1

Broj: Ppž-5072/2023

 

                                          

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Karmen Novak-Hrgović, kao predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marcele Soljačić-Prester u svojstvu više sudske savjetnice, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika J. T., zbog prekršaja iz članka 57. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), uz primjenu članka 293. stavka 2. cit. Zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika J. T., podnesenoj putem branitelja D. Č., odvjetnika iz K. K., protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Sućurcu od 13. travnja 2023., poslovni broj: 28. Pp P-5341/2020, na sjednici održanoj 5. srpnja 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika J. T. i potvrđuje  prvostupanjska presuda.

             

II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenik J. T. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 (četrdeset eura[1]) / 301,38 (tristojedna kuna i tridesetosam lipa) u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom, proglašen je krivim okrivljenik J. T. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 57. stavka 7. uz primjenu članka 293. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je, izrečena novčana kazna u iznosu od 398,17 eura.

 

2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 55,07 eura, od čega se 26,54 eura odnosi na paušalne troškove, daljnjih 26,54 eura na izradu situacijskog plana mjesta nastanka prometne nezgode, te iznosu od 1,99 eura na trošak izrade optičkog medija s fotografijama (CD).

 

3. Protiv pobijane presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o sankcijama i troškovima postupka.

 

4. U žalbi okrivljenik ističe da prvostupanjski sud nije povodom pravodobnog prigovora okrivljenika stavio izvan snage prekršajni nalog ovlaštenog tužitelja iz čega da proizlazi da je okrivljenik dva puta osuđen za isti prometni prekršaj što je nedopustivo i suprotno načelu ne bis in idem. Prvostupanjski sud da nije dao nikakav valjani razlog za odbijanjem dokaznog prijedloga okrivljenika za izvođenjem prometno-tehničkog vještačenja, čime da je počinjena dodatna bitna povreda prekršajnog postupka.  Izreka presude da je proturječna provedenim dokazima. Navodi da kao okrivljenik ima legitimna očekivanja da će sud provesti sve dokaze koje predlaže, a koji ničim nisu povezani s odugovlačenjem postupka, dok su istovremeno nužni za utvrđivanje točnog i potpunog činjeničnog stanja, koje je time ostalo nepotpuno utvrđeno. Prvostupanjski sud da ne cijeni okolnost protupravnog postupanja sudionika prometne nezgode V. B., koji je pretjecao tamo gdje ne smije, vozio brzinom većom od dopuštene, upravljao vozilom pod utjecajem alkohola, upravljao vozilom bez položenog vozačkog ispita za upravljanje vozilima A kategorije kojem je ujedno isteklo važenje prometne dozvole, pa se samim time ima smatrati tehničkim neispravnim. Iskazu navedenog svjedoka da se ne može pokloniti vjera, jer da je isti pristran i koji je na sudu iskazao da će ostatak odštete (iznad iznosa koje mu je platilo osiguranje) tražiti pred nadležnim sudom. Ističe da je protiv navedenog svjedoka donesena osuđujuća presuda na koju se poziva u žalbi. Svjedokinja A. M. da potvrđuje da ju je svjedok V. B. pretjecao, da je vozio brzinom do oko 70 km/h, dok se drugih bitnih okolnosti ne sjeća ili ih ne zna. Smatra da se na temelju izvedenih dokaza nije mogla donijeti pravilna i zakonita  presuda jer da iskazi ispitanih svjedoka nisu takve kvalitete da bi se na njima mogla zasnivati osuđujuća presuda. S druge strane smatra da na strani okrivljenika nisu u dovoljnoj mjeri cijenjene sve olakotne okolnosti relevantne za odmjeravanje kazne (primjereno ponašanje pred sudom, da je isti umirovljenik, otac troje djece, lošeg imovnog stanja, prekršajno neosuđivan)

 

5. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

 

              6. Žalba nije osnovana.

 

7. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

8. Suprotno žalbenim navodima, kojima okrivljenik argumentirano ne osporava djelo prekršaja za koje je proglašen krivim, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nakon detaljno provedenog dokaznog postupka, nije propustio ni o jednoj odlučnoj činjenici u obrazloženju presude iznijeti razloge, te je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, pa tako i ocjenu iskaza ispitanih svjedoka V. B., A. M., te policijskog službenika M. P., koje iskaze je ocijenio vjerodostojnim dajući za to razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

 

9. Nadalje, potpuno je neosnovan žalbeni navod okrivljenika da je okrivljenik dva puta osuđen za isti prekršaj jer da prekršajni nalog nije stavljen izvan snage.

 

10. Naime, na ročištu zakazanom povodom izjavljenog prigovora na prekršajni nalog Postaje prometne policije Split, broj: 211-04/20-P/9403-A, ur. broj: 511-12-36/06-P-614/2020 od 11. svibnja 2020., dana  25. veljače 2021. prvostupanjski sudac je pročitao prigovor izjavljen na navedeni prekršajni nalog, nakon čega je pročitao prekršajni nalog, odnosno optužni prijedlog, kojim postupanjem je evidentno prekršajni nalog stavljen izvan snage, slijedom čega je zakonito nastavljeno vođenje prekršajnog postupka.

 

11. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je sva utvrđenja i zaključke temeljio na svestranoj analizi svih provedenih dokaza te je na ocjeni istih izveo pravilan zaključak o činjenicama odlučnim za postojanje prekršaja i prekršajne odgovornosti okrivljenika.

 

12. Ocjenu dokaza prvostupanjskog suda glede vjerodostojnosti obrane okrivljenika u svemu prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje da je obrana okrivljenika usmjerena na odugovlačenje prekršajnog postupka i izbjegavanje prekršajne odgovornosti.

 

13. Nadalje, neosnovano okrivljenik u žalbi traži provođenje prometnog vještačenja, jer se provođenjem tog dokaza ne bi promijenilo ovako u svemu pravilno utvrđeno činjenično stanje, s time da je u konkretnom slučaju osim ispitivanja svjedoka navedenih u pobijanoj presudi prvostupanjski sud izvršio uvid i u materijalnu dokumentaciju, dajući detaljne razloge za svoju odluku, kao i odluku za odbijanjem prometnog vještačenja.

 

14. Prema tome, prihvaćajući u svemu uvjerljive i logične razloge na kojima je utemeljena pobijana presuda, ovaj drugostupanjski sud je našao da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je okrivljenika proglasio krivim za predmetne prekršaje.

 

15. Stoga slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica, pa žalba zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana, kao niti zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

16. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelu zasnovao na ocjeni svih u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio.

 

17. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud nalazi da okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrečena novčana kazna nije prestroga.

 

18. Naime, prvostupanjski sud je okrivljeniku za prekršaj iz članka 57. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izrekao novčanu kaznu u iznosu od 398,17 eura, a koja je za ovaj prekršaj propisana u rasponu od 390,00 do 920,00 eura („Narodne novine“, broj: 114/22), s time da sukladno članku 293. stavku 2. cit. Zakona, na koju odredbu se prvostupanjski sud pravilno pozvao, izrečena novčana kazna uopće nije uvećana za iznos od 260,00 eura, ali kako u konkretnom slučaju nema žalbe ovlaštenog tužitelja, presuda se ne smije izmijeniti na štetu okrivljenika.

 

19. S obzirom na navedeno i nedokumentirane navode okrivljenika ovaj sud izrečenu kaznu ne smatra prestrogom, te se u tom smislu ukazuju neosnovanim navodi žalbe o nužnosti izricanja blaže kazne okrivljeniku.

 

20. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka također je na zakonu osnovana i odgovarajuće obrazložena, a njihova visina od 26,54 eura, ukazuje se primjerenom, s obzirom na Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13), propisani raspon troškova u paušalnom iznosu od 100,00 do 5.000,00 kuna, kao i iznos ostalih troškova postupka nužnih za izradu situacijskog plana mjesta nastanka prometne nezgode, te za izradu optičkog medija s fotografijama (CD).

 

21. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 40,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

 

22. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikove žalbe, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu 5. srpnja 2023.

 

     Zapisničarka:                                                                                                                 Predsjednica vijeća:

 

Marcela Soljačić-Prester, v.r.                                                                  Karmen Novak-Hrgović, v.r.

 

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, branitelja, okrivljenika i tužitelja.