Baza je ažurirana 08.05.2025. 

zaključno sa NN 72/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1                      Poslovni broj: -347/2021-8

 

               

          Republika Hrvatska

      Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: -347/2021-8

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca, Melite Avedić predsjednice vijeća te mr. sc. Zorislava Kaleba i Blažene Ereš članova vijeća uz sudjelovanje zapisničarke Blaženke Wolf, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog A. V. zbog kaznenog djela iz članka 226. Kaznenog zakona ("Narodne novine", brpoj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19; dalje: KZ), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda Virovitici poslovni broj: 22 K-56/2020-37 od 3. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj 6. srpnja 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba okrivljenog A. V. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Virovitici poslovni broj: 22 K-56/2020-37 od 3. rujna 2021. optuženi A. V. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti prometa - obijesnom vožnjom u cestovnom prometu, opisano i kažnjivo u članku 226. KZ/11. i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci. Na temelju članka 56. KZ/11 okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda te se navedena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik za vrijeme od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 72. KZ/11 okrivljeniku se izriče sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od 1 (jedne) godine.

1.2. Na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 130/20 – odluka Ustavnog suda; dalje: ZKP/08) stavljen je izvan snage kazneni nalog Općinskog suda u Virovitici poslovnog broja: K-56/2020-2 od 16. ožujka 2020.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 u svezi članka 145. stavak 2. točke 1., 6. i 8. ZKP/08 optuženiku se nalaže plaćanje troškova na ime nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika oštećenika S. P. i M. A. od 3.343,75 kuna (443,79 eura) te troškova ovog postupka od 1.722,50 kuna (228,62 eura) i paušalne naknade od 300,00 kuna (39,82 eura), u roku od 15 dana.

 

2. Žalbu je pravodobno podnio optuženik po branitelju D. N., odvjetniku u V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže okrivljenog u cijelosti osloboditi kaznene odgovornosti i dosuditi mu troškove obrane odnosno podredno ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

3. Odgovor na žalbu dostavilo je Općinsko državno odvjetništvo u Virovitici, s prijedlogom da nadležni županijski sud žalbu okrivljenika odbije kao neosnovanu i u cijelosti potvrdi prvostupanjsku presudu.

 

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državom odvjetništvu u Sisku, koje ga je uz podnesak broj KŽ-DO-132/2021 vratilo na nadležni postupak.

 

5. Žalba okrivljenika nije osnovana.

 

6. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 te osim što citira zakonske odredbe, žalbene razloge posebno ne obrazlaže, niti ih ovo vijeće nalazi ispitujući presudu po službenoj dužnosti, već iz sadržaja proizlazi kako se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

7. Optuženik se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koje vidi u tome kako je tijekom postupka pogrešno utvrđeno da je on upravljao vozilom, već je bio suputnik u vozilu odnosno sjedio je na zadnjem sjedištu vozila u trenutku naleta na drugo vozilo koje je prepriječilo put.

7.1. Okrivljenik smatra da za nastanak prometne nesreće nije kriv, s obzirom na položaj u kojem je zatečen nakon prometne nesreće, izjave svjedoka da nije upravljao vozilom te da su vozač i suvozač pobjegli sa mjesta događaja. Navodi da mu se mobitel nalazio u desnim zadnjim vratima gdje je nakon prometne nesreće i pronađen. Okrivljenik navodi da je pronađen kako leži preko vozačevog i suvozačkog sjedala, a na snimci poziva hitnoj pomoći čuje se kako govori da su u autu još dvije osobe, vozač i suvozač. Dakle, odmah nakon prometne nesreće je jasno navedeno da je nastradao kao sudionik prometne nesreće i to kao suvozač vozila u kretanju.

7.2. Stoga žalitelj smatra kako nije nedvojbeno utvrđeno da bi počinio kazneno djelo za koje je osuđen pobijanom presudom te je sud, s obzirom na rezultate cjelokupnog dokaznog postupka trebao primijeniti načelo in dubio pro reo i donijeti oslobađajuću presudu.

 

8. Nasuprot žalbenim navodima prvostupanjski sud je svoju odluku da se u predmetnom slučaju doista radilo o obijesnoj vožnji uslijed koncentracije alkoholiziranosti kod okrivljenika od 2,05 g/kg, temeljio na jasnim i detaljnim iskazima saslušanih svjedoka te je naveo razloge o odlučnim činjenicama. Također naznačeni razlozi nisu nejasni ni proturječni, a niti je izreka presude proturječna sama sebi i obrazloženju presude.

8.1. U odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, žalitelj se, radi nepotrebnog ponavljanja, upućuje na iskaze saslušanih svjedoka od strane prvostupanjskog suda, posebice u toč. 20. obrazloženja pobijane presude, gdje se u bitnome navodi zbog čega sud prihvaća iskaze S. P., M. A. i I. R.. U pogledu otklanjanja žalbenih navoda po pitanju sadržaja iskaza D. Š., žalitelj se upućuje na toč. 21. obrazloženja pobijane presude, gdje se decidirano ističe da je navedeni svjedok na raspravi izjavio da uopće nije razgovarao s optuženikom, tako da svjedok u cijelosti ne potvrđuje iste žalbene navode.

 

8.2. U odnosu na žalbeni navod o povredi načela in dubio pro reo, zapravo nije jasno na koju presudnu činjenicu upućuje obrana u okviru žalbe, da bi tako određena činjenica navodno išla na štetu okrivljenika, jer sadržaj žalbe upućuje na iskaze ili dijelove iskaza svjedokinje L. V. i M. V., koje su prije svega zainteresirani svjedoci, s obzirom na stupanj i vrstu srodstva sa okrivljenikom. Prvostupanjski sud je jasno u toč. 21. obrazloženja pobijane presude obrazložio da njihove iskaze nije posebno cijenio upravo iz razloga što nemaju neposrednih saznanja o spornom događaju, tako da nema govora o tome da bi njihov iskaz bio presudan za suprotnu odluku suda o krivnji okrivljenika za predmetni događaj.

8.3. Stoga je u pobijanoj presudi prvostupanjski sud dao pravilne razloge o odlučnim činjenicama na temelju provedenih dokaza, slijedom čega je vijeće utvrdilo kako činjenično stanje nije ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, kao što to neosnovano ističe žalitelj.

 

9. S obzirom da je žalba zbog pogrešnog i nepotpunog činjeničnog stanja podnijeta u korist okrivljenika, sukladno članku 478. ZKP/08, sadrži u sebi i žalbu na odluku o kazni, vijeće je razmotrilo i izrečenu kaznenopravnu sankciju. Vijeće je smatralo da je izrečena uvjetna osuda dužinom kazne od devet mjeseci s rokom kušnje od dvije godine s obzirom na dosadašnju optuženikovu kaznenu neosuđivanost, primjerena njegovoj kaznenoj odgovornosti te je prvostupanjski sud pravilno ocijenio olakotne okolnosti kod okrivljenika, dok otegotne okolnosti nije našao. No, iz izvoda iz PE od 15. svibnja 2013. proizlazi da je u periodu nakon počinjenja djela od 2020. - 2022. optuženik tri puta osuđivan za prometne prekršaje te su mu dva puta izrečene zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom, što ukazuje na njegovo ponašanje nakon počinjenja djela te opetovano nepoštivanje prometnih propisa. Uvjetnom kaznom u izrečenom trajanju će po mišljenju ovog vijeća doći do izražaja načelo opće i posebne prevencije te princip individualizacije u kažnjavanju te pozitivno utjecati na okrivljenika da shvati štetnost svog djela, a i druge da se ubuduće suzdrže izvršenja takvih i sličnih kaznenih djela.

 

10. Slijedom iznijetog, kako optuženik, nije doveo u sumnju ispravnost i zakonitost pobijane presude u odnosu na odluku o kazni, a ispitivanjem iste po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nisu nađene povrede materijalno pravne ili procesno pravne prirode na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci presude te je temeljem članka 482. ZKP/08 žalba okrivljenika odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

U Sisku 6. srpnja 2023.

 

 

 

Predsjednica vijeća

 

Melita Avedić, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu