- 1 -              Revd 1842/2023-2

Broj: Revd 1842/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. o. d.d. Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica A. S., odvjetnica u Odvjetničkom društvu G. & p. u Z., protiv tuženika Grada S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik S. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu B., B. & p. u Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika C. o. d.d. Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik B. J., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ž. i p. u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1064/2022-3 od 1. prosinca 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku broj P-278/2020-40 od 19. srpnja 2022., u sjednici održanoj 5. srpnja 2023.,

r i j e š i o   j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske.

III. Odbijaju se zahtjevi tuženika i umješača za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1064/2022-3 od 1. prosinca 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku broj P-278/2020-40 od 19. srpnja 2022.

2. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj je podnio iz razloga određenog odredbom članka 385.a  stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju pravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ali i iz razloga određenog stavkom 2. istog članka, navodeći da su mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku povrijeđena prava zajamčena odredbom članka 14. stavak 2. te članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske, kao i pravo zajamčeno odredbom članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

3. Tuženik je u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predložio isti odbiti kao neosnovan, dok je umješač predložio prijedlog tužitelja odbaciti, a podredno odbiti. I tuženik i umješač potražuju naknadu troškova nastalih povodom davanja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

4. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. ZPP, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije.

5. Prvo pitanje zbog kojeg tužitelj predlaže da mu se dopusti podnošenje revizije nije važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer polazi od činjeničnih utvrđenja na kojima pobijana odluka nije utemeljena (da na mjestu štetnog događaja učestalo dolazi do naleta na divljač), pri čemu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđen i izostanak uzročno posljedične veze između nastanka štetnog događaja i nepostojanja znaka opasnosti od divljači. Zbog navedenoga, niti odluke ovog suda na koje se tužitelj obrazlažući razlog važnosti ovog pitanja poziva nisu komparabilne s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom.

6. U odnosu na drugo i treće pitanje tužitelj nije, a kako to izrijekom nalaže odredba članka 387. stavak 2. točka 3. ZPP, jasno naznačio razloge zbog kojih bi ta pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Okolnost što tužitelj nije pronašao odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske u kojima bi o tim pitanjima bilo zauzeto pravno  shvaćanje (kako važnost tih pitanja u prijedlogu obrazlaže sam tužitelj) nije dostatna za zaključak da bi bile ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. alineja 2. ZPP, pri čemu ni sam tužitelj ne navodi da bi o tim pitanjima makar praksa viših sudova bila nejedinstvena.

7. S obzirom na to da pobijana odluka nije utemeljena na shvaćanju da bi se pojava divljači u okolnostima konkretnog slučaja mogla okarakterizirati kao viša sila, niti su to razlozi oslobođenja tuženika od odgovornosti za naknadu nastale štete, četvrto pitanje nije važno za odluku u sporu, pa time niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

8. U odnosu na postupovna pitanja (peto i šesto pitanje) koja se iscrpljuju u isticanju bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. i 2. ZPP, valja reći da ista ne predstavljaju pravna  pitanja u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP, a koja bi omogućila ovom sudu da odgovorom na njih osigura jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili razvoj prava kroz sudsku praksu.

9. Slijedom navedenog, kako u odnosu na postavljena pitanja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP, ovaj je sud na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. i 2. ZPP odlučio kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja.

10. Nadalje, ocjena je ovog suda da tužitelj  nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to pravo na pravično suđenje iz članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske, odnosno članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, jer tumačenje mjerodavnog prava u konkretnom slučaju nije proizašlo iz njegove arbitrarne i proizvoljne primjene, kako to pogrešno smatra tužitelj.

11. Valjalo je stoga prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu odredbe članka 385.a stavak 2. ZPP odbaciti na temelju odredbe članka 389.a stavak 3. ZPP i odlučiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.

12. S obzirom na to da odgovori tuženika i umješača na tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije nisu bili potrebni za donošenje odluke o prijedlogu (članak 155. stavak 1. ZPP), odlučeno je kao pod stavkom III. izreke ovog rješenja te su njihovi zahtjevi za naknadu troška poduzimanja te radnje odbijeni kao neosnovani.

Zagreb, 5. srpnja 2023.