj oko 12:00 sati 14.10.2019. javio na telefon sa riječima: "Di gori", te da ga je voditelj ugostiteljstva pitao zašto ne dolazi na posao, a da mu je tužitelj rekao da više neće dolaziti na posao. Nadalje ističe da obzirom na sve navedeno, da je dana 14.10.2019. tužitelju putem pošte bio upućen i telegram da se javi na posao i da pristupi na posao, te da se njima vratio navedeni telegram nakon dva dana s naznakom da je pokušana dostava, ali da isti nije uručen, da bi 15.10.2019. peti dan od nedolaska tužitelja na posao na fiksni broj telefona u uredu nju tužitelj nazvao da je pita da li je odjavljen s mirovinskog i zdravstvenog, na što mu je ona odgovorila: zašto bi bio odjavljen i zašto ne dolazi raditi, na što joj je tužitelj odgovorio da neće sada s njom o tome pričati, već da ju je samo nazvao da pita da li je odjavljen sa osiguranja i iz radnog odnosa, te da je s time završio razgovor. Nakon toga da se tužitelj na poslu nije pojavio ni 16.10.2019. a da je to bio šesti dan nepojavljivanja na poslu, te nakon toga 17.10.2019. te budući da se tužitelj 6 dana nije pojavio na poslu da je direktorica donijela odluku o izvanrednom otkazu ugovor o radu zbog neopravdanog nedolaska na rad zbog osobito teške povrede radnog odnosa. Ističe da je direktorica tužitelja dana 17.10.2019. tužitelja pozvala na mobitel na što joj se on javio i zamolila ga je da ako može da dođe u ured, te da je tužitelj došao nakon sat dva, u uredu su bili prisutni svjedokinja, direktorica i voditeljica marine. Ista navodi da mu je ona osobno uručila odluku o otkazu koju da je tužitelj osobno pročitao i potpisao te da je rekao da po pitanju uručene mu odluke o izvanrednom otkazu nema što izjaviti. Svjedokinja je istakla da je tužitelj dana 09.10.2019.godine razgovarao sa direktoricom i da je nju direktorica izvijestila da je prije nekoliko minuta u njen ured došao radnik N. I. i rekao joj da više ne želi raditi i da mu poslodavac uruči otkaz te da mu je ona odgovorila da ukoliko tužitelj ima nekakve zahtjeve prema poslodavcu da on svoj zahtjev u pisanom obliku dostavi poslodavcu. Zaključno svjedokinja navodi da prije samog otkazivanja nisu uspjeli pozvati tužitelja na iznošenje obrane budući kako je navedeno nisu uspijevali s tužiteljem stupiti u kontakt, ali da su ga prilikom uručivanja odluke o otkazu 17.10.2019. pitali ima li što izjaviti povodom navedene odluke te da je isti rekao da nema što izjaviti i da je preuzeo i potpisao preuzimanje navedene odluke o otkazu.

18. Iz iskaza saslušanog svjedoka M. K. proizlazi da  je on bio voditelj restorana kod tuženika u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužitelju. Ističe da je njemu tužitelj otprilike negdje početkom 10. mjeseca 2019. poslao poruku da je na bolovanju i da je kasnije donio doznake u upravu tuženika vezano za bolovanje. Isti navodi da se tužitelj nakon zaključenja bolovanja nije više pojavljivao na poslu, a da ga je on zvao nekoliko puta na telefon bezuspješno i da mu je dva puta zaredom putem what's upa poslao raspored rada budući da ga je voditelj ugostiteljstva obavijestio da je tužitelj prekinuo bolovanje. Isti navodi da on drugih saznanja o tužiteljevom otkazu nema. Navodi da se tužitelj nakon svega spomenutog po njegovom saznanju nije pojavljivao na poslu. Nadalje isti navodi da je i voditelj ugostiteljstva tužitelja B. zvao nekoliko puta tužitelja, ali da se isti ni njemu nije javljao.

19. Temeljem odredbe članka 116. stavka 2. ZR-a je propisano da se ugovor o radu može izvanredno otkazati  samo u roku od 15 od petnaest dana od saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Iz obrazloženja tuženikove odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 17.10.2019. godine (list 4-5 spisa) proizlazi da tuženik temelji odluku o izvanrednom otkazu na činjenici da se tužitelj od 11.10.2019.godine pa sve do donošenja spomenute odluke o izvanrednom otkazu nije pojavio na poslu unatoč pozivima poslodavca, a da svoj izostanak nije opravdao. Obzirom da iz iskaza saslušane svjedokinje D. B. proizlazi da su istu voditelj ugostiteljstva i voditelj restorana obavijestili da se tužitelj nije pojavio na poslu u prvoj smjeni dana 11.10.2019.godine kad je trebao raditi te da se na poslu nije pojavljivao ni narednih šest dana, te mu je radi toga 17.10.2019.godine od strane direktorice tuženika uručen izvanredni otkaz pa se u navedenom smislu  može smatrati budući je tuženik odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu donio dana 17.10.2019.godine, a za činjenicu neopravdanog izostanka tužitelja sa posla je saznao 11.10.2019.godine da je odluku o izvanrednom otkazu donio u roku od 15 dana od saznanja za činjenicu na kojoj temelji izvanredni otkaz slijedom čega isti nije prekludiran u donošenju odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

20. U odnosu na činjenicu da li je tuženik kao poslodavac omogućio tužitelju da iznese svoju obranu prije izvanrednog otkazivanja ugovora o radu potrebno je istaći da obzirom da zz tuženika ističe u iskazu da se tužitelj nije odazivao na višekratne pozive voditelja ugostiteljstva i voditelja restorana, a tuženik mu je dao izvanredni otkaz jer da se nije javljao poslodavcu i nije pojavio na poslu šest dana prema navedenim okolnostima nije bilo za očekivati da tuženik prije izvanrednog otkazivanja pozove tužitelja da iznese svoju obranu, a imajući u vidu ono što je propisano odredbom članka 119.stavka 2. ZR-a a iz koje odredbe proizlazi da je prije izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Navedene okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati da poslodavac uspije pozvati tužitelja da iznese svoju obranu potvrdila je u svom iskazu i svjedokinja D. B., a koja je u iskazu izričito istakla da prije samog otkazivanja ugovora o radu tužitelju nisu uspjeli pozvati tužitelja na iznošenje obrane budući kako je navedeno nisu uspijevali s tužiteljem stupiti u kontakt, a kad se tužitelj javio P. B. 14.10.2019.godine samo mu je rekao da neće više dolaziti na posao pa i u tom smislu nije bilo opravdano očekivati da isti iznosi svoju obranu prije otkazivanja ugovora o radu kad je i sam rekao da neće dolaziti na posao.

21. U pogledu odluke tuženika od 17.10.2019.godine , a kojom je dao izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju ovaj sud je mišljenja da je tuženik dokazao postojanje opravdanih razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju budući iz svih provedenih dokaza u ovom  postupku, a posebice iskaza zz tuženika te saslušanih svjedoka D. B., P. B., te M. K. proizlazi da je tužitelj bio neopravdano odsutan sa radnog mjesta od 11.10.2019. do trenutka kad mu je tuženik dao izvanredni otkaz ugovora o radu 17.10.2019.godine. Neopravdana odsutnost sa posla je osobito teška povreda radne obveze i samim time predstavlja opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu. Neopravdana odsutnost tužitelja sa posla u razdoblju od 11.10.2019.godine do trenutka izvanrednog otkazivanja ugovora o radu  proizlazi iz iskaza saslušane zz tuženika I. S., svjedoka P. B. koji je bio voditelj ugostiteljskih objekata kod tuženika, svjedoka M. K. voditelja restorana, te u konačnici i svjedokinje  D. B. koja je u spornom razdoblju radila u službi kod tuženika za opće, pravne i kadrovske poslove. Iz svih tih iskaza kao utvrđene činjenice proizlaze da je tužitelj bio na bolovanju kod tuženika u razdoblju od 01.10.2019.godine do 08.10.2019.godine; da je prije toga u razdoblju od 16.09.2019.godine do 30.09.2019.godine koristio godišnji odmor, da je D. B. u kadrovsku službu donio potvrdu o zaključenom bolovanju dana 09.10.2019.godine, a za razdoblje bolovanja od 01.10.2019.godine do 08.10.2019.godine; da su tužitelju nakon toga prema rasporedu rada bila određena dva slobodna dana 09.10.2019.godine i 10.10.2019.godine te da se tužitelj 11.10.2019.godine trebao pojaviti na poslu u prvom smjeni.  Iz iskaza svjedoka M. K. je posebno razvidno da je isti kao voditelj restorana tužitelju u dva navrata putem aplikacije what’s upa poslao nakon što je tužitelj zaključio bolovanje s danom 08.10.2019.godine raspored rada jer da ga je voditelj ugostiteljstva obavijestio da je tužitelj zaključio bolovanje. Također iz iskaza svjedoka K. proizlazi da nakon što je tužitelj donio doznake o bolovanju u upravu tuženika da se nije pojavio na poslu, a da ga on nije uspijevao dobiti telefonski. Iz iskaza saslušanog svjedoka P. B. voditelja ugostiteljskih objekata proizlazi također da kad je tužitelj zaključio bolovanje 08.10.2019.godine da se nije pojavljivao na poslu, te da mu je u telefonskom razgovoru 14.10.2019.godine rekao da se više neće pojavljivati na poslu, a da mu se prije tog razgovora tužitelj nije javljao na pozive. Svjedokinja D. B. potvrđuje u svom iskazu sve navedeno što su naveli svjedok B., K. i zz tuženika ističući također da je tužitelj bio na bolovanju od 01.10.2019.godine do 08.10.2019, da je bio prije toga na godišnjem odmoru od 16.09.2019.godine do 30.09.2019.godine te da joj je tužitelj dana 09.10.2019.godine donio potvrdu o zaključenju bolovanja, te da je njoj voditelj ugostiteljskih objekata kod tuženika P. B. poslao raspored rada za tužitelja prema kojem da su tužitelju određeni slobodni dani 09.10. i 10.10.2019.godine, te da je tužitelj trebao početi raditi u 1.smjeni 11.10.2019.godine. P. B. i M. K. su svjedokinji B. potvrdili da nisu mogli dobiti tužitelja na mobitel, a P. B. joj je rekao da je uspio dobiti tužitelja na telefon 14.10.2019.godine te da ga je pitao zašto ne dolazi na posao, a da mu je tužitelj samo rekao da neće više dolaziti na posao. Iz iskaza svjedokinje B. proizlazi da je tužitelju 14.10.2019.godine bezuspješno poslan telegram da se javi na posao, te da je nju 15.10.2019.godine nazvao tužitelj i  pitao  da li je odjavljen sa mirovinskog i zdravstvenog osiguranja premda nije bio odjavljen te da nije htio reći zašto ne dolazi na posao. Sve podjednako proizlazi i iz iskaza zz tuženika I. S., a prema kojem iskazu se tužtielj trebao javiti poslodavcu za rad u prvoj smjeni 11.10.2019.godine budući je zaključio bolovanje sa danom 08.10.2019.godine, a na kojem bolovanju je bio od 01.10.2019.godine do 08.10.2019.godine, a potom su mu po rasporedu rada kojeg su utvrdili voditelj ugostiteljskog objekta P. B. i voditelj restorana M. K. tužitelju bila određena dva slobodna radna dana 09. i 10.10. 2019.godine, te se isti prema rasporedu rada na posao trebao javiti 11.10.2019.godine, a što isti prema iskazima saslušanih svjedoka i zz tuženika nije uradio budući je prema izjavi P. B. P. B. telefonski 14.10.2019.godine priopćio da neće dolaziti na posao. Obzirom da iz iskaza P. B. i M. K. proizlazi da se tužitelj po zaključenju bolovanja 08.10.2019.godine više nije pojavljivao na poslu, te iz iskaza P. B. proizlazi da mu je tužitelj rekao da neće dolaziti raditi, a iz iskaza saslušane D. B. proizlazi da je tužitelj nazvao istu samo da je pita da li je odjavljen sa mirovinskog i zdravstvenog osiguranja ne može se smatrati logičnim ni uvjerljivim dio iskaza tužitelja u kojem isti navodi da nije neopravdano izostao s posla već da je njemu zz tuženika 09.10.2019.godine rekla u razgovoru da ne dolazi do daljnjeg na posao do krajnje odluke budući  iz iskaza zz tužene i iz iskaza saslušanih svjedoka B., K. i B. kako je prethodno navedeno proizlazi suprotno. Obzirom da iz iskaza zz tuženika i navedenih svjedoka jasno proizlazi da se tužitelj nakon zaključenja bolovanja 08.10.2019.godine do trenutka otkazivanja ugovora o radu nije pojavljivao na poslu, a svoj izostanak nije opravdao, te obzirom da se isti voditelju ugostiteljskih objekata P. B. prema njegovom iskazu izjasnio da neće dolaziti raditi, te obzirom da se od zaključenja bolovanja 08.10.2019.godine do 14.10.2019.godine kad se javio voditelju ugostiteljskih objekata P. B. i rekao mu da neće dolaziti raditi nije javljao ni P. B. ni voditelju restorana M. K., a ni zz tuženika, a da se 15.10.2019.godine prema iskazu D. B. istoj javio samo da je pita da li je odjavljen sa mirovinskog i zdravstvenog osiguranja može iz svega jasno izvesti zaključak da nakon što je tužitelj zaključio bolovanje za razdoblje od 01.10.2019.godine do 08.10. 2019.godine i nakon što je u kadrovsku službu D. B. donio potvrdu o zaključenom bolovanju isti više nije dolazio na posao niti je imao namjeru dolaziti na posao osim 17.10.2019.godine kad je u prostorijama tuženika osobno preuzeo odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Tužitelj nije sudu priložio nikakav dokaz iz kojeg bi se mogao izvesti zaključak da je isti iz opravdanih razloga izostao sa posla u razdoblju od 11.10.2019.godine do zaključno 17.10.2019.godine kad je dobio izvanredni otkaz ugovora o radu niti takav dokaz prileže spisu, a također ni iz iskaza tužitelja niti iz iskaza saslušanih svjedoka ne proizlazi da je tužitelj tuženiku dao izvanredni otkaz ugovora o radu niti takva isprava prileže predmetnom spisu. Budući iz svih provedenih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi da je tužitelj u razdoblju od 11.10.2019.godine do izvanrednog otkazivanja ugovora o radu neopravdano izostao sa posla navedeni neopravdani izostanak s posla predstavlja osobito tešku povredu radne obveze od strane tužitelja, a radi čega je u cijelosti dopuštena odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju od 17.10.2019.godine kao i odluka tuženika od 06.studenog 2019.godine kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa .

22. Radi navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika te je odlučeno kao u točki I/ izreke ove presude.

23. Temeljem odredbe članka 125. stavka 1. ZR-a ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika, te sukladno stavku 2. istog članka odluku iz stavka 1. ovog članka sud može donijeti i na zahtjev poslodavca ako postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nije moguć, te temeljem stavka 3. istog članka poslodavac i radnik mogu zahtjev za prestanak ugovora o radu na način iz stavaka 1. i 2. ovog članka podnijeti do zaključenja glavne rasprave pred sudom prvog stupnja. Imajući u vidu citiranu materijalnu odredbu, a obzirom da iz svih provedenih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi da sud u ovom predmetu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu donesenu od strane tuženika 17.10.2019.godine smatra dopuštenom u tom smislu je trebalo odbiti kao neosnovan protutužbeni zahtjev tužitelja, a koji je postavljen na ročištu od 17.travnja 2023. da se sa danom presuđenja u ovoj pravnoj stvari odredi sudski raskid ugovora o radu i prestanak radnog odnosa tužitelja protutuženika kod tuženika protutužitelja na temelju ugovora o radu sklopljenog 01.03.2018.godine, te je sukladno tome trebalo odbiti i preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja kao neosnovan  iz podneska tužitelja od 11.05.2023.godine kojim isti s osnova naknade štete po osnovi sudskog raskida ugovora o radu potražuje iznos od 7.644,80 Eur-a/57.599,75 Kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Sve navedeno je trebalo odbiti kao neosnovano budući se sudski raskid ugovora o radu te naknada štete zbog tog raskida mogu potraživati samo su slučaju da sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a što u predmetnoj pravnoj stvari nije slučaj budući je odbijen zahtjev tužitelja – protutuženika da se izvanredni otkaz ugovora o radu od 17.10.2019.godine utvrdi nedopuštenim. Radi navedenog odbijen je i dio tužbenog zahtjeva tužitelja-protutuženika za naknadu štete, te zahtjev tuženika protutužitelja za sudski raskid ugovora o radu, te je odlučeno kao u točkama I/ i II/ izreke ove presude.

24. Što se tiče troškova ovog postupka, a obzirom da tuženik-protutužitelj nije uspio samo sa neznatnim dijelom svog zahtjeva i to u odnosu na protutužbeni zahtjev, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi ovaj sud je odlučio da je tužitelj – protutuženik dužan tuženiku-protutužitelju naknaditi u cijelosti parnične troškove sukladno odredbi članka 154.stavka 3. ZPP-a. U navedenom smislu tuženika-protutužitelja pripada kao opravdana sukladno odredbama članka 7.stavka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 126/22) jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u vrijednosti od 200 bodova, a uvažavajući vrijednost boda od 15,00 Kuna, a što iznosi 398,17 Eur-a te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 99,54 Eur-a ukupno iznosi 497,71 Eur-a ili 3.749,99 Kuna zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbi o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22). Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupan iznos novčane obveze parničnog troška dvojno iskazao u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22) i odluci o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna (3.749,99 Kuna : 7,53450 = 497,71 Eur-a).

 

U Splitu, 07. srpnja 2023.

 

S u d a c:

Eneja Stejskal Kanazir, v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

                                                    

 

 

 

 

 

 

 

 

             

.