1                                                    Broj: Ppž-11703/2022

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. D.NJ., zbog prekršaja iz čl. 54. st. 3. u vezi sa st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“, broj 107/01., 87/02., 163/03., 141/04., 40/07., 149/09., 84/11., 80/13. i 39/19.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Postaje granične policije Metković, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Metkoviću od 3. listopada 2022., broj: 12. Pp J-29/2020, u sjednici vijeća održanoj 5. srpnja 2023.,

p r e s u d i o    j e

Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Postaje granične policije Metković, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o novčanoj kazni na način da se okr. D.NJ., za prekršaj iz čl. 54. st. 3. u vezi sa st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, za koji je tom presudom proglašen krivim, na temelju te zakonske odredbe, izriče novčana kazna 663,61 EUR (šesto šezdeset tri eura i šezdesetjedan cent) / 5.000,00 HRK (pet tisuća kuna)[1], koju je dužan platiti u roku 90 dana od primitka ove odluke, a ako u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Metkoviću od 3. listopada 2022., broj: 12. Pp J-29/2020, okr. D.NJ. je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 54. st. 3. u vezi sa st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, za koji mu je, uz primjenu odredbe o ublažavanju kazne, izrečena novčana kazna 1.200,00 kuna / 159,27 eura, koju je dužan platiti u roku 90 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, obvezan je na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 200,00 kuna /26,54 eura te mu je izrečena mjera oduzimanja predmeta – jedne ručno motane cigarete tzv. „joint“ sa sadržajem duhana i droge marihuane ukupne težine 0,9 grama.

2. Protiv te presude, tužitelj je pravodobno podnio žalbu, naznačujući u uvodu žalbe da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava te odluke o prekršajnopravnim sankcijama i oduzimanju predmeta, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali samo zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama. Predlaže da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda odnosno da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba je osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Osnovano tužitelj ističe da je prvostupanjski sud primijenio institut ublažavanja kazne iako je evidentno da u provedenom postupku nisu utvrđene okolnosti i činjenice drugačije od onih koje su postojale u vrijeme izdavanja prekršajnog naloga, da je iz pobijane presude nejasno na temelju čega je novčana kazna izrečena ispod zakonom propisanog minimuma, da se na taj način prekršaj koji je predmet ovog postupka svodi na razinu prekršaja čija je društvena opasnost beznačajna te da je prvostupanjski sud „krivo protumačio i primijenio propise te da uopće nisu bile ispunjene pretpostavke za primjenu ublažene kazne“.

6. Obrazlažući odluku o izrečenoj kazni, prvostupanjski sud je naveo da je, kao olakotno, cijenio djelomično priznaje počinjenja prekršaja, činjenicu da okrivljenik nije osuđivan za isti prekršaj te da je okrivljenik nezaposlen i lošeg imovnog stanja, dok otegotnih okolnosti nije našao.

7. Nejasan je dio obrazloženja prvostupanjskog suda da je okrivljenik nezaposlen i lošeg imovnog stanja, jer iz dokaznog postupka proizlazi da u tom pravcu nije izveden ni jedan dokaz, a sam okrivljenik je, dajući svoje osobne podatke, naveo da je zaposlen kao konobar, da ima mjesečna primanja 5.000,00 kuna te da je vlasnik automobila. Iz navedenih podataka, suprotno navodima prvostupanjskog suda, ne proizlazi da bi okrivljenik bio nezaposlen i lošeg imovnog stanja. Nadalje, u odnosu na okolnost dosadašnje neosuđivanosti, treba navesti da čl. 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka te da se radi o očekivanoj okolnosti kod svakog građanina, zbog čega se, po stavu ovog suda, navedena okolnost ne može smatrati naročito izraženom olakotnom okolnosti koja bi opravdala primjenu instituta ublažavanja kazne.

8. Slijedom navedenog, u ovom prekršajnom postupku nema posebno izraženih olakotnih okolnosti koje bi, u smislu čl. 37. Prekršajnog zakona, kao zakonski preduvjet, opravdavale primjenu instituta ublažavanja kazne pa je, imajući na umu i činjenicu da su kod ovog prekršaja značajno izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, ovaj sud, prihvaćajući žalbu tužitelja, okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u visini zakonom propisanog minimuma, smatrajući je primjerenom stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

9. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 5. srpnja 2023.

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Metkoviću u 3 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.