Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1               Poslovni broj: Usž-1735/2023-2

 

                                                       

Poslovni broj: Usž-1735/2023-2

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i Mire Kovačić, članica vijeća te sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja G. T. iz P1., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Z., radi obnove postupka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 5 UsI-20/2022-10 od 21. veljače 2023., na sjednici vijeća održanoj 5. srpnja 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 5 UsI-20/2022-10 od 21. veljače 2023.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-502-03/21-01/654, URBROJ: 338-01-06-05-21-02 od 6. prosinca 2021.

2.              Rješenjem tuženika poništeno je rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda O., Područne službe P2., KLASA: UP/I-502-03/21-01/01, URBROJ: 338-11-02-21-02 od 3. rujna 2021. te je odbijen prijedlog tužitelja za obnovu upravnog postupka okončanog rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-502-03/13-01/449, URBRROJ: 338-01-21-13-2 od 29. studenoga 2013.

3.              Tužitelj pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga ponavljajući navode iz tužbe. Prvostupanjska presuda je nezakonita jer je prvostupanjski sud propustio pravilno ocijeniti navode iz presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj: R-609/2019-3 od 7. lipnja 2021. kojom je ozljeda tužitelja priznata kao ozljeda na radu. Tuženik i prvostupanjsko tijelo nisu u obzir uzeli okolnosti nastanka ozljede i postupanje poslodavca tužitelja, H. š. d.o.o., što je rezultiralo pogrešnim zaključkom da se ozljeda tužitelja ne može uzročno-posljedično povezati s događajem na radu 30. kolovoza 2011. Predlaže poništiti pobijanu presudu i vratiti predmet na ponovno postupanje.

4.               Tuženik se protivi razlozima žalbe

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.

7.               Uvidom u spis utvrđeno je da je pravomoćnom presudom Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 3 Us I-1547/2013-6 od 27. veljače 2014. (pravomoćna 27. veljače 2014.) odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika od 29. studenog 2013. Rješenjem tuženika od 29. studenog 2013. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 23. svibnja 2013. kojim se ozljeda tužitelja nastala 10. travnja 2011., izražena dijagnozom šifre prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti (dalje: MKB) S60.2  ne priznaje ozljedom na radu. Zahtjev tužitelja je odbijen jer iz ocjene Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 27. studenog 2013. proizlazi da kod tužitelja postoji stečena predispozicija za nastanak ozljede.

8.               Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je zahtjevom tužitelja od 10. kolovoza 2021. za obnovu pravomoćno okončanog upravnog postupka priznavanja prava na ozljedu na radu. Uz zahtjev je priložio  presudu Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj: R-609/2019-3 od 7. lipnja 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr- 987/2015-61 od 31. listopada 2019. kojom je naloženo poslodavcu tužitelja,  H. š. d.o.o., Z., isplatiti tužitelju novčani iznos na ime naknade neimovinske i imovinske štete iz štetnog događaja, ozljede na radu od 10. travnja 2011.

9.               Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju isprava iz spisa predmetnoga upravnog postupka i isprava priloženih tijekom spora te je na tako utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio članak 123. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku (“Narodne novine“ 47/09. i 110/21, dalje: Zakon).

10.               Člankom 123. stavkom 2. Zakona taksativno se propisuju razlozi zbog kojih se može tražiti obnova postupka, a koji nisu vezani prekluzivnim objektivnim rokom od 3 godine, odnosno na temelju kojih se obnova postupka može pokrenuti bez vremenskog ograničenja. Obnova postupka se može tražiti ako je rješenje doneseno na temelju lažne isprave ili lažnog iskaza svjedoka ili vještaka ili je posljedica kakvog kaznenog djela, ako se rješenje temelji na presudi donesenoj u sudskom postupku, a ta je presuda pravomoćno ukinuta i  ako se rješenje temelji na prethodnom pitanju, a nadležni sud ili javnopravno tijelo o tom je pitanju kasnije odlučilo u bitnim točkama drukčije.

11.               Presudom Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj: R-609/2019-3 od 7. lipnja 2021. potvrđen je zaključak da se tužitelj ozlijedio na radu te je njegov poslodavac odgovoran po pravilima o objektivnoj odgovornosti na temelju članka 111. stavka 1. Zakona o radu („Narodne novine", 93/14.) kao i prema članku 25. tada važećeg Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, 71/14., 118/14., 154/14., 94/18. i 96/18.), pri čemu valja istaknuti da je irelevantno što rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 23. svibnja 2013., ozljeda tužitelja, nastala 10. travnja 2011., nije priznata ozljedom na radu jer se u parničnom i upravnom postupku ne utvrđuju iste odlučne činjenice.

12.               Zahtjev tužitelja u pravomoćno okončanom upravnom postupku priznavanja ozljede na radu je odbijen jer je medicinskim vještačenjem utvrđeno da kod tužitelja postoji stečena predispozicija za nastanak ozljede, odnosno ozljeda je rezultat postojećih oštećenja hrskavice. U upravnom postupku bilo je nesporno da je ozljeda kod tužitelja nastala prilikom obavljanja radnih zadataka, no zbog postojećih predispozicija zdravstvenog stanja ozljeda tužitelja se nije mogla priznati ozljedom na radu. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da navedena presuda ne predstavlja niti jedan razlog propisan stavkom 2. člankom 123. ZUP-a na temelju kojih se može postupak obnoviti.

13.              Sud stoga žalbene navode tužitelja smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.

14.              Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

U Zagrebu, 5. srpnja 2023.

      

Predsjednica vijeća

dr. sc. Sanja Otočan, v.r.

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu