- 1 -              Poslovni broj: Usž-1842/23-2

Poslovni broj: Usž-1842/23-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, mr. sc Mirjane Juričić predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Blanše Turić, članova vijeća te višeg sudskog savjetnika – specijaliste Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja R. g. d.o.o., Z., . kojeg zastupa direktor T. H., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, Z., . radi dodjele potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim Koronavirusom (Covid-19), odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3447/21-4 od 21. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 5. srpnja 2023.

 

r i j e š i o  j e

 

Odbija se žalba tužitelja R. g. d.o.o., Z., i potvrđuje se rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3447/21-4 od 21. veljače 2023

Obrazloženje

 

1.               Rješenjem Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3447/21-4 od 21. veljače 2023. odbačena je tužba tužitelja podnesena radi ocjene zakonitosti odluke o negativnoj ocjeni zahtjeva Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područne služe Z., klasa: 103-05/21-01/32516, urbroj: 251-04/30-21-07 od 24. kolovoza 2021.

2.              Protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio žalbu u kojoj u bitnom navodi da su potpore za zapošljavanje i obrazovanje taksativno navedene kao one koje nisu upravna stvar, te se iz istoga može jasno zaključiti da preostale, one pod točkom 9. – programi očuvanja radnih mjesta jesu upravna stvar. Stoga je tuženik trebao provesti upravni postupak, a ako je tuženik to propustio učiniti ponovno je za taj propust nadležan upravni sud, pa je zbog toga zaključak prvostupanjskog suda o nedopuštenosti tužbe neosnovan i nije u skladu s zakonom o tržištu rada. U prilog njegovom zahtjevu ide i odgovor tuženika na tužbu u kojem prvo navodi razdoblje nedopuštenosti tužbe, ali je u odgovoru jasno vidljivo da tuženik, u čijoj primarnoj domeni rada je Zakon o tržištu rada, nije sto posto siguran u nedopuštenost tužbe, pa "za svaki slučaj" navodi i svoje argumente za negativnu ocjenu predmetnog zahtjeva. Tužitelj predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsko rješenje i otkloni nedostatke, te presudom riješi stvar, odnosno, podredno predmet vrati na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.

3.              Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom navodi da zahtjev tužitelja za dodjeljivanjem potpore za zapošljavanje nije nikakvo pravo istoga već samo i isključivo mogućnost poslodavca (ovdje tužitelja) u okviru plana poticanja zapošljavanja kojeg donosi Vlada Republike Hrvatske, slijedom čega je poslodavcu (ovdje tužitelju) sukladno navedenim uvjetima poslana Odluka o negativnoj ocjeni zahtjeva od 24. kolovoza 2021., što se ne može tretirati kao upravni akt, obzirom da tuženik za to nema ovlasti. Kako Odluka o negativnoj ocjeni zahtjeva Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 24. kolovoza 2021. nije upravni akt, tuženik predlaže odbiti žalbu tužitelja.

4.              Žalba nije osnovana.

5.              Ispitujući osporeno rješenje u dijelu u kojem je osporavano žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17.  i 110/21.), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se rješenje pobija. 

6.              Iz podataka u spisu predmeta dostavljenih ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je predmetna tužba podnesena radi poništenja Odluke o negativnoj ocjeni zahtjeva Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područne službe Z. od 24. kolovoza 2021.

7.              Prvostupanjski sud odbacio je tužbu pozivom na odredbu članka 30. stavka 1. točke 7. Zakona o upravnim sporovima, kojom odredbom je propisano da će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.

8.              Nadalje, iz spisa predmeta proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o mjeri aktivne politike zapošljavanja i očuvanja radnih mjesta u djelatnostima pogođenim Covid-19, koji je donijela Vlada Republike Hrvatske, a koju provodi Hrvatski zavod za zapošljavanje sukladno odredbama Zakona o tržištu rada ("Narodne novine", 118/18.).

9.              Odredbom članka 7. Zakona o tržištu rada taksativno su utvrđena prava koja se ostvaruju na temelju toga Zakona, a o kojima se odlučuje u upravnom postupku, među kojima nisu potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim Covid-19.

10.              Mjere aktivne politike zapošljavanja i očuvanja radnih mjesta sukladno članku 36. Zakona o tržištu rada provodi tuženik, a upravno vijeće tuženika donosi uvjete i način korištenja sredstva za provođenje tih mjera.

11.              S obzirom da iz podataka u spisu predmeta proizlazi da tuženik o zahtjevu tužitelja za mjeru potpora za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim Covid-19 virusom, nije odlučivao u upravnom postupku te nije donio upravni akt, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora, budući da nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom članka 3. stavka 1. točke 1. Zakona o upravnim sporovima.

12.              Radi navedenog, žalbeni navodi tužitelja nisu doveli u sumnju zakonitost osporenog rješenja prvostupanjskog suda.

13.              Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavka 1. u vezi s člankom 67. stavkom 3. Zakona o upravnim sporovima riješiti kao u izreci.

 

U Zagrebu 5. srpnja 2023.

 

 

                                                                                                                      Predsjednica vijeća:

                                                                                              mr. sc. Mirjana Juričić, v.r.