1

Pr-2144/2022-7

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac                                                             Pr-2144/2022-7

                                                                                  

 

U    I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Splitu po  sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir  kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice N. B., K., OIB:…, zastupane po punomoćnici M. M. odvjetnici u S., protiv tuženika L. H., društvo sa ograničenom odgovornošću za trgovinu, komanditno društvo za trgovinu, V. G., OIB: …, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti  tužiteljice osobno sa  punomoćnicom, te punomoćnikom tuženika, prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 05. srpnja 2023.,

 

p r e s u d i o    j e:

 

I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici s osnova naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti iznos od 3.981,68 Eur-a/30.000,00 Kuna sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe pa do isplate a koja se zakonska zatezna kamata do 31.12.2022.godine obračunava sukladno odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 126/21, 78/15)  za svako polugodište uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.siječnja 2023.godine do isplate za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila  na odnose  iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, dok se za više zatraženi iznos od 2.389,01 Eur-a/18.000,00 Kuna tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

 

II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici s osnova imovinske štete s naslova tuđe njege i pomoći  iznos od 46,45 Eur-a/350,00 Kuna sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate, a koja se zakonska zatezna kamata obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila  na odnose  iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, dok se za više zatraženi iznos od 218,99 Eur-a/1.650,00 Kuna te više zatražene kamate od podnošenja tužbe do presuđenja tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

 

III/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužiteljici na ime parničnih troškova iznos od 1.673,66 Eur-a/ 12.610,19 Kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate a koja se zakonska zatezna kamata obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila  na odnose  iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

 

 

Obrazloženje

 

1.U tužbi predanoj ovom sudu dana 27.08.2020.godine tužiteljica navodi da je 16.veljače 2019.godine pretrpjela ozljedu na radu kod tuženika kao poslodavca na način da je prilikom rada u komori za smrznute proizvode ozlijedila ruku. Ista ističe da se bezuspješno obratila tuženika za pokušaj mirnog rješenja spora. Navodi se da je tužiteljica kritične prigode postupala oprezno sa dužnom pažnjom obavljajući posao na propisani način, te da su posljedice ozljeda koje je zadobila trajne i ozbiljne, te da je kod tužiteljice umanjena životna aktivnost. U navedenom smislu tužiteljica predlaže da tuženik s osnova naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti isplati tužiteljici iznos od 48.000,00 Kuna, a s osnova naknade imovinske štete-tuđe pomoći i njege iznos od 2.000,00 Kuna sa pripadajućom kamatom.

 

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 42-44 spisa) navodi da osporava sve navode iz tužbe jer da tužiteljica nije jasno naznačila razloge zbog kojih bi tuženik mogao biti odgovoran za štetu već da iz dokaza priloženih tužbi proizlazi da je isključivo tužiteljica odgovorna za nastanak štetnog događaja. Nadalje, tuženik ističe da je štetni događaj prouzročen krajnjom nepažnjom tužiteljice te da ista nikako ne može od tuženika potraživati štetu koja bi iz tog događaja mogla proizaći. Tuženik ističe da je kao poslodavac obavio sve zakonom predviđene obveze da osposobi tužiteljicu za rad na siguran način te da je nastanak opisanog štetnog događaja posljedica isključive odgovornosti tužiteljice zbog čega da tuženik smatra tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan. Tuženik također prigovara previsoko postavljenom tužbenom zahtjevu.

 

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom odštetnog zahtjeva (list 6-7 spisa); očitovanja od 27.08.2019.godine; odštetnog zahtjeva (list 9-10 spisa); očitovanja U. osiguranja d.d. (list 11 spisa); očitovanja tuženika na odštetni zahtjev od 15.07.2020.godine (list 12-13 spisa); dopisa punomoćnice tužiteljice od 29.srpnja 2020.godine (list 13-14 spisa); prijave ozljede na radu (list 15-17 spisa); medicinskih nalaza (list 19-39 i 51  spisa); izjave ozlijeđenog radnika (list 46 spisa); zdravstvenog kartona tužiteljice. Izveden je i dokaz saslušanjem tužiteljice (list 76 spisa); te usmenim vještačenjem po vještacima dr. I. L. (list 77 spisa), dr. D. T. (list 89 spisa); dr. N. S. (list 95 spisa); dopunskog iskaza tužiteljice N. B. (list 134-137 spisa).

 

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično je osnovan.

 

5. Prvenstveno je potrebno istaći da je u predmetnoj pravnoj stvari već jednom donesena prvostupanjska presuda 49 Pr-1041/2020-24 od 14.travnja 2022.godine (list 104-110 spisa), a koja je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu 13 Gž R-2082/2022-2 od 12.srpnja 2022.godine. Drugostupanjski sud u svojoj odluci iznosi gledište da prvostupanjski sud nije cijenio navode da je tužiteljici bio poznat način rada u komori i da u takvoj situaciji , a imajući u vidu opisane uvjete tužiteljica nije upotrijebila dužnu pažnju kod uzimanja kutija jer da se nije smjela naglo okretati, ako je znala da se radi o kolicima koja se uvijek nalaze na istom mjestu, a na koja da se stavljaju kutije za iduću smjenu pa da je osnovanost prigovora o isključivoj odgovornosti tužiteljice ili doprinos iste nastanku štete sud trebao cijeniti primjenjujući odredbe članka 1067.stavka 2. i 3.  ZOO-a. Također drugostupanjski sud smatra da u pogledu uzročno posljedične veze između štetnog događaja i nastalih posljedica pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. U navedenom smislu drugostupanjski sud upućuje na kontradiktornost u medicinskoj dokumentaciji, a što da je iznio dr. I. L..

 

6. Među strankama u ovom postupku nije sporna činjenica da je tužiteljica kao radnik doživjela ozljedu na radu kod tuženika kao poslodavca dana 16.02.2019.godine radeći u komori za smrznute proizvode na način da je udarila rukom u metalna kolica za pripremu, a koje činjenice nedvojbeno proizlaze i iz pregledane prijave ozljede na radu (list 15-17 spisa).

 

7. Među strankama u ovom postupku je sporna  činjenica da li je tuženik odgovoran tužitelju za nastalu štetu uslijed ozljede na radu, odnosno da li su se ostvarili elementi iz odredbe članka 25. stavka 2. Zakona o zaštiti na  radu (''NN''71/14, 118/14, 94/18, 96/18 ) temeljem kojih bi se tuženik mogao osloboditi odgovornosti za štetu. Također je potrebno utvrditi u ponovljenom postupku kao sporna pitanja sukladno naputku drugostupanjskog suda da li je tužiteljica prilikom rada u komori za smrznute proizvode primijenila dužnu pažnju, te da li su se u tom smislu ostvarili elementi iz odredbe članka 1067.stavka 1. ZOO-a na temelju kojih bi se tuženik mogao osloboditi odgovornosti za štetu, te da li postoji isključiva odgovornost tužiteljice za nastalu štetu te da li je ista doprinijela nastanku štete imajući u vidu odredbe članka 1067. stavka 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 126/21- u daljnjem tekstu ZOO-a). Kao sporno pitanje trebalo je utvrditi i da li postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i nastalih zdravstvenih posljedica kod tužiteljice.

 

8. Iz pregledane izjave ozlijeđenog djelatnika-tužiteljice (list 46 spisa) proizlazi da se nezgoda dogodila na početku smjene prilikom ulaska u komoru, te da je tužiteljica stavila peći što joj je potrebno te da jednim okretom udarila rukom odnosno laktom u željezna kolica za noćni start te da je osjetila bol i da su joj oticali prsti pa da je otišla po hitnu pomoć. Tužiteljica je istakla da je od zaštitne opreme koristila radne cipele i odjeću.

 

9. Iz iskaza saslušane tužiteljice na ročištu od 12.srpnja 2021. proizlazi da je tužitelja istakla da je zaposlenica tuženika na ranom mjestu prodavača. Navodi da je dana 16.2.2019.  radila u popodnevnoj smjeni, te da je do nezgode  došlo 10-ak min nakon dolaska na posao. Ističe da su u smjeni  bile tri kolegice, te da je poslana od nadređenog u pekaru kako bih pripremila "noćni start" dakle, proizvode za sutra. Navodi da se radi o komori prostoriji u kojoj se s obje strane nalaze kutije, a po sredini da se nalaze željezna kolica. Komora predstavlja prostoriju površine ok 70 m2 u kojoj se nalaze kutije sa proizvodima. Ističe da prostor između kutija i kolica je oko 1-1,5 m, a ponekad i manje ovisno o kutijama koje se naručuju za tjedan dana. Navodi da je uzela kutiju s obje ruke jer da je željela staviti na kolica pa da se naglo okrenula i rukom udarila u željezna kolica, te da taj posao nisam mogla napraviti na drugi način, a da je na sebi sam imala radnu odjeću i obuću. Ističe da su kutije bile naslagane jedna na drugu i bile  udaljene od kolica cca jedan metar, te da je prošla obuku o zaštiti na radu. Također navodi da joj je objašnjeno  kako  posao trebam napraviti i da se posao radi upravo na način kako ga je obavljala. Ističe da je toga dana  ostala još nekih 45 min po ozljeđivanju misleći da će bol proći, a kako nije da je otišla na hitnu pomoć, te da je zbog ozljede  bila na bolovanju, a pri obavljanju higijene i svakodnevnim poslovima da su joj pomagali  ukućani i to majka, otac, brat, djeca. Ujedno je tužiteljica istakla da je toga dana trebalo brzo obaviti posao jer da su bile tri djelatnice u smjeni, a četvrta osoba da je bila na bolovanju, te da se sve moralo na brzinu napraviti kako bi sve pripremili za sutra te vratilo na blagajnu na kojoj je radila. Zaključno je tužiteljica u iskazu istakla da se radi o željeznim kolicima za noćni start koja da imaju tri police na koje se stavljaju kutije za iduću smjenu, te da ta kolica uvijek stoje u komori, te da djelatnici u popodnevnoj smjeni na njih stavljaju kutije kako bi djelatnici u jutarnjoj smjeni stavljali peći te proizvode. Navodi da se ujutro  ta kolica izvuku i stavljaju se proizvodi peći i kolica se potom vraćaju ponovno u komoru, te da se ista  pomiču otprilike 3-4 metra. Također ista ističe da se kutije nalaze sa lijeve i desne strane prostorije i da se ponekad treba provući da bi se pristupilo do kutije i stavilo je na kolica.

 

10. U ponovljenom postupku na okolnosti na koje ukazuje drugostupanjski sud u dokazne svrhe je dopunski saslušana tužiteljica na ročištu od 28.travnja 2023.godine. Iz dopunskog iskaza tužiteljice (list 134-137 spisa) proizlazi da je tužiteljica kritične prigode kad joj se dogodila ozljeda na radu 16.2.2019. radila na radnom mjestu prodavača kod tuženika te da je toga dana došla raditi u popodnevnoj smjeni i da je od strane poslodavca poslana da radi u pekari u prostoru komore. Ista ističe da se u spomenutoj komori nalaze sa lijeve i desne strane palete na koje su naslagana peciva, kruh i svi zamrznuti proizvodi te da se tu nalaze i kolica sa odgovarajućim stalažama te da je ona navedene prigode trebala sa spomenutih paleta uzimati peciva i navedene proizvode i slagati ih na kolica, a da su se ta kolica spomenuta nalazila u sredini između navedenih paleta te da ta kolica ne mogu stati na nijedno drugo mjesto budući da je tu prolaz, već kad se posao obavi kolica se otklanjaju. Ista ističe da je prostor u kojem radila, a gdje se nalaze kolica i navedene palete, veličine cca 50 m2 te da se radi o prostoru gdje se ona gotovo nije mogla okrenuti do kraja budući je izrazito usko. Ista ističe da je poslodavac itekako upoznat sa izgledom navedenog prostora budući se stalno posao odvijao na isti opisani način jer da svakog jutra dolaze novi proizvodi koje sa paleta treba složiti na spomenuta kolica. U odnosu na način kako je zadobila ozljedu, ista navodi kada je obavljala radnju uzimanja navedenih proizvoda sa spomenutih paleta na spomenuta kolica da joj je cijela strana tijela posebice dio lakta udario u navedena kolica te da se na taj način ozlijedila i da joj je zaštitarka donijela zaleđeni proizvod da ga stavi na ruku, te da je o svemu bio obaviješten i regionalni voditelj prodaje. Ista ističe da je po navedenoj ozljedi odlazila na fizikalne terapije i da je uzimala i tablete za bolove u ruci. Također iz dopunskog iskaza tužiteljice proizlazi da je ona navedenog dana bila zadužena za više poslova od strane poslodavca budući se morala javljati na blagajnu i u pekari peći proizvode te napraviti noćni start i slaganje proizvoda ukoliko postoje prazne kutije i da nije bilo dovoljno osoblja toga dana za obaviti cijeli posao. Iz iskaza tužiteljice također proizlazi da je poslodavac nije upozoravao da bi ona bila odgovorna za nastali štetni događaj, te je tužiteljica istakla da navedenog dana nije mogla ništa uraditi drugačije po pitanju radnog procesa budući da je morala iz pekare odlaziti na poslove na blagajni i ponovno se vraćati u pekaru da bi obavljala spomenute poslove. Upitana da opiše radni prostor  - radno mjesto na kojem je navedene prigode radila tužiteljica je istakla da se kolica nalaze u popodnevnoj smjeni u komori budući da radnici koji rade u komori u popodnevnoj smjeni moraju namjestiti ta kolica sa zamrznutim proizvodima i pecivima na stalaže na kolicima i to pripremaju za jutarnju smjenu koja dolazi i ujutro se ta kolica iznesu iz spomenute komore. Ista ističe da se spomenute palete koje se nalaze s lijeve i desne strane u komori, a sa kojih se proizvodi prebacuju na spomenuta kolica cijelo vrijeme nalaze u prostoru komore, a uz te palete s lijeve i desne strane da se u prostoru komore nalaze još stalno i male palete te da se te male palete nalaze u sredini između kolica i paleta s lijeve i desne strane. Ista navodi da je to položajno tako da se ona tu nekad jedva može pomicati. Tužiteljica napominje da je ona za navedeno radno mjesto prodavača kod tuženika bila osposobljena za rad na siguran način te da je imala sva potrebna uvjerenja te da joj je poslodavac osigurao svu zaštitnu opremu, jaknu, patike, kapu i rukavice te ističe da, koliko je njoj poznato, na lice mjesta nakon navedene nezgode nije izlazila inspekcija zaštite na radu. Ista ističe da je navedenog dana, kako je opisala, bilo vrlo nepovoljno s uvjetima rada zato što je nedostajala jedna kolegica koja je bila na bolovanju pa da je ona osobno morala obavljati i posao spomenutih poslova u pekari i raditi na blagajni, te ista navodi što se tiče spomenutih paleta i kolica u prostoru komore gdje je radila da je navedenog dana kad se desila nezgoda bilo jako tijesno i usko,  a da obično barem bude sredina prostora oslobođena od stvari da se može kretati ali da na dan nezgode to tako nije bilo. Tužiteljica napominje da radnici prve smjene znaju ostavljati prazne kutije u prostoru komore pa da se radnik koji radi u popodnevnoj smjeni mora baviti uklanjanjem tih kutija da bi mogao raditi i da bi se mogao kretati. Također je tužiteljica istakla da je ona otklonila kutije koje su ostavili radnici iz jutarnje smjene odmah kada je došla u popodnevnu smjenu raditi prije nego je počela s radnjama, a da bi uopće mogla doći do spomenutih paleta u kojima se nalaze pune kutije, a koje je morala prebacivati na spomenuta kolica. Ista je istakla da se nije imala kome požaliti na uvjete rada jer da se žalila nadređenom da to ne bi naišlo na pozitivan odaziv. Tužiteljica je istakla da je izlazila inspekcija vezano za uvjete rada, odnosno ista ističe da misli da je izlazila policija na lice mjesta, ali da nije sigurna koje je tijelo točno izlazilo, ali da zna da je to bilo tjedan dana od njenog štetnog događaja, jer da zna da je kolegica imala sličnu situaciju kod tuženika i da se tada od strane tog tijela ispitala cijela situacija.

 

11.Temeljem odredbe članka 111.stavka 1. Zakona o radu (''NN'' 93/2014- u daljnjem tekstu ZR-a) ako radnik pretrpi štetu na radu ili vezi sa radom poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Nadalje, temeljem odredbe članka 25.stavka 1. Zakona o zaštiti na  radu (‘’NN’’ 71/14, 118/14, 94/18, 96/18) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i da za nju poslodavac odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Temeljem odredbe članka 25.stavka 2. Zakona o zaštiti na radu poslodavac može biti oslobođen od odgovornosti  ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu. Temeljem odredbe članka 1067. stavka 1. ZOO-a vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, te temeljem stavka 2. istog članka vlasnik se oslobađa odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.

 

12. Iz iskaza saslušane tužiteljice kao i dopunskog iskaza iste te prijave ozljede na radu nedvojbeno u ovom postupku proizlazi kao utvrđena činjenica da je tužiteljica dana 16.veljače 2019.godine kao radnica kod tuženika po nalogu tuženika obavljala poslove u komori za smrznute proizvode.  Prema iskazu tužiteljice danom na ročištu od 12.srpnja 2021.godine i njenom dopunskom iskazu ista je  navedene prigode  radila u popodnevnoj smjeni te je poslana od nadređenog u pekaru kako bi pripremila noćni start (proizvode za sutradan). Navedeno je pripremala u komori u kojoj se s obje strane nalaze kutije, a u sredini kolica, te u kojoj je prostor između kutije i kolica 1,00-1,5 metar, a ponekad i manje što ovisi o kutijama koje se naručuju. Ista se navedene prigode ozljedila na način što je uzela u ruke kutiju s obje ruke želeći istu staviti na navedena kolica, pritom se  naglo se okrenula i rukom je udarila u željezna kolica. Ista je navedene prigode trebala uzimati sa paleta peciva, a koje se palate nalaze i s lijeve i sa desne strane i slagati ih na navedena kolica. Iz iskaza tužiteljice i njenog dopunskog iskaza je razvidno da je navedeni način tužiteljičinog rada bio uobičajen, da je ista bila osposobljena za rad na siguran način te da je koristila radnu odjeću i obuću te da je dobila od poslodavca naputke kako da obavlja spomenuti posao te da ga je po naputku poslodavca i obavljala na navedeni način te da nije bilo drugog načina da se obavi navedeni posao. Nije dvojbeno da u navedenoj situaciji kao što je bila tužiteljičina da je tužiteljica prilikom uzimanja kutija sa pecivima i njihovog slaganja na navedena kolica trebala upotrijebiti dužnu pažnju  jer joj je bio poznat način rada u komori i sami uvjeti, a uzimajući u obzir činjenicu koja nesporno proizlazi iz iskaza tužiteljice da je tužiteljicu poslodavac osposobio za rad na siguran način i osigurao joj potrebna zaštitna sredstva. Međutim, prema mišljenju ovog suda ne može se smatrati da tužiteljica nije navedene prigode prilikom obavljanja radnji kod obavljanja posla upotrijebila dužnu pažnju jer da se nije smijela okretati naglo kod uzimanja kutija  ukoliko je znala da se tu uvijek nalaze kolica na istom mjestu.  Naime, kod utvrđivanja činjenice da li je tužiteljica navedene prigode upotrijebila dužnu pažnju potrebno je uzeti u obzir, a uvažavajući ono što je tužiteljica istakla u svome iskazu i dopuni tog iskaza, a to je da tuženik kao poslodavac nije vodio računa o tome da mjesto rada tužiteljice bude sigurno mjesto za rad budući je poslodavac dužan organizirati sigurne uvjete na radnom mjestu, a poslodavac je u uski prostor nedovoljne površine cca 50 m2 odlučio postaviti palate sa lijeve i desne strane na koje se slažu peciva, kruh i zamrznuti proizvodi, a u sredini između paleta kolica koja se uklanjanju tek kad se posao obavi pa tužiteljica zbog uskoće prostora nije imala dovoljno mjesta da obavi radnju uzimanja proizvoda sa paleta i stavljanja na navedena kolica, a radi čega je  tužiteljica prilikom radnje uzimanja proizvoda sa paleta i stavljanja na kolica dijelom lakta udarila u navedena kolica i tako ozljedila ruku. Navedeno postupanje tužiteljice ne može se smatrati njenim propustom kao ni neulaganjem dužne pažnje od strane tužiteljice već isključivim propustom poslodavca budući je zbog navedenog poslodavac postupio protivno odredbi članka 41.stavka 1. Zakona o zaštiti na radu (''NN'' 71/14), a kojom je odredbom propisano da je poslodavac obvezan osigurati da su mjesta rada koja se koriste u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju u skladu sa pravilima zaštite na radu. Iz iskaza tužiteljice i dopunskog iskaza iste proizlazi da je ista radila u komori na način da se kretala na uskom prostoru između paleta i kolica gdje se gotovo nije prilikom pokreta tijela mogla okrenuti budući da  na dan kad se dogodila nezgoda u navedenom prostoru komore gdje je tužiteljica radila sredina prostora nije bila oslobođena od stvari da se može kretati, te je tužiteljica uklanjala ostavljene prazne kutije od radnika iz prve smjene da bi se mogla kretati u navedenom prostoru,  a zbog čega je i udarila laktom ruke u kolica i ozljedila ruku. Također je kod ocijene da li je tužiteljica postupala sa dužnom pažnjom trebalo uzeti u obzir i činjenicu da je poslodavac kritične prigode organizirao rad na način da je tužiteljica navedenog dana mijenjala odsutnu kolegicu koja je bila na bolovanju pa je istodobno morala obavljati i posao na blagajni i spomenute poslove u prostoru komore, a za koje radne uvjete je također odgovoran poslodavac, budući je poslodavac mogao drukčije navedenog dana planirati, pripremati i organizirati radni postupak tužiteljice i primjeniti tehnologiju rada da se ne ugozi sigurnost i zdravlje radnika , a uvažavajući pri tome najvišu moguću razinu zaštite od rizika na radu, te u vezi sa pravilima zaštite na radu i drugim propisima. Sve navedeno je obveza poslodavca te je propisano odredbom članka 44.stavka 1. Zakona o zaštiti na radu te je poslodavac obzirom da je zadužio tužiteljicu na obavljanje više poslova odjednom u neadekvatnom prostoru (skučenom mjestu rada) postupio protivno i odredbi članka 44.stavka 1. Zakona o zaštiti na radu. Tužiteljica je kritične prigode postupala po nalogu poslodavca, te je u organizacijskom smislu radila na način kao je odredio poslodavac budući je poslodavac organizirao navedeni posao na navedeni način i nije na adekvatan način osigurao mjesto rada pa  iz svih provedenih dokaza u ovom postupku, posebice iskaza i dopunskog iskaza tužiteljice jasno proizlazi da je tužiteljica obavljajući posao u komori kod tuženika na opisani način kritične prigode upotrijebila svu dužnu pažnju, posao je obavljala u neadekvatnom prostoru kojeg je osigurao poslodavac i na način na koji ga je organizirao poslodavac, te je bila stavljena u situaciju da ne može u navedenom prostoru obaviti posao drukčije budući je po nalogu poslodavca radila i na blagajni i u komori u skučenom prostoru. U navedenom smislu iz svih provedenih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi da je temeljem odredbe članka 111.stavka 1. ZR-a te članka 25. stavka 1. Zakona o zaštiti na radu obzirom da je tužiteljica pretrpjela navedenu ozljedu na radu, a prilikom obavljanja rada je uložila svu dužnu pažnju tuženik kao poslodavac istoj dužan naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Tuženik nije sudu predložio nijedan dokaz u predmetnom postupku iz kojeg bi se mogao izvesti zaključak da su se u odnosu na tuženika ostvarili uvjeti iz citiranog članka 25.stavka 2. Zakona o zaštiti na radu te uvjeti iz citiranog članka 1067.stavka 1. , 2. i 3. ZOO-a, a temeljem kojih bi se tuženik mogao osloboditi odgovornosti za štetu.

13. Temeljem odredbe članka 1100.stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (‘’NN’’ 35/05, 41/08, 126/21, 78/15- u daljnjem tekstu ZOO-a) proizlazi da u slučaju povrede prava osobnosti  sud će ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Nadalje, temeljem stavka 2. istog članka pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

 

14.Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka  dr. I. L. proizlazi  da je vještak pregledao dokumentaciju koja da se sastoji od tri nalaza specijaliste  traumatologa, četiri nalaza specijaliste psihijatra, jednog nalaza neurologa, jednog nalaza neurokirurga, četiri opisa EMNG pretrage te opisa snimke MR vratne kralježnice i lijevog brahijalnog pleksusa. Istaknuto je da razdoblje u kojem je izdana rečena dokumentacija kreće se od 16.2.2019. do srpnja 2020.  Isti navodi da mora naglasiti da je s neurološke točke gledišta dokumentacija kontradiktorna. Ističe da se u EMNG nalazima navodi ozljeda brahijalnog pleksusa koja je biomehanički nemoguća kod udarca u podlakticu, a da ostali rezultati EMNG pretraga ukazuju na moguću radikulopatiju, dakle ozljedu živčanih korjenova, a koji da se nalaze neposredno uz vratnu kralježnicu, pa je iz te točke gledišta ne moguće povezati udarac u podlakticu s nastankom takove patologije.  Isti navodi da je jedino moguće  manje oštećenje tzv. ulnarnog živca, koje teoretski da može biti posljedica udarca u području lakta lijeve ruke, u blizini tzv. ulnarnog kanala, te da su subjektivne smetnje koje se s time mogu povezati  trnjenje u dijelu dlana i malom prstu lijeve šake, dok da drugih neuroloških ispada ili poremećaja koje bi se mogle povezati s udarcem u lijevu podlakticu kojeg je tužiteljica zadobila 16.2.2019. nema. Vještak navodi da u zadnjem nalazu specijaliste fizikalne medicine, pa i u nalazu liječnice obiteljske medicine navode se i dijagnoze sindroma rotatore manžete i epikondilitisa, no s obzirom na takove dijagnoze da bi  mišljenje  trebao iznijeti vještak ortopedske struke. Vještak je s  neurološkog aspekta procijenio trajnu invalidnost procjenjujem na 2%, a ista se sastoji u smanjenoj registraciji osjeta u području 5-og prsta lijeve šake i ulrnarnog dijela dlana lijeve šake. Također je vještak sa aspekta ozljede ulrnarnog živca istakao da nema značajnih bolnih senzacija, te da s tog stanovišta nije bila potrebna ni tuđa njega ni pomoć, te da ne postoji trajno naruženje. Naposlijetku vještak navodi da se u medicinskoj dokumentaciji navodi udarac u lijevu podlakticu, ali da se ne specificira mjesto udarca, te vještak ističe da s obzirom da se u posljednja dva EMNG nalaza navodi mogućnost oštećenja ulrnarnog živca u blažoj mjeri, da je naveo da je moguće povezati disfunkciju tog živca ukoliko je udarac bio u području lakta lijeve ruke u području tzv. ulnarnog žlijeba.

 

15. Iz nalaza i mišljenje vještakinje dr. D. T. (list 88-89 spisa) proizlazi da je ista pregledala sudski spis sa medicinskom dokumentacijom iz koje da vidi da je tužiteljica imala ozljedu u području lijeve podlaktice kada je 16.2.2019. te da je  bila pregledana na HKP S.. Navodi da je rentgen podlaktice  bio uredan, te da je upućena  na pregled neurologu jer da je imala neurološke senzacije. Ista navodi da iz medicinske dokumentacije vidi da se redovito javljala na preglede kod fizijatra i neurologa, te da su joj utvrđene promjene na EMNG koji pokazuju smetnju u području lijevog ulnarnog živca. Ističe da je svo liječenje  bilo zbog toga. Navodi da su priloženi kartoni iz kojih vidi da je uredno obavljala fizikalnu terapiju. Ističe da je tužiteljica upućena  od strane neurokirurga kod ortopeda međutim da u spisu nije priložen niti jedan ortopedski nalaz. Što se tiče ortopedskih dijagnoza vještakinja ističe postavljenu dijagnozu od strane fizijatra da se radi o osjetljivosti u području lakta i to lateralnog epikondila, a da bi to  upućivalo na problem teniskog lakta, pa da bi taj teniski lakat mogla povezati sa mogućim trzajem ili udarcem u području te regije na laktu, pa da je tužiteljica imala i tegobe sa te strane. Međutim ista navodi da nije napravljena dijagnostika niti da je bila kod ortopeda koji radi dijagnostiku. Što se tiče ortopedskog mišljenja ista ističe da  stoji na tome da se radi o lakšoj tjelesnoj ozljedi koja da nije ostavila umanjenje životnih aktivnosti jer da nema medicinske dokumentacije iz koje se to vidi. Što se tiče bolova po medicinskoj dokumentaciji da je mišljenja da su bili bolovi jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta jedan tjedan te slabog intenziteta još šest tjedana te navodi da su trajali 24 sata međutim da su trajali više od šest tjedana jer da nisu cijelo vrijeme trajali 24 sata, pa da je za bolje računanje zgusnula i odredila da se lakše izračunaju. U odnosu na tuđu pomoć i njegu vještakinja je istakla da je ista bila potrebna zbog navedenih bolova 10 dana po jedan sat dnevno i to kod obavljanja osobne higijene. Navodi da naruženosti nema. Također je vještakinja istakla da iz cijele liječničke dokumentacije i nalaza proizlazi da se radilo o ozljedi lijeve ruke, te da je vjerojatno omaškom u nalazu od 16.02.2019.godine navedeno da se radi o desnoj ruci. Zaključno u odnosu na činjenicu da li su sve dijagnoze koje su navedene u nalazima izravna posljedica događaja odnosno udarca lijeve podlaktice u metalna kolica vještakinja je navela da se o tome izjasnio vještak neurolog, a da se ona izjasnila o svojoj dijagnozi koja bi mogla biti udarac u epikondil  da bi mogla biti od tog udarca u lakat.

 

16. Iz iskaza saslušanog vještaka dr. N. S. (list 95-96 spisa) proizlazi da je isti pregledao  spis i medicinsku dokumentaciju na ime N. B. iz čega da je vidljivo da je ista dana 16.2.2019. pretrpjela ozljedu na radu zbog čega je isti dan pregledna na HKP gdje je dijagnostično terapijski zbrinuta. U daljnjem nastavku liječenja ista je pregledana od strane fizijatra i neurologa te je provođena i fizikalna terapija. Iz dostupne dokumentacije nema elemenata na osnovu kojih bi se zaključilo da je navedeni traumatski događaj doveo do razvoja simptoma koji bi bili dostatni za postavljanje dijagnoze nekog specijalističkog psihijatrijskog poremećaja. Uzevši u obzir mišljenja vještaka somatske medicine kao i normalno-psihološki razumljivo reagiranje osobe na ovakav traumatski događaj vještak ističe da može dati mišljenje da je tužiteljica  trpjela sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 24 sata, zatim sekundarni strah umjerenog intenziteta sljedećih 10 dana te sekundarni strah blažeg intenziteta sljedećih 7 do 8 tjedana dok da trajnih povreda duševnog integriteta kao posljedica traumatskog događaja i ozljeda nije bilo.

 

17. U odnosu na sporno pitanje da li postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i nastalih zdravstvenih posljedica kod tužiteljice nije sporno da je vještak dr. I. L. u svom nalazu i mišljenju istakao da je sa neurološke točke gledište dokumentacija kontradiktorna  jer da se u EMNG nalazu navodi da je ozljeda brahijalnog pleksusa biomehanički nemoguća kod udarca u podlakticu,  pa da je iz te točke gledišta nemoguće povezati udarac u podlakticu sa nastankom takve patologije već da nalazi ukazuju na moguću radikulopatiju (ozljedu živčanih korijenova koji se nalaze neposredno uz vratnu kralježnicu pa da je s te točke gledišta nemoguće povezati udarac u podlakticu s nastankom takve patologije. Međutim, potrebno je istaći da se navedeno mišljenje vještaka L. odnosilo samo na uzročno posljedičnu vezu između pojedinačne dijagnoze ozljede brahijalnog pleksusa i udarca tužiteljice u podlakticu. Međutim, kod krajnje ocjene dane u nalazu i mišljenju vještak dr. L. je sa neurološkog aspekta dao procjenu trajne invalidnosti kod tužiteljice od 2% te je istakao da se to umanjenje sastoji u smanjenoj registraciji osjeta u području 5-og prsta lijeve šake i ulrnarnog dijela dlana lijeve šake. Svoju procjenu trajne invalidnosti kod tužiteljice s neurološkog aspekta vještak L. je zasnovao na dijagnozi oštećenja ulnarnog živca, a za kojeg je utvrdio da teoretski može biti posljedica udarca u području lakta lijeve ruke u blizini tzv. ulnarnog kanala, a čime je vještak potvrdio da postoji uzročno posljedična veza između tužiteljičine ozljede na radu (udarca u području lakta lijeve ruke) i utvrđene dijagnoze oštećenja ulnarnog živca. Također je i vještakinja dr. D. T. istakla da je svo liječenje bilo vezano za oštećenje lijevog ulnarnog živca. Sa gledišta ortopedske dijagnoze ista je istaknula dijagnozu postavljenu od strane fizijatra i to osjetljivost u području lakta i to lateralnog epikondila, te da se to može povezati s problemom teniskog lakta , a da bi teniski lakat se mogao povezati sa mogućim trzajem ili udarcem u području te regije na laktu. U navedenom smislu dr. D. T. je sa ortopedskog gledišta dala ocjenu inteziteta i trajanja fizičkih bolova povezujući iste sa navedenom dijagnozom osjetljivosti lateralnog epikondila te je je navedenu dijagnozu dovela time u uzročno posljedičnu vezu sa ozljedom tužiteljice. Dakle, unatoč činjenici što je dr. L. ocijenio da se dijagnoza ozljede brahijalnog pleksusa ne može dovesti u vezu sa udarcem tužiteljice u podlakticu isto nema značaja budući je iz nalaza i mišljenja navedenih vještaka dr. L. i dr. T. razvidno da postoji uzročno posljedična veza između dijagnoze oštećenja ulnarnog živca i osjetljivosti u području lakta (lateralnog epikondila) sa navedenom ozljedom tužiteljice (udarcem u lijevu podlakticu). Vještak dr. N. S. je vještačio intezitet i trajanje straha kod tužiteljice temeljem citiranih dijagnoza koje su utvrdili vještak dr. L. i dr. T.. U navedenom smislu se može smatrati da postoji uzročno posljedična veza između dijagnoza koje su utvrdili vještaci dr. L. i dr. T. i ozljede tužiteljice (udarca u lijevu podlakticu ruke) i posljedično tome navedene ozljede.

 

18. Imajući u vidu sve utvrđene okolnosti predmetnog slučaja, pri tom držeći nalaze i mišljenja vještaka dr. I. L., neurologa, dr. D. T., ortopeda, te dr. N. S., psihijatra vjerodostojnim, argumentiranim i stručnim, te imajući u vidu značaj i težinu ukupnih posljedica na zdravlje tužiteljice u tjelesnoj i duševnoj sferi, te vodeći računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, neugodnostima liječenja, te vodeći računa o aspektima njene osobnosti, a posebno o životnoj dobi, stupnju zdravstvenog oštećenja, a o čemu su se u svojim nalazima i mišljenjima detaljno izjasnili navedeni vještaci tužiteljici prema mišljenju ovoga suda u tim okolnostima pripada pravična novčana naknada štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 3.981,68 /30.000,00 kn. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupan iznos novčane obveze (neimovinske štete dvojno iskazao u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22) i odluci o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna (30.000,00 Kuna : 7,53450 = 3.981,68 Eur-a).

 

 

19. U postupku je vještačenjem utvrđeno da je tuđa njega i pomoć tužiteljici bila potrebna 10 dana po jedan sat dnevno i to kod obavljanja osobne higijene, dakle ukupno 10 sati. Naime, oštećenik ima pravo na naknadu troškova tuđe pomoći i njege bez obzira na to tko mu je pružao te usluge. U situaciji kad oštećenik nije plaćao trećoj osobi naknadu za pruženu tuđu pomoć i njegu, pripada mu pravo na naknadu u visini koju bi u vrijeme pružanja usluge bio platio da je osoba koja je pružala usluge tuđe pomoći i njege tu naknadu tražila, a to je upravo cijena usluge ustanove koja se bavi pružanjem nemedicinske pomoći. U konkretnom slučaju prema mišljenju suda, sukladno sudskoj praksi, cijena sata ovakve pomoći je 35,00 kn pa je opravdano dosuditi tužiteljici iznos od 46,45 Eur-a/350,00 kn na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu. Tužiteljicu pripada navedeni iznos naknade imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege sukladno odredbi članka 1095.stavka 1. ZOO-a, a  prema kojoj odredbi je propisano da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje da je dužan nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s time u vezi. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupan iznos novčane obveze imovinske štete dvojno iskazao u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22) i odluci o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna (350,00 Kuna : 7,53450 = 46,45 Eur-a).

 

20. Na dosuđeni iznos neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti priznata je zatezna kamata od podnošenja tužbe temeljem čl. 1103. ZOO-a, a na ime tuđe njege i pomoći od presuđenja do isplate, budući se sukladno odredbi članka 1089. stavka 1. ZOO-a vezano za imovinsku štetu visina naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje nešto drugo, a ne kako je zatraženo, imajući u vidu da je sud uzeo u obzir sve okolnosti koje su odlučne za dosuđenu naknadu prema stanju na dan presuđenja, sve sukladno odredbama čl. 29. ZOO-a. Za više zatraženi iznos od 2.389,01 Eur-a/18.000,00 kn na ime neimovinske štete te iznos od 218,99 Eur-a/1.650,00 kn na ime imovinske štete za tuđu njegu i pomoć te više zatražene kamate na tuđu njegu i pomoć, tužbeni zahtjev je kao neosnovan valjalo odbiti. Zakonska zatezna kamata na navedene priznate iznose na ime naknade neimovinske i imovinske štete se obračunava do 31.12.2022.godine sukladno odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 126/21), a od 01.siječnja 2023.godine do isplate sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22).

 

21. Radi navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja djelomično je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice te je odlučeno kao u točki I/ i II/ izreke ove presude.

 

22. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, obzirom da je tužiteljica djelomično uspjela u postupku tuženik je dužan isplatiti tužiteljici parnične troškove sukladno odredbi članka 154.stavka 2. ZPP-a. Tužiteljica je uspjela 100% u pogledu pravnog osnova i 60,7 % u pogledu visine potraživanja, a kad se u omjer stavi dosuđeni iznos od 30.350,00 Kuna/4.028,14 Eur-a sa ostvarenim iznosom od 50.000,00 Kuna (6.636,14 Eur-a). U tom smislu je tužiteljica uspjela u omjeru od 80,35% (160,7:2), a tuženik u postotku od 19,65%. Kad se od uspjeha tužiteljice od 80,35% oduzme uspjeh tuženika od 19,65% tad se dobije iznos od 60,7 %, a koji postotak predstavlja uspjeh tužiteljice u ovoj parnici. U navedenom smislu tužiteljicu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 126/22), a uvažavajući vrijednost boda od 15,00 Kuna pripadaju trošak sastava odštetnog zahtjeva u mirnom postupku u iznosu od 199,08 Eur-a; trošak sastava tužbe u iznosu od 199,08 Eur-a; trošak sastava podneska od 12.10.2020.godine u iznosu od 199,08 Eur-a; trošak sastava podneska od 03.ožujka 2021.godine u iznosu od 49,77 Eur-a; zastupanja na ročištu od 04.svibnja 2021.godine u iznosu 199,08 Eur-a; trošak sastava podneska od 05.svibnja 2021.godine u iznosu od 49,77 Eur-a; trošak sastava podneska od 18.svibnja 2021.godine u iznosu od 49,77 Eur-a; zastupanja na ročištu od 12.srpnja 2021.godine u iznosu 199,08 Eur-a; zastupanja na ročištu od 20.listopada 2021.godine u iznosu od 199,08 Eur-a; trošak sastava podneska od 15.prosinca 2021.godine u iznosu od 49,77 Eur-a; zastupanja na ročištu od 08.03.2022.godine u iznosu od 199,08 Eur-a; zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 99,54 Eur-a; trošak sastava žalbe protiv presude u iznosu od 248,86 Eur-a; zastupanja na ročištu od 24.veljače 2023.godine u iznosu od 199,08 Eur-a; zastupanja na ročištu od 28.travnja 2023.godine u iznosu od 199,08 Eur-a; zastupanja na ročištu za objavu presude od 05.07.2023.godine u iznosu od 99,54 Eur-a, a što ukupno iznosi 2.438,74 Eur-a te što uz trošak medicinskih vještačenja u iznosu od 318,53 Eur-a ukupno iznosi 2.757,27 Eur-a, te kad se navedeni iznos dovede u relaciju sa postotkom uspjeha tužiteljice u ovoj parnici u iznosu od 60,7% tad se dobije iznos od 1.673,66 Eur-a ili 12.610,19 Kuna (12.610,19 Kuna: 7,53450=1.673,66 Eur-a), a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužiteljici na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate te koja se obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki III/ izreke ove presude.

 

 

U Splitu, 05. srpnja 2023.

             

S u d a c:

 

Eneja Stejskal Kanazir,v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.