Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
Republika Hrvatska Općinski sud u Kutini Hrvatskih branitelja 1 44320 Kutina |
Poslovni broj: P-112/2021-27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
O. sud u K., po sucu pojedincu D. S., u pravnoj stvari tužitelja M. Ž. iz K., B. 82, OIB:xxxxxxxxxxx, zastupanog po punomoćnici S. P., odvjetnici iz S., protiv tuženika R. A. d.d., Z., M. cesta 69, OIB: xxxxxxxxxxx, zastupanog po punomoćnicima iz O. društva G.&G. iz Z., radi utvrđenja i isplate, nakon održane javne glavne rasprave 23. svibnja 2023., u nazočnosti punomoćnika stranaka i tužitelja osobno, te objave presude, temeljem članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, dalje: ZPP), 5. srpnja 2023.
r i j e š i o j e
Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti uložen od strane tuženika.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 718-50-3465535 koji su dana 15. svibnja 2006.g. sklopili tužitelj M. Ž. (OIB: xxxxxxxxxxx) kao korisnik kredita i tuženik R. A. d.d. (OIB: xxxxxxxxxxx) kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.
II. Nalaže se tuženiku R. A. d.d. (OIB: xxxxxxxxxxx) da tužitelju M. Ž. (OIB: xxxxxxxxxxxx) isplati iznos od 1.016,07 eura/7.655,59 kuna[1], sa zakonskom zateznom kamatom i to:
- na iznos od 38,68 kn/5,13 eura počam od 31.10.2008.g.,
- na iznos od 53,05 kn/7,04 eura počam od 31.12.2008.g.,
- na iznos od 63,40 kn/8,41 eura počam od 31.01.2009.g.,
- na iznos od 68,07 kn/9,03 eura počam od 28.02.2009.g.,
- na iznos od 55,19 kn/7,32 eura počam od 31.03.2009.g.
- na iznos od 57,65 kn/7,65 eura počam od 30.04.2009.g.
- na iznos od 37,93 kn/5,03 eura počam od 31.05.2009.g.,
- na iznos od 23,42 kn/3,11 eura počam od 30.06.2009.g.,
- na iznos od 27,28 kn/3,62 eura počam od 31.07.2009.g.,
- na iznos od 34,93 kn/4,64 eura počam od 31.08.2009.g.,
- na iznos od 34,27 kn/4,55 eura počam od 30.09.2009.g.,
- na iznos od 26,53 kn/3,52 eura počam od 31.10.2009.g.,
- na iznos od 41,04 kn/5,45 eura počam od 30.11.2009.g.,
- na iznos od 52,68 kn/6,99 eura počam od 31.12.2009.g.,
- na iznos od 69,23 kn/9,19 eura počam od 31.01.2010.g.,
- na iznos od 65,44 kn/8,69 eura počam od 28.02.2010.g.
- na iznos od 87,90 kn/11,67 eura počam od 31.03.2010.g.
- na iznos od 83,64 kn/11,10 eura počam od 30.04.2010.g.
- na iznos od 91,94 kn/12,20 eura počam od 31.05.2010.g.
- na iznos od 163,83 kn/21,74 eura počam od 30.06.2010.g.,
- na iznos od 149,03 kn/19,78 eura počam od 31.07.2010.g.,
- na iznos od 194,24 kn/25,78 eura počam od 31.08.2010.g.
- na iznos od 178,62 kn/23,71 eura počam od 30.09.2010.g.,
- na iznos od 153,49 kn/20,37 eura počam od 31.10.2010.g.,
- na iznos od 206,50 kn/27,41 eura počam od 30.11.2010.g.,
- na iznos od 273,94 kn/36,36 eura počam od 31.12.2010.g.,
- na iznos od 226,19 kn/30,02 eura počam od 31.01.2011.g.,
- na iznos od 242,94 kn/32,24 eura počam od 28.02.2011.g.,
- na iznos od 221,64 kn/29,42 eura počam od 31.03.2011.g.,
- na iznos od 225,46 kn/29,92 eura počam od 30.04.2011.g.,
- na iznos od 315,87 kn/41,92 eura počam od 31.05.2011.g.,
- na iznos od 324,68 kn/43,09 eura počam od 30.06. 2011.g.,
- na iznos od 400,21 kn/53,12 eura počam od 31.07.2011.g.,
- na iznos od 361,41 kn/47,97 eura počam od 31.08.2011.g.,
- na iznos od 318,94 kn/42,33 eura počam od 30.09.2011.g.,
- na iznos od 314,38 kn/41,73 eura počam od 31.10.2011.g.,
- na iznos od 311,11 kn/41,29 eura počam od 30.11.2011.g.,
- na iznos od 331,37 kn/43,98 eura počam od 31.12.2011.g.,
- na iznos od 349,03 kn/46,32 eura počam od 31.01.2012.g.,
- na iznos od 351,40 kn/46,64 eura počam od 29.02.2012.g.,
- na iznos od 339,18 kn/45,02 eura počam od 31.03.2012.g.,
- na iznos od 347,43 kn/46,11 eura počam od 30.04.2012.g.,
- na iznos od 342,43 kn/45,45 eura počam od 15.05.2012.g.,
sve do 31. srpnja 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku R. A. d.d., Z., M. cesta 69, OIB: xxxxxxxxxxx, da tužitelju M. Ž. iz K., B. 82, OIB:xxxxxxxxxxx, nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.506,53 eura/18.885,45 kuna1, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, počev od 13. ožujka 2023., kao dana donošenja presude, pa do isplate, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 21. travnja 2021., podnio tužbu ovom sudu protiv tužene, radi preplate zbog ugovorene valutne klauzule u CHF po ugovoru o kreditu od 15. svibnja 2006. (list 7 spisa). Tužitelj smatra da su odredbe iz članka 7. navedenog Ugovora ništetne, jer je ugovorena valutna klauzula, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo. U tijeku postupka tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev podneskom od 31. svibnja 2022. (list 94 spisa), sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka.
2. U odgovoru na tužbu tužena je osporila osnovanost tužbenog zahtjeva, te je uložila i prigovor zastare.
3. Nije sporno da su stranke zaključile ugovor o kreditu 15. svibnja 2006. (list 7 spisa), temeljem kojeg ugovora je tužitelj ostvario kredit u švicarskim francima u iznosu od 13.385,37 CHF. U članku 7. ovog Ugovora, ugovorena je valutna klauzula, te otplata kredita u 72 mjesečnih rata. Provedenim financijskim vještačenjem, po vještaku mr. sc. Jasmini Fijačko, utvrđeno je da razlika u otplati kredita koja se odnosi na rast tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita iznosi 1.016,07 eura/7.655,59 kuna. To je prikazano u koloni broj 8 u pismenom nalazu vještaka na strani 3 i4 nalaza (list 86-87 spisa).
4. Stranke su zaključile predmetni ugovor o kreditu 15. svibnja 2006., što znači da se na pitanje ništetnosti primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje: ZZP). U tijeku ovog postupka utvrđeno je da je tuženik kao banka odredbu o valutnoj klauzuli sadržao u članku 7. Ugovora, koji je tužitelju predočen na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, pa tužitelju tom prilikom nije omogućeno utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu.
5. Po pitanju valutne klauzule u ugovoru nije se pojedinačno pregovaralo, budući da je riječ o sadržaju odredbi koje je tuženik unaprijed formulirao u standardnom ugovoru, a tužitelj kao korisnik kredita nije upozoren o mogućim posljedicama takvog ugovaranja. Ovako ugovorena odredba glede valutne klauzule dovodi do neravnoteže u pravima i obvezama kreditora i korisnika kredita, jer omogućuje jednoj ugovornoj strani, tj. banci da primjena valutne klauzule bude ovisna isključivo o volji banke, bez ikakve mogućnosti tužitelja kao ugovorne strane da utječe na to. Jedno od osnovnih načela obveznog prava i samog ugovaranja, predstavlja odredivost cijene, prema kojoj sama cijena proizvoda mora biti određena ili odrediva. Odredbom članka 81. stavak 1. i 2. ZZP ("Narodne Novine" 96/03), a koja je u osnovi identična odredbi članka 96. stavak 1. i 2. ZZP ("Narodne Novine" 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13), propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
6. Na temelju svega iznijetog valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev, kako je to naznačeno pod točkom 2. izreke, a imajući u vidu da je tužitelj precizirani tužbeni zahtjev, u cijelosti uskladio sa nalazom i mišljenjem financijskog vještaka mr. sc. Jasmine Fijačko.
7. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka, jer je isti izrađen na temelju dokumentacije tuženika, koja i nije sporna. Tuženik nije osporio matematički izračun vještaka.
8. Sud je u tijeku postupka saslušao tužitelja kao stranku na okolnosti zaključenja ugovora. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je tekst ugovora sačinila banka te da tužitelj nije sudjelovao u kreiranju ovog ugovora. Također tužitelju nisu razjašnjene pojedine odredbe ugovora o kreditu koji se odnosi na promjenjivu kamatu i valutnu klauzulu. Tužitelj je po zanimanju NKV radnik, te nije stručnjak za ekonomska pitanja. Sud je u cijelosti prihvatio navode tužitelja kao jasne i uvjerljive, a iz istih je vidljivo da između stranaka nije bilo pregovora i dogovora oko primjene valutne klauzule u predmetnom ugovoru.
9. Nije osnovan prigovor zastare tuženika, jer se u konkretnom slučaju radi o potraživanju tužitelja po osnovi stjecanja bez osnove u smislu članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05 i 48/08), te se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina. Potraživanje tužitelja zastarijeva protekom 5 godina od pravomoćnosti odluke Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. Pokretanje parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare na temelju članka 241. Zakona o obveznim odnosima (ZOO/2005), te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudskih odluka donesenih u povodu kolektivne tužbe za zaštitu potrošača. Kako je tužitelj podnio tužbu 21. travnja 2021. vidljivo je da nije došlo do zastare njegove tražbine.
10. Tuženik je odustao od saslušanja svjedoka Sabine Nuister, na ročištu od 23. svibnja 2023., ovog svjedoka nije bilo potrebno saslušavati.
11. Nije osnovan niti prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti ovog suda. Odredbom članka 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega trgovac nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Identične odredbe sadrži članak 96. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07), kao i članak 49 Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14), a navedeni Zakoni usklađeni su s Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Odredba članka 12. Ugovora, kao odredba unaprijed formuliranog ugovora nije bila posebno pregovarana, te tužitelj nije mogao utjecati na njezin sadržaj, a uzrokuje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača, jer bi on čije je prebivalište u Kutini, radi zaštite svojih prava, u slučaju vođenja parničnog postupka pred sudom u Zagrebu bio podvrgnut dodatnim troškovima i potrebi ulaganja dodatnog vremena, što se ne odnosi na tuženika, s obzirom da se njegovo sjedište nalazi upravo u Zagrebu. Na temelju svega iznijetog, valjalo je odbiti prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda.
12. Tužitelju je dosuđena i naknada parničnog troška, sukladno uspjehu u parnici, a troškovi se odnose na: sastav tužbe, sastav podnesaka od 15.10.2021., 1.2.2022., 31.5.2022., 8.11.2022., 1.12.2022., zastupanje na ročištima od 7.3.2022. i 23.5.2023., sve po 248,75 eura/1.874,21 kunu, sastav podneska od 8.3.2022. 62,19 eura/468,57 kuna, pristup na ročište za objavu presude 124,38 eura/937,14 kuna. Što sve zajedno sa PDV-om iznosi 2.167,57 eura/16.399,37 kuna.
Tužitelj je imao i troškove pristojbe na tužbu i presudu po 69,94 eura/527,00 kuna, te troškove financijskog vještačenja od 199,08/1.500,00 kuna.
Stoga ukupni parnični troškovi tužitelja 2.506,53 eura/18.885,45 kuna.
Kutina, 5. srpnja 2023.
S u d a c
D. S.
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud, pismenim podneskom u tri primjerka.
Dna
1. O.. S. P., S., F. 1
2. O.D G.&G., Z., T.
[1] Fiksni tečaj konverzije 7,53450
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.