Poslovni broj Gž R-514/2021-3

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E     H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Maričić-Orešković predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Lidije Oštarić Pogarčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. P. iz D. R., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. P., odvjetniku u Z., protiv tuženice RH, Ministarstvo, OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u K., radi isplate, rješavajući žalbu tuženice, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj Pr-318/2020 od 26. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj     5. srpnja 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I              Prihvaća se žalba tuženice te se preinačuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj Pr-318/2020 od 26. ožujka 2021., i sudi: 

 

              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

              „1. Nalaže se tuženici RH, Ministarstvo, da tužitelju A. P. iz D. R., OIB: ..., na ime dodatka za rad na terenu isplati iznos od 7.642,18 € / 57.580,00 kn[1] sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na slijedeće iznose:

- 19,91 € / 150,00 kn1 od 1.1.2014.,

- 59,73 € / 450,00 kn1 od 1.2.2014.,

- 59,73 € / 450,00 kn1 od 1.3.2014.,

- 19,91 € / 150,00 kn1 od 1.4.2014.,

- 19,91 € / 150,00 kn1 od 1.5.2014.,

- 19,91 € / 150,00 kn1 od 1.8.2014.,

- 59,73 € / 450,00 kn1 od 1.9.2014.,

- 79,63 € / 600,00 kn1 od 1.10.2014.,

- 59,73 € / 450,00 kn1 od 1.11.2014.,

- 79,63 € / 600,00 kn1 od 1.12.2014.,

- 59,73 € / 450,00 kn1 od 1.1.2015.,

- 39,82 € / 300,00 kn1 od 1.2.2015.,

- 59,73 € / 450,00 kn1 od 1.3.2015.,

- 19,91 € / 150,00 kn1 od 1.4.2015.,

- 79,63 € / 600,00 kn1 od 1.5.2015.,

- 79,63 € / 600,00 kn1 od 1.6.2015.,

- 99,54 € / 750,00 kn1od 1.7.2015.,

- 39,82 € / 300,00 kn1od 1.8.2015.,

- 99,54 € / 750,00 kn1 od 1.9.2015.,

- 139,36 € / 1.050,00 kn1 od 1.10.2015.,

-   59,73 € / 450,00 kn1 od 1.11.2015.,

- 179,18 € / 1.350,00 kn1 od 1.12.2015.,

- 139,36 € / 1.050,00 kn1 od 1.1.2016.,

- 39,82 € / 300,00 kn1 od 1.2.2016.,

- 79,63 € / 600,00 kn1 od 1.3.2016.,

- 59,73 € / 450,00 kn1 od 1.4.2016.,

- 79,63 € / 600,00 kn1 od 1.5.2016.,

-   59,73 € / 450,00 kn1 od1.6.2016.,

-  79,63 € / 600,00 kn1 od 1.7.2016.,

- 119,45 € / 900,00 kn1 od 1.8.2016.,

-   79,63 € / 600,00 kn1 od 1.9.2016.,

-   39,82 € / 300,00 kn1 od 1.10.2016.,

-   59,73 € / 450,00 kn1 od 1.11.2016.,

- 119,45 € / 900,00 kn1od 1.12.2016.,

-   79,63 € / 600,00 kn1 od 1.1.2017.,

- 218,99 € / 1.650,00 kn1 od 1.2.2017.,

- 318,53 € / 2.400,00 kn1od 1.3.2017.,

- 139,36 € / 1.050,00 kn1 od 1.4.2017.,

- 278,72 € / 2.100,00 kn1od 1.5.2017.,

- 218,99 € / 1.650,00 kn1 od1.6.2017.,

- 278,72 € / 2.100,00 kn1od 1.7.2017.,

- 119,45 € / 900,00 kn1 od 1.8.2017.,

- 278,72 € / 2.100,00 kn1od 1.9.2017.,

- 298,63 € / 2.250,00 kn1 od1.10.2017.,

- 315,88 € / 2.380,00 kn1 od 1.11.2017.,

- 90,25 € / 680,00 kn1od 1.12.2017.,

- 293,32 € / 2.210,00 kn1 od 1.1.2018.,

- 293,32 € / 2.210,00 kn1 od 1.2.2018.,

- 315,88 € / 2.380,00 kn1od 1.3.2018.,

- 203,07 € / 1.530,00 kn1od 1.4.2018.,

- 270,75 € / 2.040,00 kn1 od 1.5.2018.,

- 293,32 € / 2.210,00 kn1 od 1.6.2018.,

- 293,32 € / 2.210,00 kn1 od 1.7.2018.,

- 157,94 € / 1.190,00 kn1 od 1.8.2018.,

- 293,32 € / 2.210,00 kn1od 1.9.2018.,

- 203,07 € / 1.530,00 kn1 od 1.10.2018. do isplate

i to za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate, sve u roku 8 dana.

 

2. Nalaže se tuženici RH, Ministarstvo, da tužitelju A. P. iz D. R., OIB: ..., naknadi parnični trošak u iznosu od 221,20 € / 1.666,64 kn1, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude 26. ožujka 2021. do isplate po stopi od 5,89% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućom polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.“

 

II              Nalaže se tužitelju da tuženici nadoknadi troškove postupka u iznosu od 409,23 € / 3.083,33 kn1 u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu kao neosnovan odbija zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka.  

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja u točki 1. izreke naloženo je tuženici da         tužitelju isplati iznos od 7.642,18 € / 57.580,00 kn1 u roku od osam dana zajedno sa zakonskom zateznom kamatom preciziranom u stopi i tijeku na pojedinačne mjesečne iznose dok je u točki 2. izreke naloženo tuženici da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu od 221,20 € / 1.666,64 kn1 u roku od osam dana sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

 

2. Protiv presude žalbu podnosi tuženica pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. - dalje ZPP).

 

2.1. Osim što ukazuje na ostvarenje bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, tuženica u žalbi osporava pravilnost i zakonitost pobijane presude navodima koje je isticala tijekom prvostupanjskog postupka da se međunarodni granični prijelazi Ž. - P. i V. - P., iako lokacijski i geografski smješteni na području Republike Slovenije u pravnom, organizacijskom i funkcionalnom smislu nalazi u nadležnosti PU K., Policijske postaje D. R. te da stoga granični policajac koji obavlja kontrolu na međunarodnim graničnim prijelazima, obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, u nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, a međunarodni granični prijelaz predstavlja njegovo radno mjesto i područje rada, a sve njegove službene radnje se smatraju da su poduzete u najbližoj graničnoj hrvatskoj općini, koja se nalazi u nadležnosti PP D. R.. Stoga da se rad tužitelja ne može tretirati kao rad na terenu po osnovi kojeg bi ostvario pravo na dodatak iz članka 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2013. odnosno članka 50. istog Kolektivnog ugovora iz 2017.

2.2. Predlaže presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev te naložiti tužitelju da nadoknadi tuženici parnični trošak, uključujući i trošak žalbe, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio osnovanost žalbenih navoda s prijedlogom da se žalba tuženice odbije kao neosnovana te potražuje trošak sastava odgovora na žalbu.    

 

4. Žalba tuženice je osnovana.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a u vezi članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje je od tih bitnih povreda. Suprotno žalbenim navodima nije ostvarena niti bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

5.1. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ali je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu dodatka za rad na terenu u razdoblju od siječnja 2014. do listopada 2018., zbog obavljanja policijskih poslova granične kontrole na međunarodnim cestovnim graničnim prijelazima Ž. - P. i V. - P., na području državnog teritorija Republike Slovenije.

 

7. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju kao djelatnik Ministarstva,  Policijske uprave K., Policijske postaje D. R., radio na radnom mjestu policijskog službenika na međunarodnim cestovnim graničnim prijelazima Ž. - P. i V. - P. (Republika Slovenija),

- da se navedeni granični prijelazi nalaze se na području Policijske uprave K. i da temeljem Uredbe Vlade Republike Hrvatske o graničnim prijelazima („Narodne novine“ broj: 79/13.) i prema Uredbi o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva unutarnjih poslova („Narodne novine“ broj: 70/12., 140/13., 50/14., 32/15., 11/17., 5/18., 66/18. i 109/18.), navedeni prijelazi pripadaju u nadležnost Policijske postaje D. R.,

- da je tužitelj poslove granične policije obavljao na državnom teritoriju Republike Slovenije sukladno Zakonu o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu („Narodne novine“ - Međunarodni ugovor broj: 2/2004) na način da je mjesto rada tužitelja fizički bilo udaljeno od granične crte sa RH u rasponu od 65,57 do 100 metara,

- da je tužitelj tužbeni zahtjev utemeljio na odredbi članka 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 3. kolovoza 2013. („Narodne novine“ broj: 104/13., 150/13., 153/13., 71/16. i 123/16. - dalje: KU/13) i odredbi članka 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 1. studenog 2017. („Narodne novine“ broj: 112/17. i 12/18. - dalje: KU/17) kojima je na istovjetan način bilo propisano da službenik i namještenik za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta stalnog boravka ima pravo na dodatak za rad na terenu ukoliko je na terenu provedeno najmanje osam sati,

- da je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, unutar iste ustrojstvene jedinice i to Policijske uprave K., Policijske postaje D. R. pa kako je u utuženom razdoblju radio na različitim graničnim prijelazima, odnosno na različitim mjestima rada, radio je unutar iste ustrojstvene jedinice, na području nadležnosti iste i to poslove radnog mjesta na koje je raspoređen prema Pravilniku o unutarnjem redu i aktu o unutarnjem ustrojstvu tog državnog tijela,

-da je u spornom razdoblju visina terenskog dodatka bila određena u iznosu od 150,00 kn do 2017., a nakon toga u visini od 170,00 kn.

 

8. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja te pozivom na odredbu članka 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj: 104/13., 150/13., 153/13., 71/16. i 123/16. - dalje: KU/13) odnosno članka 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj: 112/17. i 12/18. - dalje: KU/17), kojima je određeno da službenik odnosno namještenik za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojemu je zaposlen i izvan mjesta njegovog stalnog boravka, ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje osam sati bez obzira na to koliko je dana radio, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev. Ujedno se pozvao i na tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike u vezi primjene odredbe članka 56. KU/13., broj 7/55 od 20. svibnja 2014. i tumačenje broj 22/56 od 11. studenoga 2016., a prema kojem tumačenju službenik, koji je temeljem posebnog rasporeda upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnog prijelaza, u konkretnom slučaju D. u Republici Sloveniji, ima pravo na terenski dodatak u visini od 150,00 kn, ako je na terenu proveo najmanje osam sati, u koje vrijeme se ubraja i vrijeme putovanja, pri čemu se terenski dodatak i dnevnica isključuju, smatrajući da se navedeno tumačenje može primijeniti i u predmetnom slučaju, te da ostvarivanje prava na taj dodatak ne ovisi o stvarnim troškovima koje je radnik imao.

 

9. Osnovano tuženica u žalbi ukazuje na ostvarenje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava. Pod pojmom "stalno mjesto rada" prema članku 56. stavak 2. KU/13 (članak 50. stavak 2. KU/17) podrazumijeva se "mjesto odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz Pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđenu u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela". Stalno mjesto rada tužitelja određeno je rješenjem MUP-a kojim je tužitelj raspoređen u policijsku postaju na radno mjesto policijskog službenika za graničnu kontrolu.

 

9.1. Uredbom o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva unutarnjih poslova („Narodne novine“ broj: 70/12., 140/13., 50/14., 32/15., 11/7., 129/17., 5/18., 66/18. i 109/18.), Uredbom o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja („Narodne novine“ broj: 117/11., 50/14., 32/15. i 11/17.) te međunarodnim ugovorom, konkretno Sporazumu između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu ("Narodne novine" 2/2004), definirane su zajedničke lokacije (zone i područja rada) na graničnim prijelazima, na kojima hrvatski policijski službenici, bez obzira što su fizički i geografski locirani na teritoriju druge države, imaju ovlasti i prava kao da obavljaju svoj posao na teritoriju Republike Hrvatske. Prema navedenom, rad policijskog službenika za graničnu kontrolu redovno i stalno je (a ne povremeno, po povremenoj uputi) vezan uz granični prijelaz koji je ustrojen Uredbom o graničnim prijelazima Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 79/13.) i koji je u nadležnosti hrvatske policijske postaje, bez obzira gdje je granični prijelaz geografski smješten.

 

10. Prema ocjeni ovoga suda, rad tužitelja u okviru spomenutih graničnih prijelaza ne može se smatrati radom na terenu, već njegovim stalnim mjestom rada. Svrha terenskog dodatka je pokriće povećanih troškova zbog rada na terenu, koji se sastoje od izdataka za hranu i smještaj za vrijeme boravka na terenu, dok je uslijed rada na spomenutim graničnim prijelazima, tužitelj imao tek povećane troškove prijevoza na posao i iz posla koji su mu nesporno isplaćivani.

 

11. Imajući u vidu sve gore navedeno treba zaključiti kako je tužitelj koji je radio na više graničnih prijelaza u nadležnosti Policijske postaje u kojoj je obavljao svoju službu (radi se o cjelini sastava te Policijske postaje) i neovisno o tome što su pojedine točke u kojima je rad obavljan međusobno udaljene, nije obavljao rad na terenu pa da bi imao pravo na izdatke za hranu i smještaj tj. terenski dodatak, kako je to predviđeno odredbama članka 56. KU/13 i članka 50. KU/17 budući da je tužitelj    radeći unutar obuhvata svoje Policijske postaje, radio unutar svog mjesta rada.

 

12. Stoga prema stajalištu ovoga suda, u primijeni citiranih odredbi, službena postupanja i rad hrvatskih službenih osoba u području rada - zoni imaju značaj redovnog rada u stalnom mjestu rada, jer se smatraju da su obavljene u hrvatskoj općini koja je najbliža graničnom prijelazu, budući da granični policajac obavlja svoj redovan i stalan rad na graničnim prijelazima na koje je raspoređen te se takav rad ne može smatrati radom na terenu. Radi svega navedenog, pravilnom primjenom materijalnog prava, tužbeni je zahtjev trebalo odbiti.

 

13. Takvo stajalište sukladno je stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenom u presudama broj Rev-1206/2022 od 17. siječnja 2023., Rev-1183/2022 od 17. siječnja 2023., Rev-1284/2022 od 31. siječnja 2023. i Rev-142/2023-2 od 7. ožujka 2023. u kojim je, odgovarajući na pitanja zbog kojih je u pravno i činjenično podudarnim predmetima s ovim, VSRH dopustio izjavljivanje revizije te dao slijedeće odgovore:

"Svakodnevno obavljanje poslova granične kontrole policijskih službenika za zaštitu granice na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske odnosno Uredbi o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja, a koje policijski službenici za zaštitu granice Republike Hrvatske obavljaju u zonama koje su, iako fizički smještene na području Republike Slovenije kao susjedne države, u skladu sa Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, smatra se radom obavljenim u okviru stalnog mjesta rada za koji nisu ispunjene pretpostavke za isplatu terenskog dodatka. To stoga što nadležnost Policijske uprave M., Policijske postaje M. S. obuhvaća područje graničnog prijelaza M. S. u Republici Hrvatskoj i graničnog prijelaza P. u Republici Sloveniji te predstavlja zajedničko službeno mjesto za obavljanje granične kontrole u zoni tog graničnog prijelaza, i to za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području.

 

Tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 od 22. svibnja 2014. koje se odnosi na primjenu članaka 55. i 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2013. u odnosu na policijskog službenika koji je upućen temeljem posebnog rasporeda obnašati službu na području GP D., uz službeno ovlaštenje za rad na GP D., a izdano na temelju članka 9. Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, ne može se primjenjivati na odluke u kojima se odlučuje o pravima na terenski dodatak policijskih službenika za zaštitu granice koji su na raspoređeni na radno mjesto u policijskoj postaji nadležnoj za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima i zaštitu dijela državne granice te utvrđeni kao zajednička službena mjesta za obavljanje granične kontrole u zoni na graničnim prijelazima za obavljanje hrvatske granične kontrole na državnom području susjedne države."

 

14. S obzirom da je preinačenjem pobijane presude tuženica u cijelosti uspjela u postupku, treba joj primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s članom 166. stavak 2. ZPP-a priznati troškove nastale u sporu prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.,  37/22.  i 126/22. - dalje Tarifa). Tuženici je prema zahtjevu iz troškovnika (list 311) priznat trošak za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 132,72 € / 1.000,00 kn1 (Tbr. 8. točka 1. Tarife) te za zastupanje na ročištima 6. rujna 2019. i 5. veljače 2020. u iznosu od po 132,72 € / 1.000,00 kn1 (Tbr. 9. točka 1. Tarife), odnosno ukupno 398,17 € /  3.000,00 kn1, koji trošak je priznat u omjeru od 1/9 odnosno 44,24 € / 333,33 kn1 budući da je taj trošak nastao u vrijeme kada je u postupku (prije razdvajanja) sudjelovalo devet tužitelja. Tome iznosu treba pridodati trošak nastao nakon razdvajanja postupka i to za zastupanje na ročištu 15. veljače 2021. u iznosu od 132,72 € / 1.000,00 kn1 (Tbr. 9. točka 1. Tarife) te trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 66,36 € / 500,00 kn1 (Tbr. 9. točka 3. Tarife), tako da sveukupan trošak tuženice u prvostupanjskom postupku iznosi 243,32 € / 1.833,33 kn1, dok je preostali dio ovog zahtjeva trebalo odbiti jer je previsoko postavljen.

 

15. Tuženici pripada i trošak sastava žalbe u iznosu od 165,90 € / 1.250,00 kn1 sukladno Tbr. 10. točka 1. Tarife, odnosno sveukupni iznos troškova postupka priznatih tuženici iznosi 409,23 € / 3.083,33 kn1.

 

16. Radi svega izloženog odlučeno je kao u izreci ove presude primjenom odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a.

 

 

U Rijeci 5. srpnja 2023.                                                                                                                                            

 

Predsjednica vijeća

                                                                                                     Ivanka Maričić-Orešković, v.r.