Baza je ažurirana 14.12.2025. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: 23 -3519/2022-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 23 -3519/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Tihani Mariji Miladin kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja tužitelja V. M. d.o.o., Z., OIB: , zastupanog po punomoćniku M. Ž.idiću, odvjetniku iz Z., protiv tuženice S. K. iz P., OIB: , radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-87/2022-6 od 9. lipnja 2022., dana 5. srpnja 2023. godine

 

 

r i j e š i o   j e

 

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-87/2022-6 od 9. lipnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, te pod točkom III. izreke u dijelu kojim tužitelju nije priznat trošak postupka preko dosuđenog iznosa od 2.152,00 kn/285,62 eur[1].

 

II. O trošku žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika D. K. iz P. posl.br. Ovrv-1231/2020 od 19. ožujka 2020. u dijelu kojim se nalaže tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 5.000,00 kn/663,61 eur sa zateznom kamatom od 22. veljače 2020. do isplate  (točka I. izreke). Ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika D. K. iz P. posl.br. Ovrv-1231/2020 od 19. ožujka 2020. u dijelu kojim se nalaže tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 1.120,00 kn/148,65 eur sa zateznom kamatom od 22. veljače 2020. do isplate i u dijelu kojim je naloženo tuženoj naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.287,50 kn/170,88 eur (točka II. izreke). Naloženo je tuženoj naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.152,00 kn/285,62 eur (točka III. Izreke).

 

2. Protiv točke II. izreke presude, te dijela točke III. izreke presude kojom mu nije priznat parnični trošak preko dosuđenog iznosa od 2.152,00 kn/285,62 eur žalbu podnosi tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači, podredno ukine i vrati predmet prvostupanjskom sud na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbenog postupka tužitelju.

 

3. Žalba je osnovana.

 

4. Donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2. točka 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13,  89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) na koju povredu ukazuje žalitelj.

             

5. U ovom predmetu radi se o postupku u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave nastavljenom kao povodom prigovora protiv platnog naloga u smislu odredbe čl. 58. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17).

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od ukupno 6.120,00 kn/812,26 eur na temelju ugovora o zajmu sklopljenog između stranaka 21. siječnja 2020.

 

7. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

- da su stranke i to tužitelj kao zajmodavac i tuženica kao zajmoprimac zaključile ugovor o zajmu kojim je tužitelj tuženoj pozajmio iznos od 5.000,00 kn dana 21. siječnja 2020. koji mu se ona obvezala vratiti do 21. veljače 2020.,

- da se tuženica obvezala isplatiti tužitelju naknadu za zajam od 30,00 kn koju je platila prilikom isplate zajma na način da je isplaćen zajam umanjen za iznos od 30,00 kn (4.970,00 kn) dana 21. siječnja 2020.

- da tuženica nije o dospijeću vratila pozajmljenu svotu,

- da je zajam beskamatan,

- da su stranke ugovorile obvezu tuženice da u roku od tri dana od isplate zajma preda tužitelju ugovorene instrumente osiguranja (točka 6. ugovora),

- da tuženica nije predala tuženiku ugovorene instrumente osiguranja do ugovorenog roka za povrat zajma,

- da su stranke za slučaj neispunjenja obveze na predaju instrumenata osiguranja ugovorile ugovornu kaznu u visini od 0,8% visine isplaćenog zajma dnevno za svaki dan zakašnjenja točka 7. ugovora),

- da tuženica nije ispunila obvezu na plaćanje ugovorne kazne,

- da je tužitelj pravna osoba u čiju djelatnost spada i odobravanje brzih pozajmica,

- da je tuženica zaključila predmetni ugovor kao potrošač.

 

8. Polazeći od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe 499. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08., 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje ZOO), uz primjenu članka 451. stavak 3. ZPP održao na snazi platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju pozajmljenu svotu od 5.000,00 kn/663,61 eur sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate (točka I. izreke).

 

9. U žalbenoj fazi postupka je sporno je li odredba točke 7. ugovora o zajmu, kojom je ugovorena ugovorna kazna za neispunjenje obveze na predaju instrumenata osiguranja sadržana u točci 6. Ugovora, ništetna, te posljedično tome je li tuženica u obvezi tužitelju platiti ugovornu kaznu iz točke 7. predmetnog ugovora.

 

10. Polazeći od toga da su predmetni ugovor sklopili tužitelj kao trgovac i tuženica kao potrošač, prvostupanjski sud primjenom odredbe članka 49. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14. 110/15, 14/19, dalje: ZZP/2014) čl. 6. st. 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima zaključuje da je nepoštena odredba članka 7. ugovora kojom se za slučaj neispunjenja ugovorne odredbe na predaju sredstava osiguranja ugovara ugovorna kazna od 0,8% od isplaćenog zajma dnevno za svaki dan zakašnjenja nepoštena ugovorna odredba, jer očito stvara neravnotežu u pravima i obvezama među ugovornim stranama na štetu tuženice kao potrošača.

 

11. Članak 6. stavak 1. Direktive 93/13 obvezuje države članice da osiguraju da ugovor sklopljen između potrošača i trgovca i dalje obvezuje stranke ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredaba. Pritom se mogućnost ostavljanja na snazi ugovora procjenjuje prema odredbama nacionalnog prava.

 

12. Odredbom članka 49. stavak 1. ZZP je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stavkom 2. istog članka propisano je da se smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Stavkom 4. propisano je ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

 

13. Iz stanja spisa proizlazi da je tužena u odgovoru na tužbu istaknula da je predmetni ugovor ništetan u smislu odredbi Zakona o obveznim odnosima jer je protivan moralu društva, međutim tijekom postupka se nije pozvala na odredbe ZZP-a navodeći da bi odredbe ugovora bile nepoštene.

 

14. Prvostupanjski sud je pobijenoj presudi iznio svoje pravno shvaćanje o ništetnosti odredbe članka 7. Ugovora pozivom na odredbu članka 49. st. 1. ZZP-a, bez da je prethodno sa strankama razmotrio navedeno pravno pitanje, ne dajući mogućnost tužitelju da predloži dokaze u smislu odredbe članka 49. st. 4. ZZP.

 

15. Sud Europske unije je predmetu C-472/11 po zahtjevu za prethodnu odluku u postupku Banif Plus Bank Zrt c/a Csaba Csipai, Viktoria Csipai odgovorio je da se odredbe članka 6. st. 1. i čl. 7. st. 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ d 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošački ugovorima imaju tumačiti na način da nacionalni sud, koji je po službenoj dužnosti utvrdio nepoštenom ugovornu odredbu, ne mora čekati da potrošač izjavi da traži da se odnosna ugovorna odredba utvrdi ništetnom kako bi posljedice takvog utvrđenja i primijenio. Međutim, načelo kontradiktornog postupka općenito obvezuje nacionalni sud, koji je neku ugovornu odredbu utvrdio ništetnom po službenoj dužnosti, da parnične stranke o tome izvijesti te da im omogući na način koji propisuje nacionalno procesno pravo da se o tome kontradiktorno očituju.

 

16. U smislu odredbe članka 288.a. st. 2 ZPP-a sud će postavljanjem pitanja i na drugi svrsishodan način nastojati da se tijekom pripremnog ročišta iznesu sve odlučne činjenice, da se dopune nepotpuni navodi stranaka o važnim činjenicama, da se označe ili dopune dokazna sredstva koja se odnose na navode stranaka i, uopće, da se daju sva razjašnjenja potrebna za utvrđenje činjeničnog stanja važnog za odluku. U mjeri u kojoj je to potrebno radi ostvarivanja toga cilja, sud će sa strankama razmotriti i pravna pitanja spora.

 

17. Kako je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud po službenoj dužnosti utvrdio da je odredba članka 7. Ugovora nepoštena, a prethodno nije sa strankama razmotrio navedeno pravno pitanje, onemogućio je tužitelja u iznošenju činjenica i predlaganju dokaza na okolnost da odredba članka 7. Ugovora nije nepoštena, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. točka 6. ZPP-a.

 

18. Slijedom iznijetog, temeljem odredbe članka 369. st. 1. ZPP-a valjalo je ukinuti presudu prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojom je ukinut platni nalog u dijelu koji je tuženoj naloženo isplatiti tužitelju ugovornu kaznu u iznosu od 1.120,00 kn/148,65 eur i predmet u tom dijelu vratiti tom sudu na ponovno suđenje.

 

19. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje mu je ukazano ovom drugostupanjskom odlukom, nakon čega će donijeti novu zakonitu odluku.

 

20. S obzirom da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, radi pravilne primjene odredbe članka 154. stavak 1. ZPP valjalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke presude kojom tužitelju nije priznat trošak preko dosuđenog iznosa od 2.152,00 kn/285,62 eur, primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP.

 

21. Odluka o troškovima nastalim u postupku u povodu žalbe tužitelja temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP-a.

 

U Zagrebu, 5. srpnja 2023.

 

 

Sudac:

Tihana Marija Miladin, v.r.

 


[1] fiksni tečaj konverzije 7,53450

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu