Republika Hrvatska Općinski sud u Splitu

ex vojarna „Sv. Križ„ Dračevac

Psp-138/2018

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Maji Anušić, u pravnoj stvari
tužitelja A. Ž., OIB: …, zastupana po
punomoćniku D. P., odvjetnik u S., protiv tuženika pod 1) S. Š. iz
S., i pod 2) B. ( ex B.) Š. iz S., oboje
zastupani po punomoćniku V. L., odvjetnik u S., radi smetanja posjeda,
na održanoj glavnoj i javnoj raspravi zaključenoj dana 22.svibnja 2023. u prisutnosti
punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, te tužitelja i tuženika pod 1) osobno,
dana 7.srpnja 2023.

r i j e š i o j e

I. Tuženik pod 1) S. Š. smetao je tužiteljicu u posljednjem mirnom suposjedu
kuće izgrađene na čest.zem 472/3, č.z 473/1 i č.z 473/3, površine 188,20 m2 te
garaže izgrađene na č.zem 472/2 površine 29 m2, kao i posjedu okućnice i vrta
smještene na č.z. 472/1,/2,/3,/4 i 473/1,/2,/3,/4/ i 5 time što je tijekom lipnja i
početkom srpnja 2018. promijenio bravu na ulazu u kuću, srušio južni zid vrta u širini
od 2,5 metara, te izmijenio namjenu unutrašnjosti kuće, premjestio stvari i počeo bez
suglasnosti tužiteljice, a zasigurno i bez ovlaštenja nadležnih tijela državne uprave
istu iznajmljivati turistima; dok se u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji glasi: "
isjekli i uklonili postojeću živicu –obraslo grmlje uz suhozid nekretnine, izradili
popločanu pješačku stazu i to baš od srušenog dijela suhozida u pravcu sjevera pa
sve do ulaza u obiteljsku kuću istočnog dijela kuće na ulazu u kuću s južne strane, a
ovaj puteljak je izgrađen preko više čestica vrtova i okućnica" tužba odbacuje.

II. Dužan je tuženik pod 1) uspostaviti ranije suposjedovno stanje na način da vrati
staru bravu ili postavi novu i tužiteljici preda ključeve nove brave na ulaznim vratima
obiteljske zgrade anagrafske oznake, da zazida južni ulaz u imanje
stranaka, da vrati sve stvari koje su postojale u kući stranaka na način kako su bile
smještene prije čina smetanja, sve u roku od 3 dana, a u protivnom je ovlaštena
tužiteljica izvesti sve radove na račun i teret tuženika.

III. Tuženiku pod 1) se zabranjuje ovakvo ili slično smetanje suposjeda tužiteljice ubuduće.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev u cijelosti u odnosu na tuženu pod 2) B. Š., kao neosnovan.

2 Psp-138/2018

V. Dužan je tuženik pod 1) nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 882,61 eura / 6.650,00 kuna, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se prijedlog tužitelja za donošenje privremene mjere koja glasi:
„Nalaže se tuženicima da u roku od 3 dana od ovog rješenja o privremenoj mjeri
predaju tužiteljici ključeve ulaznih vrata u obiteljsku zgradu anagrafske oznake
, te istoj ili članu njezine obitelji omoguće uredan suposjed obiteljske kuće
na adresu , sve pod prijetnjom novčane kazne od 10.000,00 kuna, koja će
se za slučaj neizvršenja ove privremene mjere od tuženika naplatiti i izreći mu se
nova stroža kazna. Žalba protiv ovog rješenja o određivanju privremene mjere nije
dopušten." kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da su stranke suvlasnici i to tužiteljica te tužena pod 2)
kao i V. B. nekretnina i obiteljske zgrade oznake .., u S. na
predjelu T. koje nekretnine se sastoje od čest.zem 472/1,/2,/3,/4 i
473/1,/2,/3,/4,/5 sve k.o S. ( nove oznake po usklađenju s geodetskim elaboratima
br.618/68, 2966/71 i 1212/88) a u katastarskom posjedovnom listu br. 6462
označene kao kat.čest. 8059/1-kanal/2 – neplodno/3 –cesta /3 – kanal/4- kanal;
8060/1-vinograd;/2-vinograd; 8061/1-zgrada,/ 1- dvor, / 2-oranica,/ 2- garaža,/3 –
dvor,/ 4 – dvor,/5 – oranica i /6-vinograd.

2. Nadalje, da predmetne nekretnine u naravi predstavljaju obiteljsku kuću izgrađenu
na čest.zem 472/3, č.z. 473/1 i č.z. 473/3, površine 188,20 m2 te garažu izgrađenu
na č.zem 472/2 površine 29 m2 s dodatnim poboljšicama i prostorima, a ostatak od
svih čestica predstavlja ograđeno dvorište s vrtom uz predmetnu obiteljsku zgradu
površine od preko 2000 m2, s ulaznim vratima na nekretnine s zapadne strane istih.

3. Nadalje, da je predmetna nekretnina oduzeta ranijim vlasnicima F. B. ud pok.
J. za 6/10 dijela, te V. B. pok. J., M. B. pok. J., T. B. pok.
J. i B. B. pok. J. svakom za 1/10. Nadalje, da su umrli F. B., a
naslijedili su je V. B. i M. B., koji kao ni nasljednici pok. M. B.
rođ B. nisu podnijeli zahtjev za naknadu te su podnositelji zahtjeva B. Š.
rođ. B. te A. ( T. ) B., oboje nasljednici F. i J. B.. Nadalje, da se
pred Upravnim sudom vodi upravni spor pod brojem Uslnoi-15/18-5.

4. Nadalje, tužiteljica navodi da je kao nasljednica A. B. ( izvanbračnog
supruga) te njegova brata V. B. vlasnica barem 1/10 dijela obiteljske kuće
koji nikada nije isplaćen V. B. niti njegovu bratu A. B. te da G. S.
ustraje u predmetu Klasa: UP-I-943-05/14-01/02 kojim žele samo tužiteljici naknaditi
suvlasnički dio predmetne obiteljske kuće što punomoćnik iste godinama (i u interesu
tuženika) odbija, pa da nije jasno takvo ponašanje tuženika.

5. Naime, tužiteljica navodi da tuženici bez ovlaštenja i suglasnosti mijenjaju
posjedovno stanje na način da iznajmljuju turistima konačište i to rade na crno jer
nisu vlasnici ni najmanjeg dijela predmetne obiteljske zgrade, nadalje, da su tuženici
u periodu od sredine lipnja pa do prve trećine srpnja 2018., za što je tužiteljica
saznala 6.srpnja 2018., u cijelosti promijenili postojeće posjedovno stanje stranaka

3 Psp-138/2018

srušivši zid južnog dijela vrta te uklonili živicu sa zida. Nadalje, da su formirali drugi
ulazni put u kuću, promijenili brave na ulaznim južnim vratima u kuću te većim
dijelom ispraznili prostor obiteljske kuće od stvari koje su pripadale tužiteljici kao
nasljednici pok. supruga A. B., a njemu nasljeđivanjem brata V. B., te
su tuženici bez pitanja i suglasnosti tužiteljice pokušali otetti istoj posjed predmetnih
nekretnina te samovlasno počeli iznajmljivati turistima prostor za noćenje a pri tome
su promijenili brave na ulaznim vratima u obiteljsku kuću i ključ iste nisu predali
tužiteljici, niti su početkom srpnja tužiteljici dozvolili ulaz na imanje.

6. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da postoje 3 stambene jedinice te da je
jugoistočni dio u posjedu tuženika, nadalje, da je u zapadnom dijelu nakon smrti
V. B. stanovao A. B. dok je na zapadnom dijelu još jedna manja
stambena jedinica u posjedu V. B.. Nadalje, da je netočno da tuženi
koriste 90 % predmetne nekretnine jer tuženik pod 1) koristi dio koji je njegova majka
(tužena pod 2) zatražila u povratu imovine, a u dogovoru sa A. B., koji da
je izabrao koristiti zapadni dio nekretnine. Nadalje, ističe da su radovi bili nužni za
održavanje nekretnine, da je ulaz na južnom dijelu postojao oduvijek, te se isti moralo
sanirati. Ističe prigovor prekluzije te promašene pasivne legitimacije u odnosu na
tuženu pod 2).

7. U dokaznom postupku izveden je dokaz očevidom na licu mjesta, pregledom
dokumentacije koja je dostavljena uz tužbu ( rješenje UP/II-942-01/16-01/35, Ur.broj
514-04-02-01-01-17-02 od 27.studenog 2017., rješenje o rasporedu naknadno
pronađene imovine O-3231/11, rješenja o nasljeđivanju O-4719/16, rješenja o
nasljeđivanju broj O-856/10, preslike tužbe iz predmeta ovog suda broj P-4070/09) te
dokumentacije dostavljene uz odgovor na tužbu ( shematski prikaz objekta,
fotografije) saslušanjem parničnih stranaka. Temeljem tako provedenih dokaza, a
cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8
Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i
84/08 dalje ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično
osnovan.

8. Očevidom na licu mjesta uz nazočnost vještaka mjernika T. Č.,
dipl.ing.geo. punomoćnik tužitelja pokazuje na licu mjesta zelenu kapiju za koju
navodi da prije srpnja 2018. nije postojala te da nikada prolaz nije tu bio zadnjih 50
godina, te da je uklonjen zid u širini zelenih vrata i napravljen je puteljak od zelenih
vrata do kuće, a radi se o popločanom putu širine cca 1 m, koji prije srpnja 2018.g.
da nije postojao.

9. Vješak utvrđuje da pokazana željezna vrata i južni dio kameno popločane staze se
nalaze na (k.č. 8061/3), a o z.k.č.z. će se očitovati u svom nalaz i mišljenju. Nadalje,
sjeverni dio kamenom popločane staze se nalazi na dijelu č.z.472/3 (k.č.z.8060/2).
Nadalje, navodi da ovom stazom se može prići objektu anagrafske oznake Trstenik

5.

10. Nadalje, tuženik pod 1) navodi da on predmetni zid nije rušio već je isti pao, da je
tu bio suhozid, ispod kojeg su u vrtu bila stabla lovora. Nadalje, da je V. B.
doveo radnika koji je posjekao stabla koja su bila duž cijelog zida sa unutarnje strane
parcele, na dijelu gdje su sada vrata, ista su posjećena i izvađeno je korijenje, a

4 Psp-138/2018

punomoćnik tužitelja ne spori da su tu posječena stabla s tim da tvrdi da je to učinio
tuženik.

11. Nadalje, utvrđeno je da se prilazi popločanom stazom do objekta.
Nadalje, vještak navodi, kada je pristupio istočnom dijelu objekta, da u naravi isti
predstavlja samostalnu uporabu cjelinu, a na licu mjesta utvrđeno je da istu koristi
tuženik pod 1) sa ženom i djetetom te kao pripadak tom stanu pokazuje i šupu.
Nadalje, pregledom objekta utvrđuje se da se u stan ulazi kroz stara drvena vrta sa
staklom / svjetlarnikom, a sastoji se od kuhinje, dvije sobe i WC. Nadalje, da prostor
iznutra nije renoviran, a na prozorima su drvene škure. Tuženik pod 1) tvrdi da
predmetni stan ima cca 45m2.

12. Nadalje, uz južni dio objekta prilazi se na zapadnu stranu objekta i vidljiv je glavni
kolni ulaz sa ulice T.. Nadalje, prilaz zapadnom dijelu objekta natkriven je
starom zelenom nadstrešnicom kojim se dolazi do zapadnog dijela objekta u kojem
živi V. B. sa obitelji. Uokolo objekta je vrt (sa južne i zapadne strane).

12.1 Vještak navodi da se u naravi radi o dvije samostalne uporabne cjeline i to od
manje sjevernije koja se sastoji od hodnika, kuhinje, wc i sobe te druge samostalne
uporabne cjeline koja se sastoji od hodnika, tri prostorije sa prozorima na jug. Ova
samostalna uporabna cjelina ima cca 55 m2. Ove tri samostalne cjeline zajedno
predstavljaju objekt anagrafske oznake , koji se nalazi na č.z. 473/1
(k.č.z.8061/1) i na č.z.473/3 (k.č.z.8061/4).

12.2. Nadalje, u širini cca 1,5 m oko objekta se nalazi betonska staza kojom je
moguća komunikacija između samostalnih uporabnih cjelina. Cijeli posjed zajedno s
objektom se nalazi na više čestica koje su nastale parcelacijom temeljem lokacijske
dozvole u funkciji izgradnje ceste koja nije izgrađena, a Grad S. je upisan kao
vlasnik i posjednik predmetnih čestica i ostalih čestica na kojima se nalazi opisani
posjed. Pokazani posjed kao i sami objekt su relativno u zapuštenom stanju. Na licu
mjesta upitan V. B. navodi da koristi zapadni dio objekta zadnjih 15-20
godina.

13. Iz nalaza i mišljenja vještaka T. Č. proizlazi da je na očevidu tužitelj
kao predmet očevida pokazao zelenu kapiju (u prilogu na Prikazu lica mjesta i na slici

1. linija označeno slovima A i B) za koju tvrdi da je postavljena nakon srpnja, 2018.
god. Isto tako je pokazao i kamenom popločanu pješačku stazu (u prilogu na Prikazu
lica mjesta i slikama tijelo označeno slovima A B C D E F G H A) kojom se od zelene
kapije, tj od Ulice T., dolazi do istočnog dijela objekta anagrafske oznake
Trstenik 5.

13.1. Nadalje, tuženik ad1/ je pokazao istočni dio objekta anagrafske oznake T.
(u prilogu na Prikazu lica mjesta i na slici 2. označeno slovom I) kao samostalnu
uporabnu cjelinu u njegovom posjedu.

13.2. Na temelju očevida na licu mjesta, podataka izvađenih iz zemljišnika i katastra,
te koordinatnog preklopa aviosnimka sa kat. planom ovog područja vještak je utvrdio
da se:

- zelena kapija i južni dio kamenom popločane pješačke staze nalaze na dijelu čest.
zem. 473/2 (kat. čest. zem. 8061/3) (u prilogu na Prikazu lica mjesta i slikama tijelo
značeno slovima A B C H A);

5 Psp-138/2018

- dio kamenom popločane pješačke staze se nalazi na dijelu čest. zem. 473/4 (kat. čest. zem.

8061/6) (u prilogu na Prikazu lica mjesta i slikama tijelo značeno slovima C D E G H C);

- dio kamenom popločane pješačke staze se nalazi na dijelu čest. zem. 472/3 (kat. čest. zem.

8060/2) (u prilogu na Prikazu lica mjesta i slikama tijelo značeno slovima E F G E).

14. Među strankama nije sporno, dakle, da je tuženik pod 1) postavio željeznu kapiju
na ulazu u nekretninu sa južne strane, niti da je popločao stazu do ulaza u jugoistočni
dio objekta, koji nesporno koristi, u naravi stan od cca 45 m2.

15. Među strankama je sporno je li tuženik pod 1) preinakama na ulazu u vrt i u
samom vrtu te useljenjem u stan na jugoistočnom dijelu objekta sa svojom obitelji
isključio tužiteljicu iz dotadašnjeg mirnog suposjeda nekretnine, odnosno je li time
tužiteljica onemogućena u dotadašnjem mirnom suposjedu predmetne nekretnine.

16. Naime, iz iskaza tužiteljice proizlazi da je u predmetnoj prizemnici postojao V.
stan i jedan stan koji nije bio korišten, te da je pok. T. dozvolio da se u jednu
sobicu useli sin od njegove pok. sestre odnosni V. B.. Naime, da je nakon
V. smrti njezin suprug naslijedio V. stan u predmetnoj prizemnici i garažu sa
istočne strane. Nadalje, da su pok. suprug kao i tužiteljica imali ključ od predmetnog
stana. Nadalje, da je V. živio sam u predmetnom stanu i često su ga obilazili
suprug i tužiteljica jer je bio bolestan. Nadalje, da je nakon suprugove smrti jednom
došla jer je tuda prolazila i kada je htjela otključati vrata bilo je zaključano. Nadalje,
druge prilike kada je prolazila sa prijateljima vidjela je da je srušen zid i da je potpuno
napravljen novi ulaz, betonirana šetnica, a iz stana su izašla dva stranca, dva
muškarca koji su joj rekli da su turisti te da su tu iznajmili. Nadalje, da u S. živi od
svoje 19-te godine te je sa svima sam bila u dobrim odnosima i u nikoga se nije
dirala. Nadalje, da je njezin suprug rekao V. da pripazi na stan dok njih nema,
pa je V. rekao tuženiku pod 1) da on tu nema što raditi. V. je bio narkoman,
a danas je nažalost pokojni. Nadalje, vjerojatno je u tom stanu gdje je živio V.
nastavio živjeti sin njegove partnerice i on joj je rekao da mu je isključena struja i
voda. Naime, sve komunalije glase na njezino ime tj. da pretpostavlja da glase na
njezino ime, nikada to nisam plaćala niti je to koristila. Nadalje, na upit kada je bilo
predmetno smetanje, navodi da kada je prvi put primijetila da tuženi koriste
predmetni stan te kada je primijetila da su poduzeli određene radove na ulazim
vratima i u vrtu, odnosno kada su sagradili put odnosno da je to bilo u ljeto 2018. ili

2019. to njezin odvjetnik zna. Nadalje, da pretpostavlja da je mama od tuženika pod
1) inicirala to da se tuženik pod 1) useli u taj stan ili da ga iznajmljuje i njoj je potpuno
jasno da to ona smatra više svojim dijelom nego njezinim jer je to od njihove familije,
ali da tužiteljica kao nasljednica svog supruga kao i sin iz prvog braka njenog pok.
supruga zajedno kao nasljednici također imaju pravo na predmetnu nekretninu.
Nadalje, na upit je li pok. suprug službeno dozvolio tuženiku pod 1) i pod 2) da koriste
predmetnu nekretninu ili da ju održavaju navodi da nije bilo ništa pismeno, ali
usmeno im nije dozvolio da uđu u stan već im je rekao da obiđu stan, eventualno da
se bave vrtom, u prijevodu, da se to u cijelosti ne zapusti.

Nadalje, da je predmetnom nekretninom rukovodio te odlučivao o korištenju
predmetne nekretnine V. B. (gazda te kuće), a nakon njegove smrti to je bio
njezin suprug T. B.. Naime, da je V. je tu živio cijeli život, a kada su ga htjeli

6 Psp-138/2018

iseliti gradske vlasti, on da je sa puškom izišao pred njih i tu je ostao živjeti do svoje smrti.

Nadalje, da je majka tuženika dobila stan na S. 3 kao kompenzaciju za predmetnu zemlju.

Nadalje, da je njezin suprug dozvolio tuženima da nešto rade u vrtu, ali im nije
dozvolio ulazak u stan. Nadalje, da je njezin pok suprug mogao ući u stan kad god je
htio. Nadalje, da su u predmetnom stanu, pri čemu se isto odnosi na namještaj,
pretežito V. stvari, da su tužiteljica i suprug donijeli bojler, frižider, fotelju i sl.
Nadalje, da je primijetila odmah nakon što je popločana staza i uređena kapija da je i
brava promijenjena. Nadalje, da je na predmetnoj nekretnini posljednji put bila 2018.
ili 2019. kada je htjela smjestiti radnike, koje je angažirala za preuređenje konobe, u
predmetni stan, te je tada bila pred kućom jer su dvorišna vrata bila
otvorena.Nadalje, da tuženi nikada nisu koristili predmetnu nekretninu te da je istu
dijelom koristio V. B., a dijelom V.1 B.2, dok je tužena pod 2) u
kompenzaciju dobila stan na Splitu 3, a suprug tužiteljice je dobio garsonijeru.
Nadalje, da je istoj V.1 B2. rekao da se tamo nešto događa, da se nešto gradilo
i rušilo, te da s tuženicima nije htjela ulaziti u koštac.

17. Iz iskaza tuženika proizlazi da je tamo dolazio još dok je studirao štoviše živio je
sa pok. V. B.. Naime, vlasnici predmetne kuće su bili F. i J. B. koji
su imali četvero djece. Nakon smrti J. B., File je naslijedila 6/10, a djeca po 1/
10 dijela. Tužiteljica u konačnici ima 12 m2 od njega. V. je nakon smrti majke
zauzeo cijelu kuću te su ga 1970. tužili braća i sestre međutim on je s puškom izišao
na njih i nije im dozvolio pristup. Kuća nikada nije bila etažirana. Nadalje, pok. A. i
njegova majka ( tužena pod 2) pokreću postupak za povrat imovine, a u tome V.
ne sudjeluje. Dakle, njemu ostaje 1/10. Nadalje, kada je V. doživio treći moždani
udar 2002. godine isti je odlazio svakodnevno kod njega i kada je vidio da više ne
može stizati amo- tamo rekao je majci da će se tamo preseliti na određeno vrijeme.
Nadalje, da je V. je umro 3. kolovoza 2003. Nadalje, da je više puta kada je
dolazio kod V. istog zatekao ga na podu, odnosno da ga je 50 puta na podu.
Nadalje, da je njegova majka htjela kontaktirati T. i njegovu suprugu da se
pomogne V.. Nadalje, da mu je jedini pomagao na način da mu je mijenjao pelene
i sl. Nadalje, u tom trenutku je saznao da su V. strpali u auto, T. ( A. ) B. i
još dvojica i dali mu da nešto potpiše. Nadalje, kada je preko poznatih javnih
bilježnika došao do tog papira kojeg je V. potpisao uvidio je da se radi o izjavi o
nasljedstvu, kojom on ostavlja svoje nasljedstvo na T. T. ( A.) B..
Nadalje, kada je umro V., T. B. je prodao svoj stan koji je dobio na
korištenje kao i njegova majka, po Zakonu o otkupu, a on mu je u pomogao preseliti
namještaj u zapadni dio stambenog objekta. Nadalje, da je predmetni objekt imao
pristup samo sa zapadne strane koji je po njegovom stručnom mišljenju ilegalan.
Nadalje, kada je tu doselio sa ženom i bebom prije 4-5 godina stalno se borio sa
V. da makne auta koja su stalno bila parkirana ispred zapadnog ulaza jer se
nije moglo proći s kolicima. Ta zapadna strana kuće je poznata u gradu i u svim
institucijama da je to leglo narkomana. Nadalje, da kada je kosio travu ispred kuće
došao je V. sa jednim čovjekom koji je sam sebi otpilao nogu i nešto mu je
"šunilo" u glavu da bi oni pokosili bršljan sa zapadne strane. Nadalje, da su pilajući
bršljan sa zapadne prema istočnoj strani došli do pola. Nadalje, da im je on rekao
ako nastave pilati taj bršljan koji je žilama ušao u taj zid da će predmetni zid ostati
"visiti" kao zastava. Nakon nekog vremena se taj zid doista počeo urušavati i dan

7 Psp-138/2018

danas se urušava. Nadalje, da je tada nataknuo zelenu kapiju na postojeće šarke jer su tu i prije bila vrata. Nadalje, da tamo ne dolazi unazad 3 godine.

17.1.Nadalje, da smatra da ima pravo na posjed temeljem 4/10 koje je njegova majka zatražila u postupku povrata.

17.2.Nadalje, da nikoga nije ni pitao kada se pilao bršljan i kada je postavio vrata jer
nikog nije vidio 20 godina. Nadalje, da sa stručnog stajališta ne treba mu dozvola da
bi stavio ploče na stazu jer se sve može ukloniti za 5 minuta, te da ne zna koga bi ni
pitao odnosno da je mogao jedino pitati Grad. Nadalje, navodi da nije mijenjao brave
te su iste stare 30 godina. Nadalje, da u predmetni stan nije smjestio turiste već
prijatelje i to preko stranice "Home Exchange" i to je trajalo dvije godine odnosno u
ljeto 2016. i 2017. godine.

17.3 Nadalje, da je zatečeni namještaj spakirao i složio na hrpu, a u stanu je ostala
njegova kuhinja i radni stol. Nadalje, da je namještaj spakirao jer je znao da će do
ovoga doći.

18. Iz činjeničnih navoda odgovora na tužbu i tijekom postupka proizlazi nespornim
da je tuženik pod 1) iznajmljivao turistima predmetni stan u jugoistočnom dijelu
prizemnice, nadalje, da je u istome živio i donio svoj namještaj, nadalje, da je
popločao stazu te da je postavio željezna vrata kao ulaz sa južne strane predmetne
nekretnine, a pri tome negira da je srušio zid ili ispilao bršljane.

19. U parnicama povodom tužbi za smetanje posjeda raspravljanje o tužbi
ograničeno je na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i
nastalo smetanje. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi
savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda, ili o zahtjevima za naknadu štete (članak 441.
Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00,
88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08 i 57/11 dalje ZPP).

20. Nadalje, materijalno pravo koje valja ovdje primijeniti su odredbe Zakona o
vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 96/98, 137/99,
22/00, 73/00, 114/01,79/06,141/06,146/08, 38/09 i 153/09 - dalje ZV).

21. Tužitelj tvrdi da su stranke u suposjedu nekretnina odnosno prizemnog objekta i
okolnog vrta. Prema članku 24. ZV svaki suposjednik ovlašten je štititi suposjed
putem suda od drugih suposjednika, jedino ako su ga potpuno isključili od
dotadašnjeg suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične
vlasti, a stavkom 2. istog članka propisano je da suposjednik nije ovlašten staviti
zahtjev za zaštitu svog suposjeda od smetanja koje je počinio njegov suposjednik
ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovu pravnom
odnosu.

22. Sudska zaštita se zahtjeva na način da se utvrdi čin smetanja, uspostava
posjedovnog stanja u trenutku smetanja, te zabrani takvo i slično smetanje. Sud
pruža posjedovnu zaštitu prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju
(članak 22. ZV).

8 Psp-138/2018

23. Najprije valja reći da je temeljem rješenja o nasljeđivanju iza smrti V. B.,
te rješenja o raspodjeli naknadno pronađene imovine utvrđeno da je tužiteljica
nasljednica pok. A. B. koji je naslijedio V. B., a koji je nesporno do
svoje smrti bio u posjedu spornog stana u predmetnoj prizemnici što među
strankama nije niti sporno, a časom njegove smrti tužiteljica je postala posjednik
prijeporne nekretnine, jer je ostaviteljev posjed prešao najprije na prednika tužiteljice
( A. B.) kao nasljednika V. pa sukladno tome ista ima pravo temeljem čl.24
ZV kao suposjednik štititi svoj suposjed od drugog suposjednika ukoliko je potpuno
isključen iz dotadašnjeg suposjeda ili mu je bitno ograničen dotadašnji način
izvršavanja faktične vlasti.

24. U odnosu na prvi čin smetanja (promjena brave na ulazu u kuću; promjena
namjene unutrašnjosti kuće; premještanje stvari te iznajmljivanje turistima) navodi se
da nije sporno da je tuženik pod 1) predmetni stan iznajmljivao turistima, jer ne spori
da je isti koristio za razmjenu, zbog čega je sud povjerovao tužiteljici kada je iskazala
da primijetila i turiste koji su joj rekli da su tu iznajmili. Nadalje, utvrđeno je da je
tuženik pod 1) u isti uselio sa obitelji te živio do unazad tri godine, čime je
nedvojbeno isključio tužiteljicu iz dotadašnjeg mirnog suposjeda predmetnog stana
na jugoistočnom dijelu objekta. Nadalje, tužiteljica navodi da je promijenjena brava
jer kada je htjela otključati bilo je zaključano, a što tuženik osporava, nadalje,
tužiteljica tvrdi da je tuženik srušio južni zid vrta, što ovaj spori navodeći da se zid
sam od sebe urušio te da je ulaz s južne strane postojao, što međutim nije točno jer
iz rješenja Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo
od 27.studenog 2017. proizlazi da je zemljište ograđeno dijelom betonskim podzidom
dijelom suhozidom, te da ima ulaz sa zapadne strane, pa proizlazi da prije
počinjenog smetanja 2018. nije postojao ulaz, koji danas nesporno postoji na južnoj
strani nekretnine, na kojem su postavljena željezna vrata. Slijedom toga, sud nije
povjerovao iskazu tuženika kada navodi da nije mijenjao bravu na stanu što je
životno tim više što je uselio s obitelji i unio namještaj, kao što nije povjerovao
tuženiku kada navodi da se zid na južnoj strani nekretnine urušio odnosno ostao
"visiti" nakon što je V. otpilao bršljane jer isto ničim nije dokazao, a nesporno je
predmetni ulaz istome služio za pristup popločanom stazom do predmetnog stana u
kojem je stanovao odnosno koji je iznajmljivao, pa proizlazi logičnim da je uspostavio
vezu sa javnim putem do prijepornog stana upravo rušenjem južnog zida te
otvaranjem ulaza, postavljanjem vrata te popločavanjem staze za odvojeni pristup sa
javnog puta do prijepornog stana čime je utvrđeno da je tuženik pod 1) počinio čin
smetanja rušenjem južnog zida vrta.

Slijedom navedenog, sud je povjerovao iskazu tužiteljice kao životnom logičnom, dok
nije povjerovao iskazu tuženika u dijelu u kojem je isti suprotan iskazu tužiteljice.

25. U odnosu na prigovor prekluzije tuženika, navodi se da je isti paušalan, a osim
toga sud po službenoj dužnosti pazi na pravovremenost podnesene tužbe, a ovdje je
utvrđeno da je tužiteljica odmah po saznanju za izvršeno smetanje suposjeda (
odnosno za radove na nekretnini) dakle, kada je primijetila da tuženi koriste stan i da
su poduzeli određene radove za što je saznala u ljeto 2018. podnijela predmetnu
tužbu 30.srpnja 2018. dakle, u ljeto 2018. a istoj sud nije imao razloga ne povjerovati
jer niti tuženik nije opovrgao u svom iskazu da su radovi bili izvedeni odnosno da
koristi prijeporni stana, štoviše naveo je da je " tu doselio sa ženom i bebom prije 4-5
godine" odnosno računajući od davanja iskaza to je bilo najranije u 2018. godini, pa

9 Psp-138/2018

je, dakle, utvrđeno da je tužba koja je podnesena iste godine, podnesena zasigurno
u jednogodišnjem roku od počinjenog smetanja, slijedom čega je utvrđeno da je i
predmetna tužba podnesena u roku iz čl. 21.st.3 ZV.

26. Slijedom svega navedenog, sud je u ovom postupku nedvojbeno utvrdio da je
tuženik pod 1) okupirao predmetni stan na način da je isti bilo iznajmljivao ili u istome
živio, odnosno nedvojbeno je utvrđeno da se istim se koristio na način kojim je
isključio tužiteljicu iz mirnog dotadašnjeg suposjeda predmetne nekretnine, pri tome
promijenio bravu na istome, premjestio ( spakirao i složio) namještaj, nadalje, srušio
suhozid na južnom ogradnom zidu nekretnine te time uspostavio odvojeni pristup do
prijepornog stana sa javnog puta, čime je isključio tužiteljicu iz dotadašnjeg
suposjeda predmetnog dijela nekretnine promjenom dotadašnjeg posjedovnog
stanja.

27. Nadalje, u odnosu na preinaku tužbenog zahtjeva kojim se traži da se utvrdi da je
tuženik isjekao i uklonio postojeću živicu, a koji je postavljen tek podneskom od

4.veljače 20219., navodi se da je u ovom postupku utvrđeno iz iskaza tuženika kojem
sud nije imao razloga ne povjerovati u tom dijelu da je isto učinjeno prije rušenja zida
pa je tužiteljica, računajući 30 dana od saznanja za čin smetanja, prekludirana za
podnošenje tužbe u odnosu na predmetni čin smetanja.

28. Nadalje, u odnosu na preinaku tužbenog zahtjeva postavljenog na ročištu od

10.lipnja 2021. u kojem tužiteljica navodi da je tuženik uz suhozid sagradio
popločanu pješačku stazu i to baš od srušenog dijela suhozida u pravcu sjevera pa
sve do ulaza u obiteljsku kuću s južne strane koji puteljak je izgrađen preko više
čestica vrtova i okućnica, o kojem je činu smetanja nesporno saznanje imala u ljeto

2018., jer navodi da se sve događalo "jedno za drugim" pa je također nastupila
prekluzija, slijedom čega je odlučeno kao u izreci.

29. Slijedom svega navedenoga, sud je pružio suposjedovnu zaštitu tužiteljici u
odnosu na tuženika pod 1) jer je utvrđeno da je tužiteljica posljednji mirni suposjednik
prijeporne nekretnine – stana na jugoistočnoj strani te okolnog dvorišta, te da je
tuženik pod 1) izvršio utužene čine, a tužiteljicu ograničio, odnosno potpuno isključio
od dotadašnjeg suposjeda. Stoga je naloženo tuženiku pod 1) da uspostavi prijašnje
posjedovno stanje na način da vrati staru bravu ili da joj preda ključeve nove brave,
te vrati sve stvari koje su postojale u kući stranaka na način kako su bile smještene
prije smetanja te zazida južni ulaz u predmetnu nekretninu, te se istome zabranjuje
takvo ili slično smetanje ubuduće. U odnosu na tuženu pod 2) u ovom postupku nije
utvrđeno niti da je dala nalog za smetanje suposjeda tužiteljice niti da je isto počinila,
slijedom čega je odlučeno kao u izreci.

30. Prijedlog tužitelja za donošenje privremene mjere sud je odbio kao neosnovan
budući prvenstveno valja utvrditi da je predloženom privremenom mjerom
konzumiran tužbeni zahtjev iz točke I.1. izreke pa bi usvajanjem ove privremene
mjere tražbina bila ostvarena, a ne osigurana što je protivno svrsi privremene mjere.
Osim navedenog, sud je stava da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni zakonski uvjeti
za donošenje zatražene privremene mjere. Iako sud prema zakonskoj odredbi iz čl.

442. ZPP-a u tijeku postupka može po službenoj dužnosti i bez saslušanja protivne
strane odrediti privremene mjere koje se primjenjuju u ovršnom postupku radi
otklanjanja hitne opasnosti protupravnog oštećenja ili sprečavanja nasilja ili

10 Psp-138/2018

otklanjanja nenadoknadive štete valja imati na umu i odredbu iz Ovršnog zakona
prema kojoj će sud odrediti privremenu mjeru ako tužitelj učini vjerojatnim postojanje
opasnosti da bi bez takve mjere tuženik spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine
ili da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak ili nenadoknadive štete,
a u smislu odredbe iz čl. 346. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj br. 112/12.,
25/13., 93/14. i 55/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje OZ). Kako
tužitelj ničim nije učinio vjerojatnim postojanje razloga kako iz čl. 442. ZPP-a, tako niti
iz odredbe čl. 346. OZ- a sud je odbio ovaj prijedlog kao neosnovan i riješio kao pod
točkom IV izreke.

31. Odluka o trošku temelji se na čl.154.st.1 i 3 ZPP-a i prema Tarifi o nagradama i
naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 91/04,37/05 i 59/07) i
Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj
148/09;dalje Tarifa), pa je tužitelju priznata sukladno važećoj Tarifi koja je stupila na
snagu 11.prosinca 2009.godine odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli
prvostupanjski postupak bez obzira na broj radnji koji je poduzeo u visini od 200
bodova u postupcima radi smetanja posjeda, slijedom čega se tužitelju priznaje
naknada u iznosu od 200 bodova pomnoženo sa vrijednosti boda od 15 kuna iznosi

3.000,00 kuna, uvećano za iznos PDV-a 25% od 750,00 kuna sveukupno iznosi

3.750,00 kuna, uvećano za trošak vještačenja u iznosu od 2.500,00 kuna, te trošak
pristojbe na tužbu 200,00 kuna te presudu 200,00 kuna, što sveukupno iznosi

6.650,00 kuna odnosno 882,61 eura.

Split, 7. srpnja 2023.

Sutkinja

Maja Anušić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana, računajući
od dana dostave prijepisa iste. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud
u Splitu, pismenim podneskom u četiri istovjetna primjerka.

Dna:

1. pun tužitelja

2. pun tuženika

3. spis