- 1 -              Revd 720/2023-3

Broj: Revd 720/2023-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. P. iz B. 23, OIB …, kojeg zastupa punomoćnik H. Č., odvjetnik u B., protiv tuženika H., Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik M. Č., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1491/2021-2 od 13. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici broj Pn-163/2017-62 od 18. ožujka 2021., u sjednici održanoj 5. srpnja 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

III. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1491/2021-2 od 13. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici broj Pn-163/2017-62 od 18. ožujka 2021. 

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj osporava istaknute navode tuženika, s prijedlogom da ovaj sud donese rješenje kojim se odbija prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, u odnosu na naznačena pravna pitanja nije riječ o pitanjima koja su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP-a. Naime, pobijanom presudom prihvaćen je zahtjev tužitelja na činjeničnom utvrđenju da „...je na usjevima tužitelja nastala šteta od divljači iz lovišta kojim gospodari tuženik, a da je tužitelj poduzeo sve odgovarajuće i razumne mjere za sprječavanje nastanka štete od divljači...“. U navedenom činjeničnom utvrđenju, pravna pitanja kako ih je u prijedlogu naznačio tuženik odnose se na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, a kakva pitanja se ne mogu cijeniti kao pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Kako u odnosu na naznačena pravna pitanja nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, riješeno je kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.

4. Isto tako, postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, tuženik se u prijedlogu za dopuštenje revizije pozvao na razlog za dopuštenje revizije koji se odnosi na to da mu je u postupcima pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, ovaj sud ocjenjuje da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci pod t. II. ovog rješenja.

5. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan (izreka pod t. III.), jer isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 5. srpnja 2023.