Broj: Ppž-819/2021

-1-

 

 

                             

 

 

                                 U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća,    uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene J. M., zbog prekršaja iz članka 229. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), rješavajući o žalbama tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave virovitičko-podravske, Postaje prometne policije Virovitica i okr. J. M., protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini poslovni broj: Pp9.P-1382/2020, u sjednici vijeća održanoj 6. srpnja 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I              Odbijaju se žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova RH, PU virovitičko-podravske, Postaje prometne policije Virovitica i okr. J. M. kao neosnovane i pobijana prvostupanjska presuda potvrđuje.

 

II               Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenica je dužna naknaditi  troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 EUR (trideset eura) / 226,04 kn (dvjestodvadesetšest kuna i četiri lipe),  u roku trideset dana od primitka ove presude.

 

 

                                                        Obrazloženje

 

             

1.              Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini okr. J. M. proglašena je krivom da je, na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaj iz članka 229. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te joj je na temelju cit. propisa i uz primjenu instituta ublažavanja izrečena novčana kazna u iznosu od 900,00 kuna.

 

1.1.              Okrivljenica je nadalje obvezana na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kuna.

 

2.              Protiv prvostupanjske presude tužitelj i okrivljenica podnijeli su pravodobne žalbe.

 

2.1.              Tužitelj je podnio žalbu zbog odluke o kazni, u bitnome navodeći da okrivljenici primijenjena preblaga prekršajno pravna sankcija s obzirom na značaj djela i posebnim zakonom propisanu kaznu.

 

2.2.    Okrivljenica je podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koja u sebi sadrži, u smislu odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog za žalbu, i žalbu zbog odluke o kazni.

 

2.3.      Žaliteljica u bitnome ističe da se odluka temelji na nezakonitom dokazu, da nema razloga o odlučnim činjenicama. da su ti razlozi nejasni i u znatnoj mjeri proturječni te da postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Povreda materijalnog prekršajnog prava posljedica je pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, u kojem dijelu upire na raniju sudsku praksu Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske. Ističe da su dostavljeni podaci i na taj način je ispunila propisanu obvezu, a ne zna tko je točno u predmetno vrijeme upravljao vozilom.

 

2.4.              Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbama, njihove žalbe prihvate.

 

3.              Žalbe su neosnovne.

 

4.              Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenice te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

 

5.     Bez uspjeha žaliteljica upire da je u postupku prvostupanjskog suda počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 10. Prekršajnog zakona, sugerirajući da se odluka temelji na nezakonitom dokazu, međutim, ne navodeći u čemu se konkretnom sastoji takva povreda. Suprotno tvrdnji žaliteljice, ovaj sud nalazi da su svi dokazi provedeni u prvostupanjskom postupku pribavljeni na zakonit način te izvedeni u skladu s pravilima postupka. Pobijana presuda temelji se na činjenicama i dokazima koji su izneseni u postupku pred prvostupanjskim sudom, kada je pravilno upozorena o svojim pravima sukladno odredbe članka 171. stavka 2. Prekršajnog zakona. Žaliteljica je nakon iznošenja obrane upozorena i sukladno odredbe članka 120. Prekršajnog zakona da ima pravo čitati zapisnik ili da joj se isti pročita izjavila da je slušala glasan diktat i da na sadržaj zapisnika nema primjedbi. Stoga je ocijenjeno, da u postupku nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, kako to paušalno upire žaliteljica.  

 

6.       Žaleći se nadalje zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, žaliteljica u suštini navodi zakonski tekst odredbe. Međutim, suprotno tvrdnji žaliteljice, po ocjeni ovog suda, izreka presude je razumljiva i jasna, a obrazloženje sadrži dostatne razloge za svaku točku presude u smislu odredbe članka 185. stavka 7. Prekršajnog zakona, jer je prvostupanjski sud nakon iznošenja dokaznog materijala, naveo koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazanim, te kojim se razlozima vodio pri utvrđivanju postojanja prekršaja i krivnje, kao i kojim se razlozima rukovodio kod odluke o kazni. Stoga je ovaj sud mišljenja da presuda sadrži jasne i dostatne razloge, koji nisu u nesuglasju s provedenim dokazima, pa je ocijenjeno da žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

 

7.    Neosnovano okrivljenica upire na pogrešnu primjenu materijalnog prekršajnog prava budući da je mjerodavan zakon koji je bio na snazi u vrijeme predmetnog djela prekršaja iz članka 229. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Kako je iz stanja prvostupanjskog predmeta nesporno da je žaliteljica 31. kolovoza 2020. zaprimila obavijest o počinjenom prekršaju kojom se traži da kao vlasnica vozila reg. oznake xxxx dostavi podatke o vozaču tog vozila 12. kolovoza 2020. kada je u S., u Ulici M. G. kod broja xx počinjen prekršaj iz čl. 53. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, to je za odgovor na tako zaprimljenu obavijest i ocjenu sadržaja tog odgovora mjerodavan Zakon o sigurnosti prometa na cestama koji je bio na snazi u vrijeme zaprimanja obavijesti. Prema tome, budući da je 1. kolovoza 2019. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 70/19.) koji člankom 40. propisuje izmjene članka 229. stavka 2. i 3. tog Zakona to je pravilno primijenjen Zakon o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19.). U tom kontekstu, bez uspjeha žaliteljica upire na sudsku praksu Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, s obzirom je novim Zakonom  propisano da se dostava podataka o više osoba koje su moguće upravljale vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja ne smatra dostavom vjerodostojnih podataka o identitetu osobe kojoj je vozilo dano na upravljanje. Također pogrešno žaliteljica upire na tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava koja bi proizlazila iz primjene odredaba prekršajnog prava na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, u kojem smislu se ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz članka 194. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona. Postojanje povrede materijalnog prekršajnog prava ocjenjuje se u okviru činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud i koje je opisano u izreci presude, pa kako je ovaj sud činjenično utvrđenje iz izreke pobijane presude prihvatio pravilnim, to nije ostvarena niti povreda materijalnog prekršajnog prava, kako se sugerira žalbom.

 

8.              Razmatrajući prvostupanjsku presudu u pogledu navoda žaliteljice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, vijeće ovog suda je utvrdilo da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenice i dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenice za prekršaj iz članka 229. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom sudu.

 

8.1.  Naime, prekršaj čini vlasnik motornog vozila, koji na zahtjev policijskog službenika ili službene osobe jedinice lokalne samouprave (koja obavlja poslove iz čl. 5. st. 4. ZSPC-a) u roku od 15 dana, ne da vjerodostojan dokaz o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja djela. Iz rezultata provedenog postupka pred sudom jasno proizlazi da žaliteljica kao vlasnica predmetnog vozila nije dala takav podatak, budući da njezina obrana u suštini predstavlja priznanje svih odlučnih činjenica djela, navodeći da nije znala tko je konkretno upravljao njezinim vozilom, pa da je dostavila podatke o dvije osobe, kako to proizlazi i iz obavijesti o vozaču, koja je sastavni dio predmeta. Budući da se nakon stupanja na snagu novog Zakona dostava podataka o više osoba koje su moguće upravljale vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja ne smatra dostavom vjerodostojnih podataka o identitetu osobe kojoj je vozilo dano na upravljanje, to je prvostupanjski sud podatke o dva moguća vozača pravilno ocijenio dostavom nevjerodostojnih podataka i donio na zakonu osnovanu odluku. Bez uspjeha žaliteljica ponavlja u žalbi da nije znala tko je konkretno upravljao te prilike, jer isto ne ispričava, s time da je imala mogućnost na temelju podataka o događaju, specifičnih po vremenu i mjestu upravljanja, razjasniti pitanje identiteta vozača s još jednom osobom navedenom u obavijesti te raspolagati valjanom informacijom o osobi i vremenu upravljanja vozilom (koje kao opasno sredstvo u prometu ne može biti u slobodnoj uporabi).

    

8.2.              Prema tome, budući da žaliteljica ne upire na postojanje novih činjenica i dokaza u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti žalbenim navodima dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

           

9.              Razmatrajući žalbu tužitelja u pogledu odluke o kazni, te ispitujući kaznu u povodu žalbe okrivljenice u smislu odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, ovaj sud je mišljenja da je za predmetno djelo izrečena kazna u zakonom propisanim granicama i da je prilikom njezina odmjeravanja prvostupanjski sud već pravilno cijenio sve okolnosti odlučne za mjeru kazne i osobu okrivljenice iz članka 36. Prekršajnog zakona, pa je tako suprotno tvrdnje tužitelja ispravno vrednovao težinu i značaj djela u konkretnim okolnostima postupanja okrivljenice i društveno- ekonomskim prilikama, te je imajući u vidu primjereno ponašanje nakon počinjenja djela i teže materijalne prilike, u neposrednom kontaktu s okrivljenicom stekao dojam da će se u predmetnom slučaju i znatno ublaženom kaznom postići svrha kažnjavanja. Budući da iz stanja prvostupanjskog predmeta proizlazi da okrivljenica do sada nije prekršajno kažnjavana, a tužitelj ne upire na postojanje konkretnih okolnosti i razloga u odnosu na osobu okrivljenice koji bi doveli u pitanje pravilnost odmjerene kazne, to nema uvjeta za strože kažnjavanje. S obzirom da je prvostupanjski sud kaznu izrekao uz primjenu instituta ublažavanja, a okrivljenica u žalbi ne ističe (i ne dokumentira) nikakve nove okolnosti koje bi učinile osnovanim blaže kažnjavanje, to je i ovaj sud mišljenja da je izrečena kazna primjerena težini djela i individualizirana osobi počiniteljice, u svemu pogodna za ostvarivanje svrhe specijalne i generalne prevencije.

 

9.1.              Ističe se da je nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 114/22.) koji zbog konverzije novčane valute propisuje nešto nižu novčanu kaznu za predmetni prekršaj. Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se propis  koji je najblaži za počinitelja. Međutim, ovaj sud nije izmijenio pravnu kvalifikaciju i primijenio izmijenjenu odredbu Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) kao blažeg propisa, jer je prvostupanjski sud pravilno odmjerio novčanu kaznu uz primjenu instituta ublažavanja ispod propisane kazne za taj prekršaj zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, koja i prema novom zakonu predstavlja u velikoj mjeri ublaženu novčanu kaznu. Stoga nema mjesta primjeni novog zakona jer ne dovodi do povoljnije kazne za okrivljenicu.

 

10.               Napominje se da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.               

 

11.              Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

                    

12.              Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

                                               U Zagrebu 6. srpnja 2023.

 

           Zapisničarka:                                                                              Predsjednica vijeća:

           Nada Horvatović, v. r.                                                        Renata Popović, v. r.

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Virovitici u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.