1              Poslovni broj: I Kž-193/2022-4

Poslovni broj: I Kž-193/2022-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog K. K. zbog kaznenih djela iz članka 153. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18 i 126/19., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj K-13/2021. od 15. ožujka 2022. u sjednici održanoj 5. srpnja 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

 

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj K-13/2021. od 15. ožujka 2022. oslobođen je od optužbe, na temeljem članka 453. točka 3. ZKP/08. optuženi K. K., zbog kaznenih djela protiv spolne slobode, silovanjem iz članak 153. stavak 1. KZ/11. i kaznenog djela protiv osobne slobode, prijetnje, iz članka 139. stavak 2 KZ/11., činjenično i pravno opisanih i izreci te presude.

 

1.1. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08., troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu je podnio optuženi K. K. po branitelju N. B., odvjetniku u Z. s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije i potvrdi prvostupanjska presuda.

 

4. Spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08. prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

5.1. Državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud trebao zaključiti da je iskaz I. D. suglasan, uvjerljiv i životan jer je ista navodila u istrazi i na glavnoj raspravi da je u emotivnoj vezi sa optuženim K. K. te da je došla na njegov poziv taksijem, a on je bio pod vidnim utjecajem alkohola te tražio od nje da se skine, a nije željela s njim spolni odnos, bila je u strahu od optuženika koji se agresivno ponašao te je ostala kod njega u stanu i o tome izvijestila svog prijatelja V. H. Svjedok V. H. je ponovio da je dobio 3 poruke od oštećenice u kojima je pisala da je prošla tešku torturu i da je čovjek psihopat i sociopat, a kasnije mu je rekla da nije željela imati spolni odnos sa optuženikom, ali da ju je na to prisilio.

 

5.2. Državni odvjetnik ponavlja da je iz iskaza svjedokinje N. V. nesporno utvrđeno da je na zahtjev optuženika ista u svom taxi vozilu dovozila oštećenicu te da ju je tamo čekao muškarac koji bi platio, a primijetila je da je taj muškarac bio pod utjecajem alkohola. Žalitelj državni odvjetnik ponovno prikazuje i drugačije vrednuje nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještačenja dr.sc.G. A. iz kojeg proizlazi da oštećena žrtva I. D. boluje od bipolarnog poremećaja i depresivnih epizoda te da je u redovnom psihijatrijskom tretmanu, uzima odgovarajuću terapiju te da se uz njezinu ličnost povezuje miješani poremećaj ličnosti s izraženim crtama ovisnosti i emocionalno nezrele ličnosti, a koji se manifestira u izrazito snažnim emocionalnim reakcijama za drugu osobu. Time državni odvjetnik želi napomenuti da je i prema mišljenju psihologa i psihijatra oštećenica očuvanih kognitivnih sposobnosti i da je mogla reproducirati događaj, koji se desio te da je njezin iskaz istinit i da nema razloga da se ne prisjeti stvarnih događaja. Ujedno državni odvjetnik navodi da je nesporno da su se u konkretnom slučaju optuženik i oštećenica ponovno viđali i komunicirali, nakon ovog događaja, jer je ista emocionalno ovisna o optuženiku.

 

6. Suprotno navodima žalitelja ispravno je prvostupanjski sud ocjenjivao iskaz oštećenice te utvrdio da postoji niz nelogičnosti, različitosti i neuvjerljivosti zbog kojih sud nije mogao prihvatiti takav iskaz kao vjerodostojan. Naime, oštećena iskazuje da ju je optuženi oteo, zatočio u kući, a u stvari ista preuveličava takvo ponašanje i to evidentno zbog jakog emotivnog angažmana uvjetovanog svojim bipolarnim poremećajem, svojom ličnošću, iako je u ta dva dana imala kod sebe mobitel, bila u dva navrata sama u kući, jer je optuženik odlazio na pumpu, a nju ostavio u kući koja je prizemna, s velikim prozorima koji su nisko od zemlje te je u svakom trenutku mogla izići i zatražiti pomoć susjeda. Naime, niti državni odvjetnik ne optužuje optuženika K. K. za otmicu ili oduzimanje slobode, a kako bi proizlazilo iz iskaza oštećenice iz čega proizlazi da niti državni odvjetnik ne smatra uvjerljivim dio iskaza o oduzimanju slobode.

 

6.1. Stoga, osnovano prvostupanjski sud uzima u obzir nalaz i mišljenje psihijatra i psihologa te utvrđuje psihičko i emocionalno stanje oštećenice te isto povezuje sa njezinim doživljajem opasnosti jer da je isti uvjetovan stupnjem njezine emotivne angažiranosti pa je upitno počinjenje kaznenih djela kako ih prikazuje oštećenica, a to je spolni odnošaj bez pristanka i prijetnju. Naime, prvostupanjski sud analizirajući vjerodostojnost iskaza oštećenice navodi da je ista dragovoljno došla na druženje s optuženikom, ali da nije željela s njim spolni odnos jer je bio obrijan, nije se mogla uzbuditi, a imala je spontani pobačaj 20. svibnja 2019. iako je početkom listopada 2019. prije navodnog inkriminiranog događaja imala s njim dobrovoljne spolne odnose i o tome iskazivala vještacima drugačije.

 

6.2. Prvostupanjski sud je analizirao medicinsku dokumentaciju iz koje proizlazi da oštećenica nije imala stvarnih ozljeda na mjestima koje je pokazivala, a utvrđena ozljeda hematoma sa vanjske strane lijevog bedra je ozljeda koja je nastala prije inkriminiranog događaja. Također na tijelu oštećenice nisu nastale one ozljede koje bi nastale kao posljedica ugriza za kažiprst desne ruke, koje je ona opisala u svom iskazu, kao ni ozljeda u vidu opeklina ili oštećenja kože od gašenja šibice na bedru o čemu je također iskazivala. Naime, iz otpusnog pisma iz studenog 2019. KB "Dubrava" proizlazi da je liječnik psihijatar naveo da oštećena iznosi navode za koja se aktualno ne može utvrditi u kojoj su mjeri realitetno utemeljeni.

 

6.3. Također je ispravno prvostupanjski sud ocjenjujući vjerodostojnost iskazivanja oštećenice o inkriminiranim događajima uzeo u obzir i dolazak oštećenice s optuženikom na sud kada je navela u iskazu da je došla da bude podrška optuženiku, a punomoćnici je navela da ju je optuženik prisilio, što je kontradiktorno. Zaključak da oštećenica doživljava događaje i zbivanja izvan realiteta ukazuje i postupak oštećenice iz svibnja 2021. kada obavještava prijateljicu da ima problema s bivšim dečkom, a djelatnici policije utvrđuju da sjede mirno zajedno na klupi te na upit djelatnika policije oštećenica navodi da optuženika prate i da zato ne želi imati problema, iako je primila odluku suda u siječnju 2021. kada je ukinuta mjera opreza optuženiku pa tada više nema nikakvih zabrana za druženje. Naime, sama oštećenica je i za vrijeme trajanja mjere opreza od lipnja do kolovoza 2020. poticala intenzivno druženje s optuženikom i nije pokazivala strah za sebe, a niti za djecu pa je potpuno nerealno njeno iznošenje stvarnosti u svibnju 2021.

 

6.4. Oštećenica je potvrdila da je nakon inkriminiranih događaja u vezi s optuženikom i razmišlja o zajedničkom životu i pomoći optuženika oko djece, koja su joj oduzeta.

 

7. Time je osnovano prvostupanjski sud zaključio da je iskaz oštećenice nevjerodostojan i iz njega se ne može zaključiti sa sigurnošću postojanje kaznenih djela koja se optuženiku stavljaju na teret dok drugi dokazi ne upućuju na počinjenje kaznenih djela.

 

8. Stoga, nije u pravu žalitelj državni odvjetnik kada navodi da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

 

9. Slijedom iznesenog, budući da ni ispitivanjem pobijane presude u sklad s člankom 476. stavak 1. ZKP/08. nisu utvrđene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti to je na temelju članka 482. ZKP/08. trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

 

 

U Zagrebu 5. srpnja 2023.