1

Poslovni broj: 27 Gž-354/2023-2

                           

Poslovni broj: 27 Gž-354/2023-2

 

U I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović kao izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. V. iz D., OIB: ,,, zastupane po punomoćniku B. D., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu D.1, M1., P., D.2, M.2 i B. u G., protiv tuženika A. o. d.d. Z., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku u Odvjetničkom društvu G. & p. d.o.o. u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru poslovni broj Pn-33/2022-43, od 16. veljače 2023., na sjednici vijeća dana 6. srpnja 2023.

 

 

p r e s u d i o   i   r i j e š i o   j e

 

I. Žalba tužiteljice djelomično se prihvaća kao osnovana, a djelomično se odbija kao neosnovana, dok se žalba tuženika odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru poslovni broj Pn-33/2022-43 od 16. veljače 2023.:

 

- potvrđuje u točki I. izreke u dosuđujućem dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 7.830,65 EUR/59.000,00 kn sa zateznom kamatom od 29. rujna 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

 

- potvrđuje u točki I. izreke u odbijajućem dijelu za iznos od 6.463,60 EUR/48.700,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom,

- preinačuje u točki I. izreke u odbijajućem dijelu za iznos od 1.367,04 EUR/10.300,00 kn i sudi:

 

Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade štete i daljnji iznos od 1.367,04 EUR/10.300,00 kn sa zateznom kamatom od 29. rujna 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

- preinačuje u točki II. izreke (odluci o trošku) i rješava:

 

Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.239,07 EUR/16.870,25 kn sa zateznom kamatom od 6. srpnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka odbija kao neosnovan.

 

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 42,30 EUR/318,75 kn u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka odbija kao neosnovan. 

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade štete iznos od 7.830,65 EUR/59.000,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom od 29. rujna 2015. do isplate, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice radi isplate na ime naknade štete u iznosu od 7.830,65 EUR/59.000,00 kn odbijen kao neosnovan. Točkom II. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tužiteljica u odbijajućem dijelu točke I. izreke i odluci o trošku (točka II. izreke) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno preinačiti presudu u pobijanom dijelu u smislu žalbenih navoda.

 

2.1. Tuženik pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

4. Žalba tužiteljice djelomično je osnovana, a djelomično neosnovana, dok je žalba tuženika neosnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete s osnove povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog smrti bliske osobe (brata) i naknadu imovinske štete - troškova crnine i troškova vijenca i cvijeća, prema konačno postavljenom zahtjevu u iznosu od 118.000,00 kn (112.500,00 kn na ime neimovinske štete i 5.500,00 kn na ime imovinske štete).

 

6. Prvostupanjski sud polazeći od sljedećih nespornih i dokaznim postupkom utvrđenih činjenica:

 

- da se dana 1. kolovoza 2015. u D. dogodila zrakoplovna nesreća – pad sportskog zrakoplova, u kojoj je kao putnik u zrakoplovu smrtno stradao brat tužiteljice T. B., 

- da je u trenutku nesreće zrakoplov reg. oznake ... bio osiguran kod tuženika policom obveznog osiguranja zračnog prijevoznika/operatora zrakoplova od odgovornosti prema trećim osobama i putnicima broj: OV0687002838 od 13. kolovoza 2014., kojom je ugovoreni limit pokrića (svota osiguranja) za štetu koju pretrpe putnici u zrakoplovu u iznosu od 100.000,00 SDR,

-  da iz završnog izvješća o nesreći Agencije za istraživanje nesreća u zračnom, pomorskom i željezničkom prometu, Odjela za istrage nesreća u zračnom prometu od 14. rujna 2017. proizlazi da je neposredni uzrok nastanku nesreće gubitak uzgona potrebnog za let zrakoplovom, a do kojeg je moglo doći zbog ulaska u zavoj s velikim nagibom i nedovoljnom brzinom ili zbog prevelikog kuta penjanja nakon odvajanja od tla pri istovremeno nedovoljnoj brzini, a kontributivni čimbenik koji je doveo do navedenog neposrednog uzroka je negativan utjecaj alkohola na odluke, reakcije, percepciju i procjenu pri upravljanju zrakoplovom (i pilot i pok. brat tužiteljice kao putnik bili su pod utjecajem alkohola – napomena ovog suda),

- da iz iskaza saslušanih svjedoka D. R., S. V. i M. D. S. (saslušanih na okolnosti postojanja trajnije zajednice života između tužiteljice i pok. brata), kao i izjave K. B., u bitnome proizlazi da tužiteljica i njezin pok. brat sa svojim obiteljima nisu živjeli u istoj kući ili istom stanu, da su si međusobno pomagali (tužiteljica financijski pok. bratu u vrijeme nezaposlenosti, a pok. brat tužiteljici obavljanjem poslova u vrijeme njezine bolesti), da su svakodnevno kontaktirali osobno ili putem telefona, da su uvijek jedan drugome pružali podršku i pomoć (tužiteljica pružila pok. bratu smještaj u svom domu u vrijeme kad su trajale nesuglasice s roditeljima bratove izvanbračne supruge u čijoj su kući živjeli), međusobno se družili sa svojim obiteljima, zajedno dolazili na proslave rođendana i drugih društvenih zbivanja, povremeno znali prenoćiti jedno kod drugog,

- da su stranke na ročištu održanom dana 26. siječnja 2023. suglasno utvrdili da je pok. brat tužiteljice doprinio vlastitoj šteti u omjeru od 40%,

 

zaključuje da je između tužiteljice i pok. brata postojala snažna emocionalna povezanost i međusobna svakodnevna upućenost jednog na drugog, što upućuje na postojanje trajne zajednice života, slijedom čega je ispunjena pretpostavka iz čl. 1101. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011 i 78/2015 - dalje u tekstu: ZOO) za dosuđivanje naknade neimovinske štete zbog smrti bliske osobe. Uzimajući u obzir utvrđeni doprinos pok. brata tužiteljice vlastitoj šteti, kao i činjenicu da tužiteljica i njezin pok. brat nisu stanovali u istoj kući, prvostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 1101., 1092. i 1106. ZOO-a dosudio tužiteljici pravičnu naknadu s osnova neimovinske štete u iznosu od 7.830,65 EUR/59.000,00 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu neimovinske štete do zatraženih 112.500,00 kn odbio kao neosnovan. Prvostupanjski sud je odbio zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete (na ime crnine te troška vijenca i cvijeća) u iznosu od 5.500,00 kn kao neosnovan jer tužiteljica nije dokazala te troškove. 

 

7. Tužiteljica u žalbi ističe da sukladno aktualnoj sudskoj praksi trajnija zajednica života može postojati i u slučaju da braća ne žive u istoj kući ili stanu, ako su u svakodnevnom životu upućeni jedni na druge, te isto nije relevantna okolnost koja bi utjecala na visinu naknade. Imajući u vidu nesporno utvrđeni doprinos pok. brata tužiteljice nastanku štete u omjeru od 40%, kao i da prema Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske i izmjenama istih od 5. ožujka i 15. lipnja 2020. za slučaj smrti brata sestra ima pravo na visinu pravične novčane naknade u iznosu od 14.931,32 EUR/112.500,00 kn, smatra da joj je prvostupanjski sud trebao dosuditi pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 8.958,79 EUR/67.500,00 kn, a što je 60% od 112.500,00 kn. Tužiteljica ukazuje da je tuženik u odgovoru na tužbu naveo da ne spori osnov i visinu zatraženih iznosa imovinske štete (za crninu u iznosu od 2.500,00 kn, za vijenac i cvijeće u iznosu od 500,00 kn), te da je na okolnosti pretrpljene imovinske štete predložila svoje saslušanje i gospodarsko vještačenje, a koje dokaze sud nije proveo, radi čega je pogrešno prvostupanjski sud zaključio da isto nije dokazala, a u svakom slučaju joj je morao minimalno dosuditi imovinsku štetu u iznosima koje tuženik nije sporio.

 

8. Tuženik u žalbi navodi da cijelu prvostupanjsku presudu smatra nezakonitom jer prema njegovom stavu tužiteljica ne spada u krug osoba kojima zakon daje pravo na naknadu zbog smrti braće (čl. 1101. st. 2. ZOO-a) jer, iz provedenih dokaza proizlazi da je između tužiteljice i njezinog pok. brata nesporno postojala snažna emocionalna povezanost uobičajena za braću i sestre koji su zajedno odrasli u zdravoj obiteljskoj atmosferi i zajedničkom kućanstvu, a nakon što su se oboje osamostalili i zasnovali svoje vlastite obitelji, sačuvali su dobre odnose i nastavili održavati kontakte te si pomagati u nekim uobičajenim težim životnim situacijama, ali se taj odnos ne može smatrati trajnijom zajednicom života, jer u ovom konkretnom slučaju nije postojalo međusobno davanje između tužiteljice i pok. brata koje bi se moglo smatrati međusobnom egzistencijalnom upućenosti i povezanosti, a u prilog svojim navodima poziva se na sudsku praksu citiranu u žalbi.

 

9. Iako tužiteljica i tuženik pobijaju presudu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, žalbenim navodima sadržajno ne ukazuju niti na jednu od bitnih povreda, pa je ovaj sud ispitao pobijanu presudu po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022 i 114/2022– dalje u tekstu: ZPP) i utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

 

10. Prema odredbi čl. 1101. st. 1. ZOO-a u slučaju smrti neke osobe sud može dosuditi članovima njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji), pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete, dok je st. 2. iste odredbe propisano da se ta naknada može dosuditi i braći i sestrama, djedovima i bakama, unučadi te izvanbračnom drugu, ako je između njih i umrlog postojala trajnija zajednica života.

 

11. Protivno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje, a iz kojeg proizlazi da su tužiteljica i pok. brat, i nakon što više nisu živjeli u istoj kući i zajedničkom domaćinstvu i svaki je od njih zasnovao vlastiti obiteljsku zajednicu, održali snažnu i čvrstu emocionalnu povezanost, jer su i nadalje bili u svakodnevnom međusobnom kontaktu, družili se unutar i izvan domaćinstva, međusobno si pomagali u radu i životu, pravilno primijenio odredbu čl. 1101. st. 2. ZOO-a. Pogrešno je tumačenje tuženika da je trebalo postojati međusobno davanje između tužiteljice i njezinog pok. brata koje bi se smatralo međusobnom egzistencijalnom upućenošću i povezanošću kako bi se njihov odnos smatrao trajnijom zajednicom života. Naime, prema stavu ovog suda, trajnija zajednica života braće i sestara ne svodi se isključivo na međusobno financijsko pomaganje niti podrazumijeva fizičko zajedničko stanovanje, već postoji i u slučaju kada braća ne žive u zajedničkoj kući i zajedničkom domaćinstvu, ali između njih postoji čvrsta emocionalna povezanost i bliskost, međusobna upućenost sa snažnim osjećajima pripadnosti zajednici srodnika, kao i snažnim osjećajem potrebe da se viđaju, prate u svakodnevici, uzajamno pomažu i vode brigu u svim životnim situacijama koje zahtijevaju pomoć (kod bolesti, financijske pomoći, pomoći u domaćinstvu i sl.), te razmjena uzajamne ljubavi, brige i pažnje jedno prema drugome, a kako je to utvrđeno i u ovom konkretnom slučaju. Navedeni stav je sukladan recentnoj sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske (odluke Rev-1481/2016 od 26. kolovoza 2020., Rev 276/2014-2 od 18. lipnja 2019.). 

 

12. Osnovani su navodi tužiteljice kojima osporava stav prvostupanjskog suda da je okolnost što tužiteljica i pok. brat nisu stanovali u istoj kući relevantna za odmjeravanje visine neimovinske štete, jer i prema stavu ovog suda u smislu odredbe čl. 1101. st. 2. ZOO-a odlučna je samo činjenica postojala trajnije zajednice života, a koju činjenicu je prvostupanjski sud pravilno utvrdio. Stoga, imajući u vidu da su stranke suglasno utvrdile da je pok. brat tužiteljice doprinio nastanku štete u omjeru od 40%, to tužiteljici pripada pravična novčana zbog smrti bliske osobe u iznosu od 8.958,79 EUR/67.500,00 kn, a što predstavlja 60% od iznosa 14.931,32 EUR/112.500,00 kn (pravična novčana naknada braći za smrt bliske osobe prema Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske).

 

13. Prvostupanjski sud je djelomično pogrešno odbio zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete, a na što osnovano ukazuje tužiteljica sadržajem svoje žalbe.

 

13.1. Naime, tužiteljica tužbom potražuje imovinsku štetu u iznosu od 729,98 EUR/5.500,00 kn (663,61 EUR/5.000,00 kn za crninu te 66,37 EUR/500,00 kn za vijenac i cvijeće), pa imajući u vidu da tuženik u odgovoru na tužbu nije sporio osnov imovinske štete te visinu štete na ime crnine u iznosu od 331,81 EUR/2.500,00 kn, a na ime vijenca i cvijeća u iznosu od 66,37 EUR/500,00 kn, uvažavajući žalbene navode tužiteljice da joj je prvostupanjski sud morao minimalno dosuditi te iznose na ime imovinske štete, stav je ovog suda da tužiteljici pripada pravo na novčanu naknadu imovinske štete u iznosu od 331,81 EUR/2.500,00 kn na ime troška crnine te u iznosu od 66,37 EUR/500,00 kn za vijenac i cvijeće, odnosno ukupno 398,18 EUR/3.000,00 kn, koji iznos je umanjen za doprinos pok. brata tužiteljice od 40%, te je tužiteljici primjenom odredbe čl. 1093. st. 1. ZOO-a dosuđen iznos od 238,90 EUR/1.800,00 kn, dok je tužbeni zahtjev u preostalom iznosu od 3.700,00 kn neosnovan.

 

14. Slijedom iznijetoga, valjalo je odbiti žalbu tuženika i djelomično žalbu tužiteljice kao neosnovane te primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP- a potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke u dosuđujućem za iznos od 7.830,65 EUR/59.000,00 kn, time da je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo tužiteljici dosuditi zateznu kamatu prema kamatnim stopama opisanim u izreci ove odluke, te u točki I. u odbijajućem dijelu za iznos od 6.463,60 EUR/48.700,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom, dok je žalbu tužiteljice valjalo djelomično prihvatiti kao osnovanu te primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu u točki I. izreke u odbijajućem

dijelu za iznos od 1.367,04 EUR/10.300,00 kn na način da je tužiteljici na ime naknade štete dosuđen daljnji iznos od 1.367,04 EUR/10.300,00 kn (na ime imovinske štete iznos od 238,90 EUR/1.800,00 kn, te na ime neimovinske štete iznos od 1.128,14 EUR/8.500,00 kn kao razlika između prvostupanjskom presudom dosuđenog iznosa i utvrđenog iznosa pravične novčane naknade po tom osnovu).

 

15. Prvostupanjski sud je odluku o trošku donio primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, odlučivši da svaka stranka snosi svoj trošak jer su podjednako uspjele u postupku.

 

16. Tužiteljica pobija odluku o trošku navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a jer je propustio uzeti u obzir uspjeh dokazivanja u pogledu osnova, pa imajući u vidu da je tuženik osporavao i visinu i osnov, to je ona s osnovom uspjela u cijelosti, a sa visinom u omjeru od 60%, radi čega je sud trebao obvezati tuženika naknaditi joj parnični trošak u visini od 80% (100%+60%)/2) iznosa troškova.

 

16.1. Tuženik odluku o trošku osporava vezano za osporavanje osnovanosti glavnog zahtjeva. 

 

17. Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo jer prilikom odlučivanja o troškovima nije vodio računa o uspjehu stranaka u odnosu na osnov, već samo u odnosu na visinu prihvaćenog, odnosno odbijenog dijela tužbenog zahtjeva, a na koji žalbeni razlog ukazuje tužiteljica u svojoj žalbi, a ovaj sud pazi po službenoj dužnosti osnovom čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013 i 89/2014) koji svoju primjenu u predmetnom postupku nalazi u odredbi čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/2019).

 

18. Tužiteljica je, primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP, izmijenjene Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19.), koja se u ovom postupku primjenjuje temeljem 117. st. 3. istog Zakona, u ovoj parnici uspjela u postotku od 79,5 % (u osnovu 100% i u visini 59%), a tuženik u postotku od 20,5% (u osnovu nije uspio, dok je u visini uspio sa 41%), pa kada se od uspjeha tužiteljice kao stranke koja je uspjela u većem omjeru oduzme uspjeh tuženika kao stranke koja je uspjela u manjem omjeru, dobije se uspjeh tužiteljice od 59%, a u kojem omjeru joj je tuženik dužan naknaditi trošak parničnog postupka.

 

19. Tužiteljici kao nužan trošak za svrhovito vođenje postupka od podnošenja tužbe do 7. travnja 2022. (na raspravi 7. travnja 2022. tužbeni zahtjev povišen na iznos od 15.661,29 EUR/118.000,00 kn, pa od tad ima pravo na nagradu u visini 250 boda) prema vrijednosti predmeta spora od 10.684,18 EUR/80.500,00 kn pripada pravo na trošak sastava tužbe u visini 100 boda (Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015 i 37/2022, dalje: Tarifa, a prema označenoj vrijednosti predmeta spora), sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u visini 100 boda (Tbr. 28. Tarife), sastava podneska od 5. travnja 2016. u visini 25 boda (Tbr. 8. toč. 3. Tarife), zastupanja na ročištu 1. rujna 2016. u visini 100 boda (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), sastava podneska od 3. travnja 2018. u visini 25 boda (Tbr. 8. toč. 3. Tarife), zastupanja na ročištu 27. rujna 2018. u visini 100 boda (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), zastupanja na ročištu 30. siječnja 2019. u visini 100 boda (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), zastupanja na ročištu 2. rujna 2020. u visini 100 boda (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), sastava žalbe od 24. rujna 2020. u visini 125 boda (Tbr. 10. toč. 1. Tarife), zastupanja na ročištu  7. travnja 2012. u visini 250 boda (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), zastupanja na ročištu 15. rujna 2022. u visini 250 boda (Tbr. 9. toč. 1. Tarife) i zastupanja na ročištu 26. siječnja 2023. u visini 250 boda (Tbr. 9. toč. 1. Tarife) odnosno ukupno 1525 boda (3.036,03 EUR/22.875,00 kn), te trošak PDV-a od 25% u iznosu od 759,00 EUR/5.718,69 kn, a što ukupno iznosi 3.795,03 EUR/28.593,65 kn. Obzirom da je tužiteljica u parnici uspjela sa 59%, to joj je tuženik u tom postotku dužan naknaditi trošak postupka, a što nominalno iznosi 2.239,07 EUR/16.870,25 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka odbijen kao neosnovan.

 

20. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 25. veljače 2019. jer isti u smislu čl. 155. ZPP-a nije bio potreban za vođenje parnice (očitovanje tužiteljice na navode tuženika u pogledu postojanja trajne zajednice života) i trošak sastava podneska od 7. travnja 2022. jer je isti predan na ročištu 7. travnja 2022. za koje ročište je tužiteljici priznata nagradu u punom iznosu.

 

21. Kako je djelomično preinačena točka I. izreke presude u odbijajućem dijelu, valjalo je tuženika obvezati da tužiteljici naknadi trošak žalbenog postupka, koji sukladno vrijednosti pobijanog dijela u iznosu od 7.830,65 EUR/59.000,00 kn i Tbr. 10. toč. 1. Tarife iznosi 248,85 EUR/1.875,00 kn uvećano za trošak PDV-a od 25% u iznosu od 62,21 EUR-a, odnosno ukupno iznos od 311,06 EUR/2.343,68 kn. Budući da je tužiteljica uspjela sa žalbom u omjeru od 17%, valjalo je primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a obvezati tuženika da joj naknadi trošak žalbenog postupka u tom omjeru, a što nominalno iznosi 42,30 EUR/318,75 kn, a za više zatraženi trošak odbiti zahtjev tužiteljice kao neosnovan. 

 

22. Zbog obveze dvojnog iskazivanja novčanih iznosa vrijednosti u sudskim odlukama u razdoblju dvojnog iskazivanja iz odredbe čl. 43. st.1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine br. 57/22., 88/22.), novčani iznosi navedeni u ovoj odluci iskazani su i u valuti kn i to prema stopi konverzije između eura i kune propisane Uredbom Vijeća (EU) 2022/1208 od 12. srpnja 2022. o izmjeni Uredbe (EZ) broj 2866/98 od 7,53450 kn.

 

U Varaždinu, 6. srpnja 2023.