- 1 -              Revd 2104/2023-2

Broj: Revd 2104/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. Dj., OIB ... , S., koju zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u S., protiv tuženika D. G. F. d.o.o., OIB ... , Z., kojega zastupa punomoćnik D. T., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2051/2022-2 od 26. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6286/2020-15 od 17. ožujka 2022., u sjednici održanoj 5. srpnja 2023.,

r i j e š i o   j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na pravna pitanja se odbija.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.

III. Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu dva pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), a smatra i da joj reviziju treba dopustiti i zato što su joj povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

2. U odgovoru na taj prijedlog tuženik je predložio ovome sudu da ga odbije odnosno odbaci i tužiteljicu obveže da mu nadoknadi troškove sastava toga prijedloga.

3. Pitanja koja je tužiteljica u prijedlogu postavila nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP jer nisu važna za odluku u ovome sporu. Njima se, naime, problematizira primjena čl. 115. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17 i 98/19), kojom je propisana obveza poslodavca da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu vodi računa o trajanju radnoga odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Nižestupanjski su sudovi pak odluke zasnovali na utvrđenju da je tužiteljica bila jedini izvršitelj na radnome mjestu kod tuženika, poslodavca, dakle, da usporednih radnika nije ni bilo, pa tuženik nije ni mogao voditi računa o kriterijima iz navedene zakonske odredbe, odnosno, nije mogao na temelju njome uspostavljenih kriterija tužiteljicu usporediti s nekim drugim radnikom. Tako su te odluke zasnovane na pravnom shvaćanju izraženome u odlukama ovoga suda, na primjer Revr 713/2010 od 16. lipnja 2010. i Revr 435/2016 od 19. veljače 2020.

4. Zato je u odnosu na ta pravna pitanja prijedlog odbijen na temelju čl.389.b st. 1. ZPP.

5. Kako tužiteljica pozivanje na povredu temeljnih ljudskih prava zasniva na tvrdnji o tome da joj u postupku nije omogućeno dokazati odlučne činjenice, a to iz dostavljenoga dijela predmetnoga spisa ne proizlazi, ovaj je sud ocijenio da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da joj je povrijeđeno koje od temeljnih ljudskih prava u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP. Zato je na temelju čl. 389.a st. 4. toga Zakona odlučeno kao u t. II. izreke.

6. Tuženiku nije dosuđena naknada troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije (t. III. izreke) jer se prema ocjeni ovoga suda ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje o prijedlogu (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 5. srpnja 2023.