1

Gž Ob-34/2023-2

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. J. Š., OIB: … iz Z., zastupane po punomoćnici R. I., odvjetnici u Z. u, protiv tuženika M. Š., OIB: 17796212858 iz Z., zastupanog po punomoćnici A. L., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P Ob-37/2021-23 od 31. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 7. srpnja 2023.

 

p r e s u d i o   j e:

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P Ob-37/2021-23 od 31. ožujka 2023.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja pod točkom I. naloženo je tuženiku M. Š., iz Z., OIB: … da isplati, u roku od 15 dana, tužiteljici J. J. Š., iz Z.,  OIB: … na ime polovice otplaćenih anuiteta po hipotekarnom kreditu broj kreditne partije: na iznos od 55.000,00 eura kod Z. b. d.d. za razdoblje od 15. listopada 2016. do 15. svibnja 2021. glavnicu od 9.766,54 eura/73.585,97 kn sa zateznim kamatama po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a u slučaju promjene stope zatezne kamate prema članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima, koje zatezne kamate teku na pojedine iznose pa do isplate, pod točkom II. naloženo je tuženiku M. Š., iz Z.,  OIB: … da isplati, u roku od 15 dana, tužiteljici J. J. Š., iz Z.,  OIB: … na ime polovice otplaćenih anuiteta po hipotekarnom kreditu broj kreditne partije: kod Z. b. d.d. na iznos od 28.900,00 € za razdoblje od 15. listopada 2016. do 15. svibnja 2021.g. glavnicu od 5.996.95 eura/45.183,99 kn sa zateznim kamatama po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a u slučaju promjene stope zatezne kamate prema članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima, koje zatezne kamate teku na pojedine iznose pa do isplate, pod točkom III. naloženo je tuženiku M.Š., iz Z., OIB: … da isplati, u roku od 15 dana, tužiteljici J. J. Š., iz Z., ., OIB: … na ime polovice plaćenih premija po policama osiguranja kuće i po policama osiguranja od nezgode (ukupno za tri police) iznos od 465,51 eura/3.507,42 kn sa zateznim kamatama po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a u slučaju promjene stope zatezne kamate prema članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima, koje zatezne kamate teku na pojedine iznose pa do isplate, pod točkom IV. naloženo je tuženiku M. Š., iz Z., ., OIB: …, u roku od 15 dana, naknaditi tužiteljici J. J. Š., iz Z., OIB: … parnični trošak u iznosu od 1.493,13 eura/11.250,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. ožujka 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok je pod točkom V. odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice da joj tuženik, u roku od 15 dana, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 248,86 eura/1.875,00 kuna.

 

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava, kao i odluke o troškovima postupka. U žalbi predlaže da drugostupanjski sud usvoji njegovu žalbu, odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice, te naloži tužiteljici da mu naknadi trošak postupka, kao i trošak sastava žalbe u iznosu od 778,91 eura/5.868,69 kuna.

 

3. Na žalbu tuženika odgovorila je tužiteljica koja u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženika, te predlaže da drugostupanjski sud odbaci žalbu tuženika kao neosnovanu u cijelosti i potvrdi prvostupanjsku presudu, uz obvezu tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak u cijelosti, kao i trošak odgovora na žalbu u ukupnom iznosu od 155,54 eura/1.171,88 kuna.

 

4. Žalba nije osnovana.

5. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Posebno nije počinjena bitna povreda odredaba ZPP-a iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženik, budući presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Razlozi dani o odlučnim činjenicama su jasni i razumljivi, te utemeljeni na rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka. Izreka nije proturječna razlozima presude, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku, te samih tih isprava i zapisnika.

7. Nije osnovan ni prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni prigovor pogrešnih i pravno neutemeljenih zaključaka, a samim time i prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom polovice plaćenih anuiteta po kreditnoj partiji  prema Ugovoru o namjenskom kreditu od 16. kolovoza 2011. za razdoblje od 15. listopada 2016. do 15. svibnja 2021. što iznosi ukupno 9.766,54 eura / 73.585,97 kn na ime glavnice, polovice plaćenih anuiteta po kreditnoj partiji  prema Ugovoru o namjenskom kreditu od 7. ožujka 2012., za razdoblje od 15. listopada 2016. do 15. svibnja 2021. što iznosi ukupno 5.996.95 eura / 45.183,99 kn na ime glavnice i polovice uplaćenih premija po polici za osiguranje kuće broj, polici osiguranja od nezgode broj  i polici višegodišnjeg osiguranja, sve sklopljene sa A. o. d.d.

 

9. Naime, prvostupanjski sud je pravilnom analizom u postupku provedenih i od stranaka predloženih dokaza, te ocjenom istih  u smislu odredbe članka 8. ZPP-a utvrdio sve pravno relevantne činjenice.

 

10. Nije sporno da su stranke bivši bračni supružnici, čiji brak je razveden pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P2-314/13 od 22. svibnja 2013.

 

11. Također nije sporno da je tužiteljica je u tijeku braka podigla dva hipotekarna kredita i to kredit kreditne partije  od 16.08.2011. na iznos od 55.000,00 eura i kredit broj  od 7. srpnja 2012. na iznos od 28.900,00 eura, koji krediti su podignuti kod Z. b. d.d. Z. i oba hipotekarna kredita plaća tužiteljica sama, slijedom čega potražuje od tuženika plaćanje polovice isplaćenih anuiteta, počevši sa anuitetom plaćenim 15. listopada 2016. do 15. listopada 2020. i to za kredit pod brojem kreditne partije  prema Ugovoru o namjenskom kreditu od 16. kolovoza 2011. na iznos od 55.000,00 eura na razdoblje od 204 mjeseca i po Ugovoru o namjenskom kreditu od 7. ožujka 2012. na iznos od 28.900,00 eura na razdoblje od 168 mjeseci.

 

12. Dakle, predmetni krediti terete oba bivša bračna druga te se tužiteljica u ovom postupku pozvala i na sudsku praksu prema kojoj je tuženik u obvezi snositi polovicu takvog duga i to bez obzira na njegov udio u bračnoj stečevini.

 

13. Nesporno je da je tuženik u obvezi isplatiti polovicu iznosa ova dva podignuta hipotekarna kredita.

14. Tuženik u žalbi kao i tijekom postupka navodi da se pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu vodi postupak pod poslovnim brojem POb-585/16 radi utvrđenja da li kuća na adresi u Z., predstavlja bračnu stečevinu, smatrajući da je neosnovano odbijen prigovor tuženika o prekidu postupka, jer da odluka u ovom predmetu ovisi o ishodu postupka koji se između istih stranaka vodi pri Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.

 

15. Neosnovani su navodi tuženika u žalbi usmjereni u tom pravcu budući je prvostupanjski sud pravilno i nesporno utvrdio da je nesporno da su stranke bivši bračni drugovi čiji brak je razvede pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P2-314/13 od 22. svibnja 2013., da je tužiteljica sklopila Ugovor o namjenskom kreditu od 16.  kolovoza 2011. na iznos od 55.000,00 eura, kao i Ugovor o nenamjenskom kreditu od 07. ožujka 2012. na iznos od 28.900,00 eura, te da je tužiteljica sklopila i police osiguranja kuće i police osiguranja od nezgode, ukupno tri police, povodom navedenih ugovora, a sve za vrijeme trajanja bračne zajednice, da je tužiteljica samostalno otplaćivala anuitete prema navedenim ugovorima o kreditu i premije osiguranja, te da tuženik nije sudjelovao u otplatama. Sud je također pravilno utvrdio visinu tužbenog zahtjeva.

 

16. Tuženik u žalbi, kao i tijekom postupka, navodi da je od ukupno podignutih kredita u svoti od 83,900,00 eura, na uređenje kuće na adresi u Z., potrošen iznos od 49.300,00 eura i to ne sve na dio koji predstavlja bračnu stečevinu, već i na dio kuće koji  je u cijelosti u vlasništvu tužiteljice te predstavlja očevinu tužiteljice, o čemu se obje parnične strane svjedočile, pa ukoliko je kuća na adresi M. 60 bračna stečevina, tada je tuženik u obvezi isplatiti dio kredita koji otpada na njego suvlasnički dio kuće kao bračne stečevine, a ukoliko se utvrdi da kuća u M. 60 nije bračna stečevina, već vlastita imovina tužiteljice, tada je tužiteljica dizala kredite i ulagala u vlastitu imovinu pa onda predmetni krediti ne mogu predstavljati obvezu tuženika.

 

17. U odnosu na ove žalbene navode tuženika potrebno je odgovoriti da je prvostupanjski sud je izvršio uvid u spis POb-585/16 te utvrdio da se taj postupak vodi povodom tužbe tuženika kojom tuženik u navedenom postupku traži utvrđenje da je nekretnina na adresi Z., bračna stečevina stranaka i to u 3/5 dijela tužiteljice, a u 2/5 dijela tuženika, dok eventualnim tužbenim zahtjevom potražuje od tužiteljice 1.179.812,00 kuna, a tužiteljica protutužbenim zahtjevom potražuje isplatu polovice isplaćenih anuiteta po predmetnim ugovorima o kreditu za razdoblje od lipnja 2014. do lipnja 2016., a u kojem postupku do danas nije donesena odluka, a tuženik čitavo vrijeme koristi dio kuće na adresi u Z.

 

18. Prvostupanjski sud je također pravilno utvrdio nespornu činjenicu da je brak stranaka trajao od 20. svibnja 1989. do 22. svibnja 2013., slijedom čega se radi o stjecanju imovine supružnika po dva pravna režima. Za pitanje utvrđenja bračne stečevine na nekretnini u Z., a što je predmet spora pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, mjerodavne su do 1999. odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine broj 51/89, 59/90 i 25/94, dalje: ZBPO, a od polovice 1999. pa nadalje mjerodavne su odredbe Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 162/98, dalje ObZ/98).

19. Prvostupanjski sud nadalje utvrđuje da je za ovaj predmet odlučno da su ugovori o kreditu podignuti na ime tužiteljice za vrijeme trajanja bračne zajednice, odnosno 2011. i 2012. godine, te je u tom razdoblju bio na snazi Obiteljski zakon (Narodne novine broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11 i 61/11, dalje: ObZ/03), kao i da nije sporno da je tužiteljica samostalno otplaćivala anuitete po predmetnim ugovorima o kreditu, a to čini i danas, i za vrijeme važenja Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19 i 47/20, dalje: Obz/15).

 

20. Također prvostupanjski sud pravilno zaključuje u prvostupanjskoj presudi da su za donošenje odluke u ovom predmetu mjerodavne odredbe ObZ/03 i ObZ/15, a one na jednaki način propisuju zakonsku presumpciju, a to je da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drugačije ugovorili.

 

21. Pravilno prvostupanjski sud smatra da odluka o pitanju isplate polovice plaćenih anuiteta po ugovorima o kreditu, koji su podignuti namjenski za vrijeme trajanja bračne zajednice, a o podizanju navedenih kredita bila su upoznata oba bivša bračna druga, ne ovisi o tome koliko će u konačnici eventualno biti utvrđen suvlasnički dio s osnova bračne stečevine, jer navedena kreditna obveza tereti oba bivša bračna druga.

 

22. Ovdje je potrebno istaknuti i to da je radi utvrđenja svrhe utrošenih sredstava predmetnih kredita proveden dokaz saslušanjem stranaka te i iz tih iskaza proizlazi, kao i dokumentacije u spisu, da se tužiteljici ustežu od plaće mjesečno dvije kreditne obveze, i to po kreditu koji je podignut 16. kolovoza 2011. na iznos od 55.000,00 eura na razbolje od 204 mjeseca s anuitetom od po 386,25 eura mjesečno, te po kreditu od 07.03.2012. u iznosu 28.900,00 eura na razdoblje od 168 mjeseci s anuitetom od po 232,19 eura mjesečno, oba podignuta pri Z. b. d.d. Z., te je nesporno utvrdio da su svi anuiteti u utuženom razdoblju uredno plaćeni administrativnom zabranom, a što tuženik nije niti osporavao.

 

23. Nadalje, prvostupanjski sud nalazi utvrđenim da su iznosi tih kredita uloženi u opremanje, građevinsko uređenje i dovršetak na kući u Z., time da tuženik nije ni sporio da su izvedeni radovi na objektu, prema situacijama koje su predane banci, a radi se o nadograđenom dijelu kata i potkrovlja kuće, a ne prizemnog dijela, za kojeg tužiteljica tvrdi da predstavlja njezinu posebnu imovinu, a sud posebno ističe da tuženik još uvijek živi na adresi u M. 60 i koristi gornji dio predmetne kuće.

 

24. U žalbi tuženik ponovno navodi da su određeni dijelovi iznosa dobivenih putem kredita potrošeni na vlastite potrebe tužiteljice, pa tako postavlja i pitanje „kako da tuženi dokaže da je npr. tužiteljica od iznosa koji joj isplaćen na račun (što je i sama tužiteljica u svom iskazu potvrdila) npr. kupila sebi cipele ili kaput ili otišla na večeru s prijateljicama i sl.“.

 

25. Ovaj žalbeni navod ne dovodi u bilo kakvu sumnju naprijed utvrđene činjenice i zaključke prvostupanjskog suda, posebno kada se ima u vidu okolnost da tuženik za svoje tvrdnje nije priložio nikakve dokaze.

 

26. Stoga pravilno sud navodi da sve i da su određeni dijelovi iznosa dobivenih kredita i potrošeni na plaćanje troškova života tužiteljice i sve da je to i točno, premda nigdje iz dokaza u spisu to ne proizlazi, ne mijenjaju ranije utvrđenje suda, jer bi se u tom slučaju radilo o dugovima nastalim u zajedničkom životu i iz zajedničke potrošnje.

 

27. Dakle, slijedom svega naprijed navedenog proizlazi da su svi žalbeni navodi tuženika neosnovani, te je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i zaključio da je tuženik obvezan snositi polovicu plaćenih anuiteta predmetnih kredita i polovicu iznosa kojeg tužiteljica plaća na ime osiguranja predmetne nekretnine.

 

28. Pravilna je i odluka o parničnom trošku, kako po osnovu tako i po visini, pravilno je obrazložena i kao takva utemeljena na odredbama članka 154. stavak 1. i 155. stavak 1. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), te je tuženik neosnovano pobija.

 

29. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

30. Budući da tuženik nije uspio sa svojom žalbom, to je temeljem članka 154. stavak 1., u vezi članka 166. stavak 1. ZPP-a odbijen sa zahtjevom za naknadu troška u povodu žalbe.

31. Tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za naknadu  troška odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban za vođenje ovog parničnog postupka (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

 

U Gospiću, 7. srpnja 2023.

Predsjednica vijeća:

                                                                                       Tatjana Radaković Bašić, v.r.