1              Poslovni broj: Kž-330/2021-8

         

      Republika Hrvatska

    Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5                                          

Poslovni broj: Kž-330/2021-8

                                                                                                                                                         

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

             

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca, Melite Avedić, predsjednice vijeća te mr. sc. Zorislava Kaleba i Blažene Ereš članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Blaženke Wolf, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. G. zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. u vezi članka 51. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17 i 118/18; dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženika A. G. i državnog odvjetnika podnesenim protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj: 14. K-1714/18-68 od 30. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj 6. srpnja 2023.

 

p r e s u d i o j e

 

Odbijaju se žalbe optuženog A. G. i državnog odvjetnika kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj: 14. K-1714/2018-68 od 30. ožujka 2021. optuženi A. G. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnjom iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 - ispravak,101/17 i 118/18; dalje KZ/11), opisanog u točki 1. te je na temelju članka 139. stavak 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda te se izrečena kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku će se u slučaju opoziva uvjetne osude, u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 7. rujna do 7. prosinca 2018.

1.1. Na temelju članka 69. KZ/11 optuženom A. G. izrečena je sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja može trajati do proteka roka provjeravanja.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. ZKP/08 optuženi A. G. je u cijelosti oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. - 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17; dalje: ZKP/08).

1.3. Na temelju članka 453. točke 1. ZKP/08, u svezi sa člankom 33. KZ/11, optuženi A. G. oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv imovine - oštećenjem tuđe stvari - opisano i kažnjivo po članku 235. stavku 1. KZ/11.

1.4. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka u odnosu na oslobađajući dio presude padaju na teret proračunskih sredstava.

 

2. Protiv presude pravodobno se žali Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članka 467. stavak 3. u vezi članka 470. stavak 2. ZKP/08.), zbog odluke o kazni (članka 467. stavak 4. u vezi članka 471. stavak 1. ZKP/08) i zbog odluke o troškovima postupka (članka 467. stavak 4. u svezi članka 471. stavak 1. ZKP/08) te predlaže da se žalba uvaži i preinači presuda na način da optuženika za učin kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. KZ/11. osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora, a podredno izrekne uvjetnu kaznu zatvora u duljem trajanju s duljim rokom kušnje da ga za učin kaznenog djela iz članka 235. stavak 1. KZ/11. također proglasi krivim i osudi prema zakonu te mu potom izrekne jedinstvenu kaznu zatvora. Ujedno predlaže da sud optuženog A. G. obveže i na naknadu troškova postupka, barem u dijelu provedenih vještačenja.

2.1. Protiv presude pravodobno se žali i optuženik po branitelju K. M., odvjetniku u Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o „kaznenim sankcijama“ (ispravno je o kazni). Predlaže da se pobijana presuda u cijelosti preinači na način da se optuženika oslobodi od optužbe.

2.2. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

3. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državom odvjetništvu u Sisku, koje ga je uz podnesak vratilo na nadležni postupak.

 

4. Žalba optuženika u odnosu na točku 1. izreke presude i žalba državnog odvjetnika u odnosu na točku 2. izreke presude, te na odluku o kazni i troškovima postupka su neosnovane.

 

U odnosu na osuđujući dio presude u točki 1.

 

5. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točke 11. ZKP/08 te osim što citira zakonske propise ne navodi konkretno u čemu bi se povreda sastojala, a iz sadržaja žalbe proizlazi kako se žali zapravo zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

6. Žalitelj pogrešno i nepotpuno činjenično stanje vidi u tome što je sud presudu utemeljio na iskazu oštećenka M. B. za čiji iskaz smatra da je kontradiktoran i nevjerodostojan jer je oštećenik dva puta davao različite iskaze o dinamici navodnog događaja. Smatra kako je sud nepravilno odbio povjerovati obrani optuženika i iskazu svjedoka, majke optuženika I. B. te susjeda T. A., koji prijeteće riječi nije čuo, a s druge strane je prihvatio iskaze svjedokinja M. L. i A. L. K., stanarki Doma koje osim buke nisu čule prijetnje. U svojoj žalbi optuženik analizira provedeni dokazni postupak i daje svoje zaključke i procjenu dokaza koji se uglavnom ne podudaraju s utvrđenjima suda.

 

7. Razmatrajući žalbene navode vidljivo je da optuženika svojim iskazima tereti oštećenik, a uspoređujući njegov iskaz u istrazi s iskazom na raspravi u istima je u bitnom ponovio izrečene prijetnje koje predstavljaju obilježje kaznenog djela. Pored toga i nepristrani svjedok, susjed, T. A. je naveo da je čuo ružne riječi koje ne bi želio ponavljati te se povukao da ne sluša svađu, a svjedokinje M. L. i A. L. K., stanake Doma su čule buku. Također je oštećenik zbog događaja zvao policiju što ukazuje da je prijetnje shvatio ozbiljno, a posebice zbog buke pošto je optuženik lupao po vratima, a što je kod njega izazvalo strah za vlastiti život.

7.1. Optuženik je nedvojbeno imao povoda i motiv za prijetnje, jer je oštećenik koji je kao njegov bivši očuh zajednički vlasnik kuće s njegovom majkom od koje se razveo tri mjeseca pije događaja, poslao inspekciju koja im je naložila zatvaranje Doma. Stoga, žalitelj pogrešno smatra da je sud trebao primijeniti članak 3. stavak 2. ZKP/08 jer iz provedenih dokaza proizlazi da je optuženik počinio predmetno kazneno djelo prijetnje.

7.2. Optuženik potvrđuje da je vidio kako oštećenik ulazi u kuću te je krenuo za njim i udario je po ulaznim vratima rukom te tom prilikom razbio prozorčić na ulaznim vratima i razrezao ruku. No, dio njegovog iskaza da je samo pozivao oštećenika da siđe i da se dogovore te da nije prijetio je nelogičan i neuvjerljiv jer bi oštećenika u takvom alkoholiziran stanju očito i fizički napao da isti nije zaključao vrata. Stoga je sud pravilno prihvatio kao vjerodostojan iskaz oštećenika u kojem je naveo da mu je optuženik prijetio te da je iste shvatio ozbiljno.

 

8. Nasuprot žalbenim navodima optuženika prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje te je pobijana presuda u dostatnoj mjeri jasna i razumljiva i može se ispitati, a predmetne prijetnje su svakako bile podobne da kod oštećenika izazovu osjećaj straha, uznemirenosti i bojazni za vlastiti život te je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo razloge o odlučnim činjenicama i analizirao sve provedene dokaze, a što prihvaća i ovo vijeće.

 

U odnosu na oslobađajući dio presude u točke 2.

 

9. Državni odvjetnik u svojoj žalbi pogrešnim smatra zaključak prvostupanjskog suda da je počinjenjem djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavku 1. KZ/11 prouzročena neznatna posljedica jer je sud prethodno ispravno utvrdio da je optuženik svojim postupanjem "pošpricao i uprljao" uglavnom cijelu prostoriju, pri čemu je htio da ona ne bude upotrebljiva za daljnje korištenje. Smatra da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju prema odredbi članka 33. KZ/11. nema kaznenog djela.

 

10. Izostanak znatne posljedice prvostupanjski sud opravdava ne ispostavljanjem računa od strane JVP-a Grada Z. i trajanjem vatrogasne intervencije u trajanju od 20 minuta. Pored toga u činjeničnom opisu djela nije navedena ni visina štete, te se stoga ista može smatrati neznatnom.

 

10.1. Stoga, nasuprot žalbenih navoda državnog odvjetnika ovo vijeće smatra da je prvostupanjski sud pravilno, obrazlažući oslobađajuću odluku u odnosu na počinjenje kaznenog djela iz članka 235. stavak 1. KZ/11, prvo utvrdio kako je optuženik ostvario bitna obilježja predmetnog kaznenog djela, no da je tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv i to radi njegova psihičkog stanja i akutne alkoholiziranosti. Nadalje je sud pravilno zaključio da je počinjenjem djela optuženik prouzročio neznatnu posljedicu, te stoga ne postoji potreba da počinitelj za ovo djelo bude kažnjen jer prema odredbi članka 33. KZ/11 nema kaznenog djela kada se radi o beznačajnom djelu.

 

U odnosu na odluku o kazni

 

11. Optuženik se žali na odluku o kazni koju posebno ne obrazlaže, dok državni odvjetnik u žalbi navodi da je izrečena kazna preblaga i time neadekvatna. Predlaže izricanje bezuvjetne kazne ili uvjetne kazne u dužem trajanju s dužom rokom kušnje. Uvidom u izvod iz KE od 25. svibnja 2023. vijeće je utvrdio da je optuženik osuđivan, no nakon počinjenja djela (2021.) i donošenja nepravomoćne presude, zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 na uvjetnu kaznu što se može cijeniti kao ponašanje počinitelja nakon počinjenja djela u smislu članka 47. stavka 1. KZ/11.

11.1. No, nasuprot žalbenih navoda državnog odvjetnika ovo vijeće smatra da je izrečena uvjetna osuda visinom kazne i rokom kušnje primjerena kaznenoj odgovornosti optuženika te je prvostupanjski sud pravilno ocijenio olakotne i otegotne okolnosti kod optuženika, posebice njegovu bitno smanjenu ubrojivost u vrijeme počinjenja djela zbog čega mu je i izrečena sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu u roku kušnje.

11.2. Time će doći do izražaja načelo opće i posebne prevencije te princip individualizacije u kažnjavanju i pozitivno utjecati na optuženika da shvati štetnost svog djela i preispita svoje dosadašnje ponašanje, a i druge da se ubuduće suzdrže izvršenja takvih i sličnih kaznenih djela.

 

U odnosu na žalbu na odluku o troškovima postupka

 

12. Državni odvjetnik se žali i na odluku o troškovima postupka te smatra da je prvostupanjski sud optuženika, s obzirom na trajanje postupka, brojnost održanih rasprava i vještačenja, trebao obvezati bar na naknadu troškova provedenih vještačenja.

12.1. Nasuprot žalbenih navoda državnog odvjetnika, pravilno je prvostupanjski sud odlučujući o troškovima postupka optuženika oslobodio od plaćanja istih s obzirom da je bez imovine te ima primanja od 3.200,00 kuna (424,71 euro)[1]. Naime plaćanjem troškova vještačenja od 7.374,00 kuna (976,70 eura) optuženik bi ostao bez primanja preko dva mjeseca čime bi se ugrozila njegova egzistencija, stoga je pravilno oslobođen plaćanja troškova postupka te je u tom djelu žalba državnog odvjetnika neosnovana.

 

13. Slijedom iznijetog, kako optuženik i državni odvjetnik u svojim žalbama, nisu doveli u sumnju ispravnost i zakonitost pobijane presude, a ispitivanjem iste po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nisu nađene povrede materijalno pravne ili procesno pravne prirode na koje ovaj ¸              te na temelju članka 482. ZKP/08 žalbe optuženika i državnog odvjetnika odbio kao neosnovane i potvrdio prvostupanjsku presudu.

U Sisku 6. srpnja 2023.