Kž-58/2020-6

 

                   

 

                   

     REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU                                                                                    Kž-58/2020-6

 

                                                                                                                                           

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A   I  R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac, kao predsjednice vijeća, Dijane Jakoliš i Branka Ivića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Jaram, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. N. i optuženog D. B., zbog kaznenog djela iz članka 282. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine 110/97; 27/98; 50/00; 129/00; 51/01; 111/03, 190/03- odluka Ustavnog suda, 105/04; 84/05; 71/06; 110/07, 152/08 – u daljnjem tekstu KZ/97) i dr., odlučujući povodom žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu te branitelja optuženika Z. B., odvjetnika u Z. i K. R., odvjetnika u J., podnesenih protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 10. prosinca 2019. pod brojem 57 K-659/2015-85, u sjednici vijeća održanoj dana 06. srpnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   i   r i j e š i o    j e

 

 

I. Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, preinačava se prvostupanjska presuda u odluci o kazni i u odluci o oduzimanju imovinske koristi optuženom V. N. na način da se optuženom V. N. sukladno članku 51. stavku 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, dalje u tekstu: KZ/11) za kazneno djelo zlouporabe stečaja za koje je tom presudom proglašen krivim iz članka 282. stavka 1. i 2. KZ/97, na temelju članka 282. stavka 2. KZ/97, utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a za kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 1. KZ/11, na temelju članka 246. stavka 1. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, pa se optuženi V. N. na temelju članka 51. stavka 2. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

 

II. Na temelju članka 77. stavka 1. KZ/11 u vezi s člankom 560. stavkom 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.- pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.-dalje u tekstu: ZKP/08) utvrđuje se da iznos od 6.150,00 kuna/816,25 eura[1] (šesttisućastopedesetkuna/osamstošesnaesteuraidvade-

setpetcenti) predstavlja imovinsku korist koju je optuženi V. N. ostvario kaznenim djelom zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 1. KZ/11, te da navedeni iznos postaje imovina Republike Hrvatske, pa se nalaže optuženom V. N. da Republici Hrvatskoj isplati novčani iznos od 6.150,00 kuna/816,25 eura[2] (šesttisućastopedesetkuna/osamstošesnaesteuraidvadesetpet centi) u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

 

III. Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda u dijelu odluke o troškovima postupka te se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

IV. U preostalom dijelu žalba državnog odvjetnika, a u cijelosti žalbe optuženika V. N. i optuženika D. B. odbijaju se kao neosnovane, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu od 10. prosinca 2019. pod brojem 57 K-659/2015-85 optuženi V. N. i optuženi D. B. proglašeni su krivima za kazneno djelo zlouporabe stečaja iz članka 282. stavka 1. i 2. KZ/97 te optuženi V. N. i za kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 1. KZ/11.

 

2. Optuženom V. N. je za svako kazneno djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci te je na temelju članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, pa je tom optuženiku na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda te je određeno da se izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine neće izvršiti ako optuženi u vremenu provjeravanja od pet godina ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 1., 6. i 7. ZKP/08 optuženi V. N. je obvezan na podmirivanje troškova kaznenog postupka i to nagrade i nužnih izdataka punomoćnika oštećenika čija visina će biti određena posebnim rješenjem te paušalna svota u iznosu od 2.000,00 kuna/265,45 eura1.

 

3. Optuženi D. B. je na temelju članka 282. stavka 2. KZ/97 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, time da je tom optuženiku na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda time da se izrečena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci neće izvršiti ako u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 1., 6. i 7. ZKP/08 naloženo je optuženiku D. B. da u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude podmiri troškove kaznenog postupka te nužne izdatke punomoćnika oštećenika koja visina će biti određena posebnim rješenjem te paušalna svota u iznosu od 2.000,00 kuna/265,45 eura1.

 

4. Naloženo je optuženom V. N. isplatiti Republici Hrvatskoj iznos od 73.725,00 kuna/9.784,99 eura1 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. veljače 2012. pa do isplate po kamatnoj stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.g., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena u roku od 15 dana.

 

5. Naloženo je optuženom V. N. i optuženom D. B. da solidarno isplate Republici Hrvatskoj iznos od 223.295,78 kuna/29.636,44 eura[3] zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. veljače 2012. pa do isplate sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz čl. 29. st. 2.  Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.g., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena u roku od 15 dana.

 

6. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik i to zbog povrede kaznenog zakona u odnosu na točku 2. presude te zbog odluke o kazni i uvjetnoj osudi kao i troškovima postupka u odnosu na cijelu presudu, sa prijedlogom da nadležni sud drugog stupnja optuženicima izrekne strože bezuvjetne kazne, da od optuženog V. N. oduzme protupravnu imovinsku korist stečenu počinjenjem kaznenog djela opisanog pod točkom 2. presude, te da optuženicima naloži podmirenje troškova kaznenog postupka po osnovi knjigovodstveno-financijskog vještačenja u ukupnom iznosu od 3.660,00 kuna/485,77 eura1.

 

7. Žalbu je podnio i optuženi V. N. po branitelju Z. B., odvjetniku u Z., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o sankciji sa prijedlogom da drugostupanjski sud donese odluku kojom se ukida prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

8. Žalbu je podnio i optuženi D. B. po branitelju K. R., odvjetniku u J. iz "svih žalbenih razloga predviđenih ZKP/08-om" sa prijedlogom da županijski sud preinači pobijanu presudu i oslobodi optuženika od optužbe, podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno postupanje prvostupanjskom sudu.

 

9. Optuženi V. N. je osobno podnio odgovor na žalbu državnog odvjetnika

 

10. Prije održavanja sjednice, na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

 

11. Žalba državnog odvjetnika je djelomično osnovana, dok žalbe optuženika nisu osnovane.

 

12. Optuženi D. B. u podnesenoj žalbi navodi da izjavljuje žalbu iz svih žalbenih razloga, dok bi iz sadržaja žalbe proizlazilo da su žalbeni prigovori usmjereni na druge žalbene osnove i to pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona.

 

12.1. Kod takvog stanja stvari ovaj drugostupanjski sud se ograničio na ispitivanje pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08 te pri tomu nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti. Stoga nije osnovana žalba toga žalitelja izjavljena iz žalbenog osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

 

13. Nisu u pravu niti optuženici V. N. i D. B. kada se žale zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, prvostupanjski sud je, suprotno tvrdnjama žalitelja činjenično stanje potpuno i pravilno utvrdio. Zaključci prvostupanjskog suda zasnovani su na ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba i zaključci zasnovani na ocjeni svih ostalih izvedenih dokaza su logični, zakoniti i pravilni, zbog čega su zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica čvrsto utemeljeni na izvedenim dokazima.

 

13.1. Optuženi V. N. u podnesenoj žalbi ističe da nikakav prethodni dogovor sa optuženim D. B. nije imao, te da je utužene prigode pokušao spasiti dio umanjenih računa za rabat koje si je neopravdano izdao optuženi B., pa bi iz toga proizlazilo da je njegova namjera bila povećati a ne umanjiti vrijednost društva. Osim toga, na funkciju direktora je došao kada je optuženi B. društvo M.-E. već doveo u probleme, pa je njegova namjera bila da spasi društvo.

 

13.2. Optuženi D. B. u svojoj žalbi tvrdi da nema niti jedan konkretan dokaz da su optuženici zajedno i po prethodnom dogovoru počinili bilo kakvo kazneno djelo. Zajedno sa optuženim N. da je bio doveden u tešku poziciju, pa da su pokušali iznaći što bolje i kvalitetnije rješenje za kraj tvrtke, time da je osobno nastojao podmiriti sve dugove društva M.-E., što je dijelom i učinio.

 

13.3. Suprotno izloženim stajalištima žalitelja pravilno je i na provedenim dokazima utemeljeno, prvostupanjski sud zaključio da su optuženici počinili kazneno djelo zlouporabe stečaja iz članka 282. stavka 1. i 2. KZ/97. Naime, osnovano prvostupanjski sud utvrđuje da se račun društva M.-E. nalazio u neprekinutoj blokadi od 09. svibnja 2010. te da je optuženi B. bio direktor toga društva do 24. svibnja 2010. kada direktorsku funkciju preuzima optuženi N. Nakon toga, kao nespornim prvostupanjski sud pravilno utvrđuje i to iz priležeće materijalne dokumentacije da društvo M.-E., društvu A.-B., koje društvo je osnovao upravo optuženi B., neposredno prije odlaska sa mjesta direktora društva M.-E., i to dana 07. svibnja 2010., ispostavlja dva računa od 21. i 22. svibnja 2010. za isporučenu robu, a koje račune sada optuženi N. kao novi direktor društva M.-E. mijenja i ispostavlja više faktura za ispostavljenu robu i to na više iznose. Prema vještakinji za financije, računovodstvo i bankarstvo, razlike u iznosima su se odnosile na rabat koji nije bio priznat u novim fakturama, time da se vještakinja nije mogla izjasniti koji računi se mogu ocijeniti kao vjerodostojni budući da nije bilo inventurnih lista o preuzimanju robe, niti je razvidno kada je roba preuzeta. Kada se pri tomu uzme u obzir da je društvo M.-E. ispostavilo prema društvu A.-B. račune u ukupnom iznosu od 411.647,82 kune/54.635,05 eura1, a da je društvo A.-B. izvršilo tek djelomično plaćanje toga iznosa u visini od 126.927,17 kuna/16.846,13 eura[4], temeljem sklopljenih cesija, koji ugovori nisu, prema vještakinji, ispravno sastavljeni jer su u potpisu zamijenjena mjesta cesusa i cesionara, tako da je na svim cesijama društvo A.-B. potpisan kao cesionar, a ne cesus, čime je cedent doveden u zabludu jer je pogrešno smatrao da plaća društvu M.-E., a da su sva sredstva uplaćivana na račun društva A.-B., pri čemu je optuženi N. kao direktor društva M.-E., osim prodajnog asortimana proizvoda i uredske opreme društvu A.-B. prodao i teretno vozilo marke "M." i osobni automobil marke "R.", a D. B., inače sinu optuženog B., teretni automobil marke "O.", a za koji automobil, kako je naveo optuženi N., nije niti primio novac, već se dogovorio sa D. B. da podmiri zajam P. banci, tada su obojica optuženika, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda postupali upravo sa ciljem umanjenja buduće stečajne mase društva M.-E. Da je tomu tako proizlazilo bi i iz iskaza stečajne upraviteljice društva M.-E. V. K. koja je navela da bi stečajni postupak zaključen i obustavljen rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu od 04. prosinca 2012., obzirom da nitko od vjerovnika nije uplatio predujam za daljnje vođenje stečajnog postupka, jer da društvo nije imalo nikakve imovine na kojoj bi vjerovnici mogli izvršiti naplatu svog potraživanja. Prema tome kada se uzme u obzir sve prethodno izloženo, činjenicu da je društvo M.-E. došlo u neprekinutu blokadu svoga računa 09. svibnja 2010., te da svega dva dana ranije tadašnji direktor optuženi B. osniva 07. svibnja 2010., novu tvrtku A.-B. na koju, temeljem očito nevjerodostojnih računa i nevaljano sklopljenih ugovora o cesiji, se prebacuje gotovo sva imovina društva M.-E., čiji direktor je sada optuženi N., zbog čega se po otvaranju stečajnog postupka isti odmah i obustavlja zbog nepostojanja bilo kakve imovine iz koje bi se mogla naplatiti potraživanja, tada, po stajalištu ovog drugostupanjskog suda su obojica optuženika kao odgovorne osobe u pravnoj osobi zajedno i po prethodnom dogovoru postupale upravo u cilju smanjenja buduće stečajne mase društva M.-E.

 

13.4. Stoga se potpuno neutemeljenim ukazuju žalbeni navodi optuženog N. da je društvo M.-E. imalo dovoljno sredstava za podmirenje svih dugova, te da je na poziciju direktora došao kada je optuženi B. društvo već doveo u probleme odnosno žalbeni navodi optuženog B. u kojima ističe da je nastojao podmiriti sve dugove društva M.-E., te da je zajedno sa optuženim N. pokušao iznaći najbolje rješenje za kraj tvrtke.

 

13.5. Prema tome, prvostupanjski je sud na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženika V. N. i D. B. osnovano proglasio krivima za učin kaznenog djela zlouporabe stečaja iz članka 282. stavka 1. i 2. KZ/97 te optuženog V. N. i za počinjenje kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 1. KZ/11 budući da, kao direktor društva M.-E., novac dobiven od prodaje automobila cisterne marke "M." kupcu V. D., iako je ispostavio račun, nije položio na žiro-račun tvrtke, već ga zadržao za sebe, a kako to proizlazi i iz provedenog vještačenja.

 

14. Osnovano pri tomu državni odvjetnik u žalbi navodi da je pri tomu došlo do povrede kaznenog zakona iz članka 469. stavka 1. točke 5. ZKP/08, budući da je pobijanom presudom propušteno od optuženog V. N. oduzeti imovinsku korist pribavljenu prodajom prednje navedenog automobila u iznosu od 6.150,00 kuna/816,25 eura1. Stoga je valjalo, prihvaćajući u tom dijelu žalbu državnog odvjetnika od optuženog V. N. temeljem članka 77. stavka 1. KZ/11 u vezi članka 560. stavka 1. i 2. ZKP/08, oduzeti imovinsku korist u visini od 6.150,00 kuna/816,25 eura[5] koju je isti stekao počinjenjem kaznenog djela iz članka 246. stavka 1. KZ/11 i odlučiti kao u točki II. izreke ove odluke.

 

15. Optuženici i državni odvjetnik se žale i zbog odluke o kazni time da državni odvjetnik smatra da su izrečene kazne optuženicima preblage te da nije bilo mjesta primjeni uvjetne osude, dok optuženici drže da su izrečene im uvjetne osude, prestroge.

 

15.1. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud optuženicima od olakotnih okolnosti uzeo u obzir da su roditelji dvoje djece, obiteljske prilike i imovinsko stanje dok je od otegotnih okolnosti cijenio činjenicu da su do sada osuđivani zbog istovrsnih kaznenih djela, pa im je izrekao uvjetne osude smatrajući da će se upravo uvjetnim osudama utjecati na optuženike da više ne čine ovakva ili slična kaznena djela.

 

15.2. U pravu je državni odvjetnik kada u odnosu na optuženog V. N. u žalbi navodi da je prvostupanjski sud precijenio utvrđene olakotne okolnosti i podcijenio značaj utvrđenih otegotnih okolnosti. Naime, optuženi V. N. je do sada višestruko osuđivana osoba za učine istovrsnih kaznenih djela, pa je tako pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu pod br. K-7/2012 od 24. svibnja 2017., koja je pravomoćna 12. listopada 2017. proglašen krivim za učin kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. KZ/11 i kaznenog djela utaje poreza ili carine iz članka 256. stavka 3. KZ/11 te mu je izrečena bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od jedne godine uz  oduzimanje imovinske koristi, presudom Županijskog suda u Zagrebu pod br. K-11/2014 od 21. veljače 2017., koja je pravomoćna dana 12. listopada 2017., proglašen je krivim za učin istovrsnih kaznenih djela iz članka 246. stavka 2. KZ/11 i članka 256. stavka 3. KZ/11 te mu je izrečena bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od dvije godine uz oduzimanje imovinske koristi, dok je presudom Županijskog suda u Zagrebu pod br. K-87/2016 od 15. svibnja 2017., koja je pravomoćna dana 16. ožujka 2021., proglašen krivim zbog istovrsnog kaznenog djela iz članka 256. stavka 1. u vezi članka 38. KZ/11 te mu je izrečena bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci. Stoga, vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11) te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), po ocjeni ovog suda, prihvaćanjem od strane prvostupanjskog suda utvrđenih kazni zatvora i to za kazneno djelo zlouporabe stečaja iz članka 282. stavak 1. i 2. KZ/97 kazne zatvora u trajanju od osam mjeseci, a za kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 1. KZ/11, kazne zatvora u trajanju od osam mjeseci te potom, temeljem članka 51. stavka 1. KZ/11, upravo izricanjem jedinstvene kazne zatvora u trajanju od jedne godine izrazit će se jasna društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela razmjerno njihovoj težini, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela i na sve ostale u tom pravcu, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kažnjivih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Prema tomu, prihvaćanjem u tom dijelu žalbe državnog odvjetnika, preinačena je u dijelu odluke o kazni optuženom V. N. prvostupanjska presuda te je odlučeno kao u točki I. izreke ove odluke.

 

15.3. Međutim, nije u pravu državni odvjetnik niti optuženi D. B., kada se žale na izrečenu uvjetnu osudu tome optuženiku. Po stajalištu ovog drugostupanjskog suda izrečenom kaznom zatvora od osam mjeseci s rokom provjeravanja od dvije godine ispunit će se zahtjevi generalne i specijalne prevencije. To iz razloga što taj optuženik do sada nije kazneno osuđivana osoba, dok je prekršajno kažnjavan, pa je stajalište ovoga suda, suprotno istaknutim žalbenim navodima državnog odvjetnika i optuženika, da je izrečena kaznenopravna sankcija primjerena stupnju krivnje optuženika, jačine ugrožavanja kaznenim djelom zaštićenog dobra i osobi okrivljenika, pa je za očekivati da je optuženik shvatio posljedice svoga inkriminiranog ponašanja te pogibeljnosti činjenja kaznenih djela.

 

16. Konačno, osnovano državni odvjetnik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud, kada je optuženike obvezao na plaćanje paušalnog troška u visini od 2.000,00 kuna/265,45 eura[6] propustio optuženike obvezati i na podmirenje troškova provođenja financijskog i knjigovodstvenog vještačenja po vještakinji I. F., pa je u dijelu odluke o troškovima postupka valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti prvostupanjskom sudu na odlučivanje, time da će se o troškovima kaznenog postupka odlučiti posebnim rješenjem.

 

17. Slijedom svega prethodno izloženog valjalo je temeljem članka 486. stavka 1. i članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

 

U Šibeniku, 06. srpnja 2023.

 

 

              ZAPISNIČAR                                                                                      PREDSJEDNICA VIJEĆA

 

Marina Jaram,v.r.                                                                Nives Nikolac,v.r.