Poslovni broj: 4 Kžzd-54/2023-4

Poslovni broj: 4 Kžzd-54/2023-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

              Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Patrčević Marušić, kao predsjednice vijeća, te Tomislava Brđanovića, ujedno i suca za mladež i Ljiljane Kolenko, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv osuđenog D. B., zbog kaznenih djela iz čl. 179.a i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu broj Kvm-99/2022-12 od 3. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 5. srpnja 2023.

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba osuđenog D. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

1.              Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 55. st. 8. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br.: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11) osuđeniku D. B. je, koji je zbog kaznenih djela iz čl. 179.a, čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. i čl. 177. st. 2. KZ/11 presudom Općinskog suda u Varaždinu broj Kzd-54/2020-24 od 7. siječnja 2021. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 11 mjeseci, a koja je zamijenjena radom za opće dobro tako da mu je u smislu čl. 55. st. 2. KZ/11 jedan dan zatvora zamijenjen s dva sata rada, zbog neizvršenog rada za opće dobro u pretežnom dijelu određeno izvršenje izrečene kazne zatvora u neizvršenom djelu u trajanju od 10 mjeseci i 22 dana zatvora.

2.              Protiv tog rješenja žali se osuđeni D. B., po branitelju Božidaru Klepaču, odvjetniku, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona s prijedlogom da za ukidanjem pobijanog rješenja i upućivanjem predmeta na ponovno odlučivanje.

3.              U smislu čl. 495. u vezi čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/11. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje u tekstu: ZKP/08) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledanje.

4.              Žalba osuđenika nije osnovana.

5.              Osuđeniku je pobijanim rješenjem određeno izvršenje kazne zatvora u trajanju od 10 mjeseci i 22 dana iz razloga što je utvrđeno da osuđenik svojom krivnjom nije izvršio rad za opće dobro u cijelosti, odnosno da je odradio samo 15 sati rada za opće dobro od ukupno 730 sati.

6.              Osuđenik pobija pravilnost navedenih utvrđenja u pobijanom rješenju, tvrdeći kako nije točno da  svojom krivnjom ne bi izvršavao rad za opće dobro, odnosno izbjegavao kontakt s Probacijskim uredom. Osim navedenoga žalitelj tvrdi kako je zbog mjesta rada bio objektivno spriječen pristupiti na sjednice izvanraspravnog vijeća o čemu je njegova majka obavijestila prvostupanjski sud, tako da mu je donošenjem pobijane odluke, a bez da je osuđenik saslušan, onemogućeno očitovanje o razlozima koji su doveli do neizvršenja rada za opće dobro.

6.1.              Konkretno se žalitelj žali da zbog specifičnosti posla i mjesta rada (SAD) zbog čega je rijetko dolazio u Republiku Hrvatsku odradio onoliko rada za opće dobro koliko je mogao i da je pokazao volju za izvršenjem rada za opće dobro. Kontakti s Probacijskom službom teško su se uspostavljali zbog rada osuđenika, ali i vremenske razlike između SAD i Republike Hrvatske. Radi se o objektivnim, opravdanim i životnim razlozima za neizvršenje rada za opće dobro. Žalitelj tvrdi da je u vrijeme održavanja sve tri sjednice izvanraspravnog vijeća bio na radu u SAD, da se preko svoje majke javio sudu i zatražio odgodu sjednice za svibanj 2023., kada je prema potvrdi poslodavca trebao biti na slobodnim danima. Time što je sjednica održana unatoč njegovoj isprici, onemogućen je u izlaganju razloga da do neizvršenja rada za opće dobro nije došlo zbog njegove krivnje.

7.              Takvim žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

8.              Prema podacima Probacijskog ureda, koje žalitelj ne osporava, izvršenje rada za opće dobro prilagođeno je činjenici da osuđenik radi izvan Hrvatske, te mu je omogućen rad prema podacima koje je sam dao o boravku u Republici Hrvatskoj. Tako je osuđenik preuzeo rješenje o rasporedu 30. ožujka 2022., trebao je početi raditi 31. ožujka 2022., ali je započeo s radom 2. travnja i odradio još 4. i 5. travnja, svaki dan po 5 sati. Probacijski ured je nakon toga kontaktirao osuđenika 5. srpnja 2022., pa iako je osuđenik obećao da će dostaviti podatak kada će slijedeći puta biti u Hrvatskoj, to nije učinio. 18. kolovoza 2022. pravna osoba kod koje je osuđenik upućen na rad obavijestila je Probacijski ured da osuđenik nije došao raditi do tog datuma. Slijedeći pokušaj kontakta putem više kanala komunikacije 30. rujna 2022., ostao je bezuspješan. Osuđenik je porukom kontaktirao Probacijski ured 14. listopada 2022. interesirajući se kada mu ističe rok za izvršenje rada za opće dobro, a na uputu da se javi telefonom nije reagirao.

8.1.              Na temelju navedenih činjenica prvostupanjski sud zaključuje o skrivljenom ponašanju osuđenika koji je unutar vremena od 6 mjeseci odradio 15 sati od potrebnih 660 sati. Ovaj zaključak zasniva se na podacima Probacijskog ureda o prilagođavanju rada mogućnostima osuđenika, prema njegovim dostavljenim podacima, ali i o izbjegavanju kontakta s Probacijskim uredom i izostanku obavijesti o vremenu boravka u Republici Hrvatskoj i o nastavku rada unatoč više vrsta pokušaja kontaktiranja s osuđenikom. U navedenome prvostupanjski sud vidi skrivljeno ponašanje osuđenika.

8.2.              Ovaj sud drugog stupnja ocjenjuje kako je prvostupanjski sud jasnom, potpunom i razložnom argumentacijom obrazložio utvrđenje da osuđenik nije svojom krivnjom izvršio pretežni dio rada za opće dobro. Iz podataka Probacijskog ureda proizlazi da je osuđeniku određen dugi rok za izvršavanje rada za opće dobro (2 godine) cijeneći osobne i poslovne prilike osuđenika iz čl. 26. st. 1. Zakona o probaciji ("Narodne novine" broj 99/18). Isto tako proizlazi da je Probacijski ured kontaktirao osuđenika ne samo pisanim putem, već i drugim kanalima komunikacije, ali da je izostala povratna reakcija osuđenika, koji se Probacijskom uredu nije javljao od 5. srpnja do 14. listopada 2022., a niti nakon tog datuma nije kontaktirao Probacijski ured. Broj odrađenih sati, tempo rada, kao i izostanak komunikacije osuđenika s Probacijskim uredom, predstavlja skrivljeno ponašanje osuđenika, koji je u presudi kojom mu je kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro upozoren na posljedice skrivljenog neizvršavanja rada za opće dobro. Ponašanje osuđenika, koji doista radi izvan Republike Hrvatske, takvo je da ukazuje na ignoriranje i nesuradnju u izvršenju rada za opće dobro, kod čega posebno valja istaknuti kako je osuđenik, iako se to obvezao, propuštao obavijestiti Probacijski ured o slobodnim danima na poslu, kod čega je posebno znakovit žalbeni navod da je slobodno vrijeme provodio u Nizozemskoj, kod partnerice. Iz navedenoga dodatno slijedi potvrda zaključka prvostupanjskog suda o nesuradnji i neizvršavanju svojih obveza osuđenika. Naime, postoji značajan protek vremena od pravomoćnog izricanja sankcije osuđeniku unutar kojeg je osuđenik odradio minoran dio rada za opće dobro, a ponašanje osuđenika ukazuje na skrivljeno neizvršenje sankcije koja mu je izrečena pravomoćnom presudom i time na nepoštovanje i neizvršavanje sudske odluke. Argumentacija o različitim vremenskim zonama i radu osuđenika kao razlozima za ne kontaktiranje Probacijskog ureda u današnje doba moderne komunikacije je sasvim promašena.

8.3.              Osuđenik je uredno pozvan na sve tri sjednice izvanraspravnog vijeća od 5. prosinca 2022., 30. siječnja i 3. travnja 2023. Prve dvije sjednice odgođene su nakon javljanja osuđenikove majke koja je obavijestila sud da osuđenik nije u Republici Hrvatskoj, ali koja je u prva dva navrat navela kako će osuđenik svakako pristupiti na slijedeću sjednicu. Za posljednju sjednicu, iako je prethodno osuđenik putem majke naveo kako će svakako pristupiti, prije sjednice je majka osuđenika obavijestila sud da osuđenik ne može pristupiti.

8.4.              Time je osuđeniku bilo, suprotno od njegovih tvrdnji, omogućeno izlaganje razloga o neizvršavanju rada za opće dobro. Naime, na traženje osuđenika i obvezivanje da će pristupiti na slijedeću sjednicu, pri čemu osuđenik nije obavijestio sud o vremenu boravka u Republici Hrvatskoj, odgođene su dvije sjednice upravo radi omogućavanja osuđeniku da osobno da razloge za neizvršenje rada za opće dobro. Time što nije pristupio na treću sjednicu iako je putem majke obavijestio sud da će pristupiti valja zaključiti da osuđenik svojim daljnjim ponašanjem ignorira sudbenu vlast i svojim ponašanjem nije iskoristio pruženu mu mogućnost da se može osobno očitovati o skrivljenom neizvršavanju sudske odluke. Prvostupanjski je sud ovlašten cijeniti opravdanost razloga za ne pristupanje stranke na ročište, pa je odluka prvostupanjskog suda da održi ročište u odsutnosti osuđenika posljedica ocjene da izostanak osuđenika nije opravdan. Suprotno stajalište dovelo bi do stvarnog onemogućavanja vođenja postupaka pred sudovima. Iz navedenih razloga nije osnovana žalba osuđenika.

9.              Ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti, u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, nisu utvrđene povrede ove odredba, pa je stoga žalbu osuđenika D. B. valjalo odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08.

U Varaždinu 5. srpnja 2023.

                                                                                                  Predsjednica vijeća

Vlasta Patrčević Marušić, v.r.

U zamjenu potpisao sudac

Tomislav Brđanović