REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 37 Pž-82/2023-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca
Maria Vukelića, predsjednika vijeća, doc. dr. sc. Jelene Čuveljak, sutkinje
izvjestiteljice i Marine Veljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ANTUN SVAT iz
Grubišno Polja, Petra Preradovića 11, OIB 79072115657, zastupan po punomoćniku
Zlatku Gregurić, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Zlatko Gregurić,
Tatjana Figač-Gregurić, Hrvoje Mladinić u Bjelovaru, protiv tuženika SEBASTIJAN
d.o.o. u stečaju, Grubišno Polje, Ivana Nepomuka Jemeršića bb, OIB 62337692509,
zastupan po stečajnoj upraviteljici Snježani Hoop, a ona po punomoćnici Patricii
Đurić odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja osnovanosti osporene tražbine, odlučujući
o žalbi tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj
P-124/2020-31 od 14. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 6. srpnja 2023.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-124/2020-31 od 14. listopada 2022.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova odgovora na žalbu u iznosu od 5.049,27 eura / 38.043,75 kn.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudom citiranom u izreci odbio tužbeni zahtjev
kojim je tužitelj tražio da se utvrdi osnovanim njegova tražbina u iznosu od

2.029.728,39 kn kao tražbina drugog višeg isplatnog reda te je odlučeno o naknadi
troškova postupka.

2. Iz obrazloženja u bitnome proizlazi da je tužitelj prijavio u stečajnom
postupku svoje potraživanje kao potraživanje II. višeg isplatnog reda s osnove
pozajmice. Sud je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da su uplate na
račun tuženika bile u razdoblju od 21. listopada 2005., kada je račun otvoren do 1.
ožujka 2009. u sveukupnom iznosu od 127.000,00 kn, a u razdoblju od 1. ožujka

2009. do zatvaranja računa prednika tuženika u iznosu od 429.433,40 kn, time da je
uplata iznosa od 395.439,40 kn evidentirana dana 23. veljače 2010., zatim uplata
iznosa od 20.000,00 kn evidentirana dana 3. ožujka 2009., pa uplata iznosa od ______________________________

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Poslovni broj: 37 Pž-82/2023-3 2

13.000,00 kn evidentirana dana 3. ožujka 2009. i uplata od 1.000,00 kn evidentirana
dana 3. ožujka 2009., odnosno sveukupno je evidentirano uplata od strane sada
tužitelja predniku tuženika u iznosu od 556.433,40 kn, a sve sa naznakom pozajmica.
Sud je utvrdio osnovanim prigovor zastare s obzirom da je tužitelj predniku tuženika
taj iznos pozajmio u razdoblju od 26. travnja 2006. pa do 23. veljače 2010., pa je
svakako protekao opći zastarni rok od 5 godina od tada pa do utuženja tijekom 2020.
odnosno do prijave ove tražbine u stečaju tijekom 2020., sve sukladno čl. 225.
Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94,
7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO), dok za
preostali dio tražbine u visini od 1.473.294,99 kn, tužitelj nije dokazao da je izvršio u
tom iznosu pozajmice predniku tuženika a naročito iz razloga jer ne postoje
evidentirane izvršene uplate tih iznosa od strane tužitelja na račun prednika tuženika,
zbog čega sud nije uvažio kao vjerodostojan dokaz potvrdu od 13. rujna 2019. a koju
potvrdu je kao zakonski zastupnik prednika tuženika ovjerio štambiljem prednika
tuženika i potpisao svojeručno sada tužitelj Antun Svat o priznanju duga u iznosu od

2.029.728,39 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom u kojoj navodi da je
taj novčani iznos proknjižen kao njegova pozajmica odnosno pozajmica Antuna
Svata predniku tuženika društvu Sebastijan d.o.o., jer je očigledno da na taj način
tužitelj Antun Svat kao zakonski zastupnik prednika tuženika sam sebi Antunu Svatu
priznaje postojanje duga temeljem pozajmice od strane prednika tuženika, kojeg je
on u to vrijeme bio direktor a da nema dokaza o stvarno izvršenim uplatama te
pozajmice u osporenom iznosu od 2.029.728,39 kn, od strane fizičke osobe Antuna
Svata sada tužitelja predniku tuženika Sebastijan d.o.o.

3. Tužitelj je protiv presude izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba
parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja, pogrešne
primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka te u žalbi u bitnome
ističe da sud nije uzeo u obzir navode iz dopisa Ministarstva financija te da je tužitelj
nikada nije odrekao pozajmica koje je dao društvu a sud je odbio izvođenje dokaza
saslušanjem Rajka Vučemilovića koji je vlasnik računovodstvenog servisa te je tako
onemogućio tužitelja u raspravljanju, pored toga je društvo izdalo potvrdu o
postojanju duga. Stoga predlaže da ovaj sud uvaži žalbu i preinači pobijanu presudu
na način da prihvati tužbeni zahtjev a podredno da presudu ukine i vrati predmet na
ponovno suđenje.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da žalba nije osnovana te ju predlaže
odbiti i potražuje naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 5.049,27 eura /

38.043,75 kn.

5. Iako je dio žalbenih navoda osnovan, uz pravilnu primjenu materijalnog prava je jednako trebalo odlučiti o tužbenom zahtjevu.

6. Presudu u pobijanom dijelu je ovaj drugostupanjski sud ispitao u skladu s
odredbom čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne
novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08,
57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama
razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba

Poslovni broj: 37 Pž-82/2023-3 3

parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja dao je razloge o svim odlučnim
činjenicama, koji razlozi su jasni i neproturječni, te ne postoji proturječnost između
razloga i sadržaja spisa, pa je stoga presudu moguće ispitati, a zbog čega nije
počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

8. Osnovano žalitelj ističe da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio tijek
zastare, jer kod ugovora o pozajmici zastara obveze povrata zajma ne počinje teći od
dana kada je dan zajam, već od dana kada je isti trebalo vratiti. Pored toga, tužitelj je
dostavio i potvrde iz kojih proizlazi da je postojanje duga priznato, stoga je došlo i do
prekida tijeka zastarnog roka, nakon kojeg je zastarijevanje ponovno počelo teći.

9. Iz spisa i pobijane odluke proizlazi da tužitelj traži da se utvrdi postojanje
njegove tražbine na ime danih zajmova kao tražbine drugog višeg isplatnog reda. No,
temeljem čl. 139. st. 1. t. 5. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15 i 104/17;
dalje: SZ) je propisano da se nakon tražbina viših isplatnih redova, kao tražbine nižih
isplatnih redova namiruju tražbine za povrat zajma kojim se nadomješta kapital
nekoga člana društva ili odgovarajuće tražbine.

10. Iz navoda u tužbi proizlazi da tužitelj tvrdi da je kao vlasnik i zakonski
zastupnik društva davao pozajmice društvu Sebastijan d.o.o. i to u iznosu od

2.029.728,39 kn u razdoblju od 2006. – 2020. Temeljem čl. 408. Zakona o
trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00., 118/03,
107/07, 146/08, 137/09, 152/11 - službeni pročišćeni tekst, 111/12, 125/11, 68/13,
110/15, 40/19, 34/22, 114/22 i 18/23; dalje: ZTD) je u bitnome propisano da član koji
društvu u vrijeme kad je ono u krizi umjesto da mu pribavi vlastiti kapital, kada bi mu
ga inače uredni gospodarstvenici trebali pribaviti, dade zajam, može u stečajnom
postupku ostvarivati zahtjev za povrat zajma samo kao stečajni vjerovnik nižeg
isplatnog reda. Dakle, na tužitelju kao direktoru i članu društva je bio teret dokaza da
su predmetne pozajmice tražbina drugog višeg isplatnog reda, a ne nižih isplatnih
redova.

11. Uvidom u spis i iz navoda samog tužitelja proizlazi da je tužitelj davao
pozajmice društvu Sebastijan d.o.o. i to od njegovog osnutka a da nije predmetne
pozajmice društvo nikada vratilo tužitelju. Dakle, iz navedenog proizlazi da je društvo
bilo u takvom materijalnom stanju da nije bilo u stanju vratiti primljeni zajam tužitelju,
pa evidentno proizlazi da je konkretno društvo bilo u krizi. Naime, ako se zajam nije
mogao niti djelomično vratiti dugi niz godina, onda je jedini logični zaključak da je
stanje društva takvo da nije u mogućnosti vratiti primljeni zajam te da je društvo u
krizi.

12. Prema čl. 219. ZPP-a, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i priložiti
dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, pa
ukoliko u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanje pravne zaštite valja odbiti.
Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koja su
mjerodavna za ocjenu osnovanosti istaknutog zahtjeva ili navoda.

Poslovni broj: 37 Pž-82/2023-3 4

13. Prema čl. 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa
sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom
pravila o teretu dokazivanja.

14. Dužnost je stranaka da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju
svoje zahtjeve i da predlažu dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi.
Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u
parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravila o
teretu dokazivanja. Ta pravila obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za
čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u
stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava: idem est non esse aut
non probari (svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazan).

15. Slijedom navedenog, a kako je tužitelj već u samoj tužbi istaknuo da je
davao pozajmice društvu sukcesivno od dana osnivanja pa do 2020. godine, a koje
pozajmice mu nikada nisu vraćene jedini mogući zaključak je da je društvo bilo u
krizi. Naime, sam tužitelj je naveo da je davao pozajmice društvu od 2006. godine te
je davao nove pozajmice iako mu ranije nisu bile vraćene. Stoga je jedini zaključak
da je društvo Sebastijan d.o.o. bilo u krizi, te da je ovo tražbina nižeg isplatnog reda.
Kako iz spisa i dokumentacije proizlazi da u ovoj pravnoj stvari vjerovnici nižih
isplatnih redova nisu uopće pozvani da prijave svoje tražbine, stoga će tužitelj moći
svoju tražbinu na ime povrata zajma (koji nadomješta kapital) moći ostvariti ako/kada
budu pozvani da prijave svoje tražbine vjerovnici nižih isplatnih redova.

16. Pravilna je i odluka o trošku kako po osnovi, u smislu odredbe čl. 154. st.

1. ZPP-a, tako i po visini u smislu odredaba čl. 155. ZPP-a jer je sud prvog stupnja u
pravilno primijenio odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a.

17. Zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka je sud odbio iz razloga
što ta radnja nije bila nužna za uspjeh u postupku.

18. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, ni razlozi na koje
ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je valjalo odbiti i potvrditi pobijanu odluku,
sukladno odredbi čl. 368. st. 1. i 2. ZPP-a.

Zagreb, 6. srpnja 2023.

Predsjednik vijeća
Mario Vukelić, v.r.