Poslovni broj: Gž Ob-152/2023-3

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ob-152/2023-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Marka Pribisalića, predsjednika vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Lucije Lasić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužiteljice Đ. B., OIB: ..., R., zastupane po punomoćniku I. O., odvjetniku u R., protiv tuženika D. V. iz Njemačke, zastupanog po punomoćniku H. B., odvjetniku u R., radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj P Ob-80/2018-50 od 27. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 5. srpnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci broj P Ob-80/2018-50 od 27. travnja 2023.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom (pogrešno nazvane rješenjem) suđeno je:

"Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice Đ. B., koji glasi:

I. Utvrđuje se da su tužiteljica Đ. B. i pok. I. V. živjeli u izvanbračnoj zajednici koja se u smislu zakona izjednačava s brakom, pa tužiteljici Đ. B. pripadaju sva prava koja proizlaze iz činjenice da je s I. V. živjela u izvanbračnoj zajednici koja se u smislu zakona izjednačava s brakom."

II. Nalaže se tužiteljici Đ. B. da tuženiku D. V. naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 2.008,25 EUR/ 15.131,20 kn u roku 15 dana."

 

2. Protiv prvostupanjske presude (pogrešno nazvane rješenjem) žalbu je podnijela tužiteljica pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22, u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se prvostupanjska presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

 

5. Predmet spora je utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice tužiteljice i sada pok. I. V., oca tuženika.

 

6. Prema odredbi članka 11. stavka 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15 i 98/19, u daljnjem tekstu: ObZ) propisano je da se odredbe ovoga Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenoga muškarca koja traje najmanje tri godine, a i kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka.

 

7. Pored toga, odredbom članka 11. stavka 2. ObZ-a propisano je da izvanbračna zajednica koja ispunjava pretpostavke iz stavka 1. istog članka, stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe istog Zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova, odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobnim, imovinskim i drugim odnosima bračnih drugova.

 

8. Među parničnim strankama nije sporno da je I. V. preminuo ...

 

9. Tužiteljica Đ. B. je u svom iskazu, saslušana na ročištu održanom 3. listopada 2019., navela da je prije nego što je započela svoju emocionalnu vezu s I. V. zaključila brak sa sada pokojnim I. B. s kojim nije imala zajedničke djece. I. V. je također imao zaključen brak sa sada pokojnom V. V., koja je preminula 7. svibnja 2014., a u kojem braku je rođen ovdje tuženik D. V. Đ. i I. su započeli živjeti u izvanbračnoj zajednici nakon smrti I. supruge, a ranije su inače živjeli na udaljenosti od svega desetak metara. Đ. je određeno vrijeme boravila na K. u Domu za starije osobe od 22. studenog 2010. Nakon smrti supruge, I. V. da joj je došao predložiti da žive zajedno i da se vjenčaju te da se kod I. V. iz Doma za starije osobe preselila na adresu R., ..., 1. svibnja 2016. Radi se o jednosobnom stanu s dnevnim boravkom površine 50 m2, u kojem su zajedno sami živjeli. I. je bio u mirovini te su zajednički dijelili troškove života i stanovanja, a njihova zajednica da je trajala do I. smrti, koji je preminuo ... unatoč tome što je u matičnim knjigama kao datum njegove smrti upisan datum ... I. je preminuo od plućne embolije, u bolnici, te je pokopan na groblju Z. u obiteljskoj grobnici, a pogrebne troškove snosio je njegov sin D. V. Opisani stan da je u vlasništvu I. V., jer ga je on otkupio, a da tužiteljica snosi režijske troškove stanovanja oko 1.300,00 kn mjesečno, kao i naknadu za grobno mjesto od 300,00 kn godišnje.

 

10. Svjedokinja N. B., saslušana u Domu za starije i nemoćne osobe na K., navela je da je u Domu smještena od 30. listopada 2010., da je poznaje tužiteljicu i da je poznavala I. V., U iskazu je potvrdila činjenice da su tužiteljica i I. V. imali namjeru osnovati izvanbračnu zajednicu te da su istu započeli njenim preseljenjem u stan I. V., no nije se mogla sjetiti kada je to bilo. Navela je da je to zaključila iz govora I. V. kad ga je vidjela u Domu i kada joj je rekao: "Pristala je."

 

11. Tuženik D. V. je, saslušan na ročištu održanom 3. srpnja 2019., u bitnome naveo da su njegovi roditelji, otac I. V. i majka V. V. živjeli u stanu na adresi E. R. 18 u R. do smrti njegove majke, da je otac nakon toga ostao živjeti sam u stanu te da mu nije govorio da bi nakon majčine smrti zasnovao izvanbračnu zajednicu. Tuženik da je otišao raditi u Njemačku gdje živi. Tužiteljica da ga je nazvala na telefon da mu javi o očevoj smrti i da mu se pritom predstavila da je živjela s njegovim ocem, a zatekao ju je u očevom stanu nakon njegove smrti.

 

12. Prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio iskaze stranaka i svjedoka kao istinite, životne i objektivne, s obzirom da se isti u bitnim dijelovima međusobno podudaraju. Tužiteljica sama svojim iskazom potvrđuje u ovom postupku odlučnu činjenicu da je njezina životna zajednica s I. V. trajala od 1. svibnja 2016. otkad se preselila kod njega iz Doma za starije i nemoćne na K., koju činjenicu je potvrdila i svjedokinja N. B., te da je ista trajala do smrti I. V. ..., a o čemu tuženik nema saznanja s obzirom živi i radi u Njemačkoj niti mu je pokojni otac o navedenom govorio.

 

13. Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je životna zajednica Đ. B. i I. V. trajala manje od tri godine u kontinuitetu. Radi toga se nisu ostvarile zakonske pretpostavke iz odredbe članka 11. stavka 1. ObZ-a, da se takvoj zajednici neudane žene i neoženjenog muškarca može priznati status izvanbračne zajednice. S obzirom na ovu odlučnu činjenicu utvrđenu iz iskaza tužiteljice i saslušane svjedokinje, prvostupanjski sud je pravilno smatrao nepotrebnim izvoditi daljnje dokaze na okolnost trajanja ove životne zajednice te je odbio dokazni prijedlog tužiteljice za saslušanjem svjedokinje R. Đ. na tu okolnost. Naime, to stoga što tužiteljica ima vjerodostojna osobna i neposredna saznanja za razliku od imenovane svjedokinje koja je predložena saslušati se na istu okolnost.

 

14. Radi toga je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan i tužiteljici naložio da tuženiku naknadi parnični trošak.

 

15. Žalbeni razlozi i navodi tužiteljice su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice prvostupanjski sud je pravilno cijenio sve izvedene dokaze te nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a.

 

16. Radi toga je, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijena žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Split, 5. srpnja 2023.