Baza je ažurirana 08.03.2026. zaključno sa NN 153/25 EU 2024/2679
R H
OS S
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu Ž.B., u pravnoj stvari tužitelja
K.D. iz S., , zastupanoga po
punomoćnicima iz OD LJ.V.P. d.o.o. S protiv
tuženika ZB d.d. S, D.R., ,
zastupanoga po punomoćnicima iz OD P I P u
Z, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave 16. ožujka 2023. godine u
prisustvu zamjenice punomoćnika tužitelja H.M., odvjetničke vježbenice u
OD LJ,V.P u Splitu, dana 7. srpnja 2023.
godine
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da su ništetne i ne proizvode pravne učinke odredbe ugovora o
namjenskom kreditu sklopljen između tužitelja i tuženika dana 5.
siječnja 2007. godine, solemniziran dana 15. siječnja 2007. godine po J.B.S.Z. pod br. OU-38/2007, a u kojim odredbama se glavnica
veže za valutu CHF odnosno kojim odredbama je ugovorena valutna klauzula u CHF
te promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci banke (a koje odredbe su sadržane u
čl. 1., čl. 2., čl. 7. tog ugovora).
II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju
iznos od 182.335,93 kn / 24.200,14 EUR uvećan za zakonske zatezne kamate koje
teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa kako slijedi:
109,82 kn / 14,58 € od 1.11.2007.g 51,04 kn / 6,77 € od 1.12.2007.g 188,19 kn / 24,98 € od 1.1.2008.g 129,98 kn / 17,25 € od 1.2.2008.g 362,39 kn / 48,10 € od 1.3.2008.g 255,94 kn / 33,97 € od 1.4.2008.g 257,75 kn / 34,21 € od 1.5.2008.g 253,20 kn / 33,61 € od 1.6.2008.g 226,46 kn / 30,06 € od 1.7.2008.g 228,49 kn / 30,33 € od 1.8.2008.g 241,99 kn / 32,12 € od 1.9.2008.g 633,64 kn / 84,10 € od 1.10.2008.g 349,18 kn / 46,34 € od 1.11.2008.g 323,11 kn / 42,88 € od 1.12.2008g.
590,96 kn / 78,43 € od 1.1.2009.g
653,02 kn / 86,67 € od 1.2.2009.g
563,20 kn / 74,75 € od 1.3.2009. g
590,72 kn / 78,40 € od 1.4.2009. g
0,53 kn / 0,07 € od 1.4.2009.g
512,89 kn / 68,07 € od 1.5.200g.9.
499,65 kn / 66,31 € od 1.6.200g.9.
488,40 kn / 64,82 € od 1.7.2009.g.
12,73 kn / 1,69 € od 1.7.2009.g 618,95 kn / 82,15 € od 1.8.2009.g
610,66 kn / 81,05 € od 1.9.2009.g
588,36 kn / 78,09 € od 1.10.2009.g
234,17 kn / 31,08 € od 1.11. 2009.g
408,41 kn / 54,21 € od 1.11.2009.g
663,16 kn / 88,02 € od 1.12.2009.g
726,68 kn / 96,45 € od 1.1.2010.g
740,05 kn / 98,22 € od 1.2.2010.g
815,28 kn / 108,21 € od 1.3.2010.g
803,66 kn / 106,66 € od 1.4.2010.g
833,22 kn / 110,59 € od 1.5.2010.g
981,48 kn / 130,26 € od 1.6.2010.g
1.036,43 kn / 137,56 € od 1.7.2010.g.
1.203,51 kn / 159,73 € od 1.8.2010.g
1.163,49 kn / 154,42 € od 1.9.2010.g
1.051,30 kn / 139,53 € od 1.10.2010.g
1.163,45 kn / 154,42 € od 1.11.2010.g
1.241,41 kn / 164,76 € od 1.12.2010.g
1.115,01 kn / 147,99 € od 1.1.2011.g
1.172,00 kn / 155,55 € od 1.2.2011.g
1.125,60 kn / 149,39 € od 1.3.2011.g
1.107,96 kn / 147,05 € od 1.4.2011.g
1.292,41 kn / 171,53 € od 1.5.2011.g
40,22 kn / 5,34 € od 1.6.2011.g
1.397,69 kn / 185,51 € od 1.6.2011.g
1.627,04 kn / 215,95 € od 1.7.2011. g
1.543,03 kn / 204,80 € od 1.8.2011.g
1.341,64 kn / 178,07 € od 1.9.2011.g
1.260,45 kn / 167,29 € od 29.10.2011.g
1.487,82 kn / 197,47 € od 1.11.2012.g
1.461,38 kn / 193,96 € od 1.12.2012.g
1.368,62 kn / 181,65 € od 1.1.2013.g
1.414,31 kn / 187,71 € od 1.2.2013.g
1.443,71 kn / 191,61 € od 1.3.2013.g
1.408,52 kn / 186,94 € od 1.4.2013.g
1.328,99 kn / 176,39 € od 1.5. 2013.g
1.361,32 kn / 180,68 € od 1.6.2013.g
1.327,05 kn / 176,13 € od 1.7.2013.g
1.366,09 kn / 181,31 € od 1.8.2013.g
1.423,86 kn / 188,98 € od 1.9.2013.g
1.420,76 kn / 188,57 € od 1.10.2013.g
130.730,45 kn / 17.350,91 € od 11.10.2013.g. pa do isplate.
III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana, na ime naknade parničnog
troška, isplati tužitelju iznos od 8.362,18 eur/62.854,16 kn.
IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu, sa prilozima (listovi 1-3 spisa) protiv tuženika radi
utvrđenja ništetnosti te isplate s osnove nepripadno isplaćenog na temelju ugovora o
kreditu u CHF.
1.1. Naime, tužitelj i tuženik zaključili su ugovor o kreditu dana 5. siječnja 2007. godine.
1.2. Člankom 2. ugovor o kreditu ugovorena je redovna kamatna stopa u
iznosu od 4,50 % godišnje, koja je promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta,
temeljem odluke o kamatnim stopama ZB.
1.3. U članku 7. ugovora navedeno da za slučaj izmjene redovne kamatne
stope sukladno odluci o kamatnim stopama kreditora (tuženika) korisnik kredita
(tužitelj) pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako
izmijenjene anuiteta.
1.4. Sukladno takvoj odredbi ugovora tuženik je od dana sklapanja ugovora samoinicijativno u nekoliko navrata mijenjao kamatne stope.
1.5. Odredbe članka 2. i članka 7. ugovora o kreditu su ništave, odnosno
suprotne odredbi članka 46. stavka 2. ZOO. Naime, kamata
kao cijena za novac, kao bitan element ugovora, nije određena niti odrediva, već se
mijenja temeljem jednostrane odluke jedne od stranaka, na koju druga strana nije
mogla utjecati.
1.6. Radi se, stoga u znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama stranaka na
štetu tužitelja kao potrošača, jer je tuženik iskoristio izostanak zakonskih odredbi koje
bi regulirale obvezom da se, ukoliko ugovor sadrži odredbu promjene kamatne stope,
mora sadržavati elemente za koje se veže promjena kamatne stope koju kriterije je
banka trebala odrediti kao savjesni gospodarstvenik.
1.7. Također nije odrediv niti jasan mjesečni anuitet jer glavnici, o kojoj opet
ovisi kamatna stopa (cijena) pa je nejasno koliko tužitelj u konačnici mora vratiti
tijekom dugoročne otplate kredita.
1.8. S obzirom da je tuženik bez obrazloženja mijenjao kamatu, a radi se o
bitnom elementu ugovora, u odnosu na ugovor koji je adhezijske naravi, kojem je
tužitelj pristupio, odnosno uvjeta ugovora koje je odredio tuženik kao dominantna
strana ugovora te je tužitelj samo mogao zaključiti ugovor bez utjecaja na izmjenu
bitnih elemenata ugovora (koje je jednostrano određivao tuženik) ili odustati od
njegovog zaključenja.
1.9. Izvjesno je da ugovorne strane nisu bile ravnopravne u smislu odredbe članka 11. ZOO te se tuženik nije pridržavao načela
savjesnosti poštenja u smislu članka 12. ZOO, a prekršeno
je i načelo o obvezi izvršavanja ugovora iz članka 15. ZOO.
1.10. VTH je dana 13. lipnja 2014. godine u parnici
tužitelja UP protiv ovdje tuženika i drugih, radi zaštite kolektivnih
interesa, potvrdio presudu TSZ P – 1401/12 u dijelu u kojem
se utvrđuje da je između ostalog i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do
31. prosinca 2008. godine, koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese
i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima
koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa
koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu sa jednostranom
odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.
1.11. U navedenoj presudi VTSRH
pojašnjene su sve činjenice sporne u ovom postupku.
1.12. U obrazloženju navedene presude navodi se kako se pojedini potrošači,
u slučaju postojanja osuđujuće odluke, dakle kada sud utvrdi postojanje određene
povrede propisa o zaštiti potrošača, u postupku individualne pravne zaštite, naknade
štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite
kolektivnih prava i interesa.
1.13. Navedeno je u skladu sa odredbom članka 138.a ZOZP.
1.14. Napominje se da je da je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim
trgovačkim sudom RH, donošenjem presude Pž-7129/13 od 13.
lipnja 2014. godine zastarni rok u odnosu za potraživanje iz ove tužbe počeo teći
ispočetka.
1.15. Konačno određenje tužbenog zahtjeva tužitelj je dao u svom podnesku
od 1. prosinca 2022. godine (listovi 365 do 369 spisa), postavljajući glavni i podredni
tužbeni zahtjev.
2. Tuženik u svom odgovoru na tužbu od 10. srpnja 2020. godine (listovi 22-39
spisa) u cijelosti osporava istaknute tužbene zahtjeve kao neosnovane u pogledu
pravnog osnova, visine, odnosno izračuna navodne preplate, kao i razloge kojima je
tužitelj obrazložio svoju tužbu.
2.1. Tužitelj u tužbi nije naznačio vrijednost predmeta spora.
2.2. Zahtjev za utvrđenje ništavim članaka 2. i 7. ugovora o kreditu nije
prejudicijelnog karaktera u odnosu na kondemnatorni zahtjev kojim tužitelj traži
isplatu razlike kamate koja bi bila plaćena po početnoj kamatnoj stopi i stvarno
plaćene kamate.
2.3. Na tužiteljev deklaratorni zahtjev, čije bi usvajanje imalo za posljedicu
ništavost cijelog ugovora, što je u proturječju sa kondemnatornim zahtjevom koji se
temelje samo na osporavanju modusa promjenjivosti kamatne stope.
2.4. Sadržaj relevantnih ugovornih odredaba u konkretnom ugovoru o kreditu
nije istovjetan onima kojima se sudilo u postupku za zaštitu kolektivnih interesa
potrošača.
2.5. Trgovac je, sukladno mjerodavnoj odredbi ZOZP,
ovlašten jednostrano izmijeniti ugovornu odredbu ako za to ima valjani razlog
naveden u ugovoru.
2.6. Predmetni kredit je prijevremeno otplaćen 11. listopada 2013. godine.
2.7. Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na sve tražbine dospjele prije
12. prosinca 2012. godine, a tužitelj ne bi imao pravo na povrat glavničnog iznosa
navodne preplate nakon 1. siječnja 2013. godine pa bi tužbeni zahtjev valjalo odbiti i
u pogledu glavnice i kamata nakon 1. siječnja 2013. godine.
2.8. Za pravne odnose između tužitelja i tuženika bili su, odnosno jesu
mjerodavni i Opći uvjeti poslovanja ZB d.d.
2.9. Modus promjenjivosti redovne kamate iz članka 2. ugovora utemeljen je na zakonu.
2.10. Dakle, tuženik je u vrijeme sklapanja ugovora sa tužiteljem, na temelju
valjanog zakonskog ovlaštenja iz posebnog zakona, namijenjenog upravo zaštiti
potrošača - ZOZP, bio ovlašten ugovoriti promjenjivost ugovorne
kamate zbog promjene tržišnih uvjeta.
3. Sud je: pregledao dokaznu dokumentaciju priloženu uz tužbu (listovi 5 do
15 spisa), pregledao dokaznu dokumentaciju priloženu uz odgovor tuženika na tužbu
(listovi 41 do 94 spisa), pregledao dokaznu dokumentaciju priloženu uz podnesak
tuženika od 4. srpnja 2019. godina (listovi 167 do 206 spisa), izveo dokaz
financijskim vještačenjem, odnosno pregledao izvješće o vještačenju Forum revizija
od 4. studenoga 2021. godine (listovi 262 do 273 spisa), saslušao svjedokinju I.U.
iz P saslušao tužitelja K.D. iz St, izveo dokaz
dopunskim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, odnosno pregledao dopunu
izvješća o vještačenju FR od 14. lipnja 2022. godine (listovi 338 do 343
spisa).
4. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale. 5. Glavni tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Naime, među strankama nije sporno da je tužitelj bio korisnik kredita u
švicarskim francima kojega je podigao kod tuženika.
7. Među strankama jest sporno jesu li ništetne i bez pravnog učinka relevantne specificirane odredbe predmetnog ugovora o kreditu.
7.1. Sporno jest nadalje je li tuženik obvezan vratiti tužitelju precizirane
novčane iznose koje je tužitelj preplatio temeljem ništetnih odredbi ugovora o kreditu.
8. Ugovor o namjenskom kreditu (listovi 5-7 spisa) zaključen je 5. siječnja
2007. godine između ZB d.do. Z kao kreditora i K.D.
iz Splita kao korisnika kredita.
8.1. Kreditor odobrava i stavlja na raspolaganje korisniku kredita kredit u
kunskoj protuvrijednosti od 100.000,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju
HNB na dan isplate kredita. Korisnik kredita se obvezuje iznos
kredita iz prethodnog stavka vratiti, uz valutnu klauzulu, sa pripadajućim kamatama u
vrijeme i na način utvrđen ovim ugovorom (članak 1. ugovora).
8.2. Korisnik kredita dužan je kreditoru platiti u anuitetima iznos kredita od 100.000,00 CHF i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom
ugovoru promjenljiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o
kamatnim stopama ZB d.d., koja na dan sklapanja ovog ugovora
iznosi 4,50 % godišnje, interkalarnu kamatu po stopi jednakoj stopi redovne kamate,
sve u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja (članak 2. ugovora).
8.3. Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj
protuvrijednosti od 697,55 CHF, obračunatoj po srednjem tečaju HNB
važećem za CHF na dan plaćanja. Iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu
obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja ovog ugovora. Za
slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama
kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz
prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom
iznosu anuiteta kreditor će obavijestiti korisnika kredita u skladu sa općim uvjetima
poslovanja kreditora (članak 7. ugovora).
9. Pred TSZ pod poslovnim brojem P – 1401/12
protiv tuženika je vođen sudski postupak kolektivne zaštite interesa potrošača.
9.1. U navedenom postupku VTSRH je dana
13. lipnja 2014. godine u parnici tužitelja Udruge Potrošač protiv ovdje tuženika i
drugih, radi zaštite kolektivnih interesa, potvrdio presudu TSZ
P – 1401/12 u dijelu u kojem se utvrđuje da je između ostalog i tuženik u razdoblju od
10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, koje povrede traju i nadalje,
povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u
potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je
ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze
promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno
pregovaralo, a koja je ništetna.
9.2. U navedenoj presudi VTS RH pojašnjene su sve činjenice sporne u ovom postupku.
9.3. U obrazloženju navedene presude navodi se kako se pojedini potrošači, u
slučaju postojanja osuđujuće odluke, dakle kada sud utvrdi postojanje određene
povrede propisa o zaštiti potrošača, u postupku individualne pravne zaštite, naknade
štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite
kolektivnih prava i interesa.
10. Prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN
broj 41/14 i 110/15), odluka donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa u
smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u
postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana
postupanjem tuženika.
11. Nadalje, sukladno odredbi članka 502.c. ZPP
(NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07,
84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; u daljnjem
tekstu ZPP), fizičke i pravne osobe mogu se o posebnim parnicama za naknadu štete
pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za
zaštitu kolektivnih interesa i prava da su određenim postupanjem, uključujući i
propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i
prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi.
11.1. U tom slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
11.2. Slijedom toga je i prvostupanjski sud vezan pravnim utvrđenjem u smislu
naprijed navedene citirane odredbe iz presude donesene u sporu po kolektivnoj
tužbi, što izlišnim čini provođenje dokaznog postupka na utvrđivanje ništavosti
konkretne ugovorne odredbe.
12. Tužba je u ovom postupku podnijeta sudu 12. prosinca 2017. godine (list 1 spisa).
13. S obzirom na izloženo, očito je da utuženo potraživanje nije zastarjelo.
13.1. Naime, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je
vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili
ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća
naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon
što drugo ne određuje (članak 323. stavak 1. ZOO; NN broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; u daljnjem
tekstu ZOO).
13.2. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne
strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora,
odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja
ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je
utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
13.3. Tome dosljedno, očito je neosnovan prigovor tuženika o zastari utuženog potraživanja.
14. Prema dopuni izvješća o vještačenju sudskog vještaka za računovodstvo i
financije FR d.o.o. (listovi 338-344 spisa) vještak utvrđuje: na osnovi
analize podataka i izračuna prikazanih u Nalazu, za cijelo vrijeme od početka otplate
kredita do dana prijevremene otplate kredita tj. u razdoblju od 1. veljače 2007. do 11.
listopada 2013. godine, utvrđeno je da razlika po osnovi preplaćenih anuiteta iznosi
sveukupno 182.335,93 kuna, od čega:
− uspoređujući kredit po početnom otplatnom planu s početnom kamatnom
stopom od 4,50% sa stvarno plaćenim iznosima kamate, preplaćena razlika iznosi
ukupno 30.224,33 kn kamata,
− naplaćene razlike u kunama kao posljedica povećanja tečaja CHF u odnosu
na tečaj HRK od 7,558083 primijenjen na dan isplate kredita (početni tečaj) iznose
ukupno 152.111,60 kn valutnih razlika.
14.1. Navedeni iznosi preplata obuhvaćaju cjelokupnu razliku, pozitivnu i
negativnu, nastalu iz primjene ništetne odrebe o promjenjivoj kamatnoj stopi i
ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.
15. U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj
sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se
narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u
novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne
određuje (članak 323 stavak 1. ZOO). Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog
ugovora odgovoran je svome suugovaratelja za štetu koju trpi zbog ništetnosti
ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje
uzroka ništetnosti (članak 323. stavak 2. ZOO).
16. Tužitelj je, prema izloženom, tijekom postupka dokazao da mu je nastala
šteta zbog sklapanja ništetnog ugovora o kreditu te je dokazao odgovornost tuženika
za to.
17. Visina nastale štete dokazana je provedenim vještačenjem po vještaku za
računovodstvo i financije i ona iznosi ukupno 24.200,14 eur/182.335,93 kn, koliko je
tužitelj više uplatio (30.224,33 kn na ime više plaćene kamate + 152.111,60 kn na
ime valutnih razlika).
18. Na pojedinačne iznose glavnice tužitelju pripada pravo na zatezne kamate
(članak 29. stavak 1. i 2. ZOO).
19. Tome dosljedno, valjalo je, temeljem citiranih zakonskih odredbi, u vezi sa odredbom čl. 324. ZOO, prihvatiti glavni tužbeni zahtjev.
20. Radi toga je odlučeno kao pod točkom I. i II. izreke.
21. Imajući u vidu naprijed navedeno, tužitelj je u parnici uspio u cijelosti pa je,
tome dosljedno, tuženik u parnici u cijelosti izgubio.
22. Temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP, u vezi sa odredbom čl. 155. ZPP,
tužitelju je, na ime naknade popisanog parničnog troška (list 379 spisa), priznato
slijedeće: trošak sastava tužbe u iznosu od 199,08 eur/1.500,00 kn (Tbr. 7. toč. 1.
OT), trošak sastava podneska od 18. siječnja 2018. u iznosu od 49,77 eur/375,00 kn
(Tbr. 8. toč. 3. OT), trošak sastava podneska od 4. lipnja 2018. u iznosu od 199,08
eur/1.500,00 kn (Tbr. 8. toč. 1. OT), trošak sastava podneska od 6. studenog 2018. u
iznosu od 497,71 eur/3.750,00 kn (Tbr. 8. toč. 1. OT), trošak sastava podneska od
12. lipnja 2019. u iznosu od 497,71 eur/3.750,00 kn (Tbr. 8. toč. 1. OT), trošak
zastupanja na ročištu od 9. srpnja 2019. u iznosu od 497,71 eur/3.750,00 kn (Tbr. 9.
toč. 1. OT), trošak sastava podneska od 14. listopada 2019. u iznosu od 497,71
eur/3.750,00 kn (Tbr. 8. toč. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu od 17. listopada
2019. u iznosu od 497,71 eur/3.750,00 kn (Tbr. 9. toč. 2. OT), trošak sastava
podneska od 9. travnja 2020. u iznosu 497,71 eur/3.750,00 kn (Tbr. 8. toč. 1. OT),
trošak sastava podneska od 3. rujna 2021. u iznosu od 66,36 eur/500,00 kn (Tbr. 8.
toč. 3. OT), trošak sastava podneska od 20. siječnja 2022. u iznosu od 66,36
eur/500,00 kn (Tbr. 8. toč. 3. OT), trošak zastupanja na ročištu od 28. veljače 2022. u
iznosu od 497,71 eur/3.750,00 kn (Tbr. 9. toč. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu od
19. svibnja 2022. u iznosu od 497,71 eur/3.750,00 kn (Tbr. 9. toč. 1. OT), trošak
zastupanja na ročištu od 1. prosinca 2022. u iznosu od 497,71 eur/3.750,00 kn (Tbr.
9. toč. 1. OT), trošak sastava podneska od 1. prosinca 2022. u iznosu od 497,71
eur/3.750,00 kn (Tbr. 8. toč. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu od 16. ožujka 2023.
u iznosu od 497,71 eur/3.750,00 kn (Tbr. 9. toč. 1. OT), odnosno ukupno iznos od
6.055,46 eur/45.624,86 kn. Tom je iznosu pridodan iznos od 1.513,86 eur/11.406,18
kn na ime PDV-a, iznos od 398,17 eur/3.000,00 kn na ime troškova vještačenja te
iznos od 86,08 eur/654,00 kn na ime sudske pristojbe na tužbu te iznos od 288,61
eur/2.173,00 kn na ime sudske pristojbe na presudu. Tako se dobije sveukupni iznos
od 8.362,18 eur/62.854,16 kn.
23. Na dosuđeni iznos naknade parničnog troška tužitelju pripada pravo na
zatezne kamate od dana donošenja presude, tj. od 7. srpnja 2023. god. do isplate (čl.
29. st. 1. i 2. ZOO).
24. Radi toga je odlučeno kao pod točkom III. izreke.
25. Tome dosljedno, tuženiku ne pripada pravo na naknadu parničnog troška
(članak 154. stavak 1. ZPP).
26. Radi toga je odlučeno kao pod točkom IV. izreke.
U Splitu, dana 7. srpnja 2023. god.
SUDAC
v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku
od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi OSST,
pismeno u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni ŽS.
Dostaviti: tužitelju, po punomoćniku; tuženiku, po punomoćniku;
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.