1

Poslovni broj: 23 Gž-3470/2022-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 23 Gž-3470/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Tihani Mariji Miladin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja G.-E. d.o.o., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku I. R., odvjetniku u Odvjetničkom društvu R. i k., iz Z., protiv tuženika D. L. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici Z. Š., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3593/21-7 od 20. srpnja 2022., dana 7. srpnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3593/21-7 od 20. srpnja 2022.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

”I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ž. P. iz Z. poslovni broj Ovrv-307/2021 od 17. svibnja 2021. godine u cijelosti te se odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 kn, u roku od 15 dana.”

2. Protiv presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu sredstava za zajedničku pričuvu od tuženika kao suvlasnika stambene zgrade u Z., za razdoblje od siječnja do prosinca 2020. godine, te za prosinac 2021. godine.

 

5. U ovom predmetu radi se o postupku u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave nastavljenom kao povodom prigovora protiv platnog naloga u smislu odredbe čl. 58. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20).

 

6. Cijeneći rezultate provedenog postupka, sud prvog stupnja, pozivom na odredbe čl. 85. st. 2, 86. st. 2. i čl. 375. st. 1. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, u daljnjem tekstu: ZVDSP) utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan, te odlučuje kao u toč. I. izreke pobijane presude. 

 

7. Odluka suda prvog stupnja je pravilna i prihvaća je i ovaj sud drugog stupnja.

 

8. Ispitujući presudu suda prvog stupnja i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno  da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud sukladno čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, niti je utvrđeno da bi prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

9. Žalbene navode kojima tužitelj sadržajno osporava utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud nije razmatrao jer se radi je o postupku u sporu male vrijednosti pa se temeljem odredbe čl. 467. st. 1. ZPP presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba.

 

10. Iz rezultata dokaznog postupka proizlazi:

- da je Ugovor o upravljanju stambenom zgradom u Z., sklopljen 3. rujna 2014. godine između G. E. d.o.o. kao upravitelja i vlasnika posebnih dijelova zgrade u Z., koje je zastupao J. Č.,

- da je Međuvlasnički ugovor broj … sastavljen 3. rujna 2014. godine s naznakom da ga sklapaju vlasnici posebnih dijelova stambene zgrade …, čiji predstavnik je J. Č., te je uz Međuvlasnički ugovor priložen popis suvlasnika sa utvrđenim suvlasničkim dijelovima, s naznakom da su vlasnici stambene zgrade … na skupu suvlasnika donijeli odluku o izuzeću ugovora o upravljanju sa Z. z., te izabrali tvrtku G. E. iz Z. za upravitelja,

- da su u Popisu suvlasnika kao suvlasnici stambene zgrade u Z., navedeni K. K. s površinom stana od 61,09 m2, S. S. s površinom stana od 64,28 m2, V. D. s površinom stana od 64,28 m2, P. Č. s površinom stana od 62,44 m2, T. P. s površinom stana od 64,62 m2, I. Z. s površinom stana od 38,88 m2 i s površinom stana od 51,39 m2, tuženik D. L. s površinom stana od 61,09m2, odnosno ukupna površina iznosi 468,06m2, a navedenu odluku potpisali su suvlasnici: K. K., S. S., V. D., P. Č. i T. P., čija je ukupna površina 316,70 m2,

- da tužitelj nije dokazao da su osobe navedene u Popisu suvlasnika jedini suvlasnici zgrade, kao i da veličina suvlasničkih dijelova onih suvlasnika koji su potpisali Odluku čini više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine.

 

11. Temeljem utvrđenih činjenica sud prvog stupnja, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP odbija tužbeni zahtjev polazeći od zaključka da J. Č. nije suvlasnik niti ovlašteni predstavnik suvlasnika stambene zgrade u Z., slijedom čega Ugovor o upravljanju stambenom zgradom koji je u ime suvlasnika potpisao J. Č. nije pravno valjan. Kako je Ugovor o upravljanju stambenom zgradom u ime suvlasnika potpisala neovlaštena osoba, prvostupanjski sud pravilno smatra da tužitelj nema aktivnu legitimaciju potraživati naplatu pričuve od tuženika kao suvlasnika.

12. Odredbom članka 85. st. 2. ZVDSP propisano je da su suvlasnici dužni sudjelovati u upravljanju nekretninom, te odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkog upravitelja i osnovati zajedničku pričuvu, dok je člankom 86. st. 2. istog Zakona određeno da je imenovanje upravitelja i stvaranje zajedničke pričuve posao redovite uprave o kojima temeljem čl. 40. st. 1. i 2. u svezi čl. 66. st. 4. istog Zakona suvlasnici odlučuju većinom suvlasničkih dijelova.

13. U smislu odredbe članka 375. st. 1. ZVDSP uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju se ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor). Prema čl. 375. st. 3. ZVDSP odluke koje proizlaze iz Međuvlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine.

 

14. Kako iz Ugovora o upravljanju stambenom zgradom od 3. rujna 2014. proizlazi da isti nisu potpisali svi suvlasnici niti natpolovična većina prema suvlasničkim dijelovima, već ga je u ime suvlasnika potpisao J. Č. koji u Popisu suvlasnika nije niti naveden kao suvlasnik stambene zgrade, to proizlazi da Ugovor o upravljanju stambenom zgradom nije valjano sklopljen jer je potpisan od strane neovlaštene osobe.

 

15. Neosnovano žalitelj navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio pravilo o teretu dokazivanja i odredbu članka 221.a.

 

16. Prema odredbi članka 219. ZPP svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojim temelji svoj zahtjev ili pobija navode protivnika. Nadalje, sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. To znači da sud nije dužan izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile, a ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8 ZPP) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu o postojanju činjenice odlučit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

17. Tužitelj je u ovom postupku tvrdio da je upravitelj stambene zgrade u Z., te je u sudski spis dostavio Ugovor o upravljanju stambenom zgradom i Međuvlasnički ugovor od 3. rujna 2014. Kako iz dostavljene dokumentacije ne proizlazi da je J. Č. suvlasnik zgrade, niti da bi on bio ovlašteni predstavnik suvlasnika, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da Ugovor o upravljanju stambenom zgradom potpisan od strane J. Č. nije pravno valjan.

 

18. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije aktivno legitimiran potraživati naplatu pričuve od tuženika kao suvlasnika.

 

19. U odnosu na žalbene navode tužitelja da je tuženik trebao dokazati da J. Č. nije bio ovlašteni predstavnik stanara valja navesti da predmet dokazivanja nisu negativne činjenice i u ovoj parnici tuženik nije bio dužan dokazati da ugovor nije potpisan od strane neovlaštene osobe, već je predmet dokazivanja  mogla biti činjenica  da je ugovor potpisala ovlaštena osoba, a teret dokazivanja je na onoj stranci koja to tvrdi, odnosno na tužitelju koji svoju aktivnu legitimaciju temelji na Ugovoru o upravljanju zgradom.

 

20. Neosnovano tužitelj pobija prvostupanjsku presudu jer sud prvog stupnja nije odlučio o prigovoru radi prijeboja istaknutom od strane tuženika. Kako je sud prvog stupnja propustio odlučiti o prigovoru tuženika, tužitelj nije ovlašten pobijati presudu iz navedenoga razloga već bi presudu iz tog razlog mogao pobijati samo tuženik.

 

21. Nadalje, pozivanje žalitelja na odluke donesene u drugim sudskim sporovima i dokaze izvedene u tim postupcima nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane odluke jer sud donosi odluku na temelju činjenica i dokaza izvedenih u svakom pojedinom postupku.

 

22. Pozivanje tužitelja na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske navedeno u oduci Rev x-30/12 od 6. lipnja 2012 prema kojem je upravitelj zgrade, neovisno o tome je li imenovan ugovorom ili se radi o prinudnom upravitelju, ovlašten ex lege pokretati sudske postupke u ime i za račun suvlasnika zarade radi naplate pričuve, ne može se primijeniti u ovom postupku. Naime, sudski postupak naplate dužnih iznosa pričuve može kao tužitelj pokrenuti upravitelj zgrade, međutim tužitelj u konkretnom slučaju nije dokazao da je upravitelj zgrade s obzirom nije dostavio valjani Ugovor o upravljanju zgradom.

 

23. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci.

 

24. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1 ZPP).

 

U Zagrebu, 7. srpnja 2023.

 

    Sudac:

        Tihana Marija Miladin,  v.r.