Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Osijeku
Stalna služba u Belom Manastiru
31300 Beli Manastir, Kralja Tomislava 53 43. P-443/2021-31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, po sucu Suzani Nađ, u pravnoj stvari tužitelja P.M. iz Š.., Š. 1, OIB: …., zastupanog po punomoćniku D.B. odv. iz B.M., protiv tuženika R.A. d.d. Z.., M.c. 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku M.K., odv. iz Z.., radi ništetnosti/stjecanja bez osnove/naknade štete/isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 25.5.2023. u nazočnosti punomoćnika stranaka, 6.7.2023.
p r e s u d i o j e
I/. Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 528-50-4420197 zaključenog između tužitelja P.M.. i tuženika R.A. d.d. Z.. dana 25.09.2007. god., koji je potvrđen po javnom bilježniku M.B. dana 28.09.2007. god. pod brojem OV32726/07, a koja u čl. 1. predmetnoga ugovora glasi: „Kunska protuvrijednost CHF...po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita.“; u čl. 2. predmetnoga ugovora glasi: „...promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“; u čl. 7. predmetnoga ugovora glasi: „...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća...“, a u čl. 9. glasi: „Na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju se opći akti Kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donešenim za vrijeme trajanja ovog Ugovora.“
II/. Nalaže se tuženiku R. A. d.d. Z…, M.c. 69, OIB: …., da tužitelju P.M. iz Š..,
Š.1, OIB: … isplati iznos od ukupno 4.243,09 EUR / 31.969,56 kn kao i zateznu kamatu na svaki pojedini iznos više otplaćenog mjesečnog anuiteta počevši od uplate svakog pojedinog iznosa prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o kamatama i važeća Uredba o visini zakonske zatezne kamate do 31.12.2007. g., a od 01.01.2008. g. po stopi koju određuje čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih
1.Fiksni tečaj konverzije 7,53450
2
43. P-443/2021-31
poena, do 01.08.2015., a od 01.08.2015. do 31.12.2022., u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, te nastavnim odlukama Hrvatske narodne banke o izmjeni Odluke o kamatnim stopama i to na:
- iznos od 0,42 EUR/03,18 kn od 31.01.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 2,26 EUR /17,06 kn od 29.02.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 5,37 EUR /40,44 kn od 31.03.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 0,91 EUR /06,82 kn od 30.04.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 0,23 EUR /01,74 kn od 30.06.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 14,06 EUR /105,91kn od 31.10.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 4,43 EUR /33,35 kn od 30.11.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 16,95 EUR /127,69 kn od 31.12.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 18,98 EUR /143,01 kn od 31.01.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 19,97 EUR /150,47 kn od 28.02.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 13,54 EUR /101,99 kn od 31.03.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 14,20 EUR /107,01 kn od 30.04.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 10,86 EUR /81,82 kn od 31.05.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 8,45 EUR /63,69 kn od 30.06.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 9,38 EUR /70,65 kn od 31.07.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 10,99 EUR /82,83 kn od 31.08.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 11,10 EUR /83,67 kn od 30.09.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 09,93 EUR /74,82 kn od 31.10.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 12,81 EUR /96,54 kn od 30.11.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 15,18 EUR /114,37kn od 31.12.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 18,45 EUR /139,02 kn od 31.01.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 18,01 EUR /135,70 kn od 28.02.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 22,39 EUR /168,66 kn od 31.03.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 21,87 EUR /164,75 kn od 30.04.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 23,66 EUR /178,26 kn od 31.05.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 37,16 EUR /279,99 kn od 30.06.2010. god. pa sve do isplate
- iznos od 34,73 EUR /261,64 kn od 30.07.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 43,36 EUR /326,70 kn od 31.08.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 40,77 EUR /307,27 kn od 31.09.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 36,44 EUR /274,55 kn od 30.10.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 46,57 EUR /350,85 kn od 31.11.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 59,40 EUR /447,56 kn od 31.12.2010. god. pa sve do isplate;
1.Fiksni tečaj konverzije 7,53450
3
43. P-443/2021-31
- iznos od 50,87 EUR /383,28 kn od 31.01.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 54,32 EUR /409,28 kn od 28.02.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 50,69 EUR /381,95 kn od 31.03.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 51,75 EUR /389,88 kn od 30.04.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 68,99 EUR /519,82 kn od 31.05.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 71,02 EUR /535,07 kn od 30.06.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 86,05 EUR /651,71 kn od 31.07.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 79,55 EUR /599,38 kn od 31.08.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 71,90 EUR /541,72 kn od 30.09.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 73,86 EUR /556,50 kn od 31.10.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 73,45 EUR /553,38 kn od 31.11.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 77,59 EUR /584,57 kn od 31.12.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 81,21 EUR /611,88 kn od 31.01.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 81,92 EUR /617,19 kn od 28.02.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 79,83 EUR /601,45 kn od 31.03.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 81,66 EUR /615,29 kn od 30.04.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 83,01 EUR /625,42 kn od 31.05.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 81,44 EUR /613,63 kn od 30.06.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 82,19 EUR /619,24 kn od 31.07.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 81,08 EUR /610,90 kn od 31.08.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 78,38 EUR /590,55 kn od 30.09.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 81,82 EUR /616,42 kn od 31.10.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 83,61 EUR /629,93 kn od 31.11.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 82,82 EUR /623,97 kn od 31.12.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 77,10 EUR /580,92 kn od 31.01.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 82,47 EUR /621,38 kn od 28.02.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 83,20 EUR /626,87 kn od 31.03.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 81,49 EUR /613,95 kn od 30.04.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 75,54 EUR /569,14 kn od 31.05.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 75,66 EUR /570,06 kn od 30.06.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 77,48 EUR /583,76 kn od 31.07.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 80,23 EUR /604,50 kn od 31.08.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 83,94 EUR /632,44 kn od 30.09.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 82,48 EUR /621,42 kn od 31.10.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 84,03 EUR /633,12 kn od 31.11.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 85,75 EUR /646,12 kn od 31.12.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 86,95 EUR /655,11 kn od 31.01.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 89,13 EUR /671,57 kn od 28.02.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 88,84 EUR /669,36 kn od 31.03.2014. god. pa sve do isplate;
1.Fiksni tečaj konverzije 7,53450
4
43. P-443/2021-31
- iznos od 87,09 EUR /656,17 kn od 30.04.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 86,75 EUR /653,59 kn od 31.05.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 87,37 EUR /658,30 kn od 30.06.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 90,06 EUR /678,57 kn od 31.07.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 92,39 EUR /696,09 kn od 31.08.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 92,31 EUR /695,54 kn od 30.09.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 93,64 EUR/705,53 kn od 31.10.2014. god. pa sve do isplate, sve to u roku 15 dana.“
III/. Nalaže se tuženiku R.A. d.d. Z.., M.c. 69, OIB:…., da tužitelju P.M. iz Š…,
Š..1, OIB: …., naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.863,61 eura / 14.041,36 kn, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana 6.7.2023. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, te nastavnim odlukama HNB-a o izmjeni Odluke o kamatnim stopama.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi putem svog punomoćnika navodi da su stranke dana 25.9.2007. godine sklopile Ugovor o kreditu broj 528-50-4420197, a koji je potvrđen po javnom bilježniku M.B. istoga dana pod brojem OV-32726/2007, a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 21.457,37 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora. Ugovoren je rok otplate kredita od 84 mjeseci. Početno ugovoreni mjesečni iznosi su iznosili 308,24 CHF u kunskoj protuvrijednosti, ali su se zbog podizanja kamatne stope i tečaja CHF naspram HRK povećavali te su tijekom otplate kredita u dijelu razdoblja iznosili čak i preko 2.150,00 kuna. Pored iznosa glavnice u kunskoj protuvrijednosti tužitelj je sukladno čl. 2. navedenog ugovora bio dužan tuženiku platiti redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru bila promjenjiva u skladu s odlukama tuženika, a na dan sklapanja ugovora iznosila je 5,49 % godišnje. Predmetni kredit je 17.10.2014. godine otplaćen u cijelosti. Tužitelj se poziva na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Z… broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.godine koja je potvrđena u točki I/ pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. i presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj PŽ-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine. Nadalje, tužitelj se poziva na Odluku Vrhovnog suda RH, Rev-2245/17-2 od 20.3.2018. godine, i na odredbe članka 323., čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima kao i na odredbu članka 502.c Zakona o parničnom postupku i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača te predlaže da sud donese
1.Fiksni tečaj konverzije 7,53450
5
43. P-443/2021-31
presudu kojom će utvrditi ništetnima dijelove odredbi Ugovora o kreditu te naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 39.333,86 kuna, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom i troškovima parničnog postupka.
2. U svom odgovoru na tužbu tuženik putem svog punomoćnika osporava sve činjenice i navode na kojima tužitelj temelji tužbu i tužbeni zahtjev i ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, kao i prigovor zastare predmetnog potraživanja. Protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, kako glede osnove, tako i glede visine tužbenog zahtjeva te predlaže sudu odbijanje istog, a sve uz obvezu da tužitelj naknadi tuženiku troškove parničnog postupka, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
3. Sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o kreditu sklopljen između stranaka dana 25.9.2007., a ovjeren od strane javnog bilježnika M.B. iz O…, 28.9.2007. ( list 6-10 spisa), uvidom u otplatni plan tuženika ( list 11-15 spisa) te uvidom u financijsko-knjigovodstvenu dokumentaciju – prijepis knjigovodstvene kartice ( list 16-21 spisa), uvidom u rješenje ovog suda od 3. rujna 2021. godine ( list 57-59 spisa), uvidom u rješenje Županijskog suda u D…. od 13. listopada 2021. Gž-880/21-2 ( list 114-117 spisa), čitanjem zapisnika ovog suda od 20. lipnja 2022. ( list 122-123 spisa), uvidom u nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka Financije LB d.o.o. od 11.8.2022. ( list 133-144 spisa), čitanjem zapisnika ovog suda od 31.3.2023. ( list 154-156 spisa) te saslušanjem vještakinje L.B. i saslušanjem tužitelja na ročištu od 31.1.2023.( list 154-156 spisa).
4. Uvidom u Ugovor o kreditu sklopljen između stranaka dana 25.9.2007., a ovjeren od strane javnog bilježnika M.B. iz O…, 28.9.2007. ( list 6-10 spisa) sud je utvrdio da tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita stavlja na raspolaganje iznos od 21.457,37 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Ugovorena je kamatna stopa od 5,49 % godišnje, ali promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora. Kredit se odobrava za kupnju novih vozila Opel. Ugovor je solemniziran po javnom bilježniku M.B. iz O… pod posl.br. OV-32726/07 dana 28.9.2007. godine.
5. Uvidom u rješenje ovog suda posl.br. P-443/2021-7 od 3. rujna 2021. godine ( list 57-59 spisa) utvrđeno je da se odbija prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda kao neosnovan.
6. Uvidom u rješenje Županijskog suda u D…. Gž-880/21-2 od 13. listopada 2021. ( list 114-117 spisa) utvrđeno je da se žalba tuženika odbija kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u O…, Stalna služba u B.M. posl.br. P-443/2021-7 od 3. rujna 2021. godine.
7. Saslušanjem tužitelja P.M. na ročištu od 31.1.2023. godine ( list 155-156 spisa) sud je utvrdio da je isti tijekom 2007. godine odlučio da će kupiti novi automobil Opel Astru te je stoga otišao u PC Opel u O… te je tamo dogovorio kupovinu predmetnog
6
43. P-443/2021-31
automobila. U Auto kući su mu odmah izračunali ukupan iznos u kunama, odnosno u eurima te je on pristao na ponuđene uvjete. Rok otplate je bio na 7 godina te mu je prva mjesečna rata bila oko 1.390,00 kuna, odmah nakon toga rate su počele rasti. U Auto kući su mu rekli da oni rade sa RBA bankom te da je najbolje da sklopi ugovor sa njima pa je tužitelj na to pristao. Kad je drugi put došao u Auto kuću dali su mu Ugovor o kreditu u valuti CHF i pri tome su mu rekli da je to najbolja i jedina moguća opcija. Tužitelj je stekao povjerenje u djelatnike auto kuće, bili su ljubazni i sve je kod njih riješio, osim što je u banci potpisao ugovor o kreditu, a nitko mu ništa nije objašnjavao u svezi ugovornih odredbi. Tužitelj ističe da je ugovor pročitao, ali ga nije u potpunosti razumio. Pitao je službenicu u banci da mu pojasni ugovorne odredbe, ali je ona na to odgovorila da je sve spremno, da sve piše u ugovoru, da nema nikakvih problema i da nema potrebe ništa posebno objašnjavati. Iz banke je tužitelj odmah otišao kod javnog bilježnika na ovjeru ugovora. Javni bilježnik mu ništa nije objasnio već je samo ovjerio ugovor te se tužitelj odmah sa ugovorom vratio nazad u banku. Sve je to riješio na brzinu, bila je gužva te su mnogi u to vrijeme na sličan način kupovali automobile. Tužitelj je u to vrijeme radio u Š…. u poljoprivredi kao voditelj ali su ga znali seliti pa je npr. morao ići u M…. te mu je stoga bio potreban osobni automobil, a također mu je automobil bio potreban i za obitelj i to suprugu i mlt. dijete. U vrijeme kupovine osobnog automobila tužitelj nije bio član trgovačkog društva, nije imao otvoren OPG, a niti firmu na svom imenu. Tužitelj se u drugim bankama nije raspitivao o uvjetima kreditiranja jer je auto kuća u kojoj je imao namjeru kupiti osobni automobil uvjetovala da kredit sklopi sa RBA u CHF valuti. Tužitelj je bio zadovoljan sa ugovorenim uvjetima i visinom prve rate, međutim, rate su se odmah počele svakomjesečno povećavati. Da je znao da će se rate tako povećavati on sigurno ne bi sklopio predmetni ugovor o kreditu te je već tada počeo razmišljati o tome da vrati auto. Tužitelj ističe da nije razumio svrhu valutne klauzule pa je u banci pitao zašto to tako piše, a odgovorili su mu da se po novom tako unosi u ugovor i da je sve u redu. Tužitelju je poznato da je tada velik broj osoba sklapao takve ugovore i nitko od njih se nije žalio te je on smatrao da će sve biti u redu i vjerovao je djelatnicima u Auto kući i u banci. Kredit je isplaćen Auto kući, a tužitelj za kupovinu auta nije koristio porezne olakšice.
8. Iskazu tužitelja sud je u cijelosti povjerovao, cijeneći njegov iskaz istinitim i uvjerljivim te u skladu sa materijalnom dokumentacijom u spisu i drugim provedenim dokazima. Tužitelj je imao status potrošača u smislu odredbe čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ( N.N. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 – dalje ZZP/07) prema kojoj je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhu koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Također je iz predmetnog ugovora o kreditu vidljivo da je tužitelj isti potpisao kao fizička osoba za kupnju motornog vozila te iz toga proizlazi da ta kupnja nije namijenjena njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Tužitelj je svoje potrošačko svojstvo dokazao navedenim ugovorom o kreditu kao i vlastitim iskazom.
7
43. P-443/2021-31
9. Uvidom u otplatni plan tuženika ( list 11-15 spisa) te uvidom u financijsko-knjigovodstvenu dokumentaciju – prijepis knjigovodstvene kartice ( list 16-21 spisa), uvidom u nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka F…. LB d.o.o. od 11.8.2022. ( list 133-144 spisa) te saslušanjem vještakinje L.B. ( list 154 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj tijekom perioda otplate kredita radi ugovorene valutne klauzule u CHF platio više zbog promjene važećeg tečaja na dan dospijeća pojedinog anuiteta u odnosu na dan tečaja isplate kredita ukupno 31.969,60 HRK. Više plaćeni iznosi anuiteta – pozitivne stavke iznose 32.068,13 HRK, dok manje plaćeni iznosi odnosno negativne stavke tečajne razlike iznose ukupno 98,53 HRK.
10. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka cijeneći ga jasnim i određenim te u skladu sa pravilima struke, a na isti nalaz nakon saslušanja vještakinje punomoćnici stranaka nisu imali primjedbi, a niti pitanja vještakinji.
11. Na ročištu od 31.1.2023. punomoćnik tuženika je odustao od prijedloga radi saslušanja svjedoka I.O. i svjedokinje V.M.P., pa stoga sud nije provodio dokaz saslušanjem navedenih svjedoka. Osim toga, stav Europskog suda za ljudska prava jeste da prava banaka nisu povrijeđena zbog toga što se nisu saslušavali svjedoci, odnosno stranke te da osnovanost tužbenog zahtjeva proizilazi iz materijalne dokumentacije u spisu.
12. Podneskom od 8.3.2023. godine punomoćnik tužitelja specificirao je tužbeni zahtjev te je sukladno nalazu i mišljenju financijsko-knjigovodstvenog vještaka predložio da sud donese odluku kojom će tuženiku naložiti isplatu novčanog iznosa od 4.243,09 EUR / 31.969,60 kn, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka.
13. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Z… broj P-1401/2012. od 04. srpnja 2013. godine između ostalog utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (N.N.96/03) u razdoblju od 01. rujna 2004.godine do 06. kolovoza 2007. godine, a od 07. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( N.N. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 89/09, 133/09 ) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore
8
43. P-443/2021-31
o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveza prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promijeni ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača. Također, navedenom odlukom je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača i korisnika kredita tako što je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih
ugovora, tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim
parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.
14. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43. Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014. godine i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.
15. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku Rev 2221/2018-11 od 03. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.
16. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članak 323. st. 1. ZOO/05 ( čl.104. st. 1. ZOO/91), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Nadalje, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 31. siječnja 2022. godine donesen je Zaključak da, ukoliko je ništetnost ustanovljena kao u ovom konkretnom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača te se ovaj Zaključak odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača ( krediti u CHF, odnosno krediti u kunama s valutnom
9
43. P-443/2021-31
klauzulom u CHF) i stranke ( tuženika) iz tog postupka. Stoga sud smatra da je u cijelosti neosnovan prigovor zastare istaknut od strane punomoćnika tuženika, a s obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka.
17. Nesporno je da predmetni Ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope te je tuženik, koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema Odluci banke, mogao postupati bez pristanka korisnika kredita. Visina kamatne stope ovisi dakle isključivo o odluci banke, bez da se navode bilo kakvi kriteriji za to. U Ugovoru su se trebale na transparentan način navesti pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope tako da
to bude jasno i razumljivo korisniku kredita, a na temelju toga bi on mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze. Odredba o promjeni kamatne stope je
ključna ugovorna odredba, a u ovom slučaju je ostala ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a to je banka. Tako se došlo u situaciju da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene
ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Stoga se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama stranaka i to na štetu tužiteljice, kao korisnika kredita. Prema odredbi članka 247. ZOO-a, ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Članak 1022. stavak 2. Z00-a, propisuje da se ugovorom o kreditu utvrđuje iznos te uvjeti davanja korištenja i vraćanja kredita. Dakle, predmet i cijena su bitni sastojci ugovora. Tako je odredba o promjeni kamatne stope i tečaju koji će se primjenjivati tijekom otplate ( to je u stvari cijena kredita) ključna ugovorna odredba ugovora o kreditu i ona treba sadržavati jasne i razumljive kriterije o njihovoj promjeni. Međutim, u odredbama Ugovora o kreditu, tuženik je potpuno izbjegao utjecaj dužnika na cijenu kredita, a što je suprotno navedenim zakonskim odredbama.
18. Prema odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine 96/03, dalje: ZPP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to iskazati. Isto propisuje i odredba članka 49. ZPP-a/. Tuženik tu činjenicu uopće nije dokazivao.
19. Prema odredbi čl. 328. Zakona o obveznim odnosima pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi te je to pravo neograničeno. Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana osoba ( čl. 327. st. 1. ZOO-a ). Zbog navedenog, zahtjev čiji predmet je utvrđenje da su pojedine ugovorne odredbe
10
43. P-443/2021-31
ništetne i zabrana njihovog korištenja, ne zastarijeva. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke i ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz članka 323., članka 1011., članka 1015., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ( N.N. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).
20. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo .Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj
financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.
21. Prema odredbi čl. 502.a. st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u sladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom
predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu ( tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je odredbom čl. 502.c. ZPP-a propisan učinak presude donesene o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava.
Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje i presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
22. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a. st.1. ZPP-a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Z…, koji se odnosi na tuženika, prema shvaćanju ovog suda,
nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske
11
43. P-443/2021-31
odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a. Tuženik ničim nije dokazao da su navodi tužitelja u svezi sklapanja ugovora o kreditu netočni i neistiniti, a niti je predložio dokaze na te okolnosti.
23. Polazeći od toga da je dio Ugovora koji se odnosi na vezanje valute uz švicarski franak ništetan, jer je isti prosječnom potrošaču nerazumljiv, niti se o istomu pojedinačno pregovaralo, proizlazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ( N.N 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).
24. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je stekao uvjerenje da su odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka, a kojima se uređuje iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja te odredbe o načinu otplate ( u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća) ništetne pa je stoga tuženik dužan tužitelju vratiti iznose koje je tužitelju naplatio temeljem takvih ništetnih odredbi ugovora. Stoga je sud temeljem svega gore navedenog odlučio kao u točki I/ i II/ izreke ove presude.
25. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a.
26. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 155. Zakona o parničnom postupku ( N.N. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19. i 80/22 – dalje ZPP ) te je sud, imajući u vidu vrijednost predmeta spora i važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika punomoćniku tužitelja priznao na ime sastava tužbe – podneska od 15.4.2021. iznos od 1.500,00 kuna, troškove zastupanja na ročištima od 20.6.2022., 31.1.2023. i 25.5.2023. u pojedinačnom iznosu od 1.500,00 kuna, troškove sastava obrazloženih podnesaka od 5.7.2021., 8.3.2023. i 24.5.2023. u pojedinačnom iznosu od 1.500,00 kuna, kao i trošak financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 2.500,00 kuna ili ukupno 13.000,00 kuna / 1.725,40 eura, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 49,33 eura te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 88,88 eura, odnosno sveukupno 1.863,61 eura / 14.041,36 kn. Zatraženi trošak zastupanja na ročištu od 14.2.2023. u iznosu od 1.500,00 kuna punomoćniku tužitelja nije priznat iz razloga što tog dana nije održano ročište pred sudom. Prilikom donošenja odluke o troškovima parničnog postupka sud je imao u vidu presudu Suda Europske unije u spojenim predmetima S-224/19 i C-259/19 prema kojoj u slučaju smanjenja tužbenog zahtjeva potrošačima kao tužiteljima treba u cijelosti priznati i dosuditi nastale parnične troškove koji su bili nužni za svrhovito vođenje parnice, neovisno o postotku njihovih
12
43. P-443/2021-31
uspjeha u sporu, obzirom da bi suprotno postupanje bilo protivno odredbama čl. 6. i čl. 7. Direktive te ne bi odvraćalo trgovce od korištenja nepoštenih ugovornih odredaba u budućnosti. Stoga je odlučeno kao u točki III/ izreke ove presude.
Beli Manastir, 6.7.2023.
S u d a c :
Suzana Nađ,v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana dostave prijepisa iste, nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka.
Dostaviti:
Tužitelju putem punomoćnika
Tuženiku putem punomoćnika