Baza je ažurirana 02.06.2025.
zaključno sa NN 76/25
EU 2024/2679
- 1 - Kzz 8/2023-3
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog P. B. zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak – dalje: KZ/15), odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 22. ožujka 2023., broj KZZ-DO-90/2022 podignutom protiv pravomoćne presude Općinskog suda u Gospiću od 18. listopada 2021. broj K-7/2017, u sjednici vijeća održanoj 6. srpnja 2023.,
p r e s u d i o j e
Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Gospiću od 8. listopada 2021. broj K-7/2017 povrijeđen zakon u odredbi čl. 3. st. 1. i 2. Kaznenog zakona (''Narodne novine'', br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/1. – ispravak 101/17., 118/18., 126/19 , 84/21.i 114/22 – dalje: KZ/22) na štetu osuđenog P. B. pa se ta presuda ukida i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Uvodnom citiranom pravomoćnom presudom osuđen je P. B. zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona (''Narodne novine'', br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18 i 126/19. – dalje: KZ/19) na kaznu zatvora od šest mjeseci te mu je, temeljem čl. 56. tog Zakona, izrečena uvjetna osuda tako da se ta kazna neće izvršiti ako on za vrijeme tri godine ne počini novo kazneno djelo.
2. Protiv pravomoćne presude Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: državni odvjetnik) podnosi zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog povrede zakona u čl. 3. st. 1. i 2. KZ/22, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. O sjednici ovog vijeća uredno je izviješten državni odvjetnik u smislu čl. 510. st. 4. Zakona o kaznenom postupku (152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19 i 80/22 - dalje: ZKP/08.), koji nije pristupio.
4. Zahtjev je osnovan.
5. U pravu je državni odvjetnik da je u postupku protiv osuđenika primijenjen materijalni zakon koji nije bio na snazi u vrijeme izvršenja djela i koji se, kao stroži, nije mogao primijeniti.
6. Naime, prema izmijenjenoj optužnici s rasprave od 13. listopada 2021., okr. P. B. je stavljeno na teret da je 9. studenog 2015. ozbiljno prijetio smrću svojoj tetki, kao bliskoj osobi, te je time počinio kvalificirano kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/19.
6.1. Prvostupanjski sud, međutim, u činjeničnom opisu kaznenog djela iz izreke presude, očitom omaškom, utvrđuje da je kazneno djelo počinjeno 9. studenog 2021. te, iako prema čl. 449. st. 2. ZKP/08 nije vezan za pravnu kvalifikaciju djela iz optužnice, okrivljenika proglašava krivim za kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/19 koji zakon nije bio na snazi u vrijeme kada je djelo počinjeno. Takva presuda, bez donošenja rješenja o ispravku u smislu čl. 462. ZKP/08, postaje pravomoćna budući da su podnesene žalbe odbačene kao nepravovremene odnosno nedopuštene.
6.2. Sukladno čl. 3. st. 1. i 2. KZ/22, prema počinitelju se primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada je kazneno djelo počinjeno, a ako se, prije donošenja pravomoćne presude, zakon jednom ili više puta izmijeni, primijeniti će se onaj zakon koji je za njega najblaži.
6.3. U vrijeme počinjenja kaznenog djela tj. 9. studenog 2015., bio je na snazi KZ/15 koji u čl. 139. st. 3. nije propisivao kvalificirani oblik počinjenja kaznenog djela prijetnje prema bliskoj osobi. Stoga je ta okolnost, u vrijeme događaja, mogla imati tek otegotan značaj pri odmjeravanju kazne, a djelo je, pravilnom primjenom zakona, trebalo pravno označiti kao kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/15 za koje je zapriječena kazna zatvora do tri godine.
6.4. Nasuprot tome, prvostupanjski sud okrivljenika proglašava krivim za kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/19 za koje je zapriječena kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina te time, na štetu okrivljenika, primjenjuje stroži zakon koji nije bio na snazi u vrijeme događaja.
7. Slijedom navedenog, utvrđena je povreda zakona iz čl. 3. st. 1. i 2. KZ/22 istaknuta u zahtjevu državnog odvjetnika koju, s obzirom na očito netočne navode činjeničnog opisa kaznenog djela iz izreke pravomoćne presude, nije moguće otkloniti njezinim preinačenjem, već je istu trebalo ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
8. Stoga je, sukladno čl. 513. st. 1. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ove presude.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.