1

                                                                                     Poslovni broj: Gž R-1588/2021-3

 

 

 

                                                                                  Poslovni broj: Gž R-1588/2021-3

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. D. iz P., OIB: …, zastupanog po punomoćniku P. K., odvjetniku iz B., protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB:52634238587, Ministarstvo, OIB: …, zastupanog po ODO u K., Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj 7 Pr- 317/2016-33 od 08. rujna  2021., 05. srpnja 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj 7 Pr- 317/2016-33 od 08. rujna  2021.  u točki I izreke za iznos od 303,41 eur/2.286,11 kn sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenom bruto iznosu tekućim:

 

- na iznos od 80,86 eur/609,31 kn od 16. rujna 2011.,

- na iznos od 40,62 eur/306,11 kn od 16. lipnja 2011.,

- na iznos od 19,07 eur/143,69 kn od 16. srpnja 2012.,

- na iznos od 59,49 eur/448,24 kn  od 16. studenog 2012.,

- na iznos od 47,31 eur/356,46 kn  od 16. svibnja 2012.,

- na iznos od 14,84 eur/111,88 kn od 16. studenog 2013.,

- na iznos od 41,19/310,42 kn od 14. ožujka 2014. sve do isplate te se potvrđuje i citirana prvostupanjska presuda u točki II izreke te u točki III izreke za iznos od 517,61 eur/3.900,00 kn/ EUR sa zateznim kamatama.

 

II. Preinačuje se citirana presuda u točki I izreke za iznos od 5.215,02 eur/39.292,64 kn sa zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose iznad dosuđenih, u točki III izreke za iznos od 1.871,39 eur/14.100,00 kn sa zateznim kamatama te se odbija tužbeni zahtjev i zahtjev za naknadu troškova prvostupanjskog postupka u tom dijelu.

               

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 165,90 eur/1. 250,00 kn u roku od 15 dana dok se odbija zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja, naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike plaće iznos od 41.578,75 kuna sa zateznom kamatom (izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak) kao u tom dijelu izreke. Točkom  II izreke odbijen je tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim bruto iznosima. Točkom III izreke naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi parnične troškove u iznosu od 18.000,00 kn sa zateznom kamatom kao u tom dijelu izreke.

 

2. Protiv točke I i III izreke presude žali se tuženik svih  zbog žalbenih  razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP).

 

3. Tuženik u žalbi tvrdi da je vještak izradio dva nalaza  jedan koji se temelji na dokumentaciji u spisu i drugi koji se temelji na iskazima saslušanih svjedoka te da je prvostupanjski sud neosnovano prihvatio utvrđenje o prekovremenim satima koje se temelji na iskazima svjedoka kao i da iskazi saslušanih svjedoka ne opravdavaju broj prekovremenih sati navedenih u nalazu. Tvrdi i da je vještak vršio izračun tako da je u situaciji kada je u evidenciji iskaza veći broj sati prihvatio utvrđenje iz evidencije, odnosno obrnuto kad je u evidenciji iskazan manji broj sati utvrđenje iz iskaza svjedoka te da kod takvog izračuna nisu uzeti u obzir slobodni dani navedeni u poleđini evidencije iako su i saslušani svjedoci potvrdili njihovo korištenje. Vještački nalaz u dijelu koji je prihvatio sud prvog stupnja da se temelji na pretpostavkama. Sud prvog stupnja da je trebao prihvatiti varijantu vještačenja koja se temeljenu na važećoj službenoj evidenciji prema kojoj bi tužitelju pripadala razlika plaće u iznosu do 2. 286,11 kn te da u pobijanoj presudi nije naveo razloge zbog kojih ne prihvaća tu varijantu vještačenja. Tuženik da je vodio evidenciju o radnom vremenu tužitelja u smislu odredbe članka 4. stavak 1. i 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09 dalje: ZR te članak IV Odluke o raspodjeli tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj 118/09, 118/12:dalje Odluka) te da službena evidencija predstavlja javnu ispravu čija istinitost nije dovedena u sumnju. Sud da nije moga prihvatiti istinitim iskaze svjedoka jer da govore o razdoblju od prije pet godina, tvrdili su da je u razdoblju od pet godina svaki teren trajao jednako dugo, njihovi iskazi nisu sukladni i da se ne mogu prihvatiti objektivnima jer su svi saslušani svjedoci tužili ovdje tuženika kao poslodavca u istoj pravnoj stvari. Tvrdi i da je tužitelju dosuđen iznos od 3.312,57 kn za aktivno dežurstvo iako je tužitelj taj prijedlog stavio nakon zaključenja pripremnog ročišta i taj iznos nije zahtijevao u postupku mirnog rješenja spora te nije naveo razlog osnovanosti tog prijedloga.

 

4. Predlaže uvaženje žalbe.

 

5. Odgovorom na žalbu osporavaju se žalbene tvrdnje.

 

6. Žalba je djelomično osnovana.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja, djelatnika Ministarstva obrane, za isplatu razlike plaće i dodatka na plaću za prekovremene sate na terenu i za aktivnu pripravnost za rad tijekom boravka u kompleksu u kojem se odvijao terenski rad za razdoblje od 07. kolovoza 2011. do 01. lipnja  2014.

 

8. Između stranaka nije sporno da je tužitelj u predmetnom razdoblju bio zaposlen u Ministarstvu RH, brigada na dužnosti ciljaća izvidnika, mehanizirana bojna T. ustrojbeno mjesto zapovjednik desetine s mjestom službe u P..

 

              9. Slijedom toga, u primjenu dolaze sljedeći podzakonski propisi:

 

-          Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ broj 118/09, 118/12 – koja je bila na snazi od početka utuženog razdoblja do 1. lipnja 2014. -dalje: Odluka/09) kojom je određeno da tjedno radno vrijeme traje 40 sati i raspoređuje se po osam sati na pet radnih dana od ponedjeljka do petka, a redovno radno vrijeme u pravilu traje od 8.00 do 16.00 sati, s tim da je u redovno radno vrijeme uključen i dnevni odmor od 30 minuta, a da se stražarska služba i aktivno dežurstvo ne smatraju prekovremenim radom i za njih se isplaćuju dodatci, te da se prekovremenim radom smatra svaki rad dulji od osam sati dnevno, kao i svaki rad subotom ili nedjeljom, a rad u turnusima ili smjenama smatra se svaki sat rada dulji od mjesečnog fonda sati, te da se za pet sati prekovremenog rada daje jedan slobodan dan odlukom o preraspodjeli radnog vremena, a ukoliko nije moguće izvršiti preraspodjelu radnog vremena sati prekovremenog rada utvrđuju se mjesečnim izvješćem o ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu koje časnik na dužnosti zapovjednika bojne mora dostaviti nadležnoj financijskoj službi radi isplate,

 

-          osnovna plaća se za svaki sat rada uvećava za prekovremeni rad 50%, za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150%, za rad u smjeni ako djelatnik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni za 10%, za rad u turnusu 5%, da se dodaci ne isključuju osima dodaci za rad u smjeni i turnusu,

 

-          od početka utuženog razdoblja do 1. lipnja 2014. su bile na snazi odredbe  Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“ broj: 50/08, 142/08, 118/09, 99/12, 55/13-dalje:Pravilnik/08) koje su uređivale način obračuna dodataka na plaću (dodatak za obavljanje stražarske službe, dodatak za dežurstvo i dr.) i način isplate plaće djelatnih vojnih osoba, ali nisu uređivale plaćanje prekovremenih sati niti dodatak za terenski rad,

 

10. Nadalje, u spornom razdoblju od 07. kolovoza 2011. do 25. lipnja 2013. su bile na snazi odredbe članka 14,  članka 169. st. 1., st. 2. i st. 3. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09, 124/09-dalje: ZSOS/02) koje su propisivale da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću, da osnovnu plaću čini umnožak koeficijenta osobnog čina i osnovice za obračun plaće uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža, da se osnovica za obračun plaće djelatne vojne osobe, službenika i namještenika određuje na način propisan za državne službenike i namještenike, da o svim pitanjima koja nisu uređena ovim Zakonom ili propisima donesenima na temelju ovoga Zakona primjenjuju se propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima.

 

11. Od 26. lipnja 2013. pa do kraja utuženog razdoblja primjenjuju se odredbe članka 135., 136. 137. i 139. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 73/13, 75/15, 50/16-dalje: ZSOS/13) koje propisuju plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću, da se plaća određuje odlukom o rasporedu, da osnovnu plaću čini umnožak koeficijenta osobnog čina i osnovice za obračun plaće uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža, da je osnovica za obračun plaće djelatne vojne osobe jednaka osnovici za obračun za državne službenika i namještenike, da djelatne vojne osobe imaju pravo na dodatak za vojnu službu koji se utvrđuje u postotku od osnovice za obračun plaće. Nadalje, prema odredbi članka 155. ZSOS/13 djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s člankom 139. tog Zakona, s time da im do donošenja provedbenih propisa prema odredbi članka 200., konkretno do stupanja na snagu Odluke o rasporedu radnog vremena 1. lipnja 2014., pripada povećana plaća za prekovremeni rad prema naprijed citiranim provedbenim propisima donesenim u primjeni ZSOS/02.

 

12. U postupku je financijskim vještačenjem sačinjen obračun neplaćenih sati rada u dvije varijante, u prvoj u skladu s radnim vremenom iz službenih evidencija  umanjenim za iskorištene slobodne dane utvrđena je razlika plaće u iznosu od 2. 286,11 kn i prema drugoj varijanti prema kojoj su sati rada na terenu utvrđeni na temelju iskaza tužitelja i svjedoka i obračunata razlika plaće u koju je uključena i naknada za aktivno dežurstvo iznosi 41.578,75 kn.

 

13. Prvostupanjski sud je dosudio tužitelju razliku plaće za sporno razdoblje prema varijanti 2 nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka, kako je tužitelj i zatražio, uz obrazloženje da je tužitelj učinio vjerojatnim svoje tvrdnje o radnom vremenu provedenom na terenu koje da se razlikuje od radnog vremena navedenog u službenoj evidenciji.

 

14. Ispitujući po službenoj dužnosti postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. u vezi članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od navedenih bitnih procesnih povreda.

 

15. Međutim, pogrešno je sud prvog stupnja iz utvrđenih činjenica izveo zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva te je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo djelomično udovoljiti žalbi tuženika i preinačiti pobijanu presudu.

             

16. Naime, tuženik na kojemu je teret dokaza u smislu odredbe članka 219. stavak 1. ZPP-a je svojom evidencijom dokazao koliko je tužitelj u spornom razdoblju ostvario sati rada, odnosno dana rada pa je tužitelj trebao dokazati da ta evidencija nije ispravno vođena, što nije učinio. U tom smislu proveden je dokaz saslušanjem svjedoka i tužitelja koji nemaju točna i precizna saznanja koliko je tužitelj radnih sati pojedinih dana u utuženom razdoblju doista proveo radeći na terenu (govore o terenu koji je trajao dva do tri tjedna godišnje, odnosno 10 do 20 dana i govore da je godišnje bilo pet do šest takvih terena) ni na kojim lokacijama su se ti tereni obavljali te  uzimajući u obzir činjenicu da tužitelj prethodno nije osporio evidenciju o radu tuženika, već to čini za vrijeme trajanja ovog postupka, kao i činjenicu da nije dostavio (vodio) svoju pisanu evidenciju i da se ni u ovom postupku nije precizno izjasnio o točnim razdobljima rada na terenu i mjestima gdje se taj rad obavljao tada je trebalo kao pravilnu prihvatiti evidenciju tuženika i prvu varijantu izračuna knjigovodstvenog vještaka u kojoj su prekovremeni sati umanjeni za korištene slobodne dane,  a prema kojoj za sporno razdoblje obračunata razlika plaće iznosi ukupno 2. 286,11 kn.

 

17. Razlika plaće utvrđena na podacima iz službene evidencije odnosi se na iznos od 609,31 kn iz kolovoza 2011., iznos od 306,11 kn iz svibanja  2012., iznos od 143,69 kn iz lipanja 2012., iznos od 448,24 kn iz listopada 2012., iznos od 356,46 iz travanja 2013., iznos od 111,88 kn iz listopad 2013. i iznos od 310,42 iz veljače 2014. i tako obračunata razlika ukupno iznosi 2.286,11 kn.

 

18. Na dosuđene iznose tražbine tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj  35/05, 41/08, 125/11 i 78/15:dalje ZOO) s tijekom od dospijeća 16. u mjesecu za prethodni mjesec, u smislu odredbe članka 84. stavak 3  ZR/09. pa do isplate.

 

19. U odnosu na zatezne kamate na dosuđeni iznos plaće, a s obzirom da se isti sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, valja navesti da se u smislu odredbe čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj; 177/04, 73/08, 80/10, 114,11,22/12, 144/12, 43/13, 10/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 132/14) i čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak
("Narodne novine" broj: 95/05, 96/06, 68/07, 146/08,2/09, 146/09,123/10,137/11,
61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaća
isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz
navedenoga proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi sve do
trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, nije u
potpunosti dospjela na naplatu, odnosno da u tom slučaju porez na dohodak i prirez
porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek isplatom same plaće. Stoga je pravilno sud prvog stupnja odbio zahtjev tužitelja za isplatu predmetnih kamata, kao neosnovan.

 

20. Sukladno tome valjalo je potvrditi pobijani dio presude u točki I izreke za iznos od 303,41 eur/2.286,11 kn sa zateznim kamatama na iznos od 80,86 eur/609,31 kn od  16. rujna 2011., na iznos od 40,62 eur/306,11 kn  od  16.  lipnja 2011., na iznos od 19,07 eur/143,69 kn  od 16. srpnja 2012., na iznos od 59,49 eur/448,24 kn  od 16. studenog 2012., na iznos od 47,31 eur/356,46 kn  od  16. svibnja 2012., na iznos od 14,84 eur/111,88 kn  od  16. studenog 2013., na iznos od 41,19/310,42 kn  od 14. ožujka 2014. sve do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenom bruto iznosu, odnosno preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev  za isplatom iznosa od 5.215,02 eur/39.292,64 kn sa zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne iznose preko dosuđenog iznosa.

 

21. Preinačenjem prvostupanjske presude tužitelj je konačno uspio u sporu s tužbenim zahtjevom u pogledu osnova u cijelosti  (100%) a u pogledu visine u omjeru od 5 %  što znači da njegov uspjeh u sporu iznosi 53 % (105:2) dok je omjer uspjeha tuženika 47 % pa je od postotka uspjeha u sporu tužitelja (koji je u većoj mjeri uspio) valjalo oduzeti uspjeh tuženika i dosuditi tužitelju razmjeran dio od 6 % po prvostupanjskom sudu pravilno utvrđenih troškova postupka što iznosi 119,45 eur/900,00 kn. Kada se tome pridoda trošak financijskog vještačena u iznosu od 398,16 eur/3.000,00 kn, koji tužitelju pripada u cijelosti kao neophodan za donošenje odluke, to ukupno iznosi 517,61 eur/3.900,00 kn te je odluka o parničnom trošku tužitelja potvrđena za taj iznos, dok je za preostali zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.871,39 eur/14.100,00 kn preinačena pobijana presuda i odbijen zahtjev kao neosnovan.

 

22. Slijedom obrazloženog, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. i članka 373. stavak 1. točka 3. ZPP- a odlučeno je kao u izreci.

23. Primjenom odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a i tbr. 10. točka 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje: Tarifa) tuženiku  koji u žalbenom postupku nije uspio s razmjerno neznatnim dijelom u odnosu na koji nisu nastali posebni troškovi dosuđeni su ukupni troškovi žalbenog postupka u iznosu od 165,90 eur /1. 250,00 kn dok tužitelju nisu priznati troškovi odgovora na žalbu jer ti troškovi nisu osnovani ni opravdani.

 

24. Nepobijani dio točke II izreke presude, ostaje neizmijenjen.

 

U Rijeci 05. srpnja 2023.

 

            Predsjednica vijeća:

           Tajana Polić, v.r.