1                    Poslovni broj: Kž-139/2021-7

U    I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca, mr. sc. Zorislava Kaleba predsjednika vijeća te Melite Avedić i Blažene Ereš članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marije Jurić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optužene Ž. J., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 118/18. i 126/19. - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 29. travnja 2021. izjavljenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj: K-417/2021 od 31. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj 6. srpnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj: K-417/21 od 31. ožujka 2021. optužena Ž. J. proglašena je krivom zbog počinjenja kaznenog djela protiv zdravlja ljudi- neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama iz članka 190. stavka 2. KZ/11 i osuđena na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženoj je izrečena uvjetna osuda te je određeno da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optužena u roku od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 190. stavka 8. KZ/11 od optužene je oduzeta droga i predmeti privremeno oduzeti uz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj 01183411, 01183412, 01183413 i 01183416 koji će po pravomoćnosti presude biti uništeni. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.- dalje u tekstu: ZKP/08) naloženo je optuženoj naknaditi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 500,00 kuna te djelomično trošak toksikološkog vještačenja u iznosu od 1.000,00 kuna, dok je oslobođena dužnosti naknade preostalog dijela troškova vještačenja te nagrade i nužnih izdataka postavljenog joj branitelja.

2. Protiv presude žalbu je pravodobno 29. travnja 2021. podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu zbog odluke o kazni.

3. Optužena je putem svojeg branitelja Z. I., odvjetnika u Z., 11. svibnja 2021. podnijela odgovor na žalbu u kojem je predložila odbiti žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu te potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Sisku i vraćen uz podnesak broj KŽ-DO-161/2021 od 26. svibnja 2021.

5. Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu nije osnovana.

6. Žaleći se zbog odluke o kazni Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu smatra da je sud prvog stupnja pogrešno cijenio utvrđene okolnosti od kojih zavisi hoće li kazna biti blaža ili teža slijedom čega je optuženoj izrekao preblagu i neadekvatnu kaznu.

6.1. Naposljetku, smatra da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio činjenicu da je optužena drogu posjedovala s ciljem daljnje prodaje pa da joj je izrečena preblaga kazna. Stoga predlaže preinačiti pobijanu presudu na način da se optuženoj izrekne uvjetna osuda u duljem vremenu provjeravanja.

7. Prvostupanjski sud je pravilno pri izboru vrste i mjere kazne olakotnim na strani optuženice cijenio njezinu neosuđivanost, priznanje počinjenog kaznenog djela, izraženo kajanje te činjenicu da je majka teško bolesnog djeteta sa 100% tjelesnog oštećenja, dok otegotnih okolnosti nije našao.

8. Nije u pravu Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno cijenio utvrđene okolnosti od kojih ovisi izricanje blaže ili teže kazne.

8.1. Naime, odredbom članka 47. stavka 1. KZ/11 propisano je da će sud pri izboru vrste i mjere kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijeniti sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža.

              8.2. Iz pribavljenog uvjerenja Ministarstva od 4. srpnja 2023., utvrđeno je da optužena nije osuđivana.

8.3. Nije osnovan žalbeni navod da je prvostupanjski sud precijenio priznanje počinjenja kaznenog djela s izraženim kajanjem smatrajući da je priznanje i kajanje popraćeno plačem naučeno verbaliziranje s ciljem utjecanja na sud i ishođenja blaže kazne. To stoga što je utvrđeno da optužena nije ranije osuđivana slijedom čega niti nije mogla naučiti verbalizirati sa sudom na način da bi određenim riječima, gestama ili uopće svojim držanjem pred sudom utjecala na isti. Pored navedenog, a uzimajući u obzir da je optužena majka djeteta koje je 100 % invalid, i kao takvo u cijelosti ovisno o njezinoj brizi i skrbi, nije neuobičajeno da se u navedenoj životnoj situaciji u kojoj joj prijeti kazna zatvora, a što znači mogućnost da njezino dijete ostane bez neophodne njege i skrbi, rasplače pred sudom. Međutim, stav je ovog vijeća da ponašanje optužene u vidu plakanja nije utjecalo na vrstu i mjeru izrečene kazne, te kao takvo pravilno nije niti cijenjeno olakotnim.

8.4. Nije osnovan niti žalbeni navod da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio činjenicu da je optužena posjedovala drogu s ciljem daljnje prodaje budući je namjena droge neovlaštenoj prodaji ili stavljanju na drugi način u promet zakonsko obilježje kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11, a za počinjenje kojeg je optužena proglašena krivom.

9. Budući je utvrđeno da je prvostupanjski sud optuženoj pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne, a koje u smislu članka 47. KZ/11 utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja te da je te okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao to su u cijelosti osnovani navodi optužene iz odgovora na žalbu.

10. Slijedom navedenog, a uzimajući u obzir sve u prvostupanjskom postupku utvrđene okolnosti, kaznom zatvora u trajanju od jedne godine uz izricanje uvjetne osude s rokom kušnje u trajanju od tri godine u dovoljnoj mjeri će se utjecati na optuženu, ali i na sve ostale, da ne čine kaznena djela jer je kažnjavanje počinitelja pravedno, a činjenje kaznenog djela pogibeljno.

11. Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08 nije nađeno da su počinjene povrede materijalnopravne ili procesnopravne prirode na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je odlučeno kao u izreci, a temeljem članka 482. ZKP/08.

U Sisku 6. srpnja 2023.