1

Poslovni broj Gž R-179/2023-2

 

Poslovni broj: Gž R-179/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Puli - Pola, po sucu Biljani Pamić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz G., OIB:… zastupanog po punomoćniku A. P., odvjetniku u Z., protiv tužene Republike Hrvatske - Ministarstvo obrane, Zagreb, Sarajevska 7, OIB: 66486182714, zastupane po ODO u Karlovcu, Građansko upravni odjel, radi isplate razlike plaće, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: Pr-638/2017-33 od 3. ožujka 2023., 5. srpnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I.Odbija se kao neosnovana žalba tuženice  i potvrđuje se u pobijanom dijelu u pogledu odluke o glavnoj stvari i zateznim kamatama presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: Pr-638/2017-33 od 3. ožujka 2023.

 

II. Odbijanjem žalbe tužene i djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja preinačava se odluka o troškovima postupka sadržana izreci prvostupanjske presude tako da se nalaže tuženici da tužitelju povrh dosuđenog iznosa parničnog troška od 740,34 eur / 5.578,12[1] kn naknadi i daljnji iznos parničnog troška od 456,86 eur / 3.442,19 kn sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude 3. ožujka 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka.

 

III. Nalaže se tuženici da tužitelju isplati trošak žalbenog postupka u iznosu 44,79 eur / 337,15 kn u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu za iznos od 266,28 eur / 2.006,25 kn odbija zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

 

IV.  Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu, kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1.Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

 

„Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju M. K. na ime neisplaćenih dodataka na plaću isplati bruto iznos od 171,92 eur / 1.295,37 kuna (slovima: stosedamdesetjedan euro i devedesetdva centa / tisuću dvije stotine devedeset pet kuna trideset sedam lipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do isplate sukladno članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, osim zakonskih zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u bruto iznosu, tekućom:

- na iznos od 16,30 EUR / 122,83 kune od 16.04.2012. godine

- na iznos od 3,42 EUR / 25,74 kune od 16.07.2012. godine

- na iznos od 2,17 EUR / 16,38 kune od 16.08.2012. godine

- na iznos od 55,68 EUR / 419,55 kune od 16.12.2012. godine

- na iznos od 54,01 EUR / 406,96 kune od 16.05.2013. godine

- na iznos od 2,04 EUR / 15,34 kune od 16.02.2014. godine

- na iznos od 38,30 EUR / 288,58 kune od 16.05.2014. godine

 

kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 740,34 eur / 5.578,12 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz čl.29. st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku 15 dana

 

2. Pravovremenu i dopuštenu žalbu protiv presude podnose tužitelj i tuženik i to tužitelj protiv odluke o trošku sadržane u izreci pobijane presude u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troškova popisanih u troškovniku te tuženik protiv odluke u dijelu kojem je tuženiku naloženo da tužitelju isplati na ime neisplaćenih dodatka na plaću bruto iznos od 171,92 eura / 1.295,37 kn sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos kako je to specificirano u izreci presude, te da tužitelju naknadi parnični trošak od 740,34 eura / 5.578,12 kn uz zakonsku zateznu kamatu.

 

2.1. Tužitelj žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t.11. ZPP te pogrešne primjene odredbe čl. 154. i čl. 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Navodi da mu je pogrešno prvostupanjski sud propustio dosuditi trošak sastava ostalih podneska kako je to zatraženo u troškovniku a koji su podnesci bili od iznimne važnosti za uspjeh stranke u postupku – i to podnesaka od 19.12.2017., 1.2.2018., 3.7.2018., 26.3.2019. i 6.3.2020. koji podnescima se konkretno očitovao na tijek postupka, navode tuženika, i dokumentaciju o radnom angažmanu tužitelja te načinu evidentiranja radnog angažmana tužitelja od strane tuženika te je detaljno objasnio nedosljednosti u samoj dokumentaciji, uputio na činjenicu da na spis predmeta nije dostavljena kompletna dokumentacija, predložio sudu da pozove tuženu na dostavu iste te je predložio i koje dokaze je potrebno izvesti u daljem tijeku postupka. Budući je tužena u nekoliko navrata dostavljala dokumentaciju iako je trebala cjelokupnu dokumentaciju dostaviti već u odgovoru na tužbu, tužitelj je bio u potrebi stalno se očitovati na novu dokumentaciju ovisno o tome kojom dinamikom bi tužena dokumentaciju dostavljala na spis. Nadalje, ukazuje kako je pogrešno tužitelju dosuđen trošak pristupa na ročište od 12.2.2018. primjenom Tbr. 9. 2. Tarife umjesto primjenom Tbr. 9. 1. budući je tužitelj ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, a tuženik kod odgovora na tužbu, dakle raspravljalo se o meritumu spora, pri čemu se poziva i na pravno shvaćanje iz rješenja Županijskog suda u Varaždinu - Stalna služba u Koprivnici Gž 2323/2016-2 od 28.6.2017. Ukazuje kako mu sud pogrešno nije dosudio trošak pristupa na ročište za objavu presude pravdajući takvu odluku činjenicom da u vrijeme pripremanja presude za objavu nije ni bilo poznato tko će i da li će stranka uopće pristupiti na ročište za objavu presude pa bi dosuda takvog troška unaprijed bila prejudicirana u korist stranke, iako je iz stanja spisa razvidno da je tužitelj pristupio sudu na ročište za objavu presude 3.3.2023. Nadalje, sud pogrešno ne dosuđuje tužitelju iznose koje je tužitelj prema raspravnom rješenju od 3.9.2018. platio svjedoku M. M. u iznosu od 700,00 kuna, a svjedoku M. B. u iznosu od 750,00 kuna. Osim toga, prvostupanjski je sud pogrešno primijenio Tbr. 50. u vezi Tbr. 48.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/2022.) primjenjujući vrijednost boda od 10 kn umjesto 15 kn, a u prilog svojih žalbenih navoda poziva se na zauzeto pravno shvaćanje Županijskog suda u Varaždinu iz presude Gž-1660/2020 od 24.11.2020. godine, rješenje Županijskog suda u Varaždinu-Stalna služba u Koprivnici Gž-1643/2018 od 15.10.2019. godine i rješenje Županijskog suda u Varaždinu Gž-2534/13 od 24.6.2014. godine. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda u djelu odluke o trošku preinači sukladno žalbenim navodima, a podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

2.2. Tuženik žalbu podnosi zbog bitnih povreda pravila parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te odluke o trošku. U bitnome navodi da je prvostupanjski sud utemeljio svoju odluku na nalazu i mišljenju vještaka koji je sačinjen prema prijedlogu tužitelja, odnosno temeljem iskaza tužitelja i svjedoka u pogledu radne angažiranosti tužitelja te da je ovakvim načinom obračuna došlo do potpuno pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja o načinu i satima rada tužitelja, te je na tako pogrešno utvrđeno činjenično stanje sud pogrešno primijetio materijalno pravo, a što je rezultiralo donošenjem nezakonite odluke. Ističe kako iskaz tužitelja o njegovom radu od prije više godina, te od po njemu predloženih svjedoka, ne može biti precizan i vjerodostojan. Evidencije o radu tužitelja su javne isprave te je zakonska pretpostavka da su javne isprave istinite i u njihov sadržaj sud i sudionici u postupku mogu se pouzdati. Ukazuje da je za utvrđenje činjenica vezanih za prekovremeni rad tužitelja, isključivo mjerodavna evidencija tuženika te liste obračuna plaća pri čemu se poziva na pravni stav izražen u rješenju Županijskog suda u Splitu broj Gž R-261/2021 od 22.3.2021. i broj Gž R1076/2020-2 od 14.12.2020. i presudi Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-2060/2021 od 25.10.2021. Nadalje, ukazuje na činjenicu da su tužitelj jednako kao i saslušani svjedoci, koji protiv tužene vode parnične postupke po istoj pravnoj osnovi, neposredno zainteresirani za ishod predmetnog postupka pa njihovi iskazi ne mogu biti prihvaćeni kao pouzdan i vjerodostojan iskaz. Slijedom navedenog u prvostupanjskom postupku nisu utvrđene odlučne činjenice dok su iz utvrđenog činjeničnog stanja izvedeni pogrešni zaključci o odlučnim činjenicama, te s time u vezi i pogrešno primijenjeno materijalno pravo na štetu tužene a razlozi presude su nejasni i proturječni. Žalbeni je prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbije kao neosnovan, odnosno da se presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3.Sa žalbama tužitelja i tuženika postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01, 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.  – dalje: ZPP).

 

4. Tužitelj u odgovoru na žabu tuženika osporava sve žalbene navode tuženika te predlaže da drugostupanjski sud izjavljenu žalbu odbije kao neosnovanu i potvrdi pobijanu presudu u odluci o glavnoj stvari te potražuje naknadu troška odgovora na žalbu.

 

5. Žalba tužitelja protiv odluke o parničnom trošku je djelomično osnovana, dok je žalba tuženika neosnovana u cijelosti.

 

6. U ovome predmetu obzirom na vrijednost predmeta spora od 171,92 eur / 1.295,37 kn, riječ je o sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe čl. 457. do čl. 467.a ZPP. Prema odredbi čl. 467. st. 1. i 2. ZPP presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovog zakona, osim zbog povrede uz članka 354. st. 2. točke 3. ovog zakona, a povodom te žalbe ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ovog Zakona.

 

7. Slijedom navedenog, a s obzirom na vrijednost predmeta spora, žalba se ne može podnijeti zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa se posljedično tome tuženik u žalbi nedopušteno poziva na zakonske žalbene razloge pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, radi čega u ovom dijelu postupka o osnovanosti žalbe tuženika valja odlučiti na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom postupku.

 

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja a pazeći pri tom - dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka ( čl. 365. u vezi odredbe čl. 457. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda u odluci o glavnoj stvari pravilna i zakonita.

 

8.1. Prije svega, u ovom postupku valja zaključiti da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP na koju ukazuje tuženik obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

 

8.2. Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju navedenih zakonskih odredbi, radi čega ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

9. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno

 

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži isplatiti mu razliku plaće s osnova prekovremenog rada na terenu, rada noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama, u utuženom razdoblju od 6. ožujka 2012. do 1. lipnja 2014., odnosno prema specificiranom tužbenom zahtjevu za mjesec ožujak, lipanj, srpanj i studeni 2012., travanj 2013., te siječanj i travanj 2014. za vrijeme obavljanja poslova djelatne vojne osobe u ukupnom iznosu od 171,92 eur / 1.295,37 kn zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama kako je to pobliže navedeno u izreci pobijane presude.

 

11. Prvostupanjski sud je nakon ocjene provedenih dokaza (čl. 8. ZPP), kao osnovan prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja zaključujući, u bitnome, da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kao djelatna vojna osoba u Ministarstvu obrane, Hrvatska kopnena vojska, sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu, da je u tom razdoblju tužitelj obavljao službene poslove i zadaće na terenu na način da je bio radno angažiran prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama, te da iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka M. M. i M. B., kojima je u cijelosti poklonio vjeru, proizlazi da je tužitelj u spornom razdoblju ostvario prekovremene sate o čemu tuženica nije vodila precizne evidencije, te da mu za taj rad nisu isplaćeni dodaci na plaću, pri čemu je sud prvog stupnja prihvatio kao stručnu i objektivnu varijantu d) iskazanu u nalazu i mišljenju financijskog vještaka R. d.o.o. za reviziju, kontrolu i porezno savjetovanje, u kojoj je obračun o broju odrađenih prekovremenih sati sačinjen prema podacima tužitelja i saslušanih svjedoka umanjen za iskorištene slobodne dane prema kojem proizlazi da tuženica tužitelju u utuženom razdoblju nije isplatila dodatke na plaću za rad na terenu i to - ukupno prekovremene sate za rad noću - 3,5 sati, 72 sata za rad subotom i 36 sati za rad nedjeljom - koje je potrebno obračunati kao dodatke na plaću te da razlika između obračunatih i ostvarenih sati rada te neisplaćenih dodataka na plaću za utuženo razdoblje (od 6. 3.2012. godine do 1.6.2014. godine) uključujući uvećanje s postotkom za minuli rad iznosi 1.295,37 kuna, te je sud prvog stupnja primjenom materijalnog prava; Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“, broj: 118/09 i 118/12), Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodacima na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“, broj: 118/09, u daljnjem tekstu: Pravilnik/09), Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 33/03, 58/02, 175/02, 136/04, 76/07, 88/09, 124/09, u daljnjem tekstu ZSOS/02) te Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 73/13, 75/15 i 50/16, u daljnjem tekstu: ZSOS/13), Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“, broj: 33/14, 41/14, 53/14, 114/14 i 72/15, u daljnjem tekstu: Pravilnik/14), Odluke o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“, broj: 66/14, 23/15 i 84/15, u daljnjem tekstu: Odluka/14) prihvatio tužbeni zahtjev koji je tužitelj postavio sukladno toj varijanti izračuna vještaka.

 

12. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, ovakve zaključke prvostupanjskog suda i primjenu materijalnog prava, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer je za to prvostupanjski sud dao ovom sudu u svemu jasne i prihvatljive razloge uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni žalitelj izjavljenom žalbom.

 

13. Prema odredbi čl. 4. st. 1. i 2. ZR/09, koji se u ovom slučaju primjenjuje, poslodavac je dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a koja evidencija mora sadržavati podatke o radnicima i o radnom vremenu, dok prema odredbi čl. 131. st. 4. ZR-a, u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz čl. 4. st. 1. ovoga Zakona na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-3773/18 od 8. siječnja 2019).

 

14. U situaciji kada iz iskaza svjedoka i tužitelja proizlazi da službena evidencija radnog vremena (koja podrazumijeva i evidenciju o prekovremenom radu i radu noću, subotom, nedjeljom i blagdanom) ne odgovara stvarno odrađenim satima prekovremenog rada i rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom na terenu, te u situaciji kada tuženica nije dostavila ni naloge o korištenju slobodnih dana ni odluke o preraspodjeli radnog vremena, suprotno žalbenim navodima, nedvojbeno je utvrđeno da u konkretnom slučaju tuženica kao poslodavac nije precizno vodila evidenciju o radnom vremenu vezano za odrađeni prekovremeni rad na način propisan odredbom čl. 8. st. 1. toč. 3. i 4. Pravilnika o evidenciji o radnicima u svezi čl. 4. st. 1. ZR/09, jer u pojedinim utuženim mjesecima nije naznačen početak i završetak radnog vremena (npr. studeni 2012., travanj 2013. 2012.), što u smislu navedenih zakonskih odredbi evidenciju o radnom vremenu čini nepotpunom.

 

15. Slijedom izloženog, a suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud ocjenom provedenih dokaza pravilno utvrdio da evidencija o radnom vremenu dostavljena od strane tuženice nije vođena prema stvarno odrađenim prekovremenim satima rada tužitelja odnosno u konkretnom je slučaju utvrđeno da postoji sumnja u vjerodostojnost dostavljenih evidencija radnog vremena od strane tuženice koje je dozvoljeno i na drugi način dokazivati, ukoliko utvrđenja suda o obavljenom prekovremenom radu kao i o visini dodatka za obavljeni rad imaju uporište u sadržaju dokaza provedenih u postupku (VSRH Revr-1124/16 od 17. siječnja 2017. i Revr-1696/16 od 1. ožujka 2017.).

 

16. S tim u vezi, valja navesti da tuženica pogrešno tumači da se broj sati rada na terenu ne može utvrđivati na temelju iskaza tužitelja i svjedoka. Naime, odredbom čl. 230. st. 3. ZPP-a je dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena. Kako tuženica, na kojoj je teret dokazivanja radnog vremena, u spis nije dostavila ručno vođene evidencije radnog vremena vođene po logističkom dočasniku (kako je to predlagao tužitelj obzirom da je tijekom postupka prigovarao načinu evidentiranja svog radnog angažmana radi točnog utvrđenja cjelokupno odrađenog radnog vremena na terenu u utuženom razdoblju (odnosno za utužene mjesece prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu), to je prvostupanjski sud pravilno prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka u varijanti d) prema kojoj je naknada za prekovremeni rad obračunata prema nalogu suda a sukladno iskazima tužitelja i svjedoka (koji su u bitnome potvrdili iskaz tužitelja o prekovremenom radu, te radu subotom i nedjeljom) odnosno prema svim provedenim dokazima u ovom postupku, umanjeno za iskorištene slobodne dane, a u skladu s kojom je varijantom i tužitelj konačno postavio tužbeni zahtjev (čl. 219. i 221.a ZPP-a), radi čega su žalbeni navodi tuženice bez uporišta u stanju spisa i kao takvi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u pobijanom dijelu.

 

17. Djelomično je međutim osnovana žalba tužitelja protiv odluke o troškovima postupka. Prvenstveno valja navesti da prvostupanjski sud odlučujući o troškovima postupka nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP na koju ukazuje tužitelj budući odluka ni u tom dijelu nema proturječnosti ni nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost. Međutim, prilikom odlučivanja o troškovima koji će se priznati tužitelju kao i o njegovoj visini sud prvog stupnja nije pravilno primijenio odredbe čl. 155. st. 1. ZPP te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22, dalje:-Tarifa).

 

17.1. Naime, prvostupanjski sud je pravilno tužitelju priznao trošak za sastav prijedloga za mirno rješenje spora, za sastav tužbe i podnesaka od 15.01.2018. i 23.12.2022., te za zastupanje na ročištima od 3.9.2018., 20.3.2019. i 13.07.2022., za svaku od navedenih radnji po 25 bodova prema Tbr.8.1, Tbr.9.1. u vezi s Tbr.7.1. Tarife i prema vrijednosti predmeta spora, zatim za pristup na ročište 6.12.2018. 25% nagrade odnosno 6,25 boda i za sastav podnesaka od 25.5.2018. i 3.7.2018. po 25 % nagrade odnosno po 6,25 boda prema Tbr.8.3. Tarife.

 

17.2. Pogrešno je međutim za pripremno ročište održano 12.2.2018,. priznato 50% nagrade iako tužitelju pripada nagrada u cijelosti u visini od 25 bodova s obzirom da se raspravljalo o glavnoj stvari  (Tbr.9.1.Tarife). Osim toga prvostupanjski sud pogrešno nije priznao tužitelju trošak za sastav podneska od 26.3.2019. kojim se tužitelj očitovao na novu dokumentaciju dostavljenu u spis po tuženiku te je istim predložio zadatak za vještaka kao i za podnesak od  6.3.2020. kojim se tužitelj ponovno očitovao na najnoviju dostavljenu dokumentaciju budući je tužena istu dostavljala parcijalno te je tužitelj imao potrebu svaki put očitovati se na dostavljeno, a ti su podnesci bili potrebni u smislu odredbe čl. 155. ZPP, međutim radi se o „ostalim podnescima“ iz Tbr.8.3. Tarife za sastav kojih tužitelju pripada 25% nagrade odnosno po 6,25 bodova. Nadalje, prvostupanjski sud pogrešno tužitelju nije priznao trošak za pristup na ročište za objavu presude iako je iz zapisnika o objavi od 3.3.2023. razvidno da je na isto pristupio (vježbenik iz ureda punomoćnika tužitelja) a radi o radnji koja je bila potrebna za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, te je primjenom Tbr. 9.3. Tarife tužitelju trebalo priznati nagradu u iznosu od  12,5 bodova, čime je tužitelju valjalo priznati na ime troška zastupanja 243,75 bodova.

 

17.3. Tužitelju ne pripada naknada troška za sastav podnesaka od 19.12.2017. i 1.2.2018. kako je to pravilno ocijenio i prvostupanjski sud, a niti zatraženi trošak za sastav podneska od 3.7.2018. jer se radi o podnescima koji nisu bili potrebni u smislu čl. 155. ZPP. Naime, podnesak od 19.12.2018. iako je obrazložen, dostavljen je odmah nakon tužbe i prije dostave odgovora kojim se gotovo prejudicira da će tuženik uz odgovor na tužbu ili naknadno dostaviti manjkavu dokumentaciju, dok podneskom od 1.2.2018. tužitelj dostavlja samo imena i adrese svjedoka koje je bio dužan dostaviti i ranije, već u tužbi odnosno na održanom pripremnom ročištu. Podneskom od 3.7.2018. tužitelj se očituje na dostavljenu dokumentaciju iako je to bio u mogućnosti učiniti i na ročištu 3.9.2018. (za koje mu je priznata nagrada u cijelosti) koju je mogućnost konačno i iskoristio te se ukratko ponovno očitovao na ranije dostavljen dokumentaciju.

 

17.4. U pravu je tužitelj da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio Tbr. 50. u vezi Tbr. 48.Tarife na način da je prilikom obračuna troškova postupka umjesto vrijednosti boda od 15 kuna primijenio vrijednost boda od 10 kuna pravdajući takvu odluku obrazloženjem da su sve radnje za koje je tužitelj potraživao trošak obavljene u vrijeme prije donošenja Izmjena i dopuna Tarife o nagrada i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine broj: 126/22.). Naime, iz spisa predmeta je razvidno da je glavna rasprava zaključena 13. srpnja 2022. (kada je tužitelj predao troškovnik) te je uz suglasnost stranaka ročište za objavu određeno za dan 3. ožujak 2023. kada je presuda donesena i objavljena. Kako su u međuvremenu, 5. studenog 2022. stupile na snagu Izmjene i dopune Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine broj:126/22.) kojim je Tbr. 50. promijenjen na način da vrijednost boda iznosi 15,00 kn a da je Tbr. 48.3. Tarife propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, to je priznati trošak u bodovima valjalo računati prema vrijednosti boda od 15,00 kn te je tužitelju valjalo priznati 3.656,25 kn (243,75 bodova x 15,00 kn) uvećano za PDV 25% u iznosu od 914,06 kn, odnosno ukupno za trošak zastupanja 4.570,31 kn. Navedeni je iznos valjalo uvećati za trošak vještačenja predujmljen po tužitelju u visini od 3.000,00 kn kao i trošak svjedoka prema raspravnom rješenju od 3. rujna 2018. kojim je tužitelju naloženo da svjedoku M. M. naknadi trošak u iznosu od 700,00 kn te M. B. 750,00 kn a koji je trošak bio potreban prema čl. 155. ZPP, te je dakle tužitelju na temelju čl. 154. st.1. i čl. 155. ZPP valjalo priznati ukupni trošak postupka u visini od 1.197,20 eur / 9.020,31 kn, odnosno tužitelju pored već dosuđenog troška u iznosu od 740,34 eur / 5.578,12 kn dosuditi i daljnji trošak u iznosu 456,86 eur / 3.442,19 kn sa zateznim kamatama.

 

18. Kako je žalba tužitelja djelomično osnovana (tužitelj je uspio u žalbenom postupku sa 48% - tražio daljnji trošak od 7.231,25 kn a priznato je 3.442,19), tužitelju na temelju čl. 166. st.2. ZPP u vezi s čl. 154. st.2. ZPP pripada na ime nagrade za sastav žalbe prema Tbr. 10.5 Tarife u svezi s Tbr. 7.1, Tbr. 50. i Tbr. 48.3. Tarife 37,5 bodova odnosno 562,50 kn, uvećano za PDV 140,62 kn ukupno 703,12 kn i razmjerno uspjehu s žalbom 44,79 eur / 337,50 kn.

 

18.1. U preostalom je dijelu njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 266,28 eur / 2.006,25 kn odbijen kao neosnovan, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu, budući se ne radi o trošku potrebnom za vođenje parnice (članak 155. stavak 1. ZPP).

 

19. Slijedom svih navedenih razloga, a temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a te čl. 380. t. 3. ZPP-a valjalo je odlučiti kao u izreci ove odluke.

 

Pula - Pola, 5. srpnja 2023.

Sudac:

 

Biljana Pamić, v.r.