1

Poslovni broj: 26 Gž-604/2023-2

 

 

 

Poslovni broj: 26 Gž-604/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka kao predsjednika vijeća, Sanje Bađun kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Amalije Švegović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. M., OIB:..., iz Z., kojeg zastupa punomoćnik P. M., odvjetnik u Z., protiv tuženice A. B. d.d., OIB:..., Z., koju zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljene protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7596/2019-44 od 27. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 6. srpnja 2023.

 

p r e s u d i o   i   r i j e š i o   j e

 

I. Odbija se žalba tuženice i potvrđuje se presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7596/2019-44 od 27. ožujka 2023. pod toč. I., II., III., IV. i V. izreke presude i pod toč. II. i III. izreke rješenja.

 

II. Odbacuje se žalba tuženice izjavljena protiv toč. I. izreke rješenja.

 

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

IV. Nepobijana toč. VI. izreke presude ostaje neizmijenjena.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom pod toč. I., II. i III. izreke utvrđeno je da su ništetni i bez pravnog učinka dijelovi čl. 3., 4. i 6. Ugovora o kreditu broj 016-133/2007 od 8. veljače 2007., solemniziranog  kod javnog bilježnika Ž. H. P. pod brojem OU-155/2007, kojima je ugovoren jednostran način promjene kamatne stope i ispunjenje obveze uz valutnu klauzulu u CHF, pod toč. IV. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 1.370,05 EUR/10.322,70 kn sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose, pod toč. V. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 5.136,89 EUR/38.703,87 kn sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose, pod toč. VI. izreke djelomično je odbijen zahtjev za utvrđenje ništetnosti i da su bez pravnog učinka dijelovi čl. 3., 7., 8. i 17. navedenog Ugovora o kreditu. Rješenjem pod toč. I. izreke utvrđeno je da se smatra povučenim podnesak – troškovnik tužitelja od 8. veljače 2023., pod toč. II. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.557,29 EUR/19.267,90 kn sa zateznom kamatom, dok je pod toč. III. izreke odbijen zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka.

 

2. Navedenu presudu pod toč. I. do  V. izreke i rješenje u cijelosti pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženica iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05, 2/07., 84/08, 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22,. 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev, odnosno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

 

4. Žalba tuženice djelomično nije osnovana i djelomično nije dopuštena.

 

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu broj 016-133/2007 od 8. veljače 2007. (u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu) u dijelu kojim je tužitelj obvezan platiti kamatu po kamatnoj stopi promjenjivoj sukladno jednostranoj odluci tuženice i ispunjavati obveze uz valutnu klauzulu u CHF te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa s osnova ništetnih ugovornih odredaba.

 

6. Ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja prvostupanjski sud je utemeljio na sljedećem činjeničnom utvrđenju:

 

- da je između stranaka sklopljen Ugovor o kreditu kojim je pravna prednica tuženice H. A.-A. B. d.d. kao kreditor stavila na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredit u iznosu od 35.629,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, te kojim je ugovorena kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama banke i ispunjenje obveze uz valutnu klauzulu u CHF;

 

- da je jednostran način promjene ugovorne kamatne stope i ispunjenje obveze uz valutnu klauzulu koja je vezana uz CHF, na identičan način kao što je u konkretnom slučaju ugovoreno Ugovorom o kreditu, utvrđen ništetnim presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je postala pravomoćna donošenjem presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018., da je tužitelj ovlašten pozvati se u parnici povodom restitucijskog zahtjeva na pravna utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite, za koja je sud vezan obzirom utvrđenje suda iz postupka kolektivne zaštite prava i interesa u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje sudove u individualnom postupku potrošača radi ostvarivanja restitucijske zaštite;

 

- da sud nije saslušao djelatnike tuženice M. O. i I. K. C. jer saslušanje osoba koje nisu sudjelovale u sklapanju Ugovora o kreditu nije prikladno dokazno sredstvo za utvrđivanje jesu li u konkretnom slučaju tužitelju dane obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredaba na način na koji ukazuje Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci od 30. lipnja 2022. broj U-III-5458/2021, kao niti saslušanje javnog bilježnika jer tim dokazom nije moguće dokazati obaviještenost potrošača prije sklapanja ugovora o kreditu;

 

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je informacije o kreditu u CHF koje nudi prednik tuženice dobio u auto kući gdje je kupovao automobil za osobne potrebe, da o ničem nije pregovarao s tuženicom niti mu je objašnjeno o čemu ovisi promjena kamatne stope i da ne bi uzimao kredit da je znao za mogućnost takvog porasta rata;

 

- da je nalazom financijske vještakinje P. B. iz C. z. f. v. d.o.o. utvrđeno da je tužitelj s osnova promjene kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu isplatio tuženici iznos od 10.322,70 kn, te s osnova promjene tečaja u odnosu na tečaj na dan isplate kredita iznos od 38.703,87 kn, te da tzv. negativna razlika u tečaju iznosi 687,31 kn i da za taj iznos nije umanjeno potraživanje tužitelja jer tuženica ne ulazi u kategoriju potrošača i plaćanjem anuiteta u nižem iznosu od početnog tužitelj nije ništa primio/stekao što bi trebao vratiti;

 

- da nije osnovan prigovor zastare obzirom zastarni rok u konkretnom slučaju za restitucijski zahtjev tužitelja teče od pravomoćnosti presude iz postupka kolektivne zaštite prava i interesa, odnosno od 13. lipnja 2014. za potraživanje s osnova promjene kamatne stope i od 14. lipnja 2018. s osnova promjene tečaja, pa kako je tužba podnesena 12. lipnja 2019. to je podnesena unutar zastarnog roka od pet godina;

 

- da je tužitelj podnio tzv. stupnjevitu tužbu i da je nakon što je tuženica dostavila dokumentaciju određeno postavio tužbeni zahtjev sukladno čl. 186.b st. 4. ZPP-a pa se tuženica ne može protiviti preinaci tužbe, dok je preinaka tužbe nakon nalaza i mišljenja vještaka svrsishodna u smislu čl. 190. st. 2. i 3. ZPP-a,

 

slijedom čega je prvostupanjski sud toč. I., II. i III. izreke presude utvrdio ništetnim dijelove Ugovora o kreditu kojim je ugovoren jednostran način promjene ugovorne kamate i ispunjenje obveze uz valutnu klauzulu koja je vezana uz CHF, dok je toč. IV. izreke obvezao tuženicu isplatiti tužitelju preplaćeni iznos s osnova promjene kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka kojim je utvrđeno da je tužitelj po tom osnovu isplatio tuženici iznos od 1.370,05 EUR/10.322,70 kn i s osnova promjene tečaja u odnosu na tečaj u vrijeme plasiranja kredita iznos od 5.136,89 EUR/38.703,87 kn, pozivom na čl. 1111. i čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., u daljnjem tekstu: ZOO), sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose od dana kada su plaćeni tuženici primjenom čl. 1115. ZOO-a, ocijenivši da je tuženica nepošteni stjecatelj preplaćenih iznosa. Nepobijanom toč. VI. izreke odbijen je zahtjev tužitelja, obzirom je tužitelj djelomično povukao tužbu a tuženica se usprotivila povlačenju pa je sud djelomično odbio tužbeni zahtjev.

 

7. U žalbi tuženica navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 190. st. 3. ZPP-a jer je dopustio preinaku tužbe nakon provođenja vještačenja, odnosno u fazi glavne rasprave nakon zaključenja prethodnog postupka, što ima za posljedicu i počinjenje bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer nisu izneseni razlozi takvom postupanju, da je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a jer sud nije saslušao svjedoke M. O., I. K. C. i Ž. H. koje je tuženica predložila da bi se utvrdilo drugačije postupanje prilikom ugovaranja spornih ugovornih odredaba od onog koje je utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, pri čemu se poziva na pravno shvaćanje izraženo u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske od 30. lipnja 2022. broj U-III-5458/2021. Osporava utvrđenu visinu zahtjeva obzirom smatra da je sud bio dužan uzeti u obzir „manjak“ radi manje plaćenih anuiteta u odnosu na početni anuitet, i to po pravilima stjecanja bez osnove jer je tužitelj u manje plaćenom anuitetu ostvario korist koju treba vratiti. U vezi navedenog osporava utvrđeno činjenično stanje i primjenu materijalnog prava, posebice u pogledu ocjene prigovora zastare i dosuđene zatezne kamate primjenom čl. 1115. ZOO-a.

 

8. Primjenom čl. 365. st. 1. ZPP-a ovaj sud ispituje presudu u pobijanim toč. I., II., III. IV. i V. izreke presude pa je ovaj sud konstatirao da toč. VI. izreke presude nije predmetom žalbenog postupka (toč. IV. izreke ove odluke).

 

9. Tuženica u cijelosti pobija rješenje sadržano u presudi, a kako je toč. I. izreke utvrđeno da se troškovnik tužitelja od 8. veljače 2023. smatra povučenim i da za pobijanje istog tuženica nema pravni interes, to je ovaj sud u tom dijelu odbacio žalbu primjenom čl. 367. st. 1. u vezi čl. 358. st. 1. i 3. te čl. 381. st. 1. ZPP-a (toč. II. izreke ove odluke).

 

10. Ispitujući presudu o glavnoj stvari u okviru žalbenih navoda tuženice i po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i toč.11. ZPP-a jer tuženica nije onemogućena u raspravljanju i presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje su obrazložene jasnim i dostatnim razlozima koji imaju uporišta u stanju u spisu i presuda nema nedostataka radi kojih se ne može ispitati njezina zakonitost, a nije počinjena niti ijedna druga bitna povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a. 

 

11. Vezano uz tvrdnje da je sud bio dužan saslušati predložene svjedoke, odnosno da nije mogao odbiti njihovo saslušanje jer je time onemogućio tuženicu u dokazivanju činjenica da je u konkretnom slučaju pružila tužitelju dostatne informacije i obavijesti o spornim odredbama valja ukazati da je Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci od 30. lipnja 2022. broj U-III/4372/2021 vezano uz dokaznu vrijednost iskaza javnih bilježnika izrazio slijedeće pravno stajalište:

 

„23. Ustavni sud najprije ističe da postoji već stabilna praksa redovnih sudova i Ustavnog suda o tome da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru (vidi detaljnije točke 11. - 11.3. rješenja broj: U-III-4223/2021 od 1. prosinca 2021., www.usud.hr, i tamo citiranu praksu).“,

 

dok je o dokaznoj vrijednosti iskaza zaposlenika banaka koji nisu sudjelovali neposredno u postupku pojedinačnog pregovaranja izrazio slijedeće pravno stajalište:

 

„24.2. Ustavni sud dalje ističe da su neki sudovi dodatno izvodili i dokaze saslušanjem drugih zaposlenika banaka koji nemaju saznanja o sklapanju potrošačkog ugovora, već su iskazivali o općim procedurama banke pri sklapanju ugovora (kao u predmetu broj: U-III-2267/2019) i koji po svojoj dokaznoj vrijednosti stoga nisu prikladni za utvrđivanje obavijesti koje su dane konkretnom potrošaču u postupku sklapanja osporenog ugovora, zbog čega, s aspekta načela jednakosti oružja, i da je takav dokazni prijedlog koji nema utjecaja na ishod postupka odbijen, navedeno ne bi dovelo u pitanje pravičnost postupka u cjelini. Slično tome, Ustavni je sud već u predmetu broj: U-III-1085/2021 utvrdio da, neovisno o obrazloženju koje su redovni sudovi dali o odbijanju ovog dokaznog prijedloga, nesaslušanje predloženog zaposlenika banke nije moglo povrijediti načelo jednakosti oružja i utjecati na ishod i pravičnost postupka jer je uvidom u pribavljeni parnični spis svakako utvrđeno da je banka predložila saslušanje zaposlenika koji nije potpisnik osporenog ugovora i drugih pratećih isprava, a tijekom parnice ni s čim nije tvrdila ni dokazivala da je predloženi svjedok upravo zaposlenik banke koji je u predugovornoj fazi sklapanja ugovora dao obavijesti konkretnom potrošaču.“

 

12. Obzirom na navedeno dokazni prijedlog za saslušanje javnog bilježnika, kao i osoba koje nisu sudjelovale u postupku koji je prethodio sklapanju Ugovora o kreditu u konkretnom slučaju nisu podesna dokazna sredstva za utvrđenje da je tuženica u predugovornoj fazi dala tužitelju obavijesti o spornim odredbama, pa iz razloga što navedeni dokazi nisu provedeni tuženica nije onemogućena u raspravljanju i nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tuženica nije dokazala da je njezino postupanje prije sklapanja Ugovora o kreditu s tužiteljem bilo drugačije od postupanja tuženice kakvo je utvrđeno u postupku kolektivne zaštite prava i interesa.

 

13. Žalbene tvrdnje kojima tuženica smatra da je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 190. ZPP-a jer je sud nakon zaključenja prethodnog postupka dopustio preinaku tužbe nisu osnovane.

 

13.1. Iz stanja u spisu proizlazi da je tužitelj podnio tzv. stupnjevitu tužbu i da je podneskom od 26. veljače 2021. (nakon što je tuženica dostavila u spis dokumentaciju) postavio tužbeni zahtjev u novčanom iznosu kako to propisuje čl. 186.b. st. 3. ZPP-a. Postavljanje određenog tužbenog zahtjeva u postupku po tzv. stupnjevitoj tužbi primjenom procesnih pravila za postupanje s takvom tužbom se ne smatra preinakom tužbe.

 

13.2. Određenje tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja i preinaka tužbe u tom smislu dopuštena je primjenom čl. 190. st. 2. ZPP-a koji propisuje da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Navedena odredba unesena je u ZPP čl. 39. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 70/19.) i primjenjuje se na ovaj postupak temeljem čl. 117. st. 2. istih Izmjena. Kako se saznanje za određenu visinu tražbine, koja je u postupku utvrđena vještačenjem, ne može pripisati krivnji tužitelja, to je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava dopustio preinaku tužbe.

 

14. Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja koje kao pravilnim prihvaća i ovaj sud, obzirom je rezultat temeljite analize i ocjene dokaza kako to nalaže čl. 8. ZPP-a, te je detaljno navedeno u obrazloženju presude, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio ništetnim dijelove Ugovora o kreditu kojima je ugovoren način promjene kamatne stope jednostranom odlukom tuženice i ispunjenje obveze uz valutnu klauzulu.

15. Pravilno je i daljnje utvrđenje da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, da se zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove i da se tuženica smatra nepoštenom stjecateljicom preplaćenih iznosa. Kako je prvostupanjski sud pravilno ocijenio neosnovanim prigovor zastare, te da je visinu utvrdio vještačenjem primjenjujući pravilnu metodu utvrđivanja visine preplaćenih iznosa, kao i da se pritom pozvao na mjerodavne odredbe materijalnog prava citirane u obrazloženju presude, to je ovaj sud odbio žalbu tuženice i temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrdio presudu pod toč. I., II., III., IV. i V. izreke.

 

16. Prvostupanjski sud je pravilno postupio kada nije uzeo u obzir tzv. negativnu razliku za razdoblje kada je tečaj CHF bio niži od tečaja u vrijeme plasiranja kredita s obzirom da promjenom tečaja na niži od početnog nije došlo do povrede interesa potrošača niti je tužitelj plaćanjem anuiteta prema nižem tečaju išta stekao ili zadržao bez osnova pa ne postoji obveza uračunavanja iznosa tzv. negativne razlike u iznos koji tužitelju pripada s naslova stjecanja bez osnove. Osim toga tuženica nije istakla protutužbeni zahtjev ili prigovor radi prijeboja da bi sud uopće bio ovlašten o tome odlučivati.

 

17. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio temeljem čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a.

 

18. U žalbi tuženica osporava da tužitelj ima pravo na trošak zastupanja na raspravi 8. veljače 2023. i smatra nejasnim na temelju čega je tužitelju dosuđen trošak ukoliko se troškovnik od 8. veljače 2023. smatra povučenim.

 

19. Ispitujući odluku o troškovima postupka sadržanu pod toč. II. i III. izreke rješenja, ovaj sud utvrđuje da je donesena pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 154. st. 5. ZPP-a, kao i da su troškovi koji su priznati tužitelju odmjereni po vrsti i visini sukladno čl. 155. ZPP-a, pa tako i trošak zastupanja na raspravi 8. veljače 2023. na kojoj je odvjetnik tužitelja bio prisutan i za koju radnju je zatražio trošak u podnesku od 29. srpnja 2022. (list 380 spisa). U obrazloženju presude je navedeno da je trošak tužitelju dosuđen prema zahtjevu za naknadu troškova koji je postavljen u podnescima tijekom postupka, time da je iz stanja u spisu evidentno da je cjelokupni trošak zatražen u podnesku od 29. srpnja 2022. (list 380 spisa).

 

20. Stoga je ovaj sud odbio žalbu tuženice i potvrdio rješenje pod toč. II. i III. izreke.

 

21. Zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka ovaj sud je odbio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a.

 

U Varaždinu 6. srpnja 2023.