Poslovni broj: Gž-676/2021-4

1

 

 

 

U  I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Martine Budinski Modronja, predsjednice vijeća, Ivana Stipčića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Lucijane Vukelić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. M., OIB: …, iz Z., … zastupane po punomoćniku D. M., odvjetniku u O., protiv tuženika G. Z., …, OIB:…, kojeg zastupa gradonačelnik B. D. i punomoćnica M. M., dipl. pravnica kod tuženika, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: 93 P-736/18-20 od 26. travnja 2021., u sjednici vijeća 6. srpnja 2023.

 

p r e s u d i o  j e

 

I Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice L. M. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: 93 P-736/18-20 od 26. travnja 2021.

 

            II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice L. M. za nadoknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

 

                                                               Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

 

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"1. Utvrđuje se da je ništava uknjižba tuženika G. Z., OIB: …, …, na nekretnini katastarske oznake čestice 766/202 upisane u zk.ul. 5479 k.o. D., u površini od 441 m2, koja je izvršena temeljem rješenja Općinskog suda u Zadru broj Z-3047/2011, što je tužena dužna priznati te izdati tužiteljici M. L., OIB: …, iz Z., …, ispravu podobnu za upis prava vlasništva na predmetnoj čestici, a koju će u protivnom zamijeniti ova presuda.

 

2. Utvrđuje se da je tužiteljica L. M., OIB: …, iz Z., …, stekla pravo vlasništva na česat. zem. 766/2020 k.o. D. površine 441 m2, nasljeđivanjem, darovanjem i dosjelošću što je tuženik dužan priznati i trpjeti te da tužiteljica protekom roka od 15 dana temeljem ove presude i po njezinoj pravomoćnosti ishodi u zemljišnoj knjizi za k.o. D. uknjižbu prava vlasništva za cijelo na svoje ime na čest.zem. 766/202 k.o. D., pašnjak površine 441 m2, uz brisanje tog prava sa imena tuženika u roku od 15 dana.

 

3. Tužena je dužna tužiteljici naknaditi trošak parničnog postupka."

 

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 200,00 kuna, u roku od 15 dana.“.

 

2. Protiv navedene presude tužiteljica je pravovremeno podnijela žalbu, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud presudu preinači sukladno žalbenim navodima. Zahtijeva i nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

 

4. Na žalbu nije odgovoreno.

 

5. Žalba tužiteljice nije osnovana.

 

6. Ispitujući pobijanu odluku u smislu odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - proč. tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19., 80/22. i 114/22., dalje: ZPP) utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo. Također je i činjenično stanje potpuno i točno utvrđeno.

 

7. Nije počinjenja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na počinjenje koje ukazuje tužiteljica, jer pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa niti onih na koje se ukazuje u žalbi.

 

8. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je ocijenio sve izvedene dokaze koji su bitni za utvrđenje odlučnih činjenica, a sukladno članku 8. ZPP, prema kojoj ovlast ocjenjivati izvedene dokaze pripada sudu, a ne strankama, pri čemu je prvostupanjski sud naveo razloge o tome koje je činjenice utvrdio kojim od izvedenih dokaza i kako ih je ocijenio, a žalbeni navodi ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu u odnosu na odlučne činjenice, u odnosu na koje su činjenična utvrđenja utemeljena na izvedenim dokazima tijekom prvostupanjskog postupka, tako da nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a niti je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP u svezi članka 8. ZPP, na što neosnovano ukazuje prema sadržaju žalbe tužiteljica.

 

9. Budući da je prvostupanjski sud utvrdio da niti tužiteljica, a niti njeni pravni prednici nisu bili upisani kao vlasnici nekretnine predmet spora u zemljišnoj knjizi, niti su imali upisano bilo koje drugo knjižno pravo, a što se žalbom niti ne osporava, to im upisom prava vlasništva tuženika nije povrijeđeno nikakvo knjižno pravo pa je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava navedenog u pobijanoj presudi odbio kao neosnovan zahtjev tužiteljice kao pod točkom I./1. izreke pobijane presude, koji zahtjev tužiteljice obzirom na njegov sadržaj predstavlja zahtjev brisovne tužbe, a suprotna elaboriranja tužiteljice u žalbi nisu osnovana.

 

10. Zahtjev za utvrđenje prava vlasništva utužene nekretnine tužiteljica temelji na činjeničnim navodima da je vlasništvo utužene nekretnine stekla dosjelošću, darovanjem od svoje djece i nasljeđivanjem pokojnog muža N. M., a ovaj nasljeđivanjem svojeg oca P. M., koji da je kao kmet ovu nekretninu stekao razrješenjem agrarnih odnosa i diobom sa svojim bratom J. M..

 

11. Prvostupanjski sud je na temelju utvrđenja: da je na predmetnoj nekretnini, pašnjak površine 441 m2, kao vlasnik uknjižen G. Z., dok je kao posjednik  evidentirana tužiteljica; da je tužiteljica prema rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, broj O-424/85 od 13. lipnja 1985. naslijedila svog supruga N. M. (između ostalog) na predmetnoj čestici oznake čest. zem. 766/202 k.o. D., za udio od ¼ dijela; da je pok. N. M., suprug tužiteljice, naslijedio svog oca pok. P. M., između ostalih i na predmetnoj čestici; da iz pismena nazvanog D. J. i P. M. pk. A." slijedi da su, između ostalih, J. M. i P. M. pok. A. dogovorili diobu čestice zvane "Gredina više Brajada" na način da J. pripadne gornja, a P. donja strana; da iz povijesti posjeda slijedi da se od 1976. novom izmjerom za k.o. D. čest. zem. 766/37 cijepa i formira se više čestica zemlje, a među njima i čest. zem. 766/202, s upisom posjednika na ime "Šumarije", općenarodne imovine i J. R. pok. Š., od 1964., dok je od 1976. godine, na čest. zem. 766/202 k.o. D. posjed upisan u korist P. M. pok. A., dok se iza smrti P. M., rješenjem Općinskog suda u Zadru broj O-424/81 na istu česticu upisuje posjed na L. M. ud. N.; da iz uvjerenja Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i građenja G. Z., KLASA: …, URBROJ: …, od 30. ožujka 2010., slijedi da se katastarska čestica broj 766/202 k.o. D. na dan 24. srpnja 1991. i 16. listopada 1990., nalazila unutar građevinskog područja; da iz pismena od 2. svibnja 1937., nazvanog kao "dioba J. i P. M. pok. A." slijedi da je nekretnina zvana gredica više brajda P. donja strana, a od J. gornja strana; da su 24. ožujka 2011., M. M. pok. N., M. M. pok. N. i I. M. pok. N. sklopili sa svojom majkom L. M. ud. N. darovni ugovor, predmet kojeg je darovanje, pored ostalih nekretnina i nekretnina oznake čest. zem. 766/202 k.o. D., zv. građa, pašnjak površine 441 m2, za udio svakog od darodavaca za ¼ dijela; da iz rješenja Općinskog suda u Zadru, zemljišnoknjižnog odjela Zadar broj Z-3047/2011 slijedi da je odbijen zahtjev tužiteljice za uknjižbu prava vlasništva nekretnina, pa i sporne nekretnine čest. zem. 766/202 k.o. D., budući je kao zemljišnoknjižni vlasnik upisan G. Z. za cijelo, a ne darovatelji; da iz povijesti upisa zemljišnoknjižnog vlasnika za spornu nekretninu, koja je nastala od čest. zem. 766/37 k.o. D., slijedi da je na temelju zapisnika broj 159. od izvida obavljenog za osnivanje zemljišnika za poreznu Općinu D.-K. pravo vlasništva upisano na ime L. D. S. pok. A., a od 5. studenog 1904., na imenima raznih pripadnika obitelji S., dok je temeljem Sporazuma između SFRJ i Italijanske Republike od 3. srpnja 1965. i Zakona o nacionalizaciji privatnih privrednih poduzeća preneseno pravo vlasništva s imena slijednika obitelji S. na ime društvenog vlasništva, a rješenjem broj Z-2029/86 od 11. lipnja 1986., egzistira zabilježba na nekretnini pa i sporne nacionalizacije Odlukom Skupštine O. Z. broj 01-S-197/2-1986, od 29. siječnja 1986., dok je u C listu, na temelju Zapisnika broj 159. od izvida obavljenih za osnivanje zemljišnika za poreznu općinu D.-K. i zadnjeg stvarnog posjeda uknjiženo na teret drugog zemljišnog bića, pravo služnosti paše i sječidbe šume, u korist seljana općinskog odlomka D., uz primjenu pravila o teretu dokazivanja, ocijenivši i da tužiteljica nije dokazala poštenje posjeda predmet spora kroz zakonom propisano vrijeme, zauzeo materijalno pravno shvaćanje o neosnovanosti zahtjeva tužiteljice kao u pobijanoj presudi pod točkom I./2. Izreke

 

12. Sukladno članku 1. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja ("Narodne novine" broj: 111/47.), ukidaju se svi agrarni odnosi feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja i zemlja prelazi u slobodno vlasništvo obrađivačima, dok iz članka 2. proizlazi da se agrarnim odnosima smatraju između ostalog kmetski i svi slični trajni agrarni odnosi bez obzira na naziv, kod kojih vlasnik nije sam obrađivao zemlju, nego ju je pod raznim uslovima davao drugome na obrađivanje. Dakle, danom stupanja na snagu navedenog Zakona nekretnine su prešle u vlasništvo obrađivača.

 

13. Na žalbene navode kojima se ukazuje da osnovanost zahtjeva tužiteljice za utvrđenje prava vlasništva predmetne nekretnine proizlazi iz toga što je prvostupanjski sud utvrdio da je P. M. bio kmet, a predmetna nekretnina (odnosno nekretnina od koje je ona cijepanjem nastala) bila veleposjednička, valja navesti da to ne ukazuje da je tužiteljica u ovom postupku dokazala postojanje kmetskog prava P. M. upravo na nekretnini predmet spora, odnosno na dijelu prvotne nekretnine od koje je ona nastala cijepanjem i da bi upravo on u svojstvu obrađivača temeljem naprijed navedenog Zakona stekao vlasništvo predmetne nekretnine i dalje mogao s njom valjano raspolagati kao vlasnik. Naime, iz povijesti posjedovanja nekretnine cijepanjem koje je (dok je bila u režimu društvenog vlasništva) nastala utužena nekretnina razvidno je da prednici tužiteljice nisu bili evidentirani kao posjednici i to sve do 1976. od kada je evidentiran posjed P. M. p. A., dok saslušani svjedoci nisu potvrdili navode tužbe o razrješenju agrarnog odnosa, odnosno korištenju sporne nekretnine po P. M. kao obrađivaču u pravno relevantno vrijeme (vrijeme stupanja na snagu naprijed navedenog Zakona), niti o tome mogu imati osobnih saznanja obzirom na njihovu životnu dob.

 

14. Radi navedenog pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda da niti posjed tužiteljice i njenih pravnih prednika nije bio potrebne kvalitete za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću, dok činjenica nesmetanog posjeda predmeta spora po tužiteljici odnosno njenim pravnim prednicima sama za sebe ne upućuje na dosjelost.

 

15. Tužiteljica pravo vlasništva predmet spora nije stekla temeljem darovnog ugovora sklopljenim 24. ožujka 2011. jer se temeljem njega nije upisala u zemljišnu knjigu kao vlasnica odnosno suvlasnica predmetne nekretnine budući da se pravo vlasništva nekretnine temeljem pravnog posla stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne drugim upisom u zemljišnu knjigu (članak 120. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima "Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. - pročišćeni tekst i 97/17.)

 

16. Radi navedenog, te obzirom i na utvrđeno činjenično stanje o izvršenoj uknjižbi društvenog vlasništva s pravom korištenja O. Z. prema odredbama bivšeg Zakona o unutrašnjem uređenju, osnivanju i ispravljanju zemljišnih knjiga koji je u primjeni u odnosu na taj upis pozivom na Zakon o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine" broj 73/91.) na predmetu spora, pri čemu nije ni došlo do brisanja uknjižbe prava vlasništva tužiteljičinih prednika jer oni nisu bili knjižni vlasnici, i na nepostojanje činjenica koje bi nakon izvršene uknjižbe utjecale na promjenu vlasništva, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem prava vlasništva predmetne nekretnine ocijenio neosnovanim.

 

17. Ovdje valja i navesti, obzirom na činjenične navode o nasljeđivanju nekretnine predmet spora, da rješenje o nasljeđivanju veže samo stranke koje su sudjelovale u ostavinskom postupku i ne proizvodi u pogledu vlasničkih prava učinke na treće osobe.

 

18. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP jer tužiteljica nije uspjela u parnici, dok je tuženik u cijelosti uspio u parnici, a koju odluku tužiteljica niti ne osporava određenim i obrazloženim žalbenim navodima.

 

19. Radi navedenog je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude.

 

20. Budući da tužiteljica nije uspjela sa žalbom to joj ne pripada pravo na nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe radi čega je odlučeno kao pod točkom II izreke ove presude (članak 166. stavak 1. ZPP).

 

U Sisku, 6. srpnja 2023.