1                                                     Broj: Ppž-9790/2022

 

   

 

                                          

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R  J  E  Š  E  N  J  E

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. A.T., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17. i 126/19.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 27. svibnja 2022., broj Pp-566/2022-10, u sjednici vijeća održanoj 5. srpnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

              Prihvaća se žalba okr. A.T., ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 27. svibnja 2022., broj Pp-566/2022-10, u drugom ponovljenom postupku, okr. A.T. je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 7.000,00 kuna, u koju se lišenje slobode 10. i 11. prosinca 2020. uračunava kao 600,00 kuna, pa je okrivljeniku preostala novčana kazna u iznosu 6.400,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 60 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog dijela izrečene novčane kazne. Istom presudom, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 300,00 kuna.

 

2. Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik, putem branitelja odvjetnika Mirka Bitange, naznačujući da se žali zbog svih žalbenih osnova, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali samo zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se donese oslobađajuća presuda.  

 

              3. Žalba je osnovana.

 

4. Razmotrivši predmet i navode žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, utvrdio je da okrivljenik osnovano pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

5. Pobijanom presudom, jednako kao i u prethodne dvije prvostupanjske presude, okrivljenik je proglašen krivim da je prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji počinio na način da je, u nazočnosti malodobnog djeteta, izvanbračnoj supruzi vikao: „Prestani me maltretirati, pička ti materina, otići ću od tebe“, a što je kod nje i njihovog maloljetnog djeteta izazvalo osjećaj straha i uznemirenosti zbog čega su oboje počeli plakati.

 

6. U odluci Ppž-1363/2021 od 24. ožujka 2021., kojom je ukinuta prva prvostupanjska odluka, ovaj sud je, analizirajući provedeni dokazni postupak, ukazao na neosnovanost navoda optužbe. Tako je ukazano da je dio obrane okrivljenika kojom on tvrdi da je izvanbračnoj supruzi mirno, a ne vičući, rekao da ga „prestane maltretirati“ potvrđen iskazom žrtve nasilja D.G. koja je izričito navela da joj je te riječi okrivljenik uputio tiho, a ne vičući. Isto tako, ukazano je da je dio obrane okrivljenika u kojoj on poriče da bi izvanbračnoj supruzi vikao „pička ti materina“, također potvrđen iskazom žrtve nasilja D.G., jer ona ni u jednom dijelu svog iskaza nije navodila da joj je okrivljenik inkriminirane prilike uputio te riječi. I na kraju, ukazano je da je žrtva nasilja svojim iskazom potvrdila dio optužbe da joj je okrivljenik vičući izgovorio „da će otići od nje“, ali da, po ocjeni ovog suda, takvo ponašanje, ni samo za sebe, a ni u kombinaciji kada se prethodno, bez vikanja, izgovaraju riječi „prestani me maltretirati“, nema težinu i potreban stupanj agresivnosti kojim se ispunjava biće djela prekršaja nasilja u obitelji.

 

7. U prvom ponovljenom postupku, u odnosu na inkriminirani događaj, okrivljenik je u bitnom iskazivao identično, dok je žrtva nasilja, o odlučnim činjenicama, iskazivala potpuno drugačije, navodeći da joj je okrivljenik vičući govorio da ga „prestane maltretirati jer da će otići od nje“ te da joj je vičući rekao „pička ti materina“, čime je u bitnome odstupila od svog iskaza koji je dala 11. prosinca 2020. U odluci Ppž-10487/2021 od 1. prosinca 2021., kojom je ukinuta druga prvostupanjska presuda, ovaj sud je ukazao da prvostupanjski sud nije ni pokušao otkloniti bitne i odlučujuće razlike u iskazima žrtve nasilja, niti je dao razloge zašto prihvaća izmijenjeni iskaz žrtve nasilja. Također je navedeno da se prilagođavanje iskaza žrtve nasilja navodima optužbe, i to nakon što je drugostupanjskom odlukom ukazano na nedokazanost optužbe upravo zbog njenog iskaza, ne može smatrati vjerodostojnim iskazivanjem.

 

8. U drugom ponovljenom postupku, okrivljenik je opet u bitnome iskazivao identično kao i u dosadašnjem tijeku dokaznog postupka, dok je žrtva nasilja, na početku svog iskaza, nakon što je iznijela određene prigovore na recentno ponašanje okrivljenika koje nema veze s inkriminiranim događajem, iznijela razloge zašto je okrivljenika teretila tek u svom drugom iskazu (koji je dala 7. rujna 2021.). Tako žrtva nasilja navodi: „Ja sam prvi put kad sam davala svoj iskaz zaista bila sva izvan sebe i zato sam ga i prijavila pa nisam spomenula da je vikao p… ti materina, a naknadno kad sam se sabrala iskazala sam ono što je zaista bilo“, dok u daljnjem dijelu svog iskaza još navodi: „Još jednom ističem da je to sve što govorim istina, a da sam odmah nakon što je on priveden na sud bila toliko uznemirena da nisam ni znala što iskazujem“ te „taj put sam bila jako uznemirena, plakala sam, srce mi je lupalo“.

 

9. Dakle, žrtva nasilja, prilikom davanja svog drugog iskaza, nije ništa govorila o razlozima zašto mijenja svoj iskaz, nego je to učinila u svom trećem iskazu, nakon što je prethodnom drugostupanjskom odlukom ukazano na taj propust.

 

10. U pobijanoj presudi, obrazlažući razloge zašto je povjerovao drugom iskazu žrtve nasilja, prvostupanjski sud navodi da je prihvatio obrazloženje koje je žrtva nasilja navela kao razlog različitosti svojih iskaza, pri čemu je istaknuo da je „žrtva zaista bila potpuno rastrojena u tom trenutku“, očigledno misleći na trenutak kada je žrtva nasilja davala svoj prvi iskaz. U odnosu na ovaj navod prvostupanjskog suda, potrebno je navesti da iz zapisnika od 11. prosinca 2020. nije vidljivo da je žrtva nasilja, prilikom iznošenja iskaza, „zaista bila potpuno rastrojena“, kako to tvrdi prvostupanjski sud, jer je u tom zapisniku konstatirano samo da „žrtva svoj iskaz daje potpuno uplakana“, pa povezujući takvu konstataciju na zapisniku i činjenicu da je dokazna radnja ispitivanja žrtve nasilja očito provedena bez ikakvih poteškoća (ni jedna smetnja prilikom iznošenja iskaza žrtve nasilja nije konstatirana u zapisniku), kao i činjenicu da je žrtva nasilja sve svoje iskaze u ovom postupku davala plačući, nema elemenata za zaključak da je, prilikom davanja prvog iskaza, bila „potpuno rastrojena“, kako to tvrdi prvostupanjski sud odnosno „da nije znala ni znala što iskazuje“, kako to tvrdi žrtva nasilja u svom trećem iskazu. S obzirom da je u zapisniku od 7. rujna 2021., kada je žrtva nasilja davala svoj drugi iskaz, konstatirano da „žrtva svoj iskaz daje izrazito potresena te plače“, za zaključiti je da je žrtva nasilja, prilikom davanja svog drugog iskaza, bila jednako, ako ne i više, uznemirena nego prilikom davanja prvog iskaza, jer je u tom zapisniku konstatirano da je „izrazito potresena“, a u zapisniku od 11. prosinca 2020. je konstatirano da je „potpuno uplakana“. I na zapisniku od 26. svibnja 2022. je konstatirano „svjedokinja tijekom iskazivanja plače i dalje je uznemirena“, pa je očigledno da je žrtva nasilja uznemirena svaki put prilikom iznošenja iskaza u ovom prekršajnom predmetu, a iz zapisnika od 11. prosinca 2020. nije vidljivo da bi tadašnja uznemirenost žrtve nasilja bila imalo jača nego prilikom iznošenja njenih daljnjih iskaza, a pogotovo ne da bi bila „potpuno rastrojena“, kako to tvrdi prvostupanjski sud.

 

11. Osim toga, za primijetiti je da su svi iskazi žrtve nasilja uvelike opterećeni velikim brojem detalja iz obiteljskog života, dakle činjenicama koje nisu povezane s inkriminiranim događajem i u kojima žrtva nasilja opisuje svoje nezadovoljstvo okrivljenikovom (ne)brigom i nedovoljnim doprinosom za obitelj. Dapače, na zapisniku od 7. rujna 2021., nakon što je konstatirano da „žrtva svoj iskaz daje izrazito potresena te plače“ nastavno je navedeno da žrtva „izjavljuje da se A. nije brinuo za dijete, a i sada dolazi kad želi i da je sav teret na njoj“, jednako kao što je konstatirano na zapisniku 26. svibnja 2022.: „Svjedokinja pri tome plače te navodi da joj je teško jer da on uopće dijete ne želi vidjeti i da se stalno izvlači da puno radi, a da u prosjeku daje za dijete 1.500,00 kuna, da odnose u vezi viđanja i skrbi oko djeteta nisu uredili putem Centra za socijalnu skrb ili suda pa sve ovisi o njegovoj dobroj volji“. Ovakve konstatacije na zapisnicima, u povezanosti s činjenicom da su iskazi žrtve nasilja uvelike opterećeni činjenicama koje nisu povezane s inkriminiranim događajem i u kojima žrtva nasilja opisuje svoje nezadovoljstvo okrivljenikovim nedovoljnim doprinosom i (ne)brigom za obitelj, upućuju na sumnju da su radnje okrivljenika koje su predmet ovog prekršajnog postupka uzrokovale uznemirenost i plač žrtve prilikom iznošenja iskaza.

 

12. U odnosu na radnju suočenja okrivljenika i žrtve nasilja, provedenu 26. svibnja 2022., na čijim rezultatima prvostupanjski sud također temelji svoju odluku o vjerodostojnosti drugog iskaza žrtve nasilja, treba prije svega ukazati na nelogičnost ponovnog provođenja iste dokazne radnje, s obzirom da je ta dokazna radnja već bila provedena u prvom ponovljenom postupku (7. rujna 2021.) i, kako je to vidljivo iz navedenog zapisnika, nije rezultirala nikakvim zaključcima relevantnim za ocjenu vjerodostojnosti iskaza suočenih osoba. Osim toga, iz zapisnika od 26. svibnja 2022. proizlazi da je prvostupanjski sud, prilikom vršenja radnje suočenja okrivljenika i žrtve nasilja, tražio da okrivljenik „kaže u oči svjedokinji da je bila histerična“, a što je okrivljenik odbio učiniti navodeći da „nema potrebe za tim jer da se on samo želi miriti, a da ovo potencira daljnju svađu“. Neosnovano prvostupanjski sud na toj činjenici temelji svoj zaključak o krivnji okr. A.T., jer prvostupanjski sud nije ovlašten da, prilikom provođenja dokazne radnje suočenja, nalaže bilo kojoj suočenoj osobi koje riječi treba izgovoriti gledajući u oči drugu suočenu osobu, nego se suočene osobe ispituju u vezi proturječnosti u njihovim iskazima (čl. 289. st. 4. Zakona o kaznenom postupku). Osim toga, čak i da je prvostupanjski sud ovlašten naložiti suočenim osobama što trebaju reći, a nije, sadržaj onoga što je prvostupanjski sud tražio od okrivljenika da izgovori nije predmet ovog prekršajnog postupka niti je na bilo koji način relevantno za ocjenu je li okrivljenik počinio inkriminirani prekršaj, jer, čak i za slučaj da su radnje okrivljenika provedenim dokaznim postupkom dokazane izvan svake razumne sumnje, a nisu, činjenica je li žrtva nasilja inkriminirane prilike bila histerična ili nije ne bi mogla dovesti do ekskulpacije okrivljenika.

 

13. Nadalje, svakako je potrebno istaknuti da, kako to proizlazi iz zapisnika od 26. svibnja 2022., žrtva nasilja, prilikom provođenja radnje suočenja, nije iskazivala o odlučnim činjenicama vezanim za inkriminirani događaj, nego je, gledajući okrivljenika u oči, plačući mu rekla „da on nije bio obiteljski čovjek i da mu je ona taj put prigovorila da ne čini ništa za obitelj“ pa je evidentno da žrtva nasilja ni ovaj put nije iskazivala o radnjama okrivljenika koje su predmet ovog prekršajnog postupka, nego o svom nezadovoljstvu okrivljenikovom brigom za obitelj.

 

14. Za primijetiti je da žrtva nasilja, u svom trećem iskazu (26. svibnja 2022.), u dijelu u kojem je opisivala inkriminirani događaj, u odnosu na dio optužbe kojim se okrivljenika tereti da je vikao „prestani me maltretirati“, iskazivala konfuzno i dijelom drugačije nego u svoja prva dva iskaza. Naime, u prvom iskazu (11. prosinca 2020.) navela je da je okrivljenik „prvo tiho rekao da ga prestanem maltretirati“, u drugom iskazu (7. rujna 2021.), za koji tvrdi da je istinit, navela je: „vičući je govorio da ga prestanem maltretirati“, dok je u svom zadnjem iskazu (26. svibnja 2022.) rekla da je okrivljenik „…zaista vikao: „Prestani me maltretirati, p… ti materina“. On je prvo tiho rekao da ga prestane maltretirati, a to je zaista bilo opasno, a ne normalno jer mi je uputio prijeteći pogled“. U navedenom dijelu, iskaz žrtve nasilja od 26. svibnja 2022. je konfuzan, jer prvo navodi da je okrivljenik riječi „nemoj me maltretirati“ izgovorio vičući, a onda kaže da je to rekao tiho ali uz prijeteći pogled koji je tim riječima dao opasan značaj, a o kojem dijelu okrivljenikova ponašanja („prijeteći pogled“) do sada nije iskazivala.

 

15. Slijedom svega navedenog, ovaj sud smatra da prvostupanjski sud nije dovoljno kritički i savjesno ocijenio provedene dokaze u cilju pravilnog i točnog utvrđenja činjenica koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke, zbog čega je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje i to, s obzirom na stavove prvostupanjskog suda izražene u sve tri dosadašnje odluke, bilo je potrebno, na temelju čl. 206. st. 2. Prekršajnog zakona, odrediti da se novi postupak održi pred drugim sucem.

 

16. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, uvažavajući primjedbe dane u ovoj odluci, provesti sve već provedene dokaze, te će pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.

 

 

Zagreb, 5. srpnja 2023.

 

 

 

 

              Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja, žrtvu nasilja i tužitelja.